REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pn-405/2019-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. P., S., B. 11, OIB: * * * kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u K. L., protiv tuženika L.

A., S., K. O. 26, O.:***, radi naknade štete, nakon

održane glavne rasprave zaključene dana 9.rujna 2022., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24.listopada 2022. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 7.500,00 kuna (995,42 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27.lipnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II – Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da tuženik tužitelju u roku od 15 dana isplati daljnji iznos od 17.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27.lipnja 2019. do isplate.

III - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.310,00 kuna (306,59 EUR).

Obrazloženje

1.Tužitelj je 27.6.2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske štete u iznosu od 25.000,00 kuna. Tužba se činjenično, u bitnome, temelji na tome da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti time što je tuženik u kaznenoj prijavi označio tužitelja kao počinitelja kaznenog djela u svezi s obavljanjem dužnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu protivio se istoj i u bitnome naveo: da je sastavio predmetnu kaznenu prijavu; da u njegovom postupanju nema protupravnosti; da i dalje smatra kako je tužitelj prilikom sklapanja sudske nagodbe postupao protupravno.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa br. P- 619/19 te saslušanjem stranaka i svjedoka L. V. V., A. B.,

K. P..

Preostale predložene svjedoke (I. R., J. B., D. J., S.

M.) ovaj sud nije saslušavao jer drži da su predloženi na okolnosti koje su dostatno utvrđene drugim dokazima.

Pribavljanje zdravstvenog kartona i medicinsko vještačenje nisu provedeni jer u ovakvoj vrsti parnica to nije nužno kako će biti kasnije obrazloženo.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

4.1. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Tuženik je odvjetnik u S. te je sastavio kaznenu prijavu protiv tužitelja i odvjetnika K. P. u kojoj je naveo da je tužitelj, na poticaj K. P., počinio

kazneno djelo zlouporaba položaja i ovlasti na način da je dotičnom odvjetniku prilikom sklapanja sudske nagodbe u predmetu br. P-619/2019 priznao veći iznos parničnog troška nego što mu pripada. Navedeno je utvrđeno pregledom citirane prijave.

5.1.Predmetnu kaznenu prijavu tuženik nije podnio naslovljenom tijelu (USKOK) što je priznao u iskazu, a da je ta tvrdnja o nepodnošenju točna proizlazi i iz iskaza svjedoka K. P. koji je izjavio da ga nikad nitko nije pozivao na bilo kakve razgovore u vezi te prijave.

5.2.Tuženik je navedenu kaznenu prijavu poslao elektroničkom poštom samo (iz kolegijalnih razloga) K. P., a nije ju istodobno poslao i tužitelju što je vidljivo iz tužiteljevog navoda u tužbi kako je došao u posjed te prijave, a i iz samog iskaza stranaka.

Za sadržaj navedene prijave tužitelja su propitkivali odvjetnici D. i B.. Kad se uzme u obzir iskaz K. P. da je za primljenu prijavu kazao kolegama u uredu,

onda se može zaključiti da su njih dvojica doznali za istu od K. P. koji ima ured na istoj adresi kao i oni.

5.3.Saslušanjem tužitelja i svjedokinja L. V. V. i A. B., koje

su neposredni očevici, utvrđeno je kako je saznanje za sadržaj predmetne kaznene prijave kod tužitelja izazvalo uzrujanost (zbog koje je uzimao i tablete za smirenje), te je bio izložen upitima poznanika i kolega.

Iskazima svjedokinja i tužitelja u ovom dijelu se poklanja vjera jer su logični i životni, a osim toga iskaze svjedokinja nitko nije doveo u pitanje nekakvim protudokazima.

5.4.Pregledom spisa br. P-619/19 (B. protiv RH), u kojemu je tužitelja iz tog predmeta D. B. najprije zastupao tuženik, a potom odvjetnik K.

Peronja, utvrđeno je da prije podneska od 16.4.2018. nije bila u tom predmetu određena vrijednost predmeta spora, da je podneskom od 12.11.2018. postavljen tužbeni zahtjev, a 27.3.2019. je sklopljena sudska nagodba u pogledu neimovinske štete te je dogovoreno među strankama da odvjetniku P. pripada 90.000,00 kuna na ime nagrade, a tuženiku L. A. za radnje do otkazivanja

punomoći 10.000,00 kuna.

6.S obzirom na gornja utvrđenja, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga. Ova parnica s obzirom na činjenični kompleks i pravnu osnovu ima dosta dodirnih točaka sa parnicama koje protiv medijskih nakladnika podnose tužitelji pa se utoliko može na odgovarajući način primijeniti i sudska praksa prema kojoj kao štetna radnja figurira samo ona informacija kojom se može izazvati prijekor, prijezir ili poniženje, umanjiti ugled u javnosti ili moralno ocrniti nekoga (tako i Županijski sud u S., Gžmed-18/11).

6.1.Sastavljena kaznena prijava koja sadrži izjavu, kojom je tuženik prikazao tužitelja kao osobu koja je počinila kazneno djelo u svezi sa obavljanjem svoje dužnosti i to one dužnosti koja uključuje pravo i obvezu zaštite imovinskih interesa države, predstavlja štetnu radnju.

Stoga, način na koji je sporna prijava (izjava) napisana ukazuje na namjeru difamiranja tužitelja pa bi zato tuženik trebao temeljem čl.1098.st.1.ZOO-a naknaditi tužitelju neimovinsku štetu.

