Republika Hrvatska

Poslovni broj: 38. Kzd-57/2021-37

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji za mladež Ivi Ćorković Kozari, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Mijić, u kaznenom predmetu protiv optuženog U. Š., zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), poslovni broj KOz-DO-322/2020-1 od 5. lipnja 2020., nakon javne rasprave održane i zaključene 19. listopada 2022. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika Tatjane Babac, optuženog U. Š. i njegove braniteljice M. M., odvjetnice u Z., 24. listopada 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi U. Š., OIB.., sin S. i A. Š., rođene E., rođen.. godine u O., s prebivalištem u O., D. 86, državljanin Republike Hrvatske, profesor psihologije sa završenom VSS, nezaposlen, oženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, kazneno i prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 26. veljače 2020. oko 20,30 sati u O., V. 61, kao odgajatelj , svjestan da svojim ponašanjem ugrožava pravilan psihofizički razvoj djeteta S. K., rođenog, pozvao ga u svoj ured te ga upitao što se dogodilo u školi, a kada mu je S. K. odgovorio da se posvađao s jednom učenicom i pogodio ju šiljilom, počeo se derati na njega govoreći mu "seronjo usrani, nećeš više ići u školu, šta misliš ti, trebo bi se popraviti konjino jedna, majmune majmunski, ajde mene tuci" te mu rekao da će ga ubiti, nakon čega ga je uhvatio i zajedno sa stolicom na kojoj je sjedio prevrnuo na trosjed, a kada se S. K. podigao i ponovno sjeo na stolicu, srušio ga zajedno sa stolicom na pod pored ormara i dok se nalazio na podu derao se na njega i uhvatio ga za glavu te udario dva puta njegovom glavom u ormar, na koji način je djetetu S. K. nanio fizičku i psihičku bol,

dakle, zlostavio dijete,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11).

II. Na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 optuženi U. Š.

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Optuženom U. Š. uz daljnju primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) na koju je optuženi U. Š. osuđen neće izvršiti ako isti u razdoblju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 71. stavak 1. KZ/11 optuženom U. Š. izriče se sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti i djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom u trajanju od 2 (dvije) godine.

V. Upozorava se optuženi U. Š. da ukoliko bude bez opravdanog razloga kršio obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz točke IV. izreke, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora (članka 58. stavak 5. KZ/11).

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 i članka 145. stavak 3. ZKP/08, nalaže se optuženom U. Š. platiti troškove kaznenog postupka, i to trošak paušalne svote u iznosu do 500,00 kuna (petstokuna)/ 66,36 EUR[1] (šezdesetšesteuraitridesetšestcenti), u roku od 15 (petnaest) dana.

VII. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi U. Š. oslobađa se obveze naknade troškova provedenog telekomunikacijskog vještačenja.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku poslovni broj KOz-DO- 322/2020-1 od 5. lipnja 2020. optužen je U. Š. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11.

2. Na temelju članka 407. stavka 3. ZKP/08 rasprava je započela iznova 19. listopada 2022. s obzirom da je odgoda trajala dulje od tri mjeseca.

3. Optuženi U. Š. očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo iz optužnice.

4. U dokaznom postupku su uz suglasnost stranaka pročitani: zapisnici o ispitivanju svjedoka žrtve/oštećenog S. K. i svjedoka N. Đ. S. od 19. svibnja 2020. (list 97-102 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje A. M. od 26. svibnja 2020. (list 105-106 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje I. B. od 26. svibnja 2020. (list 107-108 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenog U. Š. s DVD snimkom ispitivanja od 28. veljače 2020. (list 59-62), zapisnik o ispitivanju osumnjičenog U. Š. s DVD snimkom ispitivanja sukladno članku 208.a ZKP/08 od 27. veljače 2020. (list 34-37), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave osječko-baranjske, Prve policijske postaje Osijek broj 00174052 od 27. veljače 2020. (list 27 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 27. veljače 2020. (list 28-29 spisa), nalaz Kliničkog bolničkog centra Osijek od 27. veljače 2020. za S. K. (list 31 i 87 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Osijek od 13. siječnja 2020. (list 38-40 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 27. veljače 2020. za okrivljenog U. Š. (list 88 spisa), nalaz i mišljenje dijagnostičkog tima Doma za odgoj djece i mladeži Osijek za mlt. ošt. S. K. sa socijalnom anamnezom (list 238-253 spisa), nalaz i mišljenje dijagnostičkog tima Doma za odgoj djece i mladeži Osijek za mlt. N. Đ.-S. sa socijalnom anamnezom (list 255-269 spisa). Također, uz suglasnost stranaka pročitani su i zapisnici o ispitivanju svjedoka D. D. Z., B. K. i Ž. P. od 13. lipnja 2022. koji su iskazivali na raspravi (list 274 do 279 spisa). Provedeno je telekomunikacijsko vještačenje po stalnom sudskom vještak za elektrotehniku, informatiku i telekomunikacijske A. L. koji je potom ispitan i na raspravi. Na temelju članka 330. ZKP/08 reproducirana je audio snimka od 26. veljače 2020. te je izvršen uvid u cjelokupan spis i priležeću dokumentaciju. Na završetku dokaznog pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije (list 299-300 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije (list 301-302 spisa) za optuženika te je ispitan optuženik.

