Poslovni broj: UsI-3294/21-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: Z. N. iz D., zastupan po opunomoćeniku P. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,, Središnja služba, Z., radi poništavanja rješenja, 24. listopada 2022. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/21-01/03005924252, URBROJ: 341-99-05/3-21-4827 od 22. rujna 2021. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 22. rujna 2021. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 18. svibnja 2021. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju na njegov zahtjev određena invalidska mirovina po braniteljskom propisu, ali je određeno da se ona neće isplaćivati jer mu je i dalje povoljnija ranije određena invalidska mirovina po općem propisu u vidu najniže mirovine.
Tužitelj u tužbi navodi da je tražio određivanje braniteljske mirovine, a ne novu odluku o invalidskoj mirovini te ukazuje na to da ispunjava uvjete za status hrvatskog branitelja i dragovoljca, što znači da ispunjava i uvjete za određivanje najniže braniteljske mirovine, jer ostvaruje jednaka prava kao i drugi branitelji. Smatra da nije poštovana ranija sudska presuda u ovoj pravnoj stvari, a u naknadnom podnesku navodi da i da mu se u vrijeme potrebno za ispunjavanje uvjeta za najnižu braniteljsku mirovinu treba uračunati i vrijeme zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.
Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Nije sporno da je tužitelju od ranije priznato pravo na invalidsku mirovinu po općem propisu, uz isplatu najniže mirovine.
Tužitelj je 25. listopada 2018. godine podnio zahtjev za ponovno određivanje njegove mirovine, na temelju novog propisa, odnosno Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17 - ZHB).
Tužiteljev zahtjev je najprije bio odbijen u oba stupnja upravnog postupka, ali je ovaj sud presudom UsI-1542/19 od 29. siječnja 2021. godine poništio drugostupanjsko rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, uz navod da je tužitelju mirovinu trebalo odrediti kao najnižu braniteljsku mirovinu po čl. 49. ZHB-a i potom utvrditi koja je mirovina povoljnija, jer tužitelj u tom pogledu ima pravo izbora.
Tuženik je potom poništio ranije doneseno prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu.
Novim prvostupanjskim rješenjem od 18. svibnja 2021. godine je tužitelju počevši od 01. studenog 2018. godine određena invalidska mirovina po ZHB-u i uz uračunavanje staža u dvostrukom trajanju, ostvarenog za vrijeme Domovinskog rata, ali bez primjene najniže braniteljske mirovine, jer u smislu čl. 49. st. 4. ZHB-a tužitelj nema priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (RH) u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru. Ujedno je utvrđeno da je novoodređena mirovina niža od tužiteljeve ranije priznate najniže mirovine po općem propisu te da se stoga isplata braniteljske invalidske mirovine neće vršiti, nego će se i dalje isplaćivati ranije određena invalidska mirovina po općem propisu, kao najniža mirovina.
Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu, uz utvrđenje da njegov status hrvatskog branitelja i dragovoljca ne predstavlja dovoljan uvjet za određivanje najniže braniteljske mirovine, jer ima utvrđena samo 73 dana sudjelovanja u Domovinskom ratu u borbenom sektoru.
Neosnovano tužitelj ukazuje na to da je tražio određivanje braniteljske mirovine, a ne novu odluku o invalidskoj mirovini, jer mu je u upravnom postupku na temelju njegovog zahtjeva upravo i određena braniteljska mirovina (kao invalidska mirovina), što znači da je odlučivano o njegovom zahtjevu postavljenom u upravnom postupku.
Također neosnovno tužitelj smatra da pravo na najnižu braniteljsku mirovinu ostvaruje zato što ima priznat status hrvatskog branitelja i dragovoljca. Naime, za ostvarivanje prava na najnižu braniteljsku mirovinu je u čl. 49. st. 4. ZHB-a postavljen poseban uvjet sudjelovanja u obrani suvereniteta RH u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru. S obzirom na to da tužitelj ima priznata 73 dana sudjelovanja u borbenom sektoru, očito je da ne ispunjava uvjet iz čl. 49. st. 4. ZHB-a za određivanje najniže braniteljske mirovine. Inače, istu pravnu ocjenu sadržava i mišljenje Pravne klinike, koje je sâm tužitelj dostavio u spis upravnog tijela. U odnosu na tužiteljev navod da nije poštovana ranija sudska presuda donesena u ovoj pravnoj stvari, sud napominje da je na temelju te presude u ponovljenom upravnom postupku razmotrena mogućnost primjene čl. 49. ZHB-a, ali je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjet naveden u toj odredbi za određivanje najniže braniteljske mirovine.
Tužitelj u ovom upravnom sporu ukazuje na to da je bio zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu pa da mu i to vrijeme treba uračunati u razdoblje provedeno u borbenom sektoru, čime bi ostvario pravo na najnižu braniteljsku mirovinu u smislu čl. 49. ZHB-a. Tužitelj je u tom smislu predložio i traženje očitovanja nadležnog ministarstva.
Međutim, ukoliko je tužitelju u upravnom postupku pred drugim nadležnim tijelom već utvrđeno razdoblje zatočenja u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, tada je on sâm o tome mogao priložiti odgovarajuću dokumentaciju. Zbog toga je na raspravnom ročištu odbijen zahtjev tužitelja za pribavljanje očitovanja o spomenutoj okolnosti od drugog upravnog tijela.
Ako pak tužitelj pred drugim nadležnim upravnim tijelom još nema utvrđen status zatočenika u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, tada u vezi toga može pred tim tijelom pokrenuti poseban upravni postupak, a onda i eventualni novi upravni postupak pred nositeljem mirovinskog osiguranja radi eventualnog određivanja najniže braniteljske mirovine po čl. 49. ZHB-a.
Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da su donesena rješenja u upravnom postupku u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za poništavanje tuženikovog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.
U Zagrebu, 24. listopada 2022. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
