Poslovni broj: UsI-40/22-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. L. iz S., kao vlasnik obrta P. "G.-P.", kojeg zastupa opunomoćenik J. P., odvjetnik iz Č., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Z., radi zaštite okoliša, dana 24. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš, KLASA:UP/I-351- 02/20-45/36, URBROJ: 517-05-1-3-1-21-7 od 23. studenoga 2022.

II Odbija se zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA:UP/I-351-02/20-45/36, URBROJ: 517-05-1-3-1- 21-7 od 23. studenoga 2022., ukinuta je okolišna dozvola određena Rješenjem o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, KLASA: UP/I-351-03/13-02/78, URBROJ: 517- 06-2-2-1-15-25 od 6. listopada 2015.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako se bavi uzgojem i tovom pilića za koji uzgoj je ishodio Rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, KLASA: UP/I-351-03/13-02/78, URBROJ: 517-06-2-2-1-15-25 od 6. listopada 2015. Navodi kako je zaključkom tuženika od 14. kolovoza 2020., pozvan da dostavi stručnu podlogu radi provedbe razmatranja usklađenosti uvjeta iz Rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša od 6. listopada 2015., sa zaključcima o najboljim raspoloživim tehnikama za intenzivni uzgoj peradi ili svinja, uz napomenu na koji način isto primijeniti te uz obvezu da isto izradi ovlaštenih – posebno društvo koje se bavi izradom takvih elaborata. Napominje kako je obavijestio Ministarstvo da je dao u zakup dio kapaciteta trgovačkom društvu I. j.d.o.o. i to kapacitet od ukupno 19 000 mjesta te da stoga ne prelazi broj od 40 000 mjesta za perad i da se stoga ne smatra obveznikom okolišne dozvole. Ističe kako ga je Ministarstvo obavijestilo da davanjem u zakup dijela kapaciteta drugom pravnom subjektu i dalje ostaje obveznik okolišne dozvole prema Prilogu I. Uredbe o okolišnoj dozvoli, jer mu preostaje kapacitet od 41 000 mjesta za perad. Ističe da je dopisom od 30. listopada 2020., obavijestio tuženika da je smanjio svoj kapacitet ispod 40 000 mjesta za perad te da ponovno moli za razmatranje prijedloga te je uz to i dostavio Aneks Ugovora o kooperaciji 39 000 brojlera u tovu s P. P. P. d.o.o. kao i izjavu kojom potvrđuje da ne tovi i kako neće toviti više od 40 000 pilića po turnusu. Navodi da je Ministarstvo od državnog inspektorata, Inspekcije za zaštitu okoliša zatražilo provjeru kapaciteta te je nakon toga donijelo osporeno rješenje uz obrazloženje kako raspolaže s 41 000 mjesta odnosno 2 000 mjesta više od propisanog Prilogom I. t. 6.6. a Uredbe kao granične vrijednosti za obvezu okolišne dozvole te da nije dostavio stručnu podlogu za razmatranje uvjeta okolišne dozvole. Tvrdi i nadalje kako ne prelazi kapacitet od 40 000 komada pilića te je predložio tuženiku da u slučaju ako ne ishodi oslobođenje od obveze okolišne dozvole, da mu se izda Dozvola za rad postrojenja ispod graničnih vrijednosti sukladno odredbi članka 100. Zakona o zaštiti okoliša.

3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te potražuje troškove upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je dana 14. kolovoza 2020., i 20. listopada 2020., temeljem zakonske obveze iz članka 115. stavka 1. Zakona o zaštiti okoliša po službenoj dužnosti pokrenut postupak razmatranja i usklađivanja uvjeta okolišne dozvole za postojeće postrojenje za intenzivni uzgoj peradi obrta P. "G.-P.", vlasnika tužitelja, s Provedbenom odlukom Komisije o utvrđivanju zaključaka o najbolje raspoloživim tehnikama za intenzivni uzgoj peradi ili svinja objavljene u Službenom listu Europske unije od 21. veljače 2017. Navod da je u primjeni odredbe članka 115. stavak 2. i 3. ZOZO-a od tužitelja zatražena stručna podloga s ispunjenim poglavljima A, C, D i H obrasca priloga IV. Uredbe, odnosno stručna podloga usklađena najboljim raspoloživim tehnikama iz Odluke. S obzirom da tužitelj nije dostavio traženo, doneseno je rješenje temeljem članka 118. stavak 1. podstavka 1. ZOZO-a. Ističe da tužitelj u provedenom postupku kao i u tužbi nije dokazao tehnološku razdvojenost objekta koji su obuhvaćeni okolišnom dozvolom, odnosno da postrojenje farma pilića G.-P. podijeljeno da dva zasebna postrojenja koje svako za sebe predstavlja tehnološku cjelinu neovisnu jednu od druge, a koje bi ujedno i svaka za sebe bile ispod kapaciteta od 40 000 mjesta utvrđenog Prilogom I. Uredbe, a što je potvrđeno inspekcijskim nadzorom, inspekcije zaštite okoliša, koja inspekcija je obavljena i na zahtjev tužitelja. Napominje da je po provedenom nadzoru sastavljeno izvješće u kojem nije navedeno da je tužitelj imao primjedbe na zapisnik, pa da se stoga smatra da je tužitelj suglasan s utvrđenim činjeničnim stanjem. Napominje da se Aneks ugovora o kooperaciji na koji se poziva tužitelj (ugovorna obveza) ne može smatrati dokazom da je operater smanjio svoj kapacitet postrojenja. Smatra da je kapacitet postrojenja i dalje ostao nepromijenjen, iz razloga jer je tehnička mogućnost obavljanja djelatnosti u postrojenju ostala i dalje nepromijenjena. Poziva se na odredbu članka 4. stavka 1. točke 19. ZOZO-a prema kojoj je kapacitet postrojenja najveća vrijednost pokazatelja obavljanja djelatnosti postrojenja koja je određena tehničkim razlozima u postrojenju (tehnička mogućnost obavljanja djelatnosti). Nadalje napominje da tužitelj nije u postupku podnio zahtjev za rad ispod graničnih vrijednosti pokazatelja kako je to propisano odredbom članka 100. stavka 1. i članka 101 stavka 1. ZOZO-a, a bez kojeg zahtjeva sa dostavljenim podacima tuženik nije niti mogao odlučivati o radu postrojenja tužitelja ispod graničnih vrijednosti pokazatelja, odnosno pragova proizvodnje koji su ispod onih propisanih Prilogom I. Uredbe te da stoga nije niti mogao donijeti rješenje o radu kojim bi se zamijenila ukinuta okolišna dozvola.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Odredbom članka 115. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, broj 80/13., 153/13., 78/15., 12/18., 118/18., dalje ZoZO), propisano da se roku od četiri godine od dana objavljivanja odluke o zaključcima o NRT-u na službenim stranicama Europske unije, a koji se odnosi na glavnu djelatnost postrojenja, Ministarstvo po službenoj dužnosti razmatra, i po potrebi posebnim rješenjem mijenja i/ili dopunjava okolišnu dozvolu kojom usklađuje uvjete za rad postrojenja s tom odlukom (st. 1.). U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo primjenjuje nove, odnosno izmijenjene zaključke o NRT-u koji se odnose na postrojenje, objavljene od izvršnosti dozvole, posljednjih izmjena i/ili dopuna, odnosno razmatranja (st. 2.). Na postupak izmjene i dopune okolišne dozvole iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na podnošenje zahtjeva i postupak izdavanja okolišne dozvole (st. 3.).