5. Iznoseći obranu U. Š. naveo je da je do inkriminiranog događaja šesnaest godina radio kao odgajatelj u , da sveukupno ima dvadeset godina radnog staža u struci, a po struci je psiholog. Mlt. S. K. je došao u njihov Dom oko dvadeset dana prije ovoga događaja, a on je bio zadužen za njega kao odgajatelj. Sat vremena prije ovoga događaja, razrednica ošt. B. K., mu je poslala poruku u kojoj ga je izvijestila da se nastavljaju problemi vezano uz ponašanje ošt. na način da nastavlja sa maltretiranjem djece, pogotovo djevojčica. On je u tih dvadesetak dana bio u kontaktu sa razrednicom na dnevnoj bazi vezano uz ponašanje ošt., a dva puta je i bio u školi. Pokušavao je u tom razdoblju intenzivno doprijeti do oštećenika. Razrednica je bila zabrinuta za drugu djecu i od njega je tražila zaštitu. Kada je oštećenik došao toga dana iz škole vodio ga je na večeru i zamolio da nakon večere odu na odjel da porazgovaraju o tome što se dogodilo u školi. Kada su došli na odjel u njegov kabinet pitao je oštećenika što se dogodilo u školi i zbog čega ga je kontaktirala razrednica. Oštećenik je rekao da se ništa nije dogodilo. Više puta ga je pitao je li se s nekim potukao, što se dogodilo, a oštećenik je sve nijekao i uporno tvrdio da se ništa nije dogodilo. Pročitao je oštećeniku poruku od razrednice i počeo jednim glasnim tonom mu se obraćati, a u nastojanju da dopre do njega je počeo govoriti i ružne riječi. To je na neki način bilo jedino što je tada mogao učiniti kako se po njegovoj procjeni tada činilo jer je ošt. bio u svom "modu" ponašanja gdje je nijekao krivnju i lagao i skrivao o onome što se dogodilo u školi. To nije uobičajena praksa, ali oštećenik i on su kroz tih dvadesetak dana sigurno imali deset razgovora od upoznavanja do poteškoća u školi. Shvatio je da ošt. ima velikih problema u školi, na dnevnoj bazi mu je provjeravao školski pribor i pojačano kontrolirao i usmjeravao jer je bio 8. razred. Oštećenikovi problemi bili su vidljivi iz nalaza Dijagnostičkog tima. Nakon što je završio razgovor sa oštećenikom uputio ga je na kupanje i spavanje i ubrzo u 21,00 sat otišao kući kada mu je završila smjena. Misli da ne bi rekao oštećeniku da će ga ubiti, odnosno on nije rekao ošt. da će ga ubiti. Poriče bilo kakav fizički kontakt ili napad ili udaranje ošt. kritične zgode. Nitko od njih dvojice nije bacao po njegovoj sobi, odnosno kabinetu. Čini mu se da je u trenutku kada je nastala snimka u blizini bilo više korisnika i svatko od njih je mogao stvoriti neki zvuk. Kritične zgode nije konzumirao alkohol, ne pije dok je na poslu, a testirali su ga na alkohol slijedeći dan i ono malo što je izmjereno to je zbog rakijice koju je popio prije ručka. Bila je izgledna i moguća promjena odgojne sredine za oštećenika zbog njegova ponašanja, ali on je to htio izbjeći i htio je da se popravi. Misli da bi u tom slučaju oštećenik išao u Odgojni dom u Ivancu. U Domu kada dođu štićenici odgajatelji imaju na uvid nalaz i mišljenje Dijagnostičkih timova. To u pravilu dobiju na uvid odgajatelji koji su dobili štićenika. Misli da I. B. i A. M. isto nisu imale na uvid. Uobičajena je situacija da nakon večere u Domu štićenici budu na hodnicima. Ovo ne bi bio prvi puta da štićenici rade problem odgajateljima, ali on do sada nije imao takav problem. Kritične zgode, nakon večere, oštećenik i on su otišli u kabinet odgajatelja, koji je između ostalog i njegov kabinet i tamo su razgovarali. U kabinetu se nalazi nekoliko radnih stolova, ormar, četiri stolice i trosjed. Tamo djeca ponekad uče. Kritične zgode je procijenio da se mora obraćati oštećeniku povišenim tonom i ružnim riječima kako bih doprio do njega. Tu odgojnu metodu nije koristio prema drugim štićenicima, ali smatra da je u tom trenutku i prema ošt. S. K. ta metoda bila primjerena s obzirom da je i prije toga pokušao na sve druge načine koji su njemu poznati, od molbi do upozorenja, nagradi, kazni, savjeta, kontrole, sve što je znao je s njim ranije upotrijebio. U šesnaest godina nije imao štićenika koji ima problema u ponašanju i karakteristike kao ošt. S. K..

6. U postupku nije bilo sporno da je optuženik u inkriminirano vrijeme radio kao odgajatelj u i da je bio odgajatelj i oštećenom S. K., koji je dakle bio štićenik tog Doma nešto više od mjesec dana. Nadalje, nije bilo sporno da je kritičnog dana zbog oštećenikovog problematičnog ponašanja u školi, optuženik pozvao oštećenika na razgovor u kabinet odgajatelja te da se oštećeniku obraćao povišenim tonom i pri tome mu uputio i ružne riječi.