6.2.Tuženik nije ničim dokazao da je tužitelj počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret u prijavi koju je tuženik sastavio. Posebno se ističe da ovaj parnični sud ne bi mogao provoditi nekakav incidentalni kvazi kazneni postupak da bi utvrdio je li u postupanju tužitelja prilikom sklapanja sudske nagodbe u predmetu br. P- 619/19 ima elemenata kaznenog djela. Za zaključak da je tužitelj počinitelj kaznenog djela potrebno je da se donese pravomoćna odluka u kaznenom postupku. Dakle, činjenicu da je sklapanjem sudske nagodbe počinjeno kazneno djelo, tuženik u ovom slučaju mora dokazati pravomoćnom odlukom donesenom u kaznenom postupku. Parnični sud nije ovlašten kao prethodno pitanje razmatrati je li radnjom tužitelja počinjeno kazneno djelo. To posebno stoga što je za osudu u kaznenom postupku potrebno utvrditi kazneno pravne elemente nužne da bi se netko proglasio krivim za kazneno djelo. Zaključak da parnični sud nije ovlašten kao prethodno pitanje rješavati pitanje postojanja kaznenog djela ovaj sud izvlači iz sljedeće analogije i sudske prakse. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH (Rev-991/15) da bi parnični sud odlučio o postojanju kaznenog djela kao prethodnom pitanju moraju postojati procesne zapreke za vođenje kaznenog postupka (npr. smrt počinitelja ili njegova nesposobnost za rasuđivanje). U konkretnom slučaju, tuženik ni ne tvrdi da se od 27.3.2019. (kad je sklopljena sudska nagodba) dogodio kakav događaj koji bi imao za posljedicu nastanak zapreke za vođenje kaznenog postupka.

6.3.S obzirom na utvrđenja opisana pod toč.5.3. o posljedicama koje je pretrpio tužitelj, može se reći da je iznošenje tih predmetnih neistinitih tvrdnji o tužitelju svakako povrijedilo njegovu čast i dostojanstvo i prouzročilo duševne bolove. Svakako valja naglasiti da u ovakvim odštetnim parnicama, po shvaćanju pravne teorije i sudske prakse, nije potrebno provoditi medicinsko vještačenje već i sam sudac može na temelju ostalih dokaza i spoznajom prosječnog čovjeka utvrditi učinjenu povredu dostojanstva, ugleda i časti (I.Crnić: Neimovinska šteta, Organizator, 2006., str.121-122; tako i VSRH u odlukama br. Rev-2177/00, Rev- 3235/95).

6.4.Zbog svega navedenog je temeljem čl.1100.ZOO tužitelju valjalo dosuditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.500,00 kuna. Prilikom odmjeravanja visine naknade, ovaj sud je uzeo u obzir činjenicu da je spornu prijavu tužitelja tuženik poslao samo odvjetniku K.P. pa stoga neistinit navod uzrokovan radnjom tuženika nije dopro do većeg broja osoba. To što je odvjetnik P. za kaznenu prijavu kazao tužitelju i kolegama u uredu, a i sam tužitelj je, kako tvrdi u iskazu, o istoj obavijestio nadređene kolege iz Županijskog državnog odvjetništva u S., pa je zbog toga navod o tužitelju postao dostupan većem broju osoba, ne može imati za posljedicu obvezivanje tuženika da plati tužitelju još viši iznos od dosuđenog. Konačno, ovaj sud je vodio računa i o tome da se ovom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom prirodom i društvenom svrhom te o tome da je cilj ove naknade da tužitelj sebi priušti određena zadovoljstva kojima će odagnati misli na predmetni događaj koji mu je nanio duševne bolove.

Za više traženi iznos od 17.500,00 kuna je odbijen tužbeni zahtjev jer, prema nalaženju ovog suda, iznos od 7.500,00 kuna predstavlja odgovarajuću naknadu koja je u skladu sa dosadašnjom sudskom praksom. Konkretno, u predmetu br. Gž- 1931/2013 Županijski sud u Š. je 2015.g. oštećeniku (koji je bio oštećen uvredljivim navodima navedenim u pismu upućenom samo tom oštećeniku) dosudio iznos od samo 5.000,00 kuna koji iznos s obzirom na protek vremena od donošenja te presude i inflacijska kretanja je vrijednosno ekvivalentan iznosu dosuđenom tužitelju iz ove parnice.

6.5.Na dosuđeni iznos je temeljem čl.1103.ZOO-a dosuđena zatezna kamata od dana 27.6.2019. do isplate.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2. i čl.156.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT).

Tužitelj je u ovom sporu, u kojemu je bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, uspio u osnovi 100% i 30% u visini, tj. ukupno 65%, a tuženik 35% pa bi tuženik trebao tužitelju naknaditi 30% nastalog troška.

7.1.Tužitelju bi, da je u cijelosti uspio, trebalo priznati sljedeći trošak: po 1.000,00 kuna za podnesak od 7.7.2021., te ročišta od 13.7.2021., 13.9.2021., 24.2.2022., 4.5.2022., 9.9.2022., 250,00 kuna za ročišta od 28.1.2022., 13.7.2022., što zbrojeno iznosi 6.500,00 kuna te kad se dodaju pristojba tužbe 600,00 kuna i presude 600,00 kuna, dobije se iznos od 7.700,00 kuna. No, 30% od tog iznosa je 2.310,00 kuna.

8.Dosuđeni iznosi u kunama su dvojno iskazani i u EUR u skladu s čl.48.st.1.Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22) te tečajem 7,53450.

U Splitu, 24.listopada 2022.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-tuženiku

.