REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-518/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja N. J., iz K. S.,

OIB:… , zastupanog po punomoćniku A. R. odvjetniku u S.,

protiv tuženika I.-I.N. d.d. Z., Z.,

OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD M., L. i P., radi

isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnice tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 24.listopada 2022.godine,

p r e s u d i o  j e:

I/Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''Utvrđuje se da tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj: 50000210/04-06-19/001/2517 od 12.lipnja 2019.godine nije zakonita i dopuštena, te da radni odnos nije prestao pa se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na poslove ''voditelj smjene u logistici 2 – SP'' sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnih troškova ukupni iznos od 3.128,59 Kuna (415,24 EUR-a).

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi ističe da je s tuženikom kao poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 01.05.2018.godine temeljem kojeg je obavljao poslove radnog mjesta voditelja smjene u logistici 2-SP. Nadalje, tužitelj u tužbi osporava dopuštenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.lipnja 2019.godine. U tom pravcu ističe da iz činjeničnog opisa radnji iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je za činjenice na kojima tuženik temelji izvanredni otkaz isti saznao 17.05.2019.godine pa da je nastupila prekluzija budući da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 12.lipnja 2019.godine. Također tužitelj ističe da je tuženik putem djelatnika internih istraga prema njemu primjenio grubu silu pa da je tužitelj neposredno nakon toga bio u stresu te da nije bio u stanju shvatiti značaj svojih postupaka i izjava koje da su od njega iznuđene. Tužitelj navodi da nema na radnom mjestu svoj ormar pa da je zato bio prisiljen u više navrata odlaziti do svoga vozila i odnositi osobne stvari (npr. marendu i odjeću za presvlaku) pa da u tome nema ništa sporno. Isti navodi da u njegovom ruksaku nije bio kanister od 15 litara naftnih derivata, već od 10 litara, te da se samo kemijskom analizom moglo utvrditi o kojoj se vrsti naftnog derivata radi. Tužitelj u navedenom smislu poriče da je otuđio gorivo od tuženika već ističe da se u kanistru nalazio otpad koji da ide u zbrinjavanje pa da tuženiku nije mogla nastati nikakva šteta. Zaključno tužitelj ističe da nije nikad bio prijavljivan za bilo koji propust u radu, te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.lipnja 2019.godine nezakonita i nedopuštena, te da radni odnos tužitelja nije prestao te kojom će se naložiti vraćanje tužitelja na posao voditelja smjene u logistici 2-SP.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 53-55 spisa) prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda ističući sa su se u ugovoru o radu stranke sporazumjele da je nadležan sud prema mjestu sjedišta tuženika, a da je to Općinski građanski sud u Zagrebu.

Također podredno tuženik navodi da je njegova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 12.06.2019.godine donesena u roku od 15 dana te da je ista pravovremena budući da je B. P. direktorica logistike i osoba ovlaštena za donošenje odluke kod tuženika kao poslodavca tek 30.05.2019.godine saznala za otuđivanje naftnih derivata od strane tužitelja budući da je tog dana zaprimila izvješće Sigurnosti društva internih istraga od 30.05.2019.godine o provedenoj internoj istrazi u skladištu V. B.-S.. Također tuženik ističe da prilikom suočavanja tužitelja sa činjenicom da je uhvaćen u krađi naftnih derivata i to ne samo putem video snimke, već i osobno od strane radnika tuženika iz odjela internih istraga da je tužitelj dobrovoljno i vlastoručno sastavio izjavu kojom da je potvrdio da je spornog dana napunio sić sa dizel gorivom koje da je pretresao u kantu (kanister) kojeg da su radnici sigurnosti zatekli kod njega u crnom ruksaku prilikom izlaska iz skladišta u namjeri da ruksak sa kanistrom odloži u svoj auto. Navodi se da nikakva gruba sila nije primjenjena prema tužitelju. Istaknuto je da je netočno da se ne može nigdje uzeti gorivo na mjestu (drenaža R-12) jer da na instalaciji ima više pozicija koje da nisu plombirane i gdje se može uzeti gorivo, ali ne i protupravno. Ističe se da nošenje goriva u ruksaku, u kanistru bez posebnog zahtjeva nadređenih implicira da je tužitelj isto otuđio te da je navedena sumnja potvrđena izjavom samog tužitelja i snimkama te u konačnici izvješćem internih istraga tuženika sa danom 30.05.2019.godine. Tuženik smatra irelevantnim tvrdnje tužitelja o tome koliko je litara goriva bilo u kanistru, a obzirom na činjenicu da je gorivo otuđeno kao i činjenicu da li se radilo o gorivu ili opasnom otpadu budući se radi o imovini tuženika a čije neovlašteno oduzimanje predstavlja krađu. Također činjenicu što tužitelj ima 36 godina radnog iskustva i nije bio prijavljivan za propust na radu tuženik smatra irelevantnim budući navedeno nije opravdanje za otuđenje goriva. U navedenom smislu predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu od 01.05.2018.godine (list 5 spisa); odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.06.2019.godine (list 6-7, te 10-13 spisa); zahtjeva za zaštitu prava od 29.lipnja 2019.godine (list 8-9 spisa); ugovora o radu od 01.03.2019.godine (list 9 spisa); dostavnica (list 13-15 spisa); dopisa tuženika od 30.05.2019.godine (list 14-15 spisa); izvješća o provedenoj istrazi u skladištu V. B.-S. od 30.05.2019.godine