7. U postupku je bilo sporno koje je točno riječi optuženik uputio djetetu oštećenom S. K., prije svega da li mu je rekao da će ga ubiti. Nadalje bilo je sporno da li je i nakon toga optuženik uhvatio oštećenika i sa stolicom na kojoj je sjedio prevrnuo na trosjed pa kada se isti podigao i ponovno sjeo na stolicu, je li ga optuženik srušio zajedno sa stolicom na pod pored ormara i dok se nalazio na podu derao se na njega i uhvatio ga za glavu te udario dva puta njegovom glavom u ormar i na taj način djetetu S. K. nanio fizičku i psihičku bol.

8. Svjedok žrtva/oštećeni S. K. u svom iskazu na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku 19. svibnja 2020., koji je uz suglasnost stranaka pročitan u dokaznom postupku, naveo je da je štićenik od 14. ili 16. siječnja 2020., a opt. mu je bio odgajatelj. Ne sjeća se točno koji je bio dan kada je u veljači navečer došao iz škole i odmah po dolasku je vidio opt. da je ljutit. Rekao mu je da odmah opere ruke i da idu na večeru, a za vrijeme večere ga je pitao što se dogodilo u školi. Rekao mu je da se nije ništa dogodilo, a nakon optuženikovog ponovnog upita ponovno mu je rekao da se nije ništa dogodilo. Tog dana u školi se posvađao sa jednom učenicom i pogodio ju je plastičnim šiljilom za olovke, ali to nije htio reći optuženiku. Nakon večere opt. mu je rekao da nakon što pospremi blagovaonu dođe pred njegov ured i da ga tamo sačeka. Postupio je tako, a kada je došao opt. rekao mu je da uđe u ured. Ponovno ga je opt. pitao što se dogodilo u školi i on mu je tada rekao da se posvađao s jednom učenicom i pogodio ju šiljlom. Optuženik se nakon toga počeo derati na njega govoreći mu: "majmune, tuci mene", a u jednom trenutku mu je rekao da će ga ubiti. U jednom trenutku ga je optuženik uhvatio i bacio sa stolice na kojoj je sjedio na trosjed koji se nalazio iza njega. Nakon toga ga je ponovno uhvatio i naslonio na ormar i uhvativši ga za glavu udario oštećenikovom glavom dva ili tri puta u ormar. Od tih udaraca nije zadobio nikakve ozljede, ali ga je boljela glava. Nakon toga se još neko vrijeme optuženik derao na njega i na kraju mu rekao da se ide otuširati i spavati. On se zbog ovoga prvo obratio jednoj odgajateljici tražeći od nje da zove policiju, ona je to odbila pa je otišao kod druge odgajateljice i njoj rekao da zove policiju jer će u protivnom on zvati policiju, ne zna da li je ona to učinila jer je on nakon toga otišao u policiju i prijavio ovaj događaj. Policajci su ga istu večer odveli u KBC Osijek i nakon izvršenog pregleda, liječnik mu je rekao da nema vidljivih ozljeda i da mu nije ništa. Po dolasku u sobu te večeri od N. Đ. S. je saznao da je on čuo sve što se događalo u uredu optuženika i da je to snimao na svoj mobitel. Do ovog događaja njegov odnos sa opt. je bio korektan. Prije smještaja u Dom bio je u udomiteljskoj obitelji, ali je zbog toga što im je ukrao novac nekoliko puta smješten u Dom. U trenutku kada ga je opt. zajedno sa stolicom prevrnuo na trosjed bila su otvorena vrata opt. ureda, koja je opt. nakon toga zatvorio. Cijelo to vrijeme on se opt. nije usprotivio niti mu je bilo što govorio osim onog po ulasku u ured što se dogodilo u školi. Kada se iz optuženikog ureda vratio u sobu svi su ga pitali što se dogodilo i on im je ispričao. Tada mu je i N. rekao da je sve snimio pa je on nakon toga otišao kod jedne pa kod druge odgajateljice tražeći da one događaj prijave policiji, a kada one to nisu učinile, on je sam otišao u policiju.

