Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-122/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika L. S. S. Z. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. F., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. S. & P. d.o.o. iz S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2022. uz sudjelovanje zamjenice punomoćnice tužitelja N. B., odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Ž. & P. d.o.o. iz Z., Pisarnica S. te punomoćnika tuženika J. F., odvjetnika u Odvjetničkom društvu M. S. & P. d.o.o. iz S., na ročištu za objavu presude 24. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S., poslovni broj Ovrv-2240/2021 od 31. kolovoza 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku L. S. S. Z. d.o.o. da tužitelju P. C. d.o.o. isplati 10.650,67 kuna (slovima: desettisućašestopedeset kuna i šezdesetsedam lipa) / 1.413,58 EUR-a (slovima: tisućučetristotrinaest eura i pedesetosam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6.625,18 kuna / 879,31 EUR-a od 3. rujna 2020. pa do isplate,

- na iznos od 4.025,49 kuna / 534,27 EUR-a od 23. studenog 2020. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.437,50 kuna (slovima: tisućučetristotridesetsedam kuna i pedeset lipa) / 190,78 EUR-a (slovima: stodevedeset eura i sedamdeset osam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31. kolovoza 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S., poslovni broj Ovrv-2240/2021 od 31. kolovoza 2021. u dijelu u kojem je tuženiku L. S. S. Z. d.o.o. naloženo da tužitelju P. C. d.o.o. plati više zatraženu kamatnu stopu od 2 (dva) postotna poena koja na iznos od 6.625,18 kuna / 879,31 EUR-a teče od 3. rujna 2020. pa do isplate, a na iznos od 4.025,49 kuna / 534,27 EUR-a od 23. studenog 2020. pa do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi više zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 125,00 kuna / 16,59 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31. kolovoza 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku L. S. S. Z. d.o.o. da tužitelju P. C. d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 4.400,00 kuna (slovima: četiritisućečetristo kuna) / 583,98 EUR-a (slovima: petstoosamdesettri eura i devedesetosam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 24. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja P. C. d.o.o. u dijelu u kojem je traženo da mu tuženik L. S. S. Z. d.o.o. naknadi više zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna / 248,85 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 24. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, kao i za više zatraženu kamatnu stopu od 2 (dva) postotna poena koja teče na dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 4.400,00 kuna / 583,98 EUR-a od 24. listopada 2022. pa do isplate.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 30. srpnja 2021. javnom bilježniku M. R. iz S. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, protiv ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja) u iznosu od 10.650,67 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je predložio odrediti ovrhu općenito na imovini ovršenika. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S., poslovni broj Ovrv-2240/2021 od 31. kolovoza 2021. određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika.

1.2. Kako je ovršenik prigovorio protiv tog rješenja na način da je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti, predmetno rješenje o ovrsi je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-122/2022-2 od 16. ožujka 2022. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točke I. i II. izreke). Predmetnim rješenjem tužitelj je pozvan da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i da predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka III. izreke), dok je tuženik pozvan da u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke III. izreke tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka IV. Izreke).

1.3. Punomoćnica tužitelja je predmetno rješenje zaprimila 31. ožujka 2022., a punomoćnik tuženika 19. ožujka 2022.

1.4. Podneskom od 14. travnja 2022. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te je iste osporio kao neosnovane. Tužitelj je u predmetnom podnesku naveo kako se potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka temelji na Okvirnom ugovoru s partnerom, Dodatku ugovoru o prihvaćanju kartica čiji su sastavni dio Opći uvjeti poslovanja P. C. d.o.o. za prihvaćanje kartica, Smjernice za prihvaćanje kartica prilikom rezervacije i naplate smještaja te Smjernice za iniciranje transakcija ručnim unosom podataka o kartici. Nadalje, tužitelj navodi kako se potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka temelji na dva odvojena slučaja otkaza rezervacije smještaja kod tuženika.

