REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Stalna služba u Benkovcu
Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10
Posl.br. 3 P-59/2020-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. Š. (OIB …), 2. J. Š. (OIB …), oboje iz V., D. J. F. … i ... M. P. (OIB …), Z., T. …, svi zastupani po punomoćniku R. I. M., odvjetniku u Z., V. …, protiv tuženika ad. 1. G. A. (OIB …), G. K., … u. … i ad. 2. O. F. (OIB …), BiH, G., S. P., zastupan po punomoćnici E. P., odvjetnici u B., I. M. …, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 7. rujna 2022. u prisutnosti tužiteljice ad.1 s punomoćnikom te punomoćnice tuženika ad.2., na ročištu za objavu 24. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda Zadar, Stalna služba Benkovac, sadržan u Zapisniku broj Z-752/2019/129 na način da se prednik tužitelja Š. M. (J.), OIB:…, V., D. J. F. …, upiše vlasnikom k.č.br. 5352 ulica E. K. sa 60 m2, zgrada mješovite uporabe sa 21 m2, dvorište sa 39 m2, zk. ul. br. … k.o. K. – DIO, za cijelo, uz istovremeno brisanje pogrešnog upisa vlasništva tuženika ad.1. O. F., S. P., G., BiH, OIB:… i tuženice ad.2. G. A., G. K., … U. broj …, OIB:….
II Nalaže se tuženicima, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 6.312,50 Kn, dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi kako je prednik tužitelja M. Š. bio upisan vlasnikom k.č.br. 611/66 kuća 80 m2, dvorište 200m2, zk.ul. … k.o. K. (predio V., napomena suda), koju je stekao kupoprodajnim ugovorom od B. M., sklopljenim 10. svibnja 2007. za što mu je isplatio 65.000 Eur; da su istog dana sklopili i Dopunu kupoprodajnog ugovora u kojoj se navodi kako je sklopljen ugovor za č.zem. 611/66 kuća 80 m2, dvorište 200 m2, k.o. K., na kojoj se, desno, do ceste, nalazi pomoćni objekt koji nije ucrtan, nema dokumentaciju i nije evidentiran u zemljišnoknjižnom ulošku, te nije bio uključen u prethodno sačinjenom kupoprodajnom ugovoru; da M. Š. za kupnju tog objekta isplaćuje 50.000 Eur, te prodavatelj potvrđuje da mu je za č.zem.611/66 isplaćeno 90.000 Eur. Dopuna ugovora sklopljena je u Agenciji za posredovanje tuženice ad.1. koja je Dopunu supotpisala.Prednik tužitelja upisao se vlasnikom i posjednikom predmetne nekretnine, te je dobio rješenje nadležnog ureda za katastar kojim se zgradi izgrađenoj na č.zem. 611/66 određuje kućni broj ''…'', a potom i rješenje kojim se zgradi izgrađenoj na č.zem. 611/66 određuje kućni broj ''…''. Od sklapanja ugovora do smrti, M. Š. nalazio se u posjedu cijele č.zem 611/66, dao je sazidati stepenice za ulaz s desne strane, a s lijeve je postojalo stepenište za prilaz katu pomoćne zgrade, te je izgrađena gusterna za vodu s desne strane. Nakon smrti prednika stranaka u siječnju 2018., tuženica ad.1., u ožujku je kontaktirala je tužiteljicu ad.1. radi legalizacije objekta, no ispalo je da je legalizirala pomoćni objekt u ispravnom postupku i prodala ga, a novi kupci dogradili. Tužitelji su nakon smrti prednika saznali za razliku u površini čestice između one koja je kupljena i koja je navedena u ostavinskom postupku, pa su u svibnju 2018. došli do saznanja da je izvršeno izlaganje nakon nove katastarske izmjere i obnove dijela zemljišne knjige; da je na zapisniku od 4. listopada 2013., bez prisutnosti prednika tužitelja, od dijela č.zem. 611/66 površine 280 m2 nastala k.č.br. 5353 površine 211 m2 upisana vlasništvom prednika tužitelja, a na zapisniku sastavljenom u postupku preoblikovanja 26. studenog 2013., bez prisutnosti prednika tužitelja, tuženica ad.1. upisana vlasnicom k.