Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: 11 Povrv-167/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, a prema prijedlogu odluke više sudske savjetnice Tamare Mandić, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., U. grada V. …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. K. R., odvjetnici iz V., protiv tuženika C. T. d.o.o., K. …, K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku u O. društvu K. & R. iz V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja I. K. R., odvjetnice iz V. i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude održanom 24. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. M. iz V., poslovni broj Ovrv- 175/2021 od 12. travnja 2021. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku C. T. d.o.o., K. …, K., OIB: …, isplatiti tužitelju H. E. d.o.o., Z., U. grada V. …, OIB: …, iznos od 5.755,60 kn/ 1.162,08 eur (pettisuća sedamstopedesetpet kuna i šezdeset lipa/tisuću stošezdesetdva eura i osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. M. iz V., poslovni broj Ovrv-175/2021 od 12. travnja 2021. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku C. T. d.o.o., K. …, K., OIB: …, naknaditi tužitelju H. E. d.o.o., Z., U. grada V. …, OIB: …, ovršne troškove u iznosu od 1.137,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2021. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku C. T. d.o.o., K. …, K., OIB: … naknaditi tužitelju H. E. d.o.o., Z., U. grada V. …, OIB: … troškove ovog postupka u iznosu od 4.987,50 kn/661,96 eur[1] (dvije tisuće petsto kuna/tristotridesetjedan euro i osamdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 24. listopada 2022., kao danom donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, kao ovršenika, radi isplate iznosa od 5.755,60 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik A. K. M. iz V. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-175/2021-3 dana 12. travnja 2021., koje je povodom pravovremeno stavljenog prigovora ovršenika stavljeno je izvan snage ovosudnim rješenjem poslovni broj: Povrv-167/2021-2 od 11. svibnja 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatrao odgovorom na tužbu, tuženik je osporio tužbeni zahtjev navodeći kako predmetno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. Tuženik ukazuje na činjenicu kako iz Izvoda otvorenih poslovnih knjiga od 10. ožujka 2021. na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi, ne može sa sigurnošću zaključiti o kojem, odnosno o kakvom potraživanju tužitelja se konkretno radi. Tuženik nadalje ističe kako otvorene stavke, kao jednostrana isprava izdana upravo od strane ovrhovoditelja nemaju isključivo neoborivu dokaznu snagu postojanja tužiteljevog potraživanja. Naposljetku tuženik ukazuje kako ništa ne duguje tužitelju.