1.5. Prvi slučaj da je vezan za povrat iznosa od 6.625,18 kuna. Naime, 3. srpnja 2020. da je tužitelj zaprimio zahtjev korisnika kartice za povratom iznosa od 6.753,50 kuna (neto iznos umanjen za proviziju da iznosi 6.625,18 kuna) jer da je rezervacija otkazana pa da je tužitelj od tuženika zatražio dostavu dokumentacije sukladno točki 6. Općih uvjeta za prihvaćanje kartice. Međutim, tuženik da je smatrao kako je reklamacija neosnovana jer da se radi o bespovratnoj rezervaciji te je naveo kako smatra da je korisnica dala suglasnost na uvjete bespovratnog smještaja pretplate kada je pristala na uvjete rezervacije. Osim toga, tuženik da je u svom očitovanju naveo kako za korisnicu J. M. nisu postojale nikakve restrikcije za dolazak u Hrvatsku. Međutim, tužitelj je izvršio povrat tih sredstava i o tome obavijestio tuženika. Naime, iz potvrde o rezervaciji da proizlazi kako je J. M. trebala doputovati iz V. B. u Hrvatsku, da je smještaj bio rezerviran za razdoblje od 28. lipnja 2020. do 4. srpnja 2020., a Odlukom o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske od 19. ožujka 2020. da je bio zabranjen ulazak u Republiku Hrvatsku u turističke svrhe svim stranim državljanima do 30. rujna 2020. Predmetna zabrana da je ukinuta tek 1. srpnja 2020. kada je stupila na snagu Odluka o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza Republike Hrvatske od 30. lipnja 2020. pa da je neosnovana tvrdnja tuženika o tome da za predmetnu gošću nije postojala nemogućnost dolaska i korištenja usluge tuženika zbog pandemije Covid-19. Pored toga, tužitelj je naveo kako je WHO pandemiju proglasio 11. ožujka 2020., a Republika Hrvatska da je istu proglasila 12. ožujka 2020. Osim toga, prema Mišljenju objavljenom na stranici Europske komisije da je navedeno da ako trgovac traži naplatu, a potrošač je otkazao ugovor sklopljen prije 11. ožujka 2020. zbog Covid-a, onda da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama i kao takvim neobvezujućim za potrošače. Predmetna rezervacija da je izvršena 28. veljače 2020. pa da je tužitelj uvažio reklamaciju korisnice i izvršio povrat sredstava u iznosu od 6.625,18 kuna.

1.6. U odnosu na drugi slučaj, tužitelj je naveo kako je isti zaprimio zahtjev korisnice kartice za povratom iznosa od 4.103,56 kuna (neto iznos umanjen za proviziju da iznosi 4.025,49 kuna) jer da je rezervacija otkazana. Tužitelj da je zatražio od tuženika dostavu dokumentacije sukladno točki 6. Općih uvjeta za prihvaćanje kartice te da se tuženik očitovao kako smatra da je reklamacija neosnovana jer da je ista u skladu s uvjetima B. c. na koje je korisnik pristao i dao suglasnost. Međutim, tužitelj da je uvažio reklamaciju korisnice i o tome da je obavijestio tuženika. Naime, predmetna reklamacija da je uvažena iz razloga što je tužitelj utvrdio kako korisnik nije dao suglasnost na uvjete prilikom rezervacije smještaja i da nije dokazao da je zatražio potvrdu korisnika kartice za terećenje iste za usluge smještaja.

1.7. Stoga, kako je tužitelj izvršio povrat predmetnih iznosa Visi i Mastercardu, a koji su predmetne iznose vratili korisnicima kartica, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju izvrši povrat tih sredstava, a sve imajući u vidu činjenicu da je tužitelju taj trošak nastao uslijed tuženikovog postupanja protivno ugovornim odredbama.

1.8. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u prilogu tog podneska, kao i da po potrebi provede financijsko-knjigovodstveno i informatičko vještačenje.

