Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 71 Gž R-2685/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J EŠ E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, po sutkinji Vlasti Feuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja M. B. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., protiv tuženika - protivnika osiguranja I. M. S. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o. u Z., radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja – predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pr-1228/21-11 od 13. srpnja 2022., dana 24. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - predlagatelja osiguranja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pr-1228/21-11 od 13. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
″Odbija se prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere kao neosnovan, koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku I. M. S. d.o.o. iz Z., OIB: …, da vrati tužitelja B. M. iz V., OIB: …, na rad i omogući mu obavljanje poslova radnog mjesta Voditelja maloprodajnog mjesta u Regiji Istok sukladno Ugovoru o radu broj … od 01.03.2021.
2. Ovo rješenje ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.
3. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.″
2. Navedeno rješenje tužitelj – predlagatelj osiguranja pobija pravovremeno izjavljenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se uvaži žalba, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenim Odluke tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika s ponudom izmijenjenog ugovora te da se utvrdi da mu radni odnos kod tuženika nije prestao i da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na rad radi obavljanja poslova koje je obavljao do dana donošenja Odluke o otkazu.
5. Tužitelj - predlagatelj osiguranja podnio je prijedlog kojim od suda traži da naloži tuženiku da ga privremeno, do okončanja spora vrati na posao, pozivajući se na odredbu čl. 124. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 – dalje: ZR).
6. Ovakav prijedlog ima značaj prijedloga za osiguranje tužiteljeve nenovčane tražbine donošenjem privremene mjere prema odredbama Ovršnog zakona.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja - predlagatelja osiguranja, nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9., 13, i 14. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP. Pobijano rješenje nema nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Izreka pobijanog rješenja je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.
8. Prvostupanjski sud je odluku o odbijanju prijedloga tužitelja - predlagatelja osiguranja za izdavanje privremene mjere zasnovao na činjenici da bi ukupni nužni trošak predlagatelja iznosio 6.150,00 kn (trošak prehrane i higijene za cijelu obitelj u iznosu od 3.500,00 kn, trošak školovanja i odijevanja mlt. djeteta 1.000,00 kn, te režijski troškovi u iznosu od 1.150,00 kn), a da uzevši u obzir da njegova supruga ima redovnu mjesečnu plaću od 8.000,00 kn mjesečno, dok okolnosti minusa po kreditnim karticama predlagatelja osiguranja, kao i visinu plaće supruge, te račune za režijske troškove i kreditno zaduženje, predlagatelj osiguranja nije dokazao, slijedom čega utvrđuje da uzdržavanje predlagatelja osiguranja, njegove supruge i dvoje mlt. djece nije ugroženo, te da predlagatelj osiguranja slijedom navedenog nije dokazao da bi za njega nastupila nenadoknadiva šteta ukoliko ne bi bio usvojen njegov prijedlog za određivanje privremene mjere.
9. U čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine privremena mjera može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i kumulativno opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
10. Prema čl. 347. st. 1. toč. 10. OZ predviđeno je da jedna od takvih privremenih mjera može biti privremeno vraćanje zaposlenika na rad ako je to nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
11. Da bi sud odredio privremenu mjeru – privremeno vraćanje zaposlenika na rad, potrebno je da utvrdi da je određivanje te mjere nužno za uzdržavanje zaposlenika i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, time da se u tom slučaju radi isključivo o troškovima uzdržavanja zaposlenika, kao i osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, dok eventualne druge redovne obveze zaposlenika (kredit) ne mogu biti od značaja za ocjenu ispunjenja pretpostavki za određivanje privremene mjere, niti mogu utjecati na visinu određene naknade, jer se troškovima uzdržavanja moraju smatrati samo troškovi podmirenja svakodnevnih životnih potreba.
12. Slijedom navedenoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja - predlagatelja osiguranja, imajući u vidu visinu primanja supruge predlagatelja osiguranja (koje je u manjem gradu u kojem živi iznadprosječno), zatim iznos od 100.000,00 kn, a koje po iskazu predlagatelja osiguranja ima supruga od prodaje nekretnine, stalna mjesečna primanja majke i sestre predlagatelja osiguranja s osnove mirovine u iznosu od oko 5.100,00 kn, kao i nekretnina u vidu obiteljske kuće koja je u suvlasništvu predlagatelja osiguranja koju predlagatelj osiguranja ne iznajmljuje niti od nje ostvaruje bilo kakav prihod, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da navedeno govori u prilog činjenici da je predlagatelj osiguranja kao i njegova obitelj egzistencijalno osigurani te da je prijedlog za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Prema tome, i po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja - predlagatelja osiguranja za vraćanje tužitelja na rad, jer tužitelj - predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje zakonom propisanih kumulativnih uvjeta iz čl. 346. st. 1. toč. 2. OZ i čl. 347. st. 1. toč. 10. OZ, tj. nije učinio vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti za njegovo uzdržavanje i osobe koju je dužan uzdržavati, odnosno njegove mlt. kćeri, izuzev što je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine protiv protivnika osiguranja, pa je prijedlog za izdavanje privremene mjere pravilno odbio kao neosnovan.
14. Zbog svega navedenoga, a kako žalba tužitelja - predlagatelja osiguranja nije dovela u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo je istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 24. listopada 2022.
S u t k i n j a:
Vlasta Feuš, v.r.