9. Svjedok N. Đ. S. u svom iskazu na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku od 19. svibnja 2020., naveo je da je štićenik od 15. siječnja 2020. Otprilike mjesec dana nakon dolaska u Dom u večernjim satima dok se nalazio u svojoj sobi čuo je "dernjavu" koja je dolazila iz pravca ureda odgajatelja. Pretpostavio je da se radi o optuženiku jer je on tu večer bio dežuran u drugoj smjeni. Odlučio je sve snimit pa je uključio diktafon u svom mobilnom telefonu i prvo snimao iz svoje sobe, a nakon toga prešao u kuhinju koja se nalazi odmah do ureda odgajatelja Š.. Cijelo vrijeme je čuo "dernjavu", ali nije mogao razaznati što optuženik govori, a čuo je i nekakvu lupu za koju isto nije mogao razaznati od čega dolazi. Misli da je to trajalo 10 ili 15 minuta. U početku dok je snimao iz svoje sobe koja je od ureda optuženika udaljena pet do šest metara, vrata ureda su bila otvorena i sve se bolje čulo, a nakon toga su vrata bila zatvorena pa je prešao u kuhinju i snimao iz kuhinje. Snimak je dao oštećeniku koji je snimak odnio u policiju. Kasnije je od drugih štićenika čuo da je S. navodno dobio batina od odgajatelja Š. jer je neku djevojčicu u školi pogodio šiljilom. Dok je snimao ono što se događalo u uredu optuženika nije čuo glas oštećenika. Inače je u dobrim odnosima sa ošt., ali nije znao da će on tu večer ići u ured odgajatelja Š.. Kritični događaj snimao je jer ga je podsjetio na njegov odnos s ocem koji ga je zlostavljao. On na snimci nije prepoznao optuženikov glas, već je kasnije od drugih štićenika saznao da je to bio optuženik. Nakon što je opt. otišao iz Doma, otišao je u oštećenikovu sobu, a ošt. je bio crven u licu i uplakan, to je možda bilo nakon pet minuta od svega toga. Tada mu je rekao da ima snimak onoga što se događalo u optuženikovu uredu i dao mu snimak.

10. Svjedokinja A. M. nije imala neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju. U svom iskazu u ODO u Osijeku navela je da je 26. veljače 2020. radila u poslijepodnevnoj smjeni kao odgajateljica u zajedno sa kolegama I. B. i optuženikom, svatko od njih je bio u svojoj odgojnoj skupini, s tim da su po rasporedu ona i I. radile do 22,00 sata, a opt. do 21,00 sat. Svjedokinja A. M. navela je nadalje kako je nakon što je opt. otišao kući obišla sve odgojne skupine, a u opt. odgojnoj skupini primijetila je da se dečki na hodniku nešto smiju i da se nešto događa. Pitala ih je što je bilo, a oni su joj odgovorili da je odgajatelj Š. udario S. K.. Zamolila je dečke da pozovu S., a kada je ošt. izašao iz svoje sobe bio je vidno uznemiren i uplakan te je samo ponavljao da ga je U. udario i da zove policiju. U svom uredu ga je ponovno pitala što se dogodilo, a on je samo govorio da ga je U. udario i da zove policiju, i dalje je bio uznemiren i uplakan i nije bio u stanju ispričati joj detalje. Nije vidjela da ima neke ozljede na licu, bio je crven od plakanja. Oštećenik je više puta inzistirao da zove policiju jer će u protivnom on sam otići prijaviti. Nastojala ga je smiriti i poslala u njegovu sobu kako bi se primirio, a ona je otišla kod kolegice I. B. i ispričala joj što se dogodilo. Ubrzo je došao i ošt. i rekao im da zovu policiju, a kada ga je I. upitala da joj ispriča što se točno dogodilo, on je ljutito izašao iz ureda i otišao van, a I. ga nije uspjela sustići.

11. Svjedokinja I. B. također nije imala neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju budući da se nalazila u svojoj odgojnoj skupini koja je na drugom katu. Potvrdila je da je kritične večeri kod nje u ured došao ošt. vidno uznemiren i rekao joj da ga je udario opt. te pitao da li će to prijaviti policiji ili će on. Upitala ga je da joj opiše što se točno dogodilo na što je on izjurio iz ureda i otrčao van pa ga nije uspjela sustići. Na ošt. nije primijetila nikakve vidljive vanjske ozljede, ali je bio jako uznemiren.