3. Podneskom od 31. svibnja 2021. tužitelj je činjenično determinirao predmet spora te ujedno dao i svoje očitovanje na prigovor tuženika. Tužitelj je ukazao da je prigovor tuženika neosnovan, te isti ukazuje kako je isti energetski subjekt ovlašten za pružanje javne usluge opskrbe energijom u R. H., kojem je obveza pružanje javne usluge opskrbe električnom energijom kao univerzalne usluge za kupce kategorije kućanstvo te pružanje javne usluge opskrbe električnom energijom koja se obavlja kao zajamčena opskrba za kupce kategorije poduzetništvo. Tužitelj navodi kako je tuženik evidentiran kao kupac kod tužitelja u cijelom periodu na koji se odnosi rješenje o ovrsi, odnosno vodi ovaj postupak. Tužitelj ističe kako u odnosu na tuženika ima potraživanje s osnova naknade za obračunato mjerno mjesto i opskrbu te potrošnju električne energije, na adresi T. M. G. …, V., šifra ugovornog računa 2200679495, mjerno mjesto broj 0300471887 u iznosu od 5.755,60 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj ukazuje kako njegovo potraživanje navedeno izvodom otvorenih stavaka od 10. ožujka 2021. predstavlja zbroj potraživanja s osnove neplaćenih akontacijskih rata za mjesec srpanj i kolovoz 2020., a koja obveza za plaćanje za naredno obračunsko razdoblje je iskazana računom tužitelja broj 2200679495-200220-1 od 13. ožujka 2020. te neplaćenih akontacijskih rata za mjesece rujan, listopad, studeni i prosinac 2020. te siječanj i veljaču 2021., a koja obveza plaćanja za naredno obračunsko razdoblje je iskazana računom tužitelja broj 2200679495-200820-0 od 14. rujna 2020. Tužitelj nadalje ukazuje kako se iznos mjesečnih novčanih obveza (akontacija) određuje temeljem prosječne mjesečne potrošnje odgovarajućeg prethodnog (sezonskog) razdoblja pomnožene s tarifnim stavkama odabranog tarifnog modela, uvećano za iznos propisanih naknada i poreza na dodanu vrijednost. Nadalje, tužitelj ukazuje kako iznos akontacija definira H. O. distribucijskog sustava d.o.o. i pravo je svakog kupca, ukoliko iznos mjesečnih novčanih obveza ne odgovaraju stvarnoj potrošnji, zatražiti korekciju iznosa akontacija odnosno prilagodbu trenutnoj potrošnji kod operatora sustava. Tužitelj ističe kako tuženik nikada nije zatražio korekciju iznosa akontacije u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, niti je prigovorio dostavljenim računima, niti je prijavio kvar brojila, a što je dužan učiniti ukoliko sumnja u njegovu eventualnu neispravnost. Tužitelj ukazuje na odredbu članka 115. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 85/2015.) u kojem se navodi kako je krajnji kupac ovlašten podnijeti prigovor na račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, što tuženik nije učinio. (podnesak tužitelja sa prilozima nalazi se na listu 18-67 spisa).

4. Podnesak tužitelja od 31. svibnja 2021. uredno je dostavljen tuženiku te se isti na zaprimljeni podnesak tužitelja očitovao podneskom od 23. lipnja 2021.u kojem u bitnome navodi kako osporava osnovanost i visinu tužiteljeve tražbine prikazane u prijedlogu za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te osporava da bi koristio usluge tužitelja čije je namirenje predmet ovog postupka. Ističe da iz dokumentacije tužitelja nije dokazano da bi tuženik koristio uslugu tužitelja u prikazanoj količini, dakle da bi istome, u odnosu na obračunsko mjerno mjesto broj 0300471887 u periodu od srpnja do prosinca 2020. bila isporučena električna energija cijena koje bi iznosila upravo 5.775,60 kn, te ukazuje kako na obračunskom mjernom mjestu ne živi nitko, niti se isto obračunsko mjesto koristilo na bilo koji drugi način ili u bilo koje druge svrhe za utuženi period. Ukazuje kako nije moguće da tuženik za nekretninu koja stoji zatvorena potroši električne energije za 5.755,60 kn. Nadalje, tuženik napominje kako je tužitelj i za razdoblje veljača-kolovoz 2019. također pokrenuo ovršni postupak radi naplate iznosa od 16.583,11 kn za isto mjerno mjesto, a nakon što je tuženik istakao svoje prigovore, da je tužitelj povukao tužbu i tužbeni zahtjev u postupku ovog suda poslovni broj Povrv-451/2019. Također, tuženik ukazuje i kako je pred ovim sudom u tijeku postupak poslovni broj Povrv-174/2020 za razdoblje od ožujka do lipnja 2020. Tuženik nadalje navodi kako je u više navrata obavještavao tužitelja da na predmetnom mjernom mjestu ne koristi električnu energiju jer u prostoru nema nikoga, te kako je direktor tuženika bio u kontaktu sa osobom Z. K. koji je za tužitelja vršio očitanja brojila, te mu je isti i potvrdio da nema potrošnje električne energije, tuženik ističe da je tužitelja e-mailom i telefonski, ali i preko Z. K. obavještavao da se u nekretnini uopće ne troši električna energija. Podnesak tuženika sa prilozima nalazi se na listu 68-74 spisa.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u: zahtjev za sklapanje ugovora od 08. prosinca 2015. (list 21 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za čkbr. 261 k.o. V. (list 22 spisa), radni nalog broj 489107 (list 23-24 spisa), zahtjev broj 436488 (list 25 spisa), račun broj 2200679495-200220-1 sa obračunom potrošnje (list 26-29 spisa), izvod iz poslovnih knjiga od 10. ožujka 2021. (list 30-31 spisa), račun broj 2200679495-200820-0 sa obračunom potrošnje (list-32- 35 spisa), račun broj 2200679495-210220-6 sa obračunom potrošnje (list 36-37 spisa), Opći uvjeti za korištenja mreže i opskrbu električnom energijom od 01. kolovoza 2015 (list 38-67 spisa), dopis H. E. od 02. listopada 2019. (list 71 spisa), e- mail korespondenciju na listu 72-74 spisa, dopis H. O. D. sustava od 12. rujna 21022. (list 90-91 spisa). Sud je izvršio uvid i u spis ovog suda poslovni broj Povrv-451/2019