1.9. Predmetni podnesak s prilozima otpremljen je punomoćniku tuženika putem informacijskog sustava koji je u primjeni u sudu 21. travnja 2022. te se smatra da je dostava uredno izvršena 7. svibnja 2022. jer punomoćnik tuženika predmetni podnesak s prilozima nije preuzeo iz sigurnosnog pretinca, sve sukladno odredbi članka 143.c stavak 4. ZPP-a.

1.10. Odredbom članka 133. stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP) propisano je da se pismena dostavljaju državnim tijelima, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima te pravnim osobama u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način.

1.11. Odredbom članka 143.c stavak 1. ZPP-a propisano je da se dostava pismena u elektroničkom obliku obavlja putem informacijskog sustava. Iz stavka 2. istog članka proizlazi kako sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno, koje adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, inače nastupaju posljedice iz stavka 5. tog članka.

1.12. Odredbom članka 143.c. stavak 3. ZPP-a propisano je da informacijski sustav istodobno sa slanjem pismena iz stavka 2. tog članka šalje adresatu na adresu elektroničke pošte i informativnu poruku u kojoj ga obavještava o dostavi pismena. U poruci se adresata upozorava na pravne posljedice iz stavka 5. ovoga članka. Iz stavka 4. istog članka proizlazi da adresat pismeno preuzima iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca informacijskog sustava tako da dokaže svoj identitet putem Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i elektronički potvrdi primitak pismena, dok iz stavka 5. istog članka proizlazi kako se smatra da je dostava prema stavku 4. tog članka obavljena istekom 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena te da informacijski sustav o dostavi obavještava sud potvrdom u elektroničkom obliku (članak 143.c stavak 6. ZPP-a).

1.13. Uvidom u potvrdu o otpravku sa sadržajem "Podnesak – Podnesak tužitelja" utvrđeno je da je punomoćnik tuženika predmetni podnesak tužitelja od 14. travnja 2022. s prilozima zaprimio 7. svibnja 2022.

1.14. Stoga, od tog dana počinje teći rok od petnaest dana iz članka 461.a stavak 4. ZPP-a u kojem je tuženik bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze koji su potrebni za utvrđivanje iznesenih činjenica, a o čemu je tuženik upozoren u rješenju ovog suda poslovni broj Povrv-122/2022-2 od 16. ožujka 2022. (kojeg je punomoćnik tuženika zaprimio 19. ožujka 2022.).

2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.650,67 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika s obzirom na to da tužitelj izvršio povrat tih sredstava korisnicima uslijed otkaza rezervacije smještaja kod tuženika, odnosno povrata zbog neautoriziranog terećenja kartice korisnika prilikom rezervacije smještaja kod tuženika.

3.1. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 10.650,67 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. ZPP-a.

3.2. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna.