10. Svjedokinja D. D. Z. u svom iskazu navela je da radi u kao odgajatelj, a u inkriminirano vrijeme je bila u istoj odgojnoj skupini sa optuženikom i sa kolegom G. P.. U toj skupini bio je, i još uvijek je, oštećeni S. K.. Kritičnog dana 26. veljače 2020. je imala slobodan dan tako da nema nikakvih neposrednih saznanja. Sve što zna čula je od svih po malo, prije svega od kolega, pa tako i od optuženika. Optuženik joj je nedugo nakon događaja prepričao što se dogodilo s obzirom da su u istoj odgojnoj skupini. Rekao joj je da ga je S. razrednica obavijestila o S. ponašanju vezano uz neki sukob sa drugim učenicima i ometanjem nastave. Rekao joj je da su on i S. razgovarali u optuženikovom uredu, da je S. burnije reagirao, vjerojatno je vikao, ne sjeća se više, a opt. ga je nakon razgovora poslao u sobu. Nije joj spominjao nikakav sukob. Kritične zgode ošt. je bio u periodu adaptacije s obzirom da je u njihov Dom došao tek mjesec i pol ili dva ranije, a došao je kao i većina djece zbog problema u ponašanju. Smatra da je oštećenik sklon preuveličavati stvari i izbjegavati odgovornosti. Oni imaju program i plan rada za svakog korisnika pa tako i za oštećenika. Koriste različite metode ovisno o djetetu, pri tome misli na razgovor, uvjeravanje, pojašnjavanje, pohvale, zabrane i slično. To je sve određeno Pravilnikom o kućnom redu. Zabrane su posljednja, odnosno najstroža sankcija. Ukoliko bi dijete bilo baš nefunkcionalno, a za to je potrebno proći određeno vrijeme, tada postoji mogućnost da Dom od CSS-a zatraži promjenu odgojne sredine. Optuženi U. Š. kao odgajatelj trudio se prema oštećeniku pomoći mu u periodu prilagodbe kroz razgovor, savjetovanje i slično, pokušavajući pozitivno utjecati na njega, a to zna jer su radili u to vrijeme u istoj odgojnoj skupini u kojoj je bio oštećenik. U odgojnoj skupini sa optuženikom je radila otprilike godinu dana prije kritičnog događaja, a sveukupno u Domu su radili zajedno osam ili devet godina. Do ovog događaja optuženik nije bio povezan niti sa jednim slučajem nasilničkog ponašanja prema njihovim korisnicima. Ubrzo nakon ovoga događaja otišla je na porodiljni dopust. Bila je prisutna jedino razgovoru koji su optuženik i ona kao odgajatelji vodili sa oštećenikom otprilike tjedan dana prije ovoga događaja. Bio je to jedan standardni stručni razgovor, nakon što je oštećenikova razrednica izvijestila optuženika o S. problematičnom ponašanju u školi. Sjeća se da je optuženik tom prilikom se čak i ispričao oštećeniku i rekao mu: „Oprosti, ako misliš da mi sada tebe nešto pritišćemo“. Razgovor je išao u smjeru da je kraj škole blizu, da ne stoji dobro sa ocjenama i ponašanjem i da mu oni u Domu pokušavaju pomoći. Ona je samo šutjela, a optuženik je pričao sa oštećenikom. Ona ne procjenjuje način rada svojih kolega, pa tako ni optuženika, ali u godinu dana koliko su bili u istoj odgojnoj skupini, može reći da se trudio raditi po Pravilniku o kućnom redu, imala je dojam da mu je stalo do djece sa kojom radi. Ubrzo nakon ovoga događaja ona je otišla na porodiljni dopust.

11. Svjedok Ž. P. u svom iskazu naveo je da se supruga i on bave udomiteljstvom te da je ošt. S. K. bio udomljen u njihovu obitelj od njegovog drugog razreda osnovne škole do kraja sedmog razreda otprilike. Nakon toga je otišao u jer se ošt. nije držao pravila koja vrijede u njegovoj obitelji pa su oni zahtijevali da bude izmješten iz njihove obitelji. Naime, oštećenik im je počeo krasti novac, prvo njemu, a onda i njegovoj djeci zbog čega su izgubili povjerenje u njega. Njegov odnos s oštećenikm je bio u redu. Uvijek mu je priskakao u pomoć kada bi obavljao kućne poslove bez da ga je i pitao. Bio je najstariji od sve djece u kući. Znao je zastrašivati djecu i htio je biti glavni pa ga se tako jedno dijete, koje je isto bilo udomljeno kod njih, bojalo. Koliko zna, oštećenik ga nikada nije prijavio policiji. Nema što ružno reći o njemu, oštećenik je volio izmišljati i praviti se važan, ali to su sve djeca sa problemima u ponašanju i dok se drže pravila koja vrijede u njegovoj kući, on se o njima brine, pri tome misli da moraju biti pristojni, da dođu kući na vrijeme, da imaju međusobno povjerenje. Kod njih udomljena djeca ostaju do daljnjeg, kroz njihovu obitelj prošlo je sigurno dvanestero djece, a S. je otišao na zahtjev njegove supruge zbog krađa i zato što je počeo odgovarati njegovoj supruzi, unositi se u lice, i to im više nije bilo prihvatljivo. Osim S. do sada je otišao njegov brat zbog autizma jer mu nisu mogli pomoći. Osim njih druga djeca nisu na njihov zahtjev odlazila, ostaju do punoljetnosti. Na upit optuženog da li se može sjetiti telefonskog razgovora kada ga je opt. nazvao i rekao mu da ga je ošt. lažno optužio i da li bi mu bio svjedok na sudu, a on mu odgovorio: „Pa da, to je i meni radio“, iskazao je da se sjeća telefonskog razgovora i da je optuženiku rekao da ne želi u tome sudjelovati, da kao udomitelj prvo mora kontaktirati CSS, ali CSS nije na kraju zvao. Nije točno da je optuženiku rekao: „Pa da, to je i meni radio“. Sjeća se da je spomenuo S. nestašluke, štoviše, ni ne zna na što je optuženik mislio da je njemu ošt. radio. Kao udomitelji svaka tri li šest mjeseci pišu izvještaj CSS, pa da je nešto tako i bilo sa oštećenikom, on bi to tamo spomenuo.