(list 16-37 spisa); izjave tužitelja od 28.05.2019.godine (list 37-38 spisa); medicinske dokumentacije tužitelja (list 42-49 spisa); individualnog plana radnog učinka (list 50- 52 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem saslušanjem tužitelja te svjedoka M.

M., M. B., J. K. G.; D. P.; S. S.,

I. B.; S. P., M. V..

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio radnik tuženika na radnom mjestu voditelja smjene u logistici 2 – SP i to prvo temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.05.2018.godine (list 5 spisa), a nakon toga temeljem ugovora o radu od 01.03.2019.godine (list 9 spisa). Također nije sporna ni činjenica, a koja proizlazi iz sadržaja pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu da je tuženik dao tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.06.2019.godine (list 6-7 spisa) iz razloga osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i u tom smislu narušenja povjerenja tuženika kao poslodavca u tuženika kao radnika i to zato što da je dana 30.05.2019.godine logistika tuženika zaprimila izvješće sigurnosti društva, internih istraga od 30.05.2019.godine o provedenoj internoj istrazi u skladištu V. B. – S. iz koje da proizlazi da je tužitelj skoro svaki put kada radi dnevnu ili noćnu smjenu otuđivao oko 30 litara naftnih derivata. Također je isto utvrđeno i putem video zapisa tuženika u razdoblju od 17.05.2019.godine do 28.05.2019.godine. Iz odluke o izvanrednom otkazu je razvidno da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem te da se radničko vijeće nije očitovalo o namjeravanoj odluci tuženika kao poslodavca pa se smatra da isto nema primjedbi.

6. Također među strankama nije sporna ni činjenica da je tužitelj sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) podnio zahtjev za zaštitu prava radnika u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu budući je što je nesporno među strankama istu zaprimio 17.06.2019.godine, a zahtjev za zaštitu prava je podnio poslodavcu 29.06.2019.godine (list 8 spisa), te koju je odluku tuženik zaprimio 02.07.2019.godine što je razvidno iz primke povratnice (list 9 spisa). Obzirom da tuženik nije odgovorio na navedeni zahtjev niti je istome udovoljio u roku od 15 dana od primitka tog zahtjeva, a što je među strankama nesporno tužitelj je u daljnjem roku od 15 dana zahtijevao zaštitu svog prava pred ovim sudom budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 01.08.2019.godine. U navedenom smislu tužitelj nije prekludiran vezano za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari već je istu podnio u zakonskom roku.

7. Među strankama u ovom postupku je sporna nadležnost ovog suda obzirom na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda koju je istakao tuženik, te je sporno da li je tuženik prekludiran u donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, a koju je odluku donio dana 12.06.2019.godine, te je ujedno sporno da li je tuženik u ovom postupku dokazao postojanje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

8. U pogledu tuženikovog istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti ovog suda ovaj sud je mišljenja da je navedeni prigovor u cijelosti neosnovan. Naime, u predmetnoj pravnoj stvari riječ je o sporu iz radnog odnosa i to radi utvrđenja odluke o izvanrednom otkazu nedopuštenom i vraćanja tužitelja na rad kod tuženika. Temeljem odredbe članka 65. ZPP-a je u sporovima iz radnog odnosa u kojima je tužitelj radnik propisana izberiva nadležnost budući je sukladno toj odredbi za suđenje pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika nadležan i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Iz članka 3. pregledanog ugovora o radu od 01.03.2019.godine (list 9 spisa) je razvidno da je ugovoreno da će tužitelj kao radnik obavljati poslove u Solinu, a što je na području nadležnosti ovog suda. Člankom 8. istog ugovora je ugovoreno da u slučaju spora iz radnog odnosa ugovorne strane ugovaraju mjesnu nadležnost suda prema sjedištu poslodavca.