5.1. Nadalje, iako je tuženik predlagao da se u tijeku postupka provedu i dokazi saslušanjem svjedoka Z. K. i ovlaštene osobe za zastupanje tuženika, direktora S. B., te je ovaj sud takove dokazne prijedloge i usvojio raspravnim rješenjem poslovni broj Povrv-167/2021-11 od 30. kolovoza 2022., na glavnu raspravu zakazanu za 29. rujna 2022. nije pristupio niti uredno pozvani svjedok Z. K., niti direktor tuženika S. B. čiji je nedolazak zbog poslovne spriječenosti ispričao punomoćnik tuženika, slijedom čega je u daljnjem tijeku postupka raspravnim rješenjem poslovni broj Povrv- 167/2021-15 od 29. rujna 2022. iste dokazne prijedloge sud odbio, obzirom je činjenično stanje za donošenje pravilne i zakonite odluke suda u dovoljnoj mjeri utvrđeno i bez provođenja takovih dokaznih prijedloga. Također, daljnje provođenje takovih dokaznih prijedloga, prema mišljenju ovoga suda ne bi bilo u skladu sa načelom ekonomičnosti postupka te bi se sam postupak nepotrebno duljio. Naposljetku, valja ukazati i kako je svjedok Z. K. bio predložen u svojstvu svjedoka koji bi trebao imati saznanja na okolnosti koje su u tijeku postupka utvrđene nespornim (kako nije bilo potrošnje električne energije u utuženom periodu), a što će se obrazložiti u nastavku odluke.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022.; dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.

7. Predmet ovog spora je tražbina tužitelja s osnove naknade za javnu uslugu opskrbe električne energije (akontacijska naknada za obračunsko mjerno mjesto 0300471887) koja je usluga pružena za nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi T. M. G. …, V., u iznosu od 5.755,60 kn sa pripadajućim kamatama.

8. Nije sporno da je tužitelj energetski subjekt ovlašten za pružanje javne usluge opskrbe električnom energijom. Nije sporno ni da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi M. G. …, V., a nije sporno ni da utuženi računi nisu podmireni. Također, tijekom provedenog postupka nije se ukazala spornom činjenica da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o korištenju mreže temeljem kojeg ugovora je tužitelj tuženiku pružao javnu uslugu opskrbe i potrošnje električne energije, dakle stranke su bile u ugovornom odnosu iz kojeg je i proizašlo ovo potraživanje tužitelja po osnovi akontacijske naknade za obračunsko mjerno mjesto.

9. Sporna je obveza i visina obveze na podmirenje utuženog iznosa obzirom na navode tuženika da u/na predmetnoj nekretnini na kojem se nalazi mjerno mjesto broj 0300471887 nitko ne živi, slijedom čega ni nema potrošnje električne energije. Spornim se ukazalo i je li tuženik stavljao prigovore na zaprimljene račune tužitelja koji su predmet ovog postupka, kao i činjenica je li financijska kartica-Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 10. ožujka 2021. kao vjerodostojna isprava vjerodostojan dokaz o postojanju i visini tražbine.

