Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1635/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., OIB: …, V. zastupanog po punomoćniku S. K., protiv tuženice R. J., OIB: … iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-117/2020-10 od 19. rujna 2022., 24. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-117/2020-10 od 19. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„Tužbeni zahtjev tužitelja T. d.o.o., V., OIB. …, protiv tuženika R. J., OIB: … iz V., radi isplate iznosa od 1.684,56 kn /223,57 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

- na iznos od 140,38 kn od 30. srpnja 2019.

- na iznos od 140,38 kn od 31. kolovoza 2019.

- na iznos od 140,38 kn od 30. rujna 2019.

- na iznos od 140,38 kn od 31. listopada 2019.

- na iznos od 140,38 kn od 30. studenog 2019.

- na iznos od 140,38 kn od 31. prosinca 2019.

- na iznos od 140,38 kn od 31. siječnja 2020

- na iznos od 140,38 kn od 29. veljače 2020.

- na iznos od 140,38 kn od 31. ožujka 2020.

- na iznos od 140,38 kn od 30. travnja 2020.

- na iznos od 140,38 kn od 31. svibnja 2020.

- na iznos od 140,38 kn od 30. lipnja 2020.

odbija se kao neosnovan pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. K. iz V. poslovni broj Ovrv- 811/2020 od 20.11.2020 ukida u cijelosti.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.175,00 kn/155,94 eura.

Nalaže se tužitelju T. d.o.o. V., OIB: … da tuženoj R. J., OIB: … iz V., naknadi parnični trošak u iznosu od 100,00 kn/13,27 eura u roku 15 dana.“

2.Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) navodeći kako je u utuženom periodu tuženici bila obustavljena isporuka toplinske energije, a tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (koji predstavlja lex specialis), u vezi čl. 18. st. 3. i dr. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, kojima je izričito propisano da je i nakon isključenja (obustave isporuke) iz toplinskog sustava stambene zgrade, krajnji kupac i nadalje u obvezi plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije. Nadalje, da je tuženici od strane tužitelja izvršena obustava isporuke toplinske energije zbog neplaćanja. I u slučaju obustave isporuke toplinske energije zbog neplaćanja postoji obveza tuženice na plaćanje tzv. fiksnih troškova. Postupanje tuženice da je štetno ne samo po tužitelja već i po ostale krajnje kupce u istoj stambenoj zgradi koji uredno plaćaju. Dio računa za snagu, tzv. paušal predstavlja fiksni trošak koji se mora plaćati i ako netko ne koristi toplinsku energiju, kao što je to slučaj i sa ostalim računima u domaćinstvu za električnu energiju, vodu i ostalo gdje su na računima iskazane i druge stavke osim same potrošnje. Poziva se na odluke županijskih sudova u kojima je zauzeto stajalište o obvezi plaćanja tzv. fiksnih troškova. Osnovanost tužbenoga zahtjeva da je dokazao prilaganjem računa ispostavljenih tuženici u utuženom periodu, Odluke o dodjeli koncesije, Ugovora o koncesiji zaključenih sa Gradom V. i Ugovora o potrošnji toplinske energije za stambenu zgradu tuženice, a predložio je i provođenje dokaza saslušanjem rukovoditelja odjela Toplinarstva kod tužitelja, koji dokaz da sud neopravdano nije proveo, čime je činjenično stanje ostalo pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno. Stan tuženice koja neosnovano odbija plaćati na ovaj se način besplatno grije na trošak tužitelja i ostalih korisnika u stambenoj zgradi. Napominje da je između istih stranaka u istim procesnim položajima po istom pravnom osnovu, samo za raniji period, vođeno više sudskih postupaka koji su većinom okončani u korist tužitelja pa pobijana presuda odudara od dosadašnje sudske prakse. Nadalje, kako nije od značaja to što tuženica s tužiteljem nije potpisala nikakav ugovor, jer je od strane tužitelja i predstavnika suvlasnika stambene zgrade potpisan Ugovor o potrošnji za stambenu zgradu tuženice, kako to i propisuje Zakon o tržištu toplinske energije, koji Ugovor obvezuje i tuženicu. Sud da pravilno citira materijalno pravne odrednice čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije i čl. 18. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, navodeći da utužena obveza postoji u slučaju izdvajanja iz toplinskog sustava odnosno obustave isporuke toplinske energije zbog neplaćanja, međutim, potom u nastavku obrazloženja iste propise pogrešno tumači i primjenjuje. Nadalje, kako je tuženoj obustavljena isporuka toplinske energije zbog neplaćanja pa da u ovom slučaju nema govora o izdvajanju iz toplinskog sustava stambene zgrade. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev i tuženicu obveže na plaćanje parničnoga troška, ili, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, ali pred drugim sucem.