Međutim, odredbom članka 70.stavka 1. ZPP-a je propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda da se stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Također temeljem odredbe članka 20.stavka 1. ZPP-a te po službenoj dužnosti sud se može proglasiti mjesno nenadležnim u povodu prigovora tuženika te po službenoj dužnosti samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda. Obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o sporu između radnika i poslodavca radi utvrđenja izvanrednog otkaza nedopuštenim i vraćanja na radno mjesto za ocjenu mjesne nadležnosti suda ne može se primijeniti sporazum o nadležnosti ugovoren člankom 8. spomenutog ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika 01.03.2019.godine jer je riječ o tome da se u predmetnom slučaju radi o radnom sporu za kojeg nije propisana isključiva mjesna nadležnost suda već je propisana izberiva nadležnost suda. U navedenom smislu za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari je nadležan ovaj sud zbog čega je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda istaknut od strane tuženika neosnovan.

9. U pogledu istaknutog prigovora tužitelja da tuženik nije u zakonskom roku iz članka 116.stavka 2. ZR-a donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju ovaj sud je mišljenja da je i ovaj prigovor neosnovan. Naime, iz sadržaja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.06.2019.godine je razvidno da se izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju temelji prvenstveno na činjenicama koje su utvrdili radnici internih istraga i koje činjenice su kompletirali u izvješću sigurnosti društva, internih istraga od 30.05.2019.godine. Obzirom da je tek prilikom sastavljanja izvješća sigurnosti internih istraga, a koje je dostavljeno logistici tuženika 30.05.2019.godine tuženik saznao sve relevantne činjenice na kojima temelji svoju odluku o izvanrednom otkazu jasno je da je tuženik u roku od 15 dana od dostave tog izvješća, dakle počevši od 30.05.2019.godine izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju budući je isti otkazao 12.06.2019.godine. Ovo je razvidno iz sadržaja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.06.2019.godine kao i sadržaja pregledanog izvješća o provedenoj internoj istrazi u skladištu Vranjičko Blato – Solin. Obzirom da je činjenica na kojima tuženik temelji odluku o izvanrednom otkazu bilo više i da su se odvijale u dužem kontinuitetu neosnovan je prigovor tuženika da je tužitelj saznao za sve relevantne činjenice 17.05.2019.godine kako isti ističe u tužbi budući je izvanredni otkaz ugovora o radu, a što je razvidno i iz pregledane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.06.2019.godine obuhvaćao događaje u čitavom razdoblju od 17.05.2019.godine do zaključno 28.05.2019.godine. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da je tuženik sukladno odredbi članka 116.stavka 2. ZR-a izvanredno otkazao ugovora o radu tuženiku u zakonskom roku od 15 dana od saznanja za sve činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji.

10. Iz pregledanog izvješća o provedenoj istrazi u skladištu V. B.-S. od

30.05.2019.godine (list 16-37 spisa) proizlazi da je temeljem naloga direktora tuženika provedena interna istraga od strane tijela Sigurnost društva, interne istrage te da je u tom smislu izvršen uvid u raspored rada radnika na skladištu V. B., te da je izvršena indetifikacija osobe i da je utvrđeno da je riječ o tužitelju

N. J., voditelju smjene 2, te da je izvršen i pregled video zapisa u vremenu od 17.05.2019.godine. Sve navedeno je potkrijepljeno fotografijama sa opisanim radnjama tužitelja. Zabilježeno je i utvrđeno da je dana 28.05.2019.godine od 02:00 sata do 04:39 sati vršena prismotra skladišta V. B. i tužitelja kao radnika od strane radnika sigurnosti te izravno gledanje video nadzora pomoću kojeg da su uočene nepravilnosti u radu radnika N. J., a koji da je vršio pripremu i krađu naftnih derivata i pokušaj iznošenja ukradenih naftnih derivata u ruksaku van skladišta kroz portu kada da je spriječen od strane radnika sigurnosti. Istaknuto je da je obavljen razgovor s tužiteljem na okolnost pokušaja iznošenja ruksaka sa napunjenim kanistrom (cca 15 litara) tekućinom koja bojom i mirisom odgovara dizel gorivu, te da je tužitelj tad izjavio da je navedeno gorivo uzeo iz rezervoara broj 12 na mjestu gdje je inače predviđena drenaža i uzimanje uzoraka goriva iz navedenog spremnika te da je to učinio zbog slabog financijskog stanja te da mu je navedeno gorivo potrebno kako bi se sin vozio na fakultet. Istaknuto je da je obavljen razgovor i sa radnikom M. B. višim operaterom 1 terminala o njegovim spoznajama