4.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: Okvirni ugovor o prihvaćanju kartica od 3. srpnja 2019. (listovi 32-35 spisa), preslik osobne iskaznice J. G. Z. (list 36 spisa), Opće uvjete poslovanja P. C. d.o.o. za prihvaćanje kartice (listovi 37-40 spisa), Smjernice za prihvaćanje kartica prilikom rezervacije i naplate smještaja (listovi 41-44 spisa), telefonske i pisane narudžbe, Smjernice za iniciranje transakcija ručnim unosom podataka o kartici (listovi 45-46 spisa), obavijest o knjiženju na dan 17. studenog 2020. (list 47 spisa), obavijest o knjiženju na dan 28. kolovoza 2020. (list 48 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika (listovi 49-83 spisa), račun R1 broj 126-1-1 od 14. travnja 2022. (list 84 spisa), izvod otvorenih stavki na dan 2. prosinca 2020. (list 85 spisa), preslik odgovora na često postavljana pitanja o otkazivanjima pojedinačno rezerviranih smještaja, najma automobila i događaja zbog pandemije bolesti Covid- 19 (listovi 86-90 spisa), konto karticu od 1. kolovoza 2020. do 7. veljače 2022. (list 91 spisa), izvod otvorenih stavki na dan 7. veljače 2022. (list 92 spisa), razgovor na b. c. (listovi 93-101 spisa), izvadak iz sudskog registra društva L. S. S. Z. d.o.o. (listovi 102-103 spisa), screenshot rezervacije (list 104 spisa), izjavu korisnika (list 105 spisa), screenshot sadržaji i usluge (list 106 spisa), detalji rezervacije (list 107 spisa), screenshot rezervacije (list 108 spisa), račun od 13. ožujka 2020. (list 109 spisa), detalje rezervacije (list 110 spisa), račun broj 66-2020 od 13. ožujka 2020. (list 111 spisa), podatke o sadržaju i uslugama tuženika (list 112 spisa), email korespondenciju (listovi 113-117 spisa), email poruke (listovi 119-120 spisa), email poruke (listovi 121-123 spisa), detalje rezervacije (list 124 spisa), zahtjev (list 125 spisa), podatke o sadržaju i uslugama (list 126 spisa), rezervacija (list 127 spisa), preslik pravila (list 128 spisa), račun od 13. ožujka 2020. (list 129 spisa), račun broj 66-2020 od 13. ožujka 2020. (list 130 spisa), e-mail korespondencija (list 131-133 spisa), detalje rezervacije (listovi 134-142 spisa), račun od 13. ožujka 2020. (list 143 spisa), e-mail korespondenciju (listovi 144-148 spisa), telefonske i pisane narudžbe, Smjernice za iniciranje transakcija ručnim unosom podataka o kartici (listovi 149-158 spisa), e-mail korespondenciju – reklamacija (listovi 159-161 spisa), obavijest o knjiženju od 28. kolovoza 2020. (list 162 spisa), izjava korisnika (list 163 spisa), e- mail korespondenciju (listovi 164-167 spisa), promjena rezervacije (list 168 spisa), preslik pravila (list 169 spisa), preslik podatka o sadržaju i uslugama (list 170 spisa), e-mail korespondenciju (list 171 spisa).

4.2. Tužitelj je predlagao da sud po potrebi izvede dokaz financijsko- knjigovodstvenim i informatičkim vještačenjem. Po ocjeni ovog suda, izvođenje tih predloženih dokaza nije bilo potrebno iz razloga što su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom materijalnih dokaza sadržanih u spisu.

4.3. Nove činjenice i nove dokaze koje su stanke iznijele, odnosno predložile protivno odredbi članka 461.a stavak 6. ZPP-a sud nije uzeo u obzir (članka 467.a stavak 7. ZPP-a).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Među strankama nije bilo sporno da su tužitelj kao pružatelj platnih usluga ugovaranja prihvaćanja kartica i tuženik kao korisnik usluga 3. srpnja 2019. sklopili Okvirni ugovor o prihvaćanju kartica, a na temelju kojeg ugovora se tužitelj kao pružatelj usluga obvezao tuženiku omogućiti uslugu prihvaćanja kartica kao bezgotovinskog sredstva plaćanja na prodajnom mjestu tuženika na kojem tuženik pruža usluge smještaja.

6.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je potpisivanjem tog ugovora (kao i dodatka ugovoru) tuženik prihvatio Opće uvjete poslovanja P. C. d.o.o. za prihvaćanje kartica, Smjernice za prihvaćanje kartica prilikom rezervacije i naplate smještaja te Smjernice za iniciranje transakcija ručnim unosom podataka o kartici.

6.3. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje povrat iznosa od 10.650,67 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj vratio korisnicima nakon što je uvažio njihove reklamacije vezano za otkazivanje usluge smještaja kod tuženika, odnosno nakon što je utvrdio da tuženik nije zatražio pisanu potvrdu korisnika kartice za rezervaciju smještaja.

6.4. Dakle, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da je potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka proizašlo iz dva odvojena slučaja otkaza rezervacije smještaja kod tuženika.