10. Prije svega valja navesti, a u odnosu na prigovor tuženika da izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 10 ožujka 2021. nije vjerodostojan dokaz o postojanju i visini tražbine, da je odredbom članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.; dalje u tekstu Ovršni zakon) propisano da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, a računom se smatra i obračun kamata, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. U konkretnom slučaju, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava temeljem koje je određena predmetna ovrha. Na ispravi je naznačen vjerovnik – H. E. d.o.o., ovdje tužitelj, dužnik novčane obveze kao obveznik plaćanja pristojbe – C. T. d.o.o., K. 1/a, ovdje tuženik, te predmet, vrsta i opseg novčane obveze – tražbina s osnova naknade za obračunsko mjerno mjesto za razdoblje od srpnja 2020. do veljače 2021. u ukupnom iznosu od 5.755,00 kn te vrijeme ispunjenja novčane obveze. Iz navedenog je razvidno da vjerodostojna isprava sadržava sve elemente propisane naprijed citiranom zakonskom odredbom, pri čemu se posebno ističe kako je izvadak iz poslovnih knjiga sačinjen temeljem evidencije tužitelja te isti predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, dok tuženik u tijeku postupka nije dokazao niti je predložio provođenje kakvog dokaza na okolnost da su činjenice u Izvodu netočno utvrđene ili da je isprava nepravilno sastavljena, slijedom čega je ovaj sud podatke navedene u izvodu ocijenio istinitim, te je temeljem istih tužitelj svakako imao zakonsko pravo pokrenuti protiv tuženika prisilnu naplatu svojeg potraživanja.

10.1. Nadalje, odredbom članka 40. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj: 85/2015.; dalje u tekstu Opći uvjeti) propisano je da naknada za obračunsko mjerno mjesto obuhvaća troškove vezane za obračunsko mjerno mjesto i obračunske mjerne podatke (održavanje, umjeravanje i redovna zamjena brojila, obrada i pohranjivanje mjernih podataka, itd.), a naknadu za obračunsko mjesto plaća svaki korisnik mreže. Nadalje, odredbom članka 103. Općih uvjeta propisano je da korisnik mreže koji je vlasnik ili nositelj nekog drugog stvarnog prava na građevini ili cijelu građevine ima pravo podnijeti zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na svom obračunskom mjernom mjestu, najdulje na razdoblje do pet godina, bez gubitka prava na korištenje mreže, pri čemu se zahtjev podnosi operatoru sustava na propisanom obrascu koji obavezno sadrži i obavijest korisniku mreže o mogućnosti otkaza ugovora o korištenju mreže i gubitka prava na korištenje mreže.

10.2. Ocjenjujući dokaze koje je tuženik priložio kao navod svojih tvrdnji da je tužitelja obavijestio kako na predmetnoj nekretnini nitko ne živi i kako nema potrošnje električne energije, ovaj je sud mišljenja kako tuženik nije ispunio uvjete propisane gore navedenim odredbama Općih uvjeta. Naime, iz dopisa H. E. od 02. listopada 2019. koji se nalazi na listu 71 spisa i koji je dostavio tuženik, proizlazi kako je tuženik odjavio obračunsko mjesto broj 300037934 i broj 300018647, ali i ne obračunsko mjesto koje je predmetom ovog postupka a to je obračunsko mjesto broj: 0300471887, dok iz dostavljenih računa tužitelja nespornim proizlazi kako se njegovo potraživanje odnosi upravo na potraživanje neodjavljenog mjernog mjesta. Dakle, mišljenje je ovoga suda kako je takvim postupanjem tuženika (odjavom preostala dva obračunska mjerna mjesta) isti zasigurno bio upoznat sa pravilima i mogućnošću odjave i obračunskog mjernog mjesta koji je predmetnom ovog postupka.