oko zatečenog goriva kod N. J.. I. ističe da je po dolasku na posao

zajedno sa vođom smjene N. J. došao do spremnika broj 12 te da su

svaki uzeli po jedan sić-kantu dizel goriva i da je on svoj sić-kantu izlija u traktor. Zaključno iz izvješća proizlazi da je nadzorom i kontrolom utvrđeno da je radnik N. J. u vremenu od 17.05. do 28.05.2019.godine u šest navrata otuđio cca 70

litara dizel goriva iz skladišta V. blato.

11. Iz pregledane izjave tužitelja od 28.05.2019.godine proizlazi da je tužitelj izjavio da je dana 27.05.2019.godine oko 10,00 sati došao na posao zajedno sa kolegom

B. te da je išao na drenažu vode iz drenažnog tanka R-12 te da je tada napunio sić sa dizel gorivom koje da je pretočio u kantu (kanister) kojeg da su radnici sigurnosti zatekli kod njega u crnom ruksaku prilikom izlaska iz skladišta u namjeri da navedeni kanistar odloži u svoj auto ford escort koji da je parkiran u blizini porte. Tužitelj je u izjavi istakao da se u autu nalazi još jedan ruksak sa praznim kanistrom. Zaključno tužitelj u izjavi ističe da je navedeno gorivo uzeo iz razloga što ima troje djece i sina koji ide na fakultet, te kojemu daje gorivo iz razloga što sam radi, a ima obitelj od pet članova. Isti je istakao da je navedeno napravio u par navrata i to četiri do pet puta. Isti je naveo da je bio svjestan da takvu radnju ne smije činiti, ali da je to isključivo radio iz navedenog razloga, te tužitelj u izjavi navodi da ističe da takve stvari više neće činiti , te da u svojih 37 godina rada nije bio u disciplinskim mjerama pa je isti istakao da mu se to uzme u obzir.

11. Iz iskaza saslušanog tužitelja danog na ročištu od 02.03.2021.godine proizlazi da je tužitelj sve do izvanrednog otkaza ugovora o radu bio kod tužitelja zaposlen na radnom mjestu voditelja logistike. Tužitelj ističe da ga tuženik prije otkazivanja ugovora o radu nije pozvao da iznese svoju obranu, te da poslodavac protiv njega nije podnio ni kaznenu prijavu niti je vodio protiv njega prekršajni postupak. Isti poriče da bi ikad bio zatečen na radnom mjestu pri vršenju bilo kakve nedozvoljene radnje. Nadalje, tužitelj navodi da je njegov posao bio između ostalog i dreniranje spremnika R12 i R13 u kojima da se nalazilo eurodizel gorivo, te da je radio na lokaciji V. B.. U odnosu na činjenicu što se u otkazu ističe da je putem videonadzora tuženika primječeno da nosi ruksak isti navodi da je njegovo radno vrijeme 12 h i da nema pauzu za marendu pa da je nosio ruksak jer da ima zdravstveni problem sa gljivicama pa da zadovolji higijenske standarde da sa sobom nosi čistu odjeću da se može presvući. Tužitelj poriče da je ikad svojevoljno izjavio da je iz R12 spremnika uzeo dizel gorivo zbog lošeg financijskog stanja te ističe da ukoliko je dobio takvu izjavu s tim sadržajem da je potpiše da ju je potpisao iz razloga što mu je kazano od službenika interne istrage da je mora potpisati, a da on nije znao što izjava sadržava.