6.5. Kao sporno u ovom postupku trebalo je utvrditi je li tuženik dužan vratiti tužitelju iznos od 10.650,67 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj kao pružatelj platnih usluga prihvaćanja kartica tuženiku kao ugovornom partneru vratio korisnicima kartica (odnosno njihovim kartičnim kućama) nakon otkaza rezervacije smještaja, odnosno prigovora vezanih za autorizaciju kartice.

7.1. Odredbom članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

7.2. Među strankama nije bilo sporno da tužitelj potraživanje koje je predmet ovog postupka temelji na dva različita slučaja u kojima je tužitelj kao pružatelj usluge bezgotovinskog plaćanja karticama tuženiku prilikom rezervacija smještaja tuženika izvršio povrat sredstava korisnicima kartica. Stoga, trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za povrat tih iznosa.

7.3. Uvidom u e-mail poruku koja je poslana od strane osobe J. M. Odjelu za osporavanje transakcija utvrđeno je kako se izvjesna J. M.obratila tom Odjelu sa zahtjevom za povrat sredstava koje je platila tuženiku za korištenje usluga smještaja. Ista u e-mailu navodi kako je smještaj otkazala jer zbog pandemije Covid-19 nije bila u mogućnosti doputovati u Hrvatsku pa kako nije koristila usluge smještaja tuženika da zahtijeva povrat novca.

7.4. Uvidom u potvrdu o rezervaciji utvrđeno je kako je ista smještaj kod tuženika rezervirala u razdoblju od 28. lipnja do 4. srpnja 2020., kao i da je rezervacija izvršena 28. veljače 2020. Cijena smještaja iznosila je 906,51 eura.

7.5. Uvidom u poruke koje je J. M. razmjenjivala s tuženikom utvrđeno je kako se ista tijekom ožujka 2020. obraćala tuženiku vezano za pitanja oko restrikcija za dolazak u Hrvatsku s obzirom na pandemiju Covid-19 te da je ista početkom lipnja 2020. obavijestila tuženika o tome da joj je let za Hrvatsku otkazan te da s obzirom na te okolnosti nisu u mogućnosti doći u Hrvatsku pa da žele otkazati rezervaciju smještaja i povrat novca. Ista je od strane tuženika obaviještena o tome kako tuženik nije u mogućnosti izvršiti povrat novca jer da se radi o bespovratnoj rezervaciji. Međutim, tuženik da istoj može ponuditi izmjenu datuma korištenja smještaja.

7.6. Uvidom u e-mail korespondenciju koja se odvijala između tužitelja i tuženika utvrđeno je kako je tužitelj obavijestio tuženika o tome da korisnica kartice J. M. od svoje kartične kuće zahtijeva povrat novca, a o čemu je obaviješten tužitelj kao pružatelj usluga beskontaktnog plaćanja tuženiku prilikom pružanja usluga smještaja te da je tuženik smatrao kako nisu ispunjeni uvjeti za povrat troškova rezervacije smještaja korisnici jer da se radilo o bespovratnoj rezervaciji.

7.7. Neovisno o tome, tužitelj je po provedenom postupku uvažio reklamaciju J. M. i izvršio povrat iznosa od 6.625,18 kuna korisnici kartice.

7.8. Stoga, kao sporno u ovom postupku trebalo je utvrditi može li tužitelj od tuženika osnovano zahtijevati povrat tog iznosa.

7.9. Odredbom članka 5.2. Općih uvjeta tužitelja (koje je tuženik potpisom ugovora s tužiteljem prihvatio) propisano je da u svim slučajevima kada je utrošak nastao ili je dostavljen protivno odredbama Okvirnog ugovora o prihvaćanju kartica odnosno Općih uvjeta, P. C. (ovdje tužitelj) da ima pravo: umanjiti jedno od sljedećih plaćanja za tako nastali utrošak/transakciju, ne platiti tako nastali utrošak/transakciju ili zatražiti povrat plaćenih sredstava.

