Poslovni broj: UsI-3004/21-18

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: M. N.G. iz S., zastupan po opunomoćenici M. J. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Z., radi poništavanja rješenja, 24. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/21-01/515, URBROJ: 338- 01-06-05-21-03 od 27. rujna 2021. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/21- 02/1404, URBROJ: 338-21-02-02-21-6 od 15. lipnja 2021. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 27. rujna 2021. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 15. lipnja 2021. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim mu dijagnoza akutne reakcije na stres (F43.0) nije priznata kao ozljeda na radu. Odluke upravnih tijela su bile donesene nakon provedenih vještačenja po nadležnim liječničkim povjerenstvima.

Tužitelj u tužbi navodi da osporavana rješenja ne sadržavaju ocjenu izvedenih dokaza i utvrđene činjenice te ističe da u liječničkim povjerenstvima nije bio specijalist psihijatar. Navodi da je u kontinuiranom psihijatrijskom tretmanu te opisuje stresnu situaciju koja je dovela do akutne reakcije na stres.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljev poslodavac je kao zainteresirana osoba također u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je provedeno vještačenje po nezavisnom sudskom vještaku, specijalistu psihijatru Vladimiru Grošiću.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Nesporno je da je tužitelj 01. travnja 2021. godine u Z. kao vozač verbalno napadnut od strane osoba koje su uz prijetnje pokušale ući u gradski autobus izvan autobusnog stajališta. Tužitelju je nakon toga njegova liječnica obiteljske medicine postavila dijagnozu akutne reakcije na stres (F43.0). Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 08. lipnja 2021. godine navelo da ne postoji uzročno-posljedična veza između opisanog verbalnog napada i akutne reakcije na stres, jer se nije radilo o životno ugrožavajućoj situaciji.

Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 29. srpnja 2021. godine zauzelo isto stajalište, uz utvrđenje da je uzrok tužiteljevog psihičkog poremećaja i tjelesnih tegoba njegova osnovna bolest - multipla skleroza. Rješenja donesena u upravnom postupku su se zasnivala na spomenutim vještačenjima stručnih liječničkih povjerenstava pa se stoga ne može prihvatiti navod tužitelja da ta rješenja ne sadržavaju ocjene izvedenih dokaza i utvrđene činjenice. Neosnovano tužitelj navodi da u radu liječničkih povjerenstava nije sudjelovao specijalist psihijatar, jer takva obveza niti nije postojala na temelju čl. 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (NN 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 33/18).

S obzirom na moguće stručne medicinske dvojbe u vezi relevantnosti pitanja životno ugrožavajuće situacije i utjecaja tužiteljeve multiple skleroze na njegove psihičke i somatske tegobe, sud je u upravnom sporu prihvatio tužiteljev prijedlog za provedbu vještačenja, koje je povjereno specijalistu psihijatru Vladimiru Grošiću. Vještak je na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku i drugu relevantnu dokumentaciju te na temelju detaljnog kliničkog pregleda, odnosno razgovora s tužiteljem, sastavio nalaz i mišljenje, koje je zbog istaknutih prigovora tužitelja naknadno branio i usmeno na raspravnom ročištu.

U bitnom, vještak je naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o akutnoj reakciji na stres, kao konkretnoj dijagnozi psihičkog poremećaja izraženoj određenom šifrom po MKB-u, već o neposrednoj reakciji na stres kao ne-kliničkom entitetu. Vještak takvu ocjenu donosi na temelju utvrđenja da sâm tužitelj sporni događaj nije interpretirao osobito stresno, što je povezano i s njegovom strukturom ličnosti.

Vještak je dalje naveo da je tužiteljeva liječnica opće medicine njemu propisala lijekove na temelju kojih se može zaključiti da se radilo o samo umjerenoj simptomatologiji. Liječnik psihijatar, kojem se tužitelj obratio tek dvadesetak dana nakon događaja, se pak pretežno orijentirao na tužiteljeve probleme s desnom šakom vezane uz multiplu sklerozu.

Vještak je posebno istaknuo da nije postojala mogućnost navođenja dijagnoze akutne reakcije na stres više od mjesec dana od spornog događaja.

Po pitanju daljnjeg kontinuiteta liječenja tužitelja u Centru za krizna stanja vještak je naveo da se uopće ne radi o klasičnoj psihoterapiji, već o kratkim suportivnim razgovorima te je potvrdio da tužitelj samovoljno brzo prestao uzimati propisane lijekove i odlaziti na spomenute razgovore.

Iako je opunomoćenica tužitelja i nakon iskaza vještaka istaknula općenite primjedbe na njegov nalaz i mišljenje, sud smatra da je provedeno vještačenje u cijelosti stručno, objektivno, detaljno, precizno i jasno te da su njime pruženi konkretni i jasni odgovori na postavljena pitanja. Iz vještačenja neposredno proizlazi da tužitelj nakon događaja od 01. travnja 2021. godine uopće nije bio pretrpio akutnu reakciju na stres (F43.0), već neposrednu reakciju na stres kao ne-klinički entitet. Zbog toga je sud odbio daljnje prijedloge opunomoćenice tužitelja za provedbu novog vještačenja i za saslušanje tužitelja te je presudu utemeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Vladimira Grošića.

Zbog činjenice da tužitelj nakon događaja od 01. travnja 2021. godine nije pretrpio ozljedu na radu u vidu akutne reakcije na stres (F43.0) i u smislu čl. 66. t. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13 i 98/19), njegov tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja je kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa mu na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a ne pripada ni pravo na naknadu troška.

U Zagrebu, 24. listopada 2022. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.