Ističe da nije uzeo nikad za sebe dizel gorivo na radnom mjestu jer da on koristi benzinsko gorivo. Ističe da nije nikad opominjan od strane poslodavca za kršenje radne obveze. U pogledu radnog vremena i radnog mjesta ističe da je njegovo radno mjesto podrazumjevalo da nadzire utovar cisterne, istovar broda i ulaznu i izlaznu dokumentaciju radi inventure, carinski provoz, izvozne papire za C. G. i sl, a da mu je radno vrijeme bilo od 6-18 h te da je radio u smjenama 12-24, 12-48. Tužitelj ističe da je 27.05.2019.godine mijenjao smjenu zbog privatnih obveza, došao raditi u 18 h i da je u radnom nalogu pisalo da se radi o stranom brodu koji iskrcava eurodizel, te da se radilo o eurodizelu iz drenažnog spremnika, a koji su pripadnici interne službe kod njega zatekli. U odnosu na činjenicu kako je došlo do toga da pripadnici interne službe kod njega zateknu navedeno gorivo tužitelj je istakao da je zajedno sa radnikom M. B. išao drenirati spremnik, a da je M. B. rekao da mu je šef naložio da kosi travu traktorom te da u istome nema goriva pa da će on nakon što dreniraju drenažni spremnik uliti u sić dizel gorivo i preliti ga u traktor kojim će kositi travu. Nadalje, da je on rekao M. B. da donese 2 sića i ulije dizel gorivo i da su on i M. B. zajedno donijeli sićeve s gorivom do hangara pored bačve koja je bila namijenjena za skupljanje goriva za traktor. Isti navodi da kad je M. B. pitao je li uzeo sić sa gorivom da mu je isti rekao da je traktor već pun jer da ga je napunio B. M.. Tužitelj ističe da je odlučio da gorivo koje je u siću prelije u bačvu, ali da to nije bilo jednostavno jer da je bačva bila u ležećem položaju pa da je iz svog auta izvadio kantu od 10 l i gorivo iz sića prelio u tu kantu, te da je trebao istu odnijeti u pogon poslodavca na sv. K., a što da je udaljeno 500 m od pozicije njegovog radnog mjesta, te da kad je krenuo da ga je zaustavila služba sigurnosti. Tužitelj je istakao da je kao šef smjene bio zadužen za sv. K. i V. blato, te da nije provjeravao činjenicu da li je šef M. naredio da kosi travu, te da tekućina koja je zatečena u posudi u njegovom posjedu nije bila gorivo za prodaju.

12. Iz iskaza svjedoka M. M. sa ročišta od 27.04.2021.godine proizlazi da je isti u vrijeme otkaza tužitelju radio na mjestu rukovoditelja terminala za Dalmaciju, te da je dobio informaciju da je služba internih istraga utvrdila da je tužitelj prilikom izlaska sa terminala kod sebe imao ruksak sa kanistrom u ruksaku te da je kasnije od nadležnog tijela potvrđeno da je u kanistru bilo gorivo eurodizel. Isti ističe da je naknadno zaprimljeno i stručno izvješće od službe internih istraga sa foto dokumentacijom i izjavom tužitelja i M. B. zaposlenika tuženika. Svjedok

navodi da je tužitelj potvrdio u svojoj izjavi da je u više navrata zbog loše financijske situacije uzeo eurodizel i da postoji o tome fotodokumentacija, te da je u laboratoriju utvrđeno da to gorivo po boji, mirisu i karakteristikama odgovara eurodizelu i vrijednosti goriva od 10 litara te d je maloprodajna cijena u tom trenutku bila 10,00 Kuna po litri te da je to gorivo ostalo pohranjeno u laboratoriju u Ininoj zgradi. Svjedok je istakao da se protiv tužitelja nije vodio ni kazneni ni prekršajni postupak te da se on osobno ne može sjetiti da li je tužitelj pozivan da iznese svoju obranu za taj slučaj, ali da smatra da ono što je počinjeno od tužitelja je smatrano teškom povredom obveza iz radnog odnosa zbog kojih da je narušeno povjerenje između poslodavca i tužitelja zbog čega da je isti dobio izvanredni otkaz. Svjedok je istakao da je navedena tekućina pribavljena iz međudrenažnih spremnika. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj imao nalog da nosi gorivo sa lokacije Vranjičko blato na Sv. Kajo tuženik svjedok je istakao da isti nije imao takav nalog, te da nije dozvoljeno iznošenje goriva u kanistrima osim ako to nadležna osoba nije dala nalog, te da voditelj terminala tada nije izdao nikakav nalog.

13. Iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi da je on te prigode radio kao operater, a tužitelj s njima kao šef smjene te da su se on i tužitelj uputili drenirati drenažni tank od rezervoara, te da ga je pozvala nadređena osoba J. K. G. i da mu

je naložio da kosi travu te da je rekao tužitelju da mora otići po kantu da bi uzeo gorivo iz rezervoara i nalio ga u traktor jer da je traktor s kojim treba kositi bio bez goriva. Navodi da je te prigode uzeo dva sića jer da mu je trebalo više goriva, te da je iz drenažnog rezervoara s tužiteljem uzeo gorivo, ulio ga u sićeve i nosio 200-ak metara te da je ostavio sić kraj traktora da se staloži roba, dok da je tužitelj drugi sić odložio u prostoriji gdje je bačva za nalijevanje goriva, te da je on nakon ulijevanja goriva u traktor otišao kositi travu, te da je tužitelj planirao vratiti ostatak goriva u laboratorij Ine te da je taman to stavio u auto da ga odveze u laboratorij te da je bilo 10-ak litara goriva. Isti navodi da su te prigode tužitelja zaskočile određene osobe koje da ne zna te da tužitelj zbog toga nije uspio vratiti gorivo u laboratorij. Svjedok ističe da je tužitelj prije svega htio izliti gorivo u bačvu, ali da nije imao čime pa da je to razlog što ga je odlučio vratiti natrag u laboratorij na način da ga ukrca u auto i odveze u laboratorij jer da je bačva bila položena na zemlji.