7.10. Tijekom postupka nije bilo sporno to da je korisnica J. M. 28. veljače 2020. rezervirala smještaj kod tuženika u razdoblju od 28. lipnja 2020. do 4. srpnja 2020., kao ni to da se radilo o bespovratnoj rezervaciji. Isto tako, nije bilo sporno ni to da je WHO 11. ožujka 2020. proglasio pandemiju Covid-19, a da je ta pandemija u Republici Hrvatskoj proglašena 12. ožujka 2020.

7.11. Stoga, trebalo je utvrditi bi li se ugovorna odredba prema kojoj J. M. kao korisnica smještaja tuženika nije u mogućnosti tražiti povrat novca od tuženika u slučaju otkazivanja smještaja mogla smatrati nepoštenom ugovornom odredbom.

7.12. Odredbom članka 49. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7.13. Članak 5. stavak 1. točka 15. ZZP-a definira kako je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

7.14. Zaključak je ovog suda kako odredba ugovora o rezervaciji smještaja koji je sklopljen između izvjesne J. M. i tuženika, a prema kojoj se otkaz rezervacije smještaja smatra bespovratnim, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu iz razloga što se radi o odredbi koju je tuženik kao pravna osoba koja djeluje u okviru svoje poslovne djelatnosti nametnula korisnici smještaja kao fizičkoj osobi koja djeluje izvan svoje profesionalne djelatnosti (dakle, radi se o potrošaču) te je takvom odredbom potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao pružatelja usluge smještaja. Naime, potrošač koji u tom slučaju želi otkazati smještaj uslijed više sile (pandemije Covid-19), takvom odredbom bio bi doveden u neravnopravan položaj u odnosu na pružatelja usluge koji bi mogao zadržati primljeni novac iako uslugu smještaja nije pružio. Stoga, po mišljenju ovog suda, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi.

7.15. Dakle, i po ocjeni ovog suda, bile su ispunjene pretpostavke za povrat iznosa troškova rezervacije smještaja korisnici koja J. M.

7.16. Stoga, kako je tužitelj izvršio povrat iznosa od 6.625,18 kuna iako je to zapravo bila obveza tuženika kao pružatelja usluge smještaja kod kojeg je J. M. i izvršila rezervaciju smještaja, osnovano je potraživanje tužitelja prema tuženiku u tom iznosu.

7.17. Nakon toga, trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 4.103,56 kuna, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika iz razloga što je nakon reklamacije koja je izjavljena od strane korisnika kartice utvrdio da korisnik kartice nije dao potvrdu za terećenje kartice prilikom plaćanja rezervacije smještaja kod tuženika (a što je tuženik propustio zatražiti od vlasnika kartice) pa je istom vratio novac koji je doznačen tuženiku na ime troškova rezervacije smještaja.

7.18. Uvidom u obavijest izdavatelja kartice koja je poslana tužitelju utvrđeno je kako vlasnik kartice tvrdi kako nikada nije odobrio transakciju koja je vezana za uslugu rezerviranja smještaja kod tuženika, niti je u njoj sudjelovao, kao da nije niti potpisao dokument vezan za rezerviranje smještaja.

7.19. Po provedenom postupku, tužitelj je utvrdio da tuženik nije zatražio potvrdu korisnika kartice o tome da se njegova kartica koristi za usluge plaćanja smještaja, odnosno da je tuženik postupio protivno odredbama Općih uvjeta ugovora i izvršio je povrat iznosa od 4.103,56 kuna korisniku kartice.

7.20. Prema tome, kako iz dokumentacije koja je sadržana u spisu (a čiju vjerodostojnost tuženik nije pravovremeno osporio) proizlazi da tuženik nije postupio u skladu s odredbom članka 9. Općih uvjeta ugovora i zatražio od korisnika kartice ime i prezime, adresu na koju prima račun, broj kartice i rok valjanosti kartice, bile su ispunjene pretpostavke za povrat tog iznosa korisniku kartice od strane tužitelja, pa je tužitelj koji je izvršio povrat neovlašteno naplaćenog iznosa vlasniku kartice ovlašten od tuženika kojem je taj iznos uplaćen zahtijevati povrat iznosa od 4.103,56 kuna.