8. Prema odredbi članka 118. stavka 1. t. 1. i 2. ZoZO-a,) Ministarstvo će rješenjem ukinuti okolišnu dozvolu kada utvrdi da: - operater postupa protivno odredbi članka 114. stavka 3. i članka 115. stavka 3. ovoga Zakona, - je operater trajno prestao obavljati djelatnost za koju je okolišna dozvola izdana.

9. Iz predmeta spisa, kao i obrazloženja osporene odluke proizlazi kako je tuženik pokrenuo postupak razmatranja usklađenosti uvjeta iz Rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša KLASA: UP/I-351-03/13-02/78, URBROJ: 517- 06-2-2-1-15-25 od 6. listopada 2015., sa zahtjevom Provedbene odluke Komisije o utvrđivanju zaključaka o najboljim raspoloživim tehnikama za intenzivni uzgoj peradi ili svinja objavljenje u Službenom listu Europske Unije od 21. veljače 2017. Zaključkom tuženika KLASA: UP/I 351-02/20-45/36, URBROJ: 517-03-1-3-1-20-1 od 14. kolovoza 2020., tužitelj je pozvan da dostavi stručnu podlogu o ispunjenim poglavljima A, C, D i H obrasca priloga IV. Uredbe o okolišnoj dozvoli, a po potrebi ispunjenja i druga poglavlja, a sve radi razmatranja usklađenosti uvjeta iz rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša od 6. listopada 2015.

10. Tužitelj, a što tužbom niti ne osporava, nije postupio po naprijed navedenom zaključku tuženika, veće se na isto očitovao podneskom od 2. studenoga 2020., navodeći da je smanjio kapacitet svog postrojenje ispod 40 000 mjesta za perad te je u svezi navedenoga i predložio inspekcijsku provjeru, a koja je provedena i o čemu je sastavljen zapisnik Državnog inspektorata KLASA: UP/I-351-02/20-45/36, URBROJ: 443-17-08-3-21-6 od 17. ožujka 2021. U inspekcijskom je postupku utvrđeno da se u okviru postrojenja farma pilića G.-P. nalazi jedan peradarnik s tri proizvodna objekta na tri etaže koji čine jednu cjelinu, da je Ugovorom o zakupu od 25. rujna 2020., zakupnik I. j.d.o.o., zakupio etažu 2- prizemlje koje prema rješenju ima kapacitet 18 000 mjesta za perad, a da je tužitelj zadržao etažu 1 – kat kapaciteta 30 000 mjesta za perad i etažu 3 – podrum kapaciteta 12 000 mjesta za perad, sveukupno 42 000 mjesta za perad.

11. S obzirom na sve naprijed navedeno, Sud nalazi pravilnom ocjenu tuženika kako je tužitelj postupio protivno naprijed citiranoj odredbi članka 115. stavka. 3., a u svezi članka 118. Zakona. Naime, tužitelj nesporno nije nakon poziva tuženika dostavio stručnu podlogu za razmatranje uvjeta okolišne dozvole, a u postupku je osim toga i pravilno utvrđeno da ne postoji tehnološka razdvojenost objekta koji su obuhvaćeni okolišnom dozvolom, odnosno da je postrojenje tužitelja podijeljeno na dva zasebna postrojenja koje svako za sebe predstavlja tehnološku cjelinu neovisnu jednu od druge, a koje bi i svako za sebe bilo ispod kapaciteta od 40 000 mjesta, zbog čega ne bi više bio obveznik okolišne dozvole. Isto tako tuženik pravilno navodi kako vlasnički odnosi nisu kriterij o kojem ovisi obveza ishođenja okolišne dozvole.

12. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva.

13. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., i 110/21. dalje ZUS).

14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. O trošku upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 24. listopada 2022.

Sutkinja

Meri Dominis Herman, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. Zakona o upravnim sporovima).