14. Iz iskaza svjedoka J. K. G. proizlazi da u vrijeme kad je tužitelj

dobio otkaz je radio kao voditelj smjene u logistici kod tuženika te da je o otkazu tužitelja saznao nekih 15-20 dana od samog događaja. Svjedok je potvrdio činjenicu da je dao nalog radniku M. B. da kosi travu i da je to bilo uobičajeno. Međutim,

isti je naveo da nije bilo redovno pravilo d se za košenje trave uvijek iskorištava gorivo tuženika. Svjedok navodi da se za posao s traktorom u kojeg je uliveno gorivo morao obavljati unutar samog poduzeća, te isti navodi da je on osobno dobio karticu za gorivo na način da se s istom karticom gorivo uzimalo na benzinskoj pumpi i dostavljalo u skladište gdje da se u skladištu stavljalo na potrebu za raspolaganje, te da je navedeno gorivo stajalo u skladištu odnosno da je bačva za gorivo stala u malom priručnom skladištu na postolju. Nadalje isti ističe da zna da je tužitelj zatečen od strane djelatnika sigurnosti društva s ruksakom i da su ga potom vratili u firmu, te u odnosu na činjenicu što se konkretno dogodilo da isti s time nije upoznat. Svjedok navodi da je tuženik ozbiljna firma iz koje se ne može neopravdano i neovlašteno uzimati gorivo, te je istakao da se gorivo uzimalo iz međuspremnika do trenutka kad su uvedene kartice za gorivo, te da misli da drugi radnici nisu uzimali gorivo iz drenažnog tanka jer da je to gorivo bilo lošije kvalitete.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka D. P. proizlazi da je on vozač kod tuženika te da tužitelj radi na otpremi, te da ne zna kakav je naziv tužiteljevog radnog mjesta već da je vidio kad su djelatnici Ine pod ruku uzeli tužitelja te da je on tada upravo došao na posao u svoju smjenu, te da mu se nije sviđalo to što vidi u svojoj blizini pa da je odreagirao na način da je zamolio djelatnike Ine da navedeno ne rade jer da je vidio da je tužitelj prepadnut te da je znao da je tužitelj korektan kao kolega te da je te prigode reagirao zaštitar, te da sve ostalo što se iza toga događalo da zna sam tužitelj.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka S. S. proizlazi da je isti kod tuženika radio kao voditelj tjelesne i tehničke zaštite za sve objekte tuženika za Dalmaciju. Istakao je da se njegova služba zvala regionalna sigurnost, te da je od službe istrage

Ine bio obaviješten da će doći služba istrage te da se našao zajedno s kolegama službenim automobilom u blizini izlazne rampe kod Vranjičkog blata gdje da je zatečen i tužitelj koji da je pješke dolazio sa ruksakom napunjenim gorivom, te da su cijeli događaj pratile kolege iz Z. putem videonadzora i da je cijeli događaj

snimljen, te da je sa direktorom istrage Ž. B. zaustavio tužitelja te da su

ga pitali što se nalazi u ruksaku. Nadalje, isti navodi da su djelatnici istrage ispitivali tužitelja te da im je on dao izjavu i odveo ih na mjesto gdje da je otuđio gorivo eurodizel te da se sve o tome nalazi u detaljnom izvješću. Isti ističe da je navedeno gorivo potom odneseno u sv. K. i da je u laboratoriju analizirana količina i težina goriva. Istaknuto je da je tužitelj dao izjavu iz koje da proizlazi da mu je minimalna plaća pa da je to razlog što je poduzeo navedeno, te da je tužitelj zatečen sa otuđenim gorivom od 10-12 l. Svjedok ističe da prilikom uzimanja izjave od tužitelja nije primjenjena sila.

17. Iz iskaza svjedoka I. B. proizlazi da je radio kao šef smjene kod tuženika do 08.11.2019.godine, te da ima saznanja o otkazu danom tužitelju od kolega koji da su mu rekli da je tužitelj zaustavljen od nadležne službe i da su ga zatekli sa kantom goriva u ruksaku pa da je zato dobio otkaz.

