REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-930/2022- 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Z. M. iz R., Š. 13. divizije 50b, zastupan po opunomoćenicima iz O. ureda P., G., V., K., I., F. M. u R., J. trg xx protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi naplate poreza i drugih javnih davanja, 24. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 415-01/228-01/218, URBROJ: 513-04-22-2 od 4. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/22-01/675, URBROJ: 513-07-08/2022-01 od 11. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/22-01/675, URBROJ: 513-07-08/2022-01 od 11. ožujka 2022., utvrđeno je kako je tužitelj kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze društva V. P. d. o. o. iz R., temeljem rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-07/2016-01/27, URBROJ: 513-007- 08/2019-123 od 18. prosinca 2019., na dan 11. ožujka 2022. duguje iznos od 3.712.819,31 kn (glavnica + kamate), te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim sredstvima i to u korist popisanih računa državnog proračuna, kao i da obračuna daljnje kamate do podmirenja duga.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-415-01/228-01/218, URBROJ: 513-04- 22-2 od 4. srpnja 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da nije sporno da je tužitelj u upravnom postupku iskoristio svoje ustavom zajamčeno pravo na žalbu u formalnom smislu, odnosno da je imao i iskoristio mogućnost podnošenja žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, ali da je do povrede prava na žalbu došlo prilikom odlučivanja o žalbi, a sve jer tuženik uopće nije ocijenio navode žalbe, da je tužitelju ostalo potpuno nejasno zašto je njegova žalba neosnovana, a zbog čega je institut žalbe u konkretnom slučaju izgubio smisao svog postojanja, te da je jasno da takva odluka o žalbi tuženika bez ikakvog obrazloženja ne predstavlja ostvarenje zajamčenog ustavnog prava na žalbu već upravo njegovu povredu. Navodi da je 3. listopada 2016. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika donijelo je Obavijest o pokretanju postupka Klase: UP/I-415- 07/16-01/27, Ur. broj: 513-07-28-01-16-2 i da je upravo citirana obavijest prva radnja službene osobe u postupka utvrđivanja zlouporabe prava kod tužitelja i slijedom navedenog da je jasno da je predmetni postupak pokrenut u listopadu 2016., te da se na dan pokretanja postupka utvrđivanja zlouporabe prava primjenjivao Opći porezni zakon (Narodne novine br. 147/2008, 18/2011, 78/2012, 136/2012, 73/2013, 26/2015 i 44/2016, dalje u tekstu: OPZ/08), da prvostupanjsko tijelo primjenjuje OPZ/08 dok tuženik primjenjuje Opći porezni zakon Narodne novine br. 115/2016., 106/2018., 121/2019 dalje u tekstu: OPZ/16) koji je u primjeni od 1. siječnja 2017. kao i raniji Opći porezni zakon, te da je jasno da tuženo tijelo u pobijanom rješenju primjenjuje pogrešan zakon, odnosno zakon koji nije bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka o kojem se odlučuje u ovom postupku. Nadalje navodi da tražbina radi čijeg je namirenja određena ovrha ne proizlazi iz ovršne isprave temeljem koje je ovrha određena. Sukladno predmetnoj ovršnoj ispravi tužitelj kao porezni jamac da može odgovarati za dug društva V. projekt isključivo u iznosu od 3.539.941,00 kn, ali ne i za bilo koji iznos viši od navedenog. T. prigovara i visini obračunatih kamata, da u samom rješenju o ovrsi nisu specificirane kamate na glavnice, odnosno nije određeno otkada iste teku ni po kojoj stopi teku pa slijedom navedenog. Dalje navodi kako se porezna obveza prema glavnom poreznom dužniku V. P. d. o. o nalazi se u zastari. Poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Klasa: UP/I-471-02/11-01/31 ur.broj: 513-07- 08/11-2 od 4. veljače 2011. da je utvrđena obveza poreznog obveznika V. p. d. o. o., koje rješenje da je postalo izvršno 14. prosinca 2012. dostavom stranci drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/11-01/303, Ur.broj: 513- 04/12-02 od 31. listopada 2012., a prema odredbi članka 108. stavak 4. OPZ-a da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, te da je zastara prava na naplatu poreznog duga glavnog dužnika počela je teći 1. siječnja 2013. odnosno nakon isteka godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, te da je zastara prava na naplatu poreznog duga glavnog dužnika V. p. d. o. o. nastupila istekom šest godina od dana kada je zastara počela teći (1. siječnja 2013.), odnosno 1. siječnja 2019. Ukoliko je nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga glavnog dužnika, a u konkretnom slučaju evidentno je da je nastupila, da je tada prestao postojati porezni dug te se postupak naplate poreznog jamstva ne može provoditi. Pravo poreznog tijela na naplatu poreznog duga na osnovi poreznog jamstva da je akcesorno u odnosu na pravo poreznog tijela na naplatu poreza od glavnog poreznog dužnika i nastupom zastare prava na naplatu poreza od glavnog poreznog dužnika zastarijeva i pravo poreznog tijela provoditi postupak naplate od strane poreznog jamca. Založno pravo koje je bilo ranije upisano na nekretnini da je brisano u postupku ovrhe pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. br. Ovr-397/2019 i da stoga više ne postoji razlog nezastarijevanja glavnice duga dok postoji upisano založno pravo, a glavni dužnik da je brisan iz sudskog registra te da stoga ne postoji porezna obveza prema glavnom poreznom dužniku, te stoga predlaže da se poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

5. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne te stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave, a Sud nije našao potrebnim u sporu izvoditi nove dokaze to je, na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS) te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da tužitelj kao ovršenik, na temelju ovršne isprave navedene u ovdje osporavanom prvostupanjskom rješenju duguje iznos od 3.712.810,31, (glavnica + kamate), te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja sa svih njenih računa i oročenih novčanih sredstava sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i da novčani iznos za koji je vrha određena uplaćuje na za to popisane račune državnog proračuna.

8. Što se tiče primjene materijalnog prava, u konkretnom slučaju se primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme kada je tužitelj utvrđen kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze društva V. p. d. o. o., a to je Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje u tekstu: OPZ).

9. Prema odredbi članka 136. OPZ-a, ovršni postupak dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

10. Sukladno odredbi članka 140. stavcima 1. i 2. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. rješenje o utvrđivanju poreza

2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza

3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava 5. rješenje o ovrsi

6. upravni ugovor i porezna nagodba.

11. Prema odredbi čl. 146. st. 1. OPZ-a, za provedbu ovrhe nužna pretpostavka je postojanje dospjelog poreznog duga, odnosno, da porezni obveznik u roku za dobrovoljno ispunjenje nije platio poreznu obvezu utvrđenu obračunskom prijavom ili rješenjem.

12. Prema odredbi članka 153. stavku 1. OPZ-a, provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 2. ovoga članka, sukladno ovom Zakonu, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.

13. Odredbom članka 108. stavak 4. OPZ-a, propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. Stavkom 6. je propisano da akAko se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče, dok je stavkom 7. propisano da zastara prava na naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe ne teče niti u slučajevima propisanim ovim zakonom i posebnim propisima.

14. Dakle, porezna obveza tužitelja je utvrđena poreznim rješenjem KLASA: UP/I-415-07/2016-01/27, URBROJ: 513-007-08/2019-123 od 18. prosinca 2019., koje je postalo izvršno 16. studenog 2020., što znači da je zastara prava na naplatu poreznog duga počela teći 1. siječnja 2021. i do donošenja ovdje osporavanog prvostupanjskog rješenja nije nastupila zastara prava na naplatu duga.

15. Također nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga niti za društvo V. p. d. o. o., a što je već i odlučeno presudom ovog Suda, poslovni broj: 10 Us I-556/2021-6 od 9. srpnja 2021., te se ujedno upućuje i na odredbu članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13) kojom je propisano da se prijavom tražbine u postupku predstečajne nagodbe prekida zastara od dana podnošenja prijave do proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se predstečajna nagodba ne sklopi – do izvršnosti odluke o obustavi postupka. Iz navedenog proizlazi da je u smislu navedene odredbe zastara prava na naplatu duga glavnog dužnika, među ostalim i duga utvrđenog prvostupanjskim rješenjem od 4. veljače 2011. prestala teći s danom podnošenja prijave tražbine u postupku predstečajne nagodbe, odnosno 21. kolovoza 2015., što znači da nije nastupila zastara prava na naplatu istog. Navedeno proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3005/21-2 od 25. lipnja 2021.

16. Činjenica da je glavni dužnik V. p. d. o. o. brisan iz sudskog registra, ne utječe na drugačiju odluku u ovom upravnom sporu, obzirom da je tužitelj utvrđen poreznim jamcem za neplaćane obveze glavnog dužnika. Tražbina je veća za iznos kamata koje je tužitelj dužan i obračunati sukladno točki 4. ovršne isprave od 18. prosinca 2019., te se napominje da je glavnica duga iz ovdje osporavanog duga manja od glavnice druga obuhvaćene rješenjem temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi

17. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavane odluke ocjenjuju se zakonitima, pa je stoga na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan, a sve prigovore smatrati neosnovanim.

18. Posljedično, budući da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu, to istom na temelju članka 79. stavak 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora, pa je takav zahtjev odbijen kao pod točkom II. ove presude.

U Rijeci 24. listopada 2022.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur., v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).