12. Svjedokinja B. K. u svom iskazu navela je da je kod nje kod kuće bila policija u civilu da im pokaže poruku koju je poslala odgajatelju U. Š. kritičnog dana. Naime, ona je bila razrednica oštećeniku od petog do osmog razreda. Optuženika je prvi puta upoznala kada je došao na informacije 6. veljače 2020. i predstavio se kao odgajatelj S. K.. Kritičnog dana je poslala poruku (SMS) optuženiku kako bi ga izvijestila da je oštećenik toga dana bio nemoguć u školi, galamio je i bacio šiljilo u glavu jednoj djevojčici za vrijeme nastave. Rekla mu je da popriča sa oštećenikom, da je nemoguć i da se ne može tako ponašati. Ne sjeća se da li joj je opt. odgovorio, ali policija je te poruke uslikala. Optuženik joj je djelovao kao odgovorna osoba kojoj je stalo do djece. S. je uvijek bio problematičan, nije volio učiti, kada nije bilo po njegovom bio je agresivan na način da je šutao stolice, uzimao tuđe stvari, galamio na svoju asistenticu koja mu je dodijeljena, pa može reći da je bila sreća što je bila korona i što je on 8. razred završio on-line jer je u 8. razredu bio posebno problematičan kako je bio stariji, a gradivo teže i složenije. Misli da je optuženik još jednom prije kritičnog događaja bio na informacijama zbog oštećenikovih ocjena. U e- dnevniku ima zapisan optuženikov broj telefona, kao što inače imaju od svih roditelja. Ne sjeća se da li su se više čuli osim ove poruke jer je to bilo kratko razdoblje, kao ni da li je u tom razdoblju zapisivala neke bilješke za oštećenika. Ne sjeća se da li je više bilo poziva, zna da su kod njihovog prvog susreta dogovorili suradnju kao i sa svim roditeljima što čini prilikom prvog susreta. Optuženik je rekao da će pomagati oštećeniku u učenju i da ga obavijesti ukoliko bude problema sa oštećenikom u školi. Ne sjeća se da je optuženiku u poruci napisala da je oštećenik istukao dvije djevojčice, samo se sjeća da je spomenula šiljilo, a postoje uslikane poruke i to se može provjeriti.

13. Reprodukcijom audio snimke od 26. veljače 2020. utvrđeno je kako se na istoj čuje muški glas, koji sliči optuženikovom glasu, a koji, između ostalog, govori: "Seronjo usrani, nećeš više ići u školu, šta ti misliš, treb'o bi se popraviti konjino jedna, majmune majmunski jel se ne možeš normalno ponašat, djevojčice tučeš tamo", potom vikanje: "Ajde tuci mene, mene tuci! Ubit ću te ovdje, jesi čuo majmune glupi", čuju se i psovke: "Jebem ti sunce", a na kraju:"Gubi se u sobu, otuširaj se, da te nisam vidio i čuo više, bježi u sobu sada!". Vikanje sinkronizirano prati višekratno lupanje.

14. Provedenim telekomunikacijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za elektrotehniku, informatiku i telekomunikacijske A. L. utvrđeno je da je predmetna audio snimka snimljena u mono formatu 26. veljače 2020. u 20:27:52 sati i traje 2 minute i 8,8 sekundi, s početkom snimanja u 20 sati 25 minuta i 40 sekundi te da je isključeno da je snimka nastala kao montaža, odnosno da su zvukovi na snimci nastali od onoga koji je snimku sačinio.

14.1. Ispitan na raspravi vještak A. L. naveo je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 1. kolovoza 2022. te dodao da su mjerna jedinica za razinu jakosti zvuka decibeli, jedan normalni razgovor je oko 40 decibela, a vika i galama su od 60-70 decibela, s time da razina jakosti zvuka opada sa kvadratom udaljenosti i kada se to uvrsti u formulu onda bi u konkretnom slučaju moguće bilo čuti i snimiti razgovor jer bi razina zvuka zbog udaljenosti pala za oko 26 decibela, pa se dođe do toga kao da je sniman normalan razgovor. Pojasnio je kako nije ulazio u analizu da li je onaj tko je snimao prepoznao tko je na snimci, a u teoriji postoje tehnike prepoznavanje govora. Nemoguće je odgovoriti na pitanje da li je lupanje koje se na snimci čuje dolazilo iz prostorije pored kabineta, ali lupanje koje se čuje na snimci je sinkronizirano vikanju i galami. Kada bi onaj tko snima proizvodio lupanje koje se čuje, to bi bilo puno intenzivnije od ovog lupanja koje se čuje na snimci. Da li se na snimci čuju drugi glasovi osim optuženika i oštećenika je prije svega subjektivan dojam jer svatko zna najbolje što sam čuje i to nije tehničko pitanje. Što se tiče izvora zvuka, on dolazi i širi se kuglasto ako je slobodan prostor, a u zatvorenom prostoru može doći do povećanja, ali i do smanjenja zvuka, a na to utječe niz faktora, od vlage do temperature, strukture zidova. Moguće je da na snimci budu i drugi zvukovi, jer je tamo snimljeno sve što se čulo u tom opsegu, ali je to sve teoretsko pitanje.

14.2. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je dan jasno i u skladu s pravilima znanosti i struke, a na isto nije bilo primjedbi.

15. Iz nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek od 27. veljače 2020. za S. K. proizlazi da je oštećenik u pratnji socijalne radnice pregledan oko 00,10 sati na Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu gdje je naveo da je dobio više udaraca po glavi od strane poznate osobe, a pregledom nisu utvrđeni znakovi svježe koštane traume.