18. Iz iskaza svjedoka S. P. proizlazi da je on radnik kooperacijske tvrtke

koja posluje sa tuženikom te da kad se događala sporna situacija sa tužiteljem da je on bio udaljenih 2,5do 3 m od mjesta događaja, te da je došao ujutro oko 4,40 na navedeno mjesto sa dvoje kolega, a da su se sa druge strane nalazili vozači I., dok da je iz pravca kapije izlazio tužitelj i razgovarao sa zaštitarom. Nadalje, isti navodi da je potom naišao sivi audi iz kojeg da je izišla jedna osoba koja da je uhvatila tužitelja pod ruku, te da je potom iz istog auta izišlo dvoje ljudi od kojih da je jedan tužitelju rekao ''što je J., te da su nakon toga navedena dvojica naslonili tužitelja na auto i pretresali te da uhvatili pod ruku i vratili natrag u firmu.

19. Iz iskaza svjedoka M. V. proizlazi da je isti zaposlen u Sektoru

sigurnosti, Službi internih istraga na mjestu specijalista istrage. Navodi da je zaprimio anonimnu prijavu na Viber aplikaciji od strane nepoznate osobe, a u kojoj prijavi da je nepoznata osoba opisala na koji način tužitelj otuđuje gorivo iz skladišta u Vranjičkom blatu za vrijeme obavljanja službe. Navodi da je nakon primitka te informacije isti krenuo u provjeru iste na način da je uspoređivao podatke koji su mu poslani na Viber sa video nadzorom i rasporedom radnika tužitelja te da je utvrdio da se doista radilo o radniku N. J.. Isti navodi da je u vremenu od nekih 10-ak

dana iz Z. pregledavao video nadzor vezano za navedeni problem na području terminala V. B. Ističe da je u periodu od 17.05. do 28.05. na navedeni

način utvrđeno da je tužitelj u više navrata iznosio u crnom ruksaku kanistre sa gorivom i to nekad u smjeni po dva puta i to 17.05. dva ruksaka, 19.05. dva ruksaka, te 21.05. i 28.05. po jedan ruksak, te da su on i njegove kolege istog uhvatile na djelu 28.05. u 04,30 ujutro. Nadalje isti navodi da je kolega iz Z. gledao video cijelu noć i promatrao što tužitelj radi, te da im je dojavljeno da je tužitelj pripremio ruksak i krenuo prema izlazu put rampe, a od rampe prema svome autu gdje da je zaustavljen i vraćen u kancelariju-skladište te da je zamoljen da otvori ruksak, a što da je isti uradio te da je u ruksaku bio kanistar sa gorivom koje da je bojom i mirisom odgovaralo dizel gorivu. Također svjedok navodi da je obavljen razgovor sa tužiteljem i da je tužitelj tad rekao da je uzimao gorivo sa rezervoara 12 i 13 gdje da se vrši drenaža tih rezervoara zbog kontrole i analize goriva, a da je istakao da mu je isto potrebno jer da mu sin ide na fakultet i da nema sredstava za to, te da je tužitelj te prigode priznao sve i da je bio svjestan da se radi o osobito teškoj povredi iz radnog odnosa, te da je znao da to nije smio raditi. Svjedok navodi da je tužitelj na ovakav način u četiri smjene otuđio 6 kanistara goriva, te da je u svakom kanistru bilo otprilike 12-13 litara goriva po vrijednosti 10,00 Kuna po litri goriva. Isti ističe da je tužitelju kazano da napiše izjaveu i da su otišli s njime u sv. K. u laboratorij na brzu analizu navedenog goriva i da je utvrđeno da se radi o dizelu, a koje gorivo da odgovara kvaliteti koja da se koristila na tržištu za dizel.

20. Temeljem odredbe članka 116.stavka 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

21. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku i to posebice pregledanog izvješća o provedenoj internoj istrazi u skladištu V. B. – S. od 30.05.2019.godine;

izjave od dana 28.05.2019.godine koju je dao tužitelj predstavnicima interne istrage, te iskaza saslušanih svjedoka M. M., rukovoditelja terminala za D.,