7.21. Stoga, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj (a što nije bilo niti sporno tijekom postupka) izvršio povrat ukupnog iznosa od 10.650,67 kuna na ime troškova rezervacije smještaja kod tuženika, sukladno odredbi članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a, tuženik je tužitelju dužan vratiti taj iznos, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (članak 1115. ZOO-a) koje teku na pojedine iznose glavnice od prvog dana nakon dana izvršene isplate pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

7.22. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S., poslovni broj Ovrv- 2240/2021 od 31. kolovoza 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.650,67 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena (članak 29. stavak 2. ZOO-a), sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

7.23. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.437,50 kuna. Predmetni trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 100 bodova (Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), odnosno 1.000,00 kuna (1 bod = 10,00 kuna prema Tbr. 50. Tarife), uvećano za 25% PDV-a (250,00 kuna), kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 187,50 kuna, sukladno tada važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11., 112/12., 114/12., 131/20. i 9/21.).

7.24. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.437,50 kuna.

7.25. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (31. kolovoza 2021.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

7.26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

7.27. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 125,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31. kolovoza 2021. pa do isplate, na ime više zatraženog troška ovršnog postupka. Naime, tužitelj nije dokazao da mu je materijalni trošak uistinu nastao pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti u tom dijelu i zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

7.28. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti i za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od 2 (dva) postotna poena, koje teku na dosuđeni iznos glavnice u iznosu od 10.650,57 kuna od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate (preko tri postotna poena do pet postotnih poena). Naime, obveza tuženika na vraćanje iznosa kojeg je tužitelj vratio kartičnim kućama korisnika koji su kod tuženika rezervirali smještaj ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora niti se radi o obvezi iz ugovora kojeg su sklopili trgovac i osoba javnog prava, pa je zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan u tom dijelu.

7.29. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom II.

8.1. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa je trebalo odlučiti i o tom zahtjevu tužitelja.

8.2. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

8.3. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

8.4. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

8.5. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 100 bodova za sastav podneska od 14. travnja 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) te 100 bodova za zastupanje na ročištu održanom 12. rujna 2022. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 200 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 2.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (500,00 kuna), odnosno sveukupno 2.500,00 kuna.

8.6. Tužitelju je valjalo priznati i trošak prijevoda dokumentacije u iznosu od 1.500,00 kuna, sukladno računu V. a. d.o.o. broj 126-1-1 od 14. travnja 2022. kojeg je tužitelj dostavio u spis. Naime, upravo je tuženik svojim radnjama i osporavanjem obveze vraćanja utuženog iznosa tužitelju prouzročio te troškove.

8.7. Pored tog iznosa, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu 400,00 kuna, sukladno Tbr. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19. i 92/21.).

8.8. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 4.400,00 kuna.

8.9. Tužitelju je na dosuđeni trošak postupka od 4.400,00 kuna priznata i zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, koja teče na taj iznos od presuđenja (24. listopada 2022.) pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se određuje za ostale odnose (3 (tri) postotna poena).

8.10. Naime, obveza naknade troškova postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora pa tužitelju osnovano pripada zakonska zatezna kamata uvećana za stopu koja se određuje za ostale odnose. Stoga, zahtjev tužitelja za više zatraženu kamatnu stopu od 2 (dva) postotna poena valjalo je odbiti kao neosnovan.

8.11. Zahtjev tužitelja odbijen je za više zatraženi trošak u iznosu od 1.875,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od presuđenja pa do isplate, a koji trošak se odnosi na trošak sastavljanja podneska od 9. rujna 2022. i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 9. rujna 2022. jer se ne radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje ovog postupka, dok mu trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 24. listopada 2022. nije priznat jer punomoćnik tužitelja na to ročište nije pristupio.

8.12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

8.13. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka odlučeno je pod točkama I. i II. izreke ove presude.

9. Rok za isplatu određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

10. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 24. listopada 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 3. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).