Poslovni broj: 19 UsI-3150/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić, uz sudjelovanje Pamele Jerković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) J. D. S. A., OIB …, S., . . W. S., H., pod 2) M. R.,

OIB: .., K., S. …, .. .., pod 3) K. R., OIB

.., K., … P. A., W. . . svi zastupani po

opunomoćeniku M. K., odvjetniku u D., V. .., protiv

tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Ulica doktora Ante Stračevića 23, radi naknade za oduzetu imovinu, dana 24. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/18-01/362 urbroj.514-04-02-01-01/07-21-07 od 14. srpnja 2021. godine.

Obrazloženje

1.Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/18-01/362 urbroj.514- 04-02-01-01/07-21-07 od 14. srpnja 2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP/I-943-01/97- 01/1129 urbroj: 2117-04/2-18-15 od 24. srpnja 2018. godine. Navedenim rješenjem u točki 1. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu dionica poduzeća J. p. S., J. L. . . ., P. p. . . . S., D.

p. . . D., p. h. š. … Z. i D.

t. b. ... D.. Točkom 2. rješenja odlučeno je da svaka stranka

snosi svoje troškove postupka, dok je točkom 3. odlučeno da će se o preostalom dijelu zahtjeva za naknadu oduzete imovine odlučiti posebnim rješenjem.

2. Tužitelji u pravodobnoj tužbi navode kako je prvostupanjskim rješenjem nezakonito odbijeno tužiteljima pravo na naknadu dionica poduzeća J. p. S., J. L. …., P. p. …. S.,

D. p. .. D., p. h. š. .. Z. i

D. t. b. .. D.. Navode kako je tuženik pri donošenju

osporenog rješenja trebao uzeti u obzir da je intencija zakonodavca prilikom donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, bila da se izvrši povrat gdje god je to moguće, pa stoga tužitelji smatraju na ne postoje zapreke za povrat i u ovom konkretnom slučaju. Predlažu poništiti osporeno rješenje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu je ostao kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja, predlažući da se tužba odbije kao neosnovana.

4. Sud je temeljem odredbe čl. 19. st.3. Zakona o upravnim sporovima 8Narodne novine 20/10, 143/12, 152/14, 94716, 29/17, 110/21) pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku da kao zainteresirana osoba sudjeluje u sporu, te da se očituje na navode tužitelja. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na tužbu.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u pobijanu odluku i cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.

6. Sud je spor riješio bez rasprave na temelju članka 36. točke 4. ZUS-a.

7. Predmet ovog upravnog spora je zahtjev tužitelja, odnosno njihovog pravnog prednika, S. R. čijem je pak predniku, M. R. oduzeto

poduzeće "T.o p. B.R." za naknadu imovinskih prava tog

poduzeća i to dionica i udjela koje je to poduzeće imalo kod J. p.

S., J. L. .. P. p. ... S., D.

plovidbe ... D., P. h. š. .. Z. i D.

t. b. … D..

8. prvostupanjskim djelomičnim rješenjem odbijen je takav zahtjev tužitelja.

9. Postupajući po žalbi tužitelja, tuženik je ovdje osporenim rješenjem istu odbio kao neosnovanu s obrazloženjem da temeljem odredbe članka 45. st.1 i 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/96, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19- u daljnjem tekstu Zakon o naknadi, u imovinu poduzeća ulaze samo nekretnine (zemljišta, zgrade, poslovni prostori, te brodovi brodice), ali ne i dionice drugih poduzeća, odnosno trgovačkih društava koje je to poduzeće imalo u svojoj aktivi jer vlasnici oduzetog poduzeća nisu sami bili dioničarima ili imateljima udjela u tim drugim poduzećima.

10. S takvim obrazloženjem tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud te ga prihvaća kao pravilno i zakonito.

11. Odredbom članka 45. Zakona o naknadi propisano je kako se poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona ne vraćaju (stavak 1.); kako se pod poduzećem u smislu toga Zakona smatra vrijednost oduzetih nekretnina uključujući i poslovni prostor (stavak 2.); kako za poduzeća iz stavka 1. ovoga članka prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjega vlasnika pripada naknada (stavak 3.); kako pravo na naknadu utvrđuje rješenjem nadležna služba (stavak 4.); kako pravomoćno rješenje iz stavka 3. ovoga članka provodi Hrvatski fond za privatizaciju prijenosom dionica, odnosno udjela u društvima koja su provela pretvorbu sukladno zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (stavak 5.).

12. Obzirom na ovakvu stilizaciju odredbe čl. 45. Zakona o naknadi, po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužitelja za povrat dionica, odnosno udjela koje je, njihovom predniku oduzeto "T. p. B.&R." imalo u drugim poduzećima, bez obzira na činjenicu što je u postupku utvrđeno kako je zaista poduzeće B.&R. u svojoj aktivi imalo dionice tih trgovačkih društava i to konkretno J.p.S., J… P. p. . . . S., D. p. . . D., P. h. š. .. Z. i D. t. b. . .D..

Naime, kako je to pravilno ustvrdio tuženik vlasnici oduzetog poduzeća "T.B.&R." nisu sami bili dioničari tih drugih poduzeća, pa im stoga ne

pripada pravo na povrat, odnosno naknadu tih dionica.

13. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja pravilno tuženik utvrđuje da su se u konkretnom slučaju ispunile sve zakonom predviđene pretpostavke za izdavanje predmetnog prvostupanjskog rješenja, te da njegovim donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar.

14. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

. U Splitu, 24. listopada 2022.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. opun. tužitelja M. K., odvjetniku u D., V. ..,

2. tuženiku Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

3. opun. zaint. osobe Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Ulica doktora Ante Stračevića 23,

4. u spis.