3.Tuženica je osporila sve žalbene navode bez prijedloga u pogledu drugostupanjske odluke.

4.Žalba nije osnovana.

5. Tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje na prelazi svotu od 10.000,00 kuna, dakle radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a), pa se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a), što znači da se u maličnim sporovima presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Žalitelj određeno niti opisno ne ukazuje na apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz kruga dopuštenih u sporu male vrijednosti (članak 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP), dok ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje onih procesnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a).

7. Posebno je za istaknuti kako, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, jer presuda i rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude i rješenja su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženici za isplatu tzv. fiksnih troškova- trošak za snagu, naknada za opskrbu i naknada za usluge kupca toplinske energije tužitelju od 1. lipnja 2019. do 31. svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 1.684,56 kuna, na adresi V..

9. Odredbom čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13., 14/14., 102/14. i 95/15. – u daljnjem tekstu: ZTTE) je određeno da je i nakon isključenja (izdvajanja) iz toplinskog sustava stambene zgrade, krajnji kupac i nadalje u obvezi plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije. Ova odredba sadrži pretpostavke po kojima se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje propisanih uvjeta (čl. 45. st. 1. ZTTE).

10. Prema članku 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine", broj 35/2014, 129/2015 i prema čl. 3. st. 2 toč. 14. ZTTE krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline i koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

11. Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku navodeći u obrazloženju kako odredba čl. 45. st. 3. ZTTE ukazuje da tuženica koja se izdvojila iz sustava centralnoga grijanja nije dužna plaćati troškove toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, kao što odredba čl. 18. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine", broj 35/14. i 129/15.) ukazuje kako tuženica, u slučaju kada joj je obustavljena isporuka toplinske energije, nije dužna plaćati troškove energije. Smatra da kada se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje nakon izdvajanja, tuženik više nije krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2 st. 2 toč. 4 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije i čl. 3. st. 2. toč. 14. ZTTE te nije u obvezi plaćati predmetne troškove jer više nije u mogućnosti kupiti toplinsku energiju od tužitelja.

12. U postupku nije bilo sporno kako je tuženica vlasnica stana u zgradi na V. te da u utuženom razdoblju nije koristila toplinsku energiju koju isporučuje tužitelj, međutim, u ovoj fazi postupka ostalo je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu fiksnih troškova (troškova snage, naknade za opskrbu, naknade za uslugu kupca TE) u situaciji kada samostalna jedinica tuženice nije dio zajedničkog toplinskog sustava.

13. Prije svega važno je razlučiti od čega se sastoje troškovi toplinske energije koje po navedenoj zakonskoj odredbi krajnji kupac nije dužan plaćati, a to prema aktualnoj sudskoj praksi proizlazi iz Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 91/14, 27/15 i 124/15, dalje: Pravilnik).

14. Prema odredbi čl. 2. toč. 3. Pravilnika ukupni troškovi toplinske energije sastoje se od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage pa je sudska praksa zauzela shvaćanje da fiksna naknada koja se odnosi na trošak snage čini sastavni dio troškova toplinske energije te da je kao takva obuhvaćena izuzetkom iz članka 45. st. 9. ZZTE. Tuženica bi stoga, kao krajnji kupac koja se izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava, bila dužna plaćati fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage samo u slučaju kada ta naknada ne bi činila sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije koju joj tužitelj nesporno ne isporučuje.

15. Po ocjeni ovog suda, u situaciji kada stambena jedinica tuženice više nije spojena na zajednički toplinski sustav, tada je tuženica prestala biti korisnik usluge opskrbe toplinskom energijom koju pruža tužitelj, zbog čega tužitelj nema pravo tražiti naknadu za uslugu koju joj nije pružio te bi svako drugo tumačenje bilo protivno općim odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu jednake vrijednosti davanja te načelu savjesnosti i poštenja i za tuženicu nepravično. Ovakav stav proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-670/11 od 10. studenog 2011. Stoga nije bilo osnovano naložiti tuženici plaćanje utuženog iznosa, te je prvostupanjski sud pravilno ukinuo platni nalog i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

16. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom članka 154. st. 1. ZPP i 164. ZPP odlučio o troškovima postupka, a tužitelj svojim žalbenim navodima nije ni doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tom dijelu.

17. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao pod točkom I izreke.

18.Tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku pa mu, sukladno odredbama članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, nije trebalo priznati zatraženi trošak žalbenog postupka (točka II izreke).

Split, 24. listopada 2022.

Sudac:

Marko Pribisalić, v. r.