č.br. 5352 površine 60 m2 (nastala od č.zem. 611/66); priloživši punomoć izvanbračnog supruga B. M. i navodeći kako je isključiva vlasnica k.č.br. 5352, koju je stekla od ranijeg vlasnika S. M., ugovorom iz 2005., u kojem je, samo formalno. umjesto nje kupcem označen B. M., koji je suglasan da se k.č.br. 5352 upiše na njeno ime. Proizlazi, dakle, da su, u postupku preoblikovanja od ranije č.zem. 611/66 isključivo vlasništvo M. Š., uspostavljene k.č.br. 5353 površine 211 m2, vlasništvo M. Š. i k.č.br. 5352 površine 60 m2, vlasništvo G. A., koju je ugovorom od 2. prosinca 2015. prodala tuženiku ad.2. Navodi se i kako je na zapisniku od 15. travnja 2014. uz prisutnost M. Š. utvrđeno da nova k.č.br. 5348 dvorište 14 m2, odgovara dijelu stare č.zem. 611/1, da je ista bila upisana u popisnom listu na M. Š. i G. O., da nisu pozvani zemljišnoknjižni vlasnici, te da je nova k.č.br. 5348 u bila u vrijeme kupoprodaje dio kupljene č.zem. 611/66, sa svih strana izgrađene betonskim zidom i ogradom. Tužitelji navode i kako su, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige izjavili prigovor protiv upisa vlasništva k.č.br. 5352 na tuženike, no prigovor je odbijen, radi čega su pokrenuli ovaj parnični postupak. Traže da sud ispravi pogrešan upis u pogledu k.č.br. 5352 površine 60 m2, zgrada mješovite uporabe 21 m2, dvorište 39 m2, k.o. K.-DIO upisom prava vlasništva na ime prednika stranaka M. Š., uz istovremeno brisanje upisa prava vlasništva tuženika ad.2. O. F. i tuženice ad.1. G. A..
2. Tuženica ad.1. je osporila pasivnu legitimaciju navodeći kako nije upisana vlasnicom ni suvlasnicom k.č.br. 5352 k.o. K., da je nekretninu 2015. prodala tuženiku ad.2. i da joj je poznato kako mu pok. M. Š. nikad nije osporavao vlasništvo, posjed ni izvođenje radova.
3. Tuženik ad.2. O. F. usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako je k.č.br. 5352 k.o. K. stekao 2015. kupoprodajom od ranije vlasnice, tuženice ad.2. G. A., postupajući u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige; poziva se na načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, dodajući kako mu vlasnik i posjednik susjedne k.č.br. 5353 M. Š. nikad nije osporio posjed k.č.br. 5352, već su bili u dobrim odnosima, davao mu je struju i vodu pri izvođenju građevinskih radova, budući je nekretninu dogradio, proširio, natkrio terasu, čistio teren oko kuće; M. Š. ga nikad nije upozorio da se nalazi u posjedu njegove nekretnine, s njime je bio u dobrosusjedskim odnosima, zajedno su kupovali spremnik za vodu i zajedno ga koristili, a nije imao kakvih problema ni s njegovim sinom, tužiteljem ad.2. koji je jedno vrijeme živio u očevoj kući. Ističe i da bi prednik tuženika, da je k.č.br. 5352 smatrao svojom istu označio prilikom geodetskog snimanja i u postupku preoblikovanja zemljišne knjige te zatražio upis na svoje ime, međutim uknjižio se vlasnikom tek k.č.br. 5353 površine 211 m2. Još navodi da je kao državljanin BiH ishodio suglasnost nadležnog ministarstva za stjecanje prava vlasništva, upisao to pravo, priključio objekt na vodovodnu i električnu mrežu; te da je objekt legaliziran.
4. Među strankama je sporno je li k.č.br. 5352 k.o. K. bila vlasništvo prednika tuženika i je li u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pogrešno upisana vlasništvom tuženice ad.1. G. A., a time i je li ju tuženik ad.2. O. F. stekao pravnim poslom od tuženice ad. 1, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige.