10.3. S druge strane, temeljem odredbe članka 40. Općih uvjeta naknadu za obračunsko mjesto plaća svaki korisnik mreže. Obzirom tuženik nije dokazao da bi između tužitelja i tuženika bio raskinut ugovorni odnos, odnosno nije dokazao da bi na obračunskom mjernom mjestu 0300471887 barem privremeno bila obustavljena isporuka električne energije, to je tužitelj tuženiku osnovano ispostavio račune na ime naknade za obračunsko mjerno mjesto i opskrbu. Vezano uz potrošnju električne energije koja je sadržana u utuženim računima valja navesti da sam tužitelj navodi kako se ne radi o iznosu naknade po utrošenoj električnoj energiji, već da se radi o obračunatim akontacijama koje se obračunate na temelju prethodnog obračunskog razdoblja kad je bila povećana potrošnja električne energije (zapisnik sa glavne rasprave Povrv-167/2021-15 od 29. rujna 2022.). Također i iz dopisa tužitelja od 12. rujna 2022. proizlazi kako u utuženom razdoblju nije bilo potrošnje električne energije. Naime, temeljem važeće zakonske regulative u R. H. primjenjiv je akontacijski sustav naplate električne energije, što znači da kupci mjesečno imaju ustanovljenu akontacijsku ratu koja je zapravo potrošena energija u nekom mjesecu obračunskog razdoblja. Dakle, u jednom obračunskom razdoblju se procjenjuje potrošnja svakog kupca, koju potom kupci plaćaju sve do idućeg obračunskog razdoblja. Dakle, akontacijski sustav pretpostavlja plaćanje električne energije po procijenjenoj, a ne stvarnoj potrošnji. Ukoliko dođe do promjene potrošnje električne energije, primjerice zbog odlaska iz kuće na duže razdoblje, dolaska novih stanara i slično, kupac ima pravo na reklamaciju, odnosno pravo na zahtjev za izdavanje novog akontacijskog računa. Kako tuženik ni na koji način nije dokazao da bi tužitelju izjavio bilo kakav prigovor na izdane račune odnosno zahtjev za izdavanje novog akontacijskog računa, to je prema mišljenju ovoga suda tužitelj imao pravo obračunati mjesečne akontacijske naknade prema utuženom iznosu. Također, valja ukazati da je akontacijska mjesečna naknada od rujna 2020. umanjena na iznos od 19,66 kn, kako to proizlazi iz Izvoda iz poslovnih knjiga od 10. ožujka 2021., a što očito ukazuje kako je tek tada tuženik propisno urgirao kako bi se smanjile mjesečne akontacijske naknade.

10.4. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka i to uvidom u e-mail korespondenciju tužitelja i tuženika koja se nalazi na listu 72-73 spisa proizlazi kako je tuženik prigovarao računu izdanom na iznos od 16.543,79 kn i to u rujnu 2019., koji nije predmetom ovog postupka (već je bio predmetom parničnog postupka ovog suda poslovni broj Povrv-451/2019 u koji je ovaj sud izvršio uvid) budući iz Izvoda iz poslovnih knjiga tuženika od 10. ožujka 2021. proizlazi da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od srpnja 2020. pa do veljače 2021. u ukupnom iznosu od 5.755,60 kn. Dakle, tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi prigovarao potraživanju tužitelja koje je nastalo u utuženom razdoblju sukladno odredbi članka 115. Općih uvjeta.