S. S. voditelja tjelesne i tehničke zaštite za sve objekte tuženika za

D., te specijalista istrage M. V. ovaj sud je mišljenja da jasno proizlazi da je tužitelj u promatranom razdoblju od 17.05.2019.godine do 28.05.2019.godine neovlašteno uzimao gorivo iz drenažnog spremnika sa terminala iz skladišta V. B. te je isti uhvaćen na licu mjesta od predstavnika interne istrage koji su to i utvrdili na licu mjesta 28.05.2019.godine, a kad je tužitelj promatran od strane radnika sigurnosti te kad je pokušao iznijeti ukradeno gorivo noseći ga u ruksaku u kanistru, a isti je spriječen od radnika sigurnosti. Navedeno postupanje tužitelja zasigurno predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, te nije logična ni uvjerljiva tvrdnja tužitelja da on nije otuđio gorivo kod poslodavca na navedeni način već da je zajedno sa radnikom M. B. išao po

gorivo za traktor jer je M. B. po nalogu J. K. G. trebao

traktorom kositi travu, te nakon što se utvrdilo da u traktoru ima goriva da je htio preliti gorivo u bačvu, ali da nije to mogao izvesti pa da je prelio gorivo u kanistar i stavio u svoj ruksak planirajući ga vratiti u laboratorij ali da su ga zaustavili djelatnici istrage. N., kod nesporne činjenice koja proizlazi iz iskaza svjedoka K. G. da je isti uistinu dao nalog M. B. da traktorom kosi travu i činjenice da je radnik B. morao provjeriti ima li goriva u traktoru i ići po gorivo za traktor prema mišljenju ovog suda nije postojao nikakav valjani razlog da tužitelj zajedno sa tuženikom ide po to gorivo budući nije tužitelj bio taj koji je dobio nalog kositi travu traktorom, već je to trebao raditi radnik M. B.. Iz pregledanog izvješća o provedenoj istrazi u skladištu V. B. – S. od 30.05.2019.godine jasno

proizlazi, a što je argumentirano i fotografijama da je tužitelj prilikom dnevnih i noćnih smjena u razdoblju od 17.05. do 28.05.2019.godine otuđivao gorivo iz navedenog skladišta, a što je utvrđeno i videozapisima, a prema utvrđenju tuženikovih istražitelja isti je prilikom pokušaja iznošenja ukradenih naftnih derivata u ruksaku spriječen od strane radnika sigurnosti. Nije logično ni da su radnici sigurnosti izvršili prisilu nad tužiteljem prilikom situacije kad su istog zatekli sa ukradenim gorivom budući nema dokaza da se protiv radnika sigurnosti vodio bilo kakav postupak (disciplinski ili kazneni). Nije uvjerljiva ni logična tvrdnja tužitelja da isti nije svojom voljom potpisao izjavu od 28.05.2019.godine u kojoj je jasno priznao da je u promatranom razdoblju otuđivao gorivo od tuženika zbog loše financijske situacije, te da je davao otuđeno gorivo svom sinu da može ići na fakultet, budući tužitelj nije sudu dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je isti u ikakvom sudskom postupku tražio da se njegova izjava utvrdi ništetnom. Jasno je da zbog kontinuiranog otuđenja goriva od strane tužitelja kod tuženika, a koje je tužitelju nedvojbeno u ovom postupku dokazano tuženik ne može imati povjerenje u tuženika kao radnika te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć. Obzirom na navedene okolnosti tuženik nije ni morao pozvati tužitelja da iznese svoju obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, ali je ipak od istog uzeo izjavu preko nadležnog tijela.

22. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da je tuženik u cijelosti dokazao opravdanost razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je dao tužitelju slijedom čega je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12.lipnja 2019.godine zakonita i dopuštena.

23. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

24. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu isti je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tuženika kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr. 7 točka 2. OT-a), a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznos 2.000,00 Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 500,00 Kuna ukupno iznosi 2.500,00 Kuna, te što uz trošak sudske dostave u iznosu od 116,50 Kuna te što uz trošak za svjedoka u iznosu od 2.812,00 Kuna te trošak pristojbe odgovora na tužbu od 200,00 Kuna (Tbr. 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (''NN'' 118/18) ukupno iznosi 5.628,50 Kuna, a kako je tuženik na ime troškova ovog postupka potraživao iznos od 3.128,59 Kuna ovaj sud mu je dosudio zatraženi parnični trošak budući sud postupa u granicama postavljenog zahtjeva (Tbr. 2. st. 1. ZPP-a), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze parničnog troška dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (3.128,59 Kuna : 7,53450 = 415,24 EUR- a).

U Splitu, 24.listopada 2022.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju-po punomoćniku

2/ tuženiku – po punomoćnicima

Broj zapisa: eb313-bd8e7

Kontrolni broj: 0106a-84877-3dfeb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Eneja Stejskal Kanazir, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.