5. Sud je u postupku izveo dokaz čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10.05.2007. (l.s.10), Dopune kupoprodajnog ugovora od 10.05.2007. (l.s.11) sklopljenih između B. M. i M. Š., punomoći B. M. izdane G. A. od 03.08.2007. (l.s.12), Suglasnosti B. M. zastupanog po G. A. i V. P. od1 5.02.2006. (l.s.13), Rješenja OS u Obrovcu posl.br. Z-340/07 od 06.12.2007. (l.s.14) i posl.br. Z-681/06 od 11.09.2006. (l.s.27), Rješenja DGU PUK Zadar, Ispostava Obrovac od 18.04.2008. (l.s.15), Pl 1137 k.o. K. (l.s.16), Uvjerenje DGU PUK Zadar, Ispostava Obrovac od 01.08.2011. (l.s.17), Rješenja DGU PUK Zadar, Ispostava Obrovac od 11.08.2011. (l.s.18), Rješenja o nasljeđivanju OS u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima posl.br. O- 191/18, UPP/OS-15/18-10 od 20.03.2018. iza M. Š. (l.s.19-21), Presude OS u Obrovcu posl.br. P-194/05 od 30.03.2006. (l.s.22), Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 21.05.2005. između S. M. i B. M. (l.s.24,25), punomoći S. M. izdane G. A. 17.06.2005. (l.s.26), zapisnika sastavljenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. K. posl.br. Z-752/2012/123 od 04.10.2013. (l.s.28), posl.br. Z- 752/2012/157 od 15.04.2014. (l.s.29), te posl.br. Z-752/2012/129 od 26.11.2013. (l.s.31), od 06.05.2015. (l.s.36) i od 02.05.2017. (l.s. 37), Izvoda iz popisnog lista 36 (l.s.30-32), Službene bilješke zk. referenta od 25.11.2013. (l.s.33), Izjave B. M. od 13.01.2013. (l.s.34), Izjave B. M. i G. A. od 04.11.2008. (l.s.35), ugovora o osnivanju doživotnog prava plodouživanja sklopljenog 15. 03. 2017. između G. A. i O. F. (l.s. 38), izvatke iz zemljišne knjige za k.č.br. 5352 (l.s.39,40), prigovor A. Š. i dr. od 27. lipnja 2018. (l.s.42-44), Zapisnik ovog suda od 16. prosinca 2019. (l.s.45,46), ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 0212.2015. između G. A. i O. F. (l.s.58-60), privremenog poreznog rješenja od 11.04.2019. (l.s.61,62), Rješenja ovog suda Stalne službe u Benkovcu posl.br. Z-9740/2019 od 20.05.2019. (l.s.68,69), uplatnica (l.s.70-73), računa za el. energiju (l.s.74-76), računa za vodu (l.s.77,78), rješenja ovog suda posl.br. Z-2174/2020 od 27.01.2020. (l.s.79), povijesti upisa u zemljišnoj knjizi (l.s.94-110), rješenja o izvedenom stanju od 18. 03.2015. (l.s.131- 133), proveden je uviđaj uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke F. V. koji je dostavio skicu na kojoj je prikazana k.č.br. 5352, te još i k.č.br. 5353 k.o. K. (l.s.120), te preklop plana stare i nove izmjere (l.s.121) te fotografije (l.s.122), saslušani su svjedoci D. B., V. I., A. T., Ž. T., B. L. i Ć. A. (l.s.148-154), svjedoka A. Š., D. P., D. P., M. L. te tužiteljica ad.1. (l.s. 160-168).
Sud je odustao od saslušanja tužitelja ad.2. jer tvrdnju da ne može doći zbog poslovnih obveza nije dokazao, tužiteljice ad.3. jer činjenica da ima malo dijete nije opravdan razlog, tim više što je na ročište radi saslušanja pristupio njezin suprug (iako i on ima malo dijete), te iako žive u Z., imaju kuću u K. koja se nalazi tridestak minuta od zgrade suda. Uostalom, iz iskaza svjedokinje A. Š., saslušane na istom ročištu proizlazi da je tužiteljica ad.3. u vrijeme održavanja ročišta boravila u K.. Pored navedenog ovi tužitelji nisu ni predložili da ih se sasluša drugom prilikom. Nadalje, sud je odustao od saslušanja tuženice ad.1. koja, iako opravdano nije pristupila, no nije predložila da ju se saslušan na nekom drugom ročištu tuženika, kao i tuženika ad.2. jer sama činjenica da živi u BiH ne predstavlja opravdan razlog za nedolazak na ročištu, budući to nije bila zapreka ovom tuženiku da kupi nekretninu trideseta kilometara udaljenju od sjedišta ove stalne službe te dolazi i boravi u istoj (ili namjerava). Odustao je i od saslušanja, kao uostalom ni tuženik ad.1.
6. Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije drugotuženice, budući se tužbenim zahtjevom traži ispravak pogrešnog upisa izvršenog u korist drugotuženika, ali i njegove prednice, prvotuženice, te upis prava vlasništva na ime prednika tužitelja M. Š..