10.5. S druge strane, tužitelj navodi kako su za predmetno potraživanje izdana dva računa, odnosno kako njegovo potraživanje navedeno izvodom otvorenih stavaka od 10. ožujka 2021. predstavlja zbroj potraživanja s osnove neplaćenih akontacijskih rata za mjesec srpanj i kolovoz 2020., a koja obveza za plaćanje za naredno obračunsko razdoblje je iskazana računom tužitelja broj 2200679495-200220-1 od 13. ožujka 2020. te neplaćenih akontacijskih rata za mjesece rujan, listopad, studeni i prosinac 2020. te siječanj i veljaču 2021., a koja obveza plaćanja za naredno obračunsko razdoblje je iskazana računom tužitelja broj 2200679495-200820-0 od 14. rujna 2020. Dakle, odluku o visini tužbenog zahtjeva sud je utemeljio na vjerodostojnoj dokumentaciji tužitelja (izvod iz poslovnih knjiga i računi za utuženo razdoblje) koja je međusobno komplementarna. Svakako valja ukazati i kako iz dostavljenih računa tužitelja proizlazi da je tuženik iste zaprimao na svojoj poslovnoj adresi, a ne i na adresi na kojem se nalazi predmetno obračunsko mjerno mjesto, pa se nepravovremeno urgiranje i neprigovaranje tuženika ne može opravdati ni eventualnim neznanjem, odnosno činjenicom da predmetne utužene račune ne bi zaprimio.

10.6. Također, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021.; dalje u tekstu Zakon o obveznim odnosima) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, osnovana je i tužiteljeva tražbina s osnove zateznih kamata.

10.7. Kako sud nije imao nikakvog razloga ne povjerovati vjerodostojnosti priloženih računa, a tuženik istovremeno nije predložio nikakav materijalni ili personalni dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je utuženi račun makar i djelomično podmiren, to je sud ocijenio tužbeni zahtjev s osnova glavnice i sporedni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata u cijelosti osnovanim, te je u točki I. izreke temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u pogledu glavničnog iznosa i u pogledu zakonskih zateznih kamata.

11. Obzirom da je tužbeni zahtjev osnovan, osnovan je i zahtjev s osnova nastalih troškova postupka. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U ovom je sporu tužitelj uspio u cijelosti kako u pogledu zatraženog glavničnog iznosa, tako i sporednog potraživanja u vidu zateznih kamata, pa je stoga tuženik dužan tužitelju u cijelosti naknaditi troškove postupka.

11.1. Pri tom treba istaknuti da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru ovršenika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom za izdavanje platnog naloga iz odredbe članka 446. i članka 448. ZPP, pa stoga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični (sudska praksa Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj: Gž-4635/2013-2 od 24. travnja 2014., Gž- 5220/2013 od 23. svibnja 2014., Gž-1603/2014-2 od 02. svibnja 2014. i Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž-121/2016). Stoga je u točci II. izreke presude platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut i u pogledu troškova ovrhe, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno ovom presudom u točki III. izreke presude, sukladno odredbi članka 164. stavak 4. ZPP-a. Slijedom navedenog tužitelju je priznati trošak za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 750,00 kn temeljem Tbr. 7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022., dalje u tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 31. svibnja 2021. u iznosu od 750,00 kn temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife. Nadalje, tužitelju je priznati trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku održanom 25. svibnja 2022., 30. kolovoza 2022. i 29. rujna 2022. u iznosu od po 750,00 kn temeljem Trb. 9. točka 1. Tarife. Dakle, tužitelju je ukupno priznat trošak od 3.750,00 kn, a kojem iznosu se pridodaje pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u smislu Tbr. 42. Tarife u iznosu od 937,50 kn. Uz navedeno, tuženiku je priznat i iznos od 300,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu po Tbr. 2. stavak 1. u svezi s Tbr. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 53/2019.). Dakle, tužitelju je priznat ukupni trošak od 4.987,50 kn, odnosno 661,96 Eur prema fiksnom tečaju konverzije 7.53450 sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/2022. i 88/2022.) te je na priznati i dosuđeni trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude sukladno odredbi iz članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona u vezi sa odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom III/ presude.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, temeljem citiranih zakonskih odredbi i podzakonskih akata odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ivanec, 24. listopada 2022.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 8 (osam) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se žalba ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 8 (osam) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoćnici I. K. R., odvjetnici iz V.

2. tuženik po punomoćniku J. K., odvjetniku iz O. društva K. & R. iz V.