16. Iskaz svjedoka ošt. S. K. sud je ocijenio vjerodostojnim i prihvatio u cijelosti kao istinit. Svjedok je detaljno opisao što se kritične večeri dogodilo u optuženikovom uredu, a njegov iskaz vezano uz sadržaj riječi i način na koji mu se obraćao opt. tom prilikom, potvrđuje audio snimka koju je sačinio svjedok N. Đ. S. sa svojim mobitelom, a isti je potvrdio i da je čuo galamu i dernjavu pa je baš zbog toga i odlučio snimati. Osim optuženika i ošt. nije bilo u uredu nikoga tko bi mogao potvrditi da je opt. i udarao opt., ali galamu i vikanje sinkronizirano prati lupanje. Bez obzira na činjenicu, a na koju je obrana ukazivala tijekom postupka, da je mlt. ošt. S. K. dijete s problemima u ponašanju, zbog čega se i nalazi u , sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi ošt. lažno prijavio optuženika. Oštećenik je tek nakon što je čuo da je N. Đ. S. snimio što se dogodilo, odlučio prijaviti isto, dakle nakon što je saznao da postoji dokaz o tome što mu se dogodilo.

17. Sud je ocijenio vjerodostojnim te prihvatio u cijelosti i iskaz svjedoka N. Đ. S., svjedok nije vidio što se događalo u uredu opt., niti je razaznavao riječi, ali je čuo galamu i detaljno je opisao kako je načinio predmetnu snimku.

18. Svjedokinje I. B. i A. M. nisu imale neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, ali su o svojim posrednim saznanjima kritične večeri, iskazivale međusobno suglasno, a njihovi iskazi suglasni su i s dijelovima iskaza svjedoka ošt. te je sud njihove iskaze ocijenio vjerodostojnima i prihvatio u cijelosti.

19. Svjedoci D. D. Z. i svjedok Ž. P. nisu imali nikakvih neposrednih saznanja o kritičnom događaju, ali za razliku od svjedokinja I. B. i A. M., te večeri nisu bili u , pa stoga sud njihove iskaze nije posebno cijenio.

20. Iskaz svjedokinje B. K. sud je prihvatio kao istinit, ali niti ova svjedokinja nije imala neposrednih saznanja. Potvrdila je da je obavijestila opt. da je oštećenik tog dana pogodio jednu učenicu šiljilom i o njegovom problematičnom ponašanju, ali radi se o nespornim činjenicama.

21. Obranu optuženika sud nije prihvatio, osim u dijelu u kojem priznaje da je oštećeniku govorio ružne riječi i obraćao mu se glasnim tonom. Dakle, u svemu ostalom, sud obranu optuženika nije prihvatio, ocjenjuje da je ista usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti budući da je u suprotnosti s izvedenim, a prihvaćenim dokazima, prije svega prihvaćenim iskazom svjedoka ošt. djeteta S. K.. Također, njegova je obrana i u suprotnosti sa audio snimkom vezano uz sve izgovorene riječi koje je uputio ošt. Obrana je osporavala da lupanje koje se čuje na predmetnoj audio snimci dolazi iz optuženikovog ureda, iako je vještak zaključio da su vika i galama sinkronizirani s lupanjem. S obzirom na navedeno, sud drži neistinitom i tvrdnju optuženika da nije oštećenika kritične zgode ni na koji način fizički napao.

22. Iz izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije proizlazi da optuženik nije kazneno osuđivan, odnosno prekršajno osuđivan.

23. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno i dokazano da je optuženi U. Š. počinio kazneno djelo u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

24. Da je tomu tako, odnosno da je optuženi U. Š. kritične večeri ošt. djetetu S. K. nanio fizičku i psihičku bol govoreći mu da je seronja usrani, konjina jedna i majmun majmunski i da njega tuče pa čak u jednom trenutku mu rekao i da će ga ubiti, a onda ga uhvatio i zajedno sa stolicom na kojoj je sjedio prevrnuo na trosjed, potom srušio zajedno sa stolicom na pod pored ormara i dok se nalazio na podu derao se na njega i uhvatio ga za glavu te udario dva puta njegovom glavom u ormar, proizlazi prvenstveno iz iskaza svjedoka ošt. djeteta. Njegov iskaz do određene mjere potvrđuje i audio snimka (izgovorene riječi i njima sinkronizirano lupanje). Sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi oštećenik lažno teretio optuženika, a kako je već naprijed navedeno. Sama činjenica da se radi o djetetu s problemima u ponašanju nije razlog da bi oštećenik optuženika lažno prijavio budući da su štićenici u tom Domu upravo djeca s problemima o ponašanju. Da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio zaposlen kao odgajatelj u , nije bilo sporno. Za postojanje ovog kaznenog djela nije odlučno što oštećeniku kritične zgode nisu utvrđene ozljede.

25. Kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, između ostalog, čini onaj tko zlostavi dijete.

26. Optuženi U. Š. počinio je navedeno kazneno djelo tako što je dana 26. veljače 2020. oko 20,30 sati u O., Vinkovačka 61, kao odgajatelj , svjestan da svojim ponašanjem ugrožava pravilan psihofizički razvoj djeteta S. K., rođenog , pozvao ga u svoj ured te ga upitao što se dogodilo u školi, a kada mu je S. K. odgovorio da se posvađao s jednom učenicom i pogodio ju šiljilom, počeo se derati na njega govoreći mu "seronjo usrani, nećeš više ići u školu, šta misliš ti, trebo bi se popraviti konjino jedna, majmune majmunski, ajde mene tuci" te mu rekao da će ga ubiti, nakon čega ga je uhvatio i zajedno sa stolicom na kojoj je sjedio prevrnuo na trosjed, a kada se S. K. podigao i ponovno sjeo na stolicu, srušio ga zajedno sa stolicom na pod pored ormara i dok se nalazio na podu derao se na njega i uhvatio ga za glavu te udario dva puta njegovom glavom u ormar, na koji način je djetetu S. K. nanio fizičku i psihičku bol.

27. S obzirom na izneseno, sud smatra da je optuženik inkriminirane zgode bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio njihovo ostvarenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom. Izravna namjera vidljiva je iz načina postupanja optuženika kritične zgode kada je prvo vikao, odnosno derao se na mlt. oštećenika, a potom ga i fizički napao, odnosno dva puta ga rušao sa stolicom, a nakon toga i dva puta udario oštećenikovom glavom u ormar. Optuženik je kao odgajatelj zaposlen u u koji se smještaju štićenici koji su problematičnog ponašanja, kritične zgode morao pronaći drugi način. Već i neprimjerene riječi i vikanje koje optuženik ne osporava, nisu primjerene jednom odgajatelju, a osobito ne odgajatelju sa višegodišnjim radnim stažom i iskustvom kao što je optuženik. Stoga, sud nalazi da su se u optuženikovim radnjama inkriminirane zgode, opisanim u izreci presude, ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

28. Ubrojivost optuženika, kao niti njegova svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.

29. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

30. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi U. Š. počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te ga je sud za navedeno kazneno djelo i proglasio krivim.

31. Sukladno članku 47. KZ/11, pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

31.1. Tako je sud od olakotnih okolnosti optuženiku uzeo u obzir činjenicu da je prekršajno i kazneno neosuđivan.

31.2. Otegotnih okolnosti sud optuženiku nije našao.

31.3. Analizirajući olakotne okolnosti, a uslijed izostanka otegotnih oklonosti, na strani optuženog U. Š., ovaj sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora u okviru zakonom propisane za navedeno kazneno djelo (i to zakonski minimum) te je optuženik, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

31.4. Međutim, uzimajući u obzir da optuženik do sada nije kazneno osuđivan, sud smatra da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je primjenom članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

32. Sud je na temelju članka 71. stavka 1. KZ/11 optuženom U. Š. izrekao sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja dužnosti i djelatnosti u kojima dolazi u redoviti kontakt s djecom u trajanju od dvije godine s obzirom da je kazneno djelo počinio u obavljanju djelatnosti, a postoji opasnost da bi zlouporabom te djelatnosti mogao ponovno počiniti kazneno djelo (točka IV. izreke presude). Neprihvatljiva je tvrdnja optuženika koju je iznio u svojoj obrani, a imajući u vidu da to govori odgajatelj sa dugogodišnjim iskustvom u radu sa djecom (dvadeset godina, od toga šesnaest godina u Domu), da je kritične zgode jedino što je tada mogao učiniti da dopre do oštećenika bilo upućivati mu neprimjerene riječi. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik, osim što je uputio oštećeniku neprimjerene riječi, vikao na oštećenika, vrijeđao ga i čak mu rekao da će ga ubiti, a nakon toga ga i fizički napao. Sud zaključuje da se optuženik kritične zgode nije uspio kontrolirati, a takvo ponašanje u radu s djecom je posve neprihvatljivo.

32.1. Sukladno članku 58. stavku 5. KZ/11 upozoren je optuženi U. Š. da ukoliko bude bez opravdanog razloga kršio obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz točke IV. izreke, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora (točka V. izreke presude).

33. Sud nije odlučivao o imovinskopravnom zahtjev budući da je na raspravi održanoj 29. ožujka 2022. oštećeni S. K., u prisutnosti predstavnika G. T., izjavio da neće postavljati imovinskopravni zahtjev u ovom kaznenom postupku.

34. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 i članka 145. stavak 3. ZKP/08, sud je naložio optuženom U. Š. platiti troškove kaznenog postupka, i to trošak paušalne svote u iznosu do 500,00 kuna / 66,36 EUR koja je odmjerena sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12), a koje troškove je optuženik dužan uplatiti u Državni proračun u roku od 15 dana nakon što po pravomoćnosti presude primi poziv suda na plaćanje s uplatnicom.

34.1. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 sud je optuženika oslobodio obveze naknade troškova provedenog telekomunikacijskog vještačenja. Naime, optuženik je duže vremena nezaposlena osoba i stoga bi prema ocjeni suda plaćanjem navedenih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 24. listopada 2022.

Sutkinja za mladež

Iva Ćorković Kozari, v. r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO u Osijeku, na broj: KOz-DO-322/2020

2. Optuženi U. Š.

3. Braniteljica optuženika, M. M., odvjetnica u Z.

Nakon pravomoćnosti:

4. Mlt. oštećeni S. K. putem

5. Dom za odgoj djece i mladeži Osijek