7. Neposrednim opažanjem suda na uviđaju, uočeno je da predmet spora predstavlja objekt nepravilna oblika, sastojeći od prizemlja i kata do kojeg se dolazi kroz pješački ulaz koji se nalazi na nekretnini u nespornom vlasništvu tužitelja.
8. Slijedom u postupku pregledanih isprava, utvrđeno je:
- da je B. M. č.zem. 611/66 k.o. K. stare izmjere, stekao kupnjom od S. M. 21. lipnja 2005. (l.s.24), te se rješenjem posl.br. Z-681/06 (l.s.27) upisao vlasnikom;
- da je 10. svibnja 2007. ugovorom i dopunom ugovora (l.s.10,11), prodao pok. M. Š. cijelu č.zem. 611/66 k.o. K., uključujući i pomoćni objekt koji nije evidentiran u katastru i u zemljišnoj knjizi , za što je primio 90.000 EUR, te je Š., iste godine, rješenjem posl.br. Z-340/2007 (l.s. 14) uknjižio svoje pravo vlasništva (l.s.105,107) uz brisanje tog prava s M., te je bio upisan i posjednikom u Pl 1137 k.o. K. (.s.16);
- da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na zapisniku od 4. listopada 2013. (l.s.28), sastavljen zemljišnoknjižni uložak za k.č.br. 5353 k.o. K. U.. E. K. …, dvorište 164 m2 te kuća k.br. … od 47 m2, koja odgovara dijelu č.zem, 611/66 stare oznake, uz upis prava vlasništva M. Š., a iz zapisnika je vidljivo kako je sastavljen ''po službenoj dužnosti'' i da na ročište nije bio pozvan M. Š.;
- da je prvotuženica, 24. studenog 2013., dala izjavu zemljišnoknjižnom referentu (l.s.33), kako je ugovor s M. samo formalno sklopio M.; da je ona bila stvarna vlasnica č.zem. 611/66 i da je Š. prodala samo dio iste, površine 211 m2, dok je ostatak parcele zadržala za sebe i napravila kuću; te je temeljem te izjave, izjave B. M. (l.s.34) kojim je suglasan da se ona upiše vlasnicom k.č.br. 5352 i kupoprodajnog ugovora M.-M., zapisnikom od 26. studenog 2013. (l.s.31), također sastavljenim ''po službenoj dužnosti'' i bez pozivanja stranaka pa tako i M. Š., sastavljen zemljišnoknjižni uložak za k.č.br. k.č.br. 5352 dvorište 39 m2, izgrađeno zemljište (kuća) 21 m2, koja odgovara č.zem. 611/66 stare oznake, upisanog vlasništva M. Š., te je k.č.br. 5352 upisana vlasništvom prvotuženice G. A., pri čemu zemljišnoknjižni sud očito nije provjeravao istinitost njenih navoda, odnosno nije vršio uvid u ugovor i dopunu sklopljene između M. i Š., iako su bili pohranjeni u zbirci isprava, jer da je, utvrdio bi da Š. nije prodan dio č.zem.611/66, već cijela;
- da je prvotuženica, nakon što se upisala vlasnicom k.č.br. 5352 k.o. K. – dio, ugovorom o kupoprodaji od 2. prosinca 2015. istu prodala drugotuženiku, no on nije odmah zatražio upis vlasništva, već je prvotuženica ugovorom s drugotuženikom ugovorom od 16. ožujka 2017. (l.s.38) u njegovu korist, na k.č.br. 5352, zasnovala pravo doživotnog plodouživanja, koje je upisano po prijedlogu podnesenom 16.03.2017., a tek prijedlogom od 19. travnja 2019., drugotuženik je zatražio uknjižbu prava vlasništva u svoju korist temeljem ugovora iz 2015. sve vidljivo iz povijesnog prikaza zk.ul. … (l.s. 39);
- da je u vrijeme kad je podnesen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva drugotuženika u zemljišnoj knjizi bio upisan prigovor A. Š. i dr. protiv upisa G. A. (primlj. 02.07.2018.) i da zemljišna knjiga kroz cijelo to vrijeme nije odražavala stvarno stanje jer je postupak preoblikovanja još uvijek bio u tijeku, što je, također, vidljivo iz povijesnog prikaza zemljišne knjige (l.s.39);
- da je prigovor A. Š. i dr., protiv upisa prava vlasništva k.č.br. 5352 na ime prvotuženice, odbijen rješenjem donesenim na zapisniku posl.br. Z-25040/2019-19 od 16. prosinca 2019. (l.s.45);
- da je na k.č.br. Z-2174/2020 od 27. siječnja 2020. (l.s.79) zabilježeno vođenje ovog spora
9. Dakle, utvrđeno je, kako je prvotuženica, nakon što je cijelu č.zem. 611/66 k.o. K. zemljišnoknjižni vlasnik B. M. prodao M. Š. i nakon što je Š. upisao pravo vlasništva u zemljišnu knjigu, prvotuženica u postupku preoblikovanja zemljišne knjige ishodila upis dijela iste koji je u novoj izmjeri dobio oznaku k.č.br. 5352 k.o. K. – dio, na svoje ime, iako je ista bila vlasništvo M. Š., što je znala jer je sudjelovala u procesu kupoprodaje između uknjiženog vlasnika M. i prednika tužitelja M. Š..
10. U prilog tom ide i držanje prvotuženice u ovom postupku, koja nije tvrdila, a osobito dokazala, da je i na koji način, od M. Š. stekla, dio č.zem. 611/66 od kojeg je nastala k.č.br. 5352 nove izmjere, nakon što je njezin izvanbračni suprug tu cijelu česticu prodao Š., odnosno temeljem čega smatra da bi k.č.br. 5352 bila njeno vlasništvo, budući ono što je izjavila zemljišnoknjižnom referentu očito ne odgovara istini, jer je č.zem. 611/66 k.o. K. pravnim poslom stekao i otuđio B. M., u kojem pravnom poslu je sudjelovala, ali ne kao ugovorna strana, već punomoćnik ili vlasnik agencije za posredovanje. U postupku tek navodi da ju je prodala 2015. drugotuženiku i da joj je poznato kako raniji vlasnik susjedne parcele M. Š., drugotuženiku nije osporavao vlasništvo, posjed ni izvođenje radova na k.č.br. 5352 na kojoj se nalazi manja kuća.
11. Stoga upis prava vlasništva k.č.br. 5352 k.o. K. – dio, na ime prvotuženice, izvršen na zapisniku sastavljenom u postupku preoblikovanja zemljišne knjige Z- 752/2012-129 od 26. studenog 2013. ne odgovara, odnosno nije odgovarao stvarnom pravnom stanju nekretnine.
12 . Iz iskaza svjedoka D. B. (l.s.148), u bitnom proizlazi, da je M. Š., poznavao kao susjeda, da se nisu posjećivali, da mu nije nikad govorio posebno o kući i o manjem objektu, tek da je kupio, da je njegovo, nije spominjao nikakve probleme; u objektu do cesta nije nikog viđao do unazad godinu-dvije dana; ne zna tko je to i je li se objekt mijenjao i da je M.Š. boravio tamo svake godine po 5 do 6 mjeseci, zbog zdravlja. U kući je viđao i njegova sina, koji je radio u K., ali ne zna je li u tu živio. 13. Iz iskaza svjedokinje V. I. (l.s.149), proizlazi da je kao obiteljska prijateljica Š., svake godine, ljetovala kod njih; da su, ponekad, tužitelji ad.2 i 3., boravili u potkrovlju odnosno na katu "male kuće", zadnji put, prije petnaestak godina. Zadnji je put, kod njih boravila u svibnju, vjerojatno godinu prije pandemije (2019., napomena suda), te je jednom došao neki čovjek, kojeg prije nije vidjela i odnio stvari iz ''male kuće''. Rekla je da je "mala kuća" u početku imala samo prizemni dio na kojem su bijela vrata (foto l.s.122) i dio iznad s terasom i ogradom, a uz zid, s desne strane (gledano od ceste), bile su stepenice koje su koristili kad bi išli na plažu; da su stepenice, jednom kad su došli, bile srušene, misli da joj M. rekao kako ih je srušila neka G., drugo ništa o tom ne zna; a jedne godine kad je došla, vidjela je dograđeni dio. Misli da nije dograđeno za M. života, no o tom sa Š. nije razgovarala jer ju nije zanimalo. Rekla je i da je tužitelj ad.2., dok je radio u K., 2017. i 2018. živio u V..
14. Svjedoci A. T. i Ž. T. (l.s.151), u bitnom su iskazali da "mala kuća" u vrijeme kupoprodaje imala samo ''lijevi dio'', na kojem su vidljiva bijela vrata i gore balkon s ogradom, time da je A. T. rekao da je dograđeni dio vidio nekom prilikom, i da je M. govorio da se nešto dogovarao s gđom G., ali nije htio ulaziti u to, dok Ž. T. nije sigurna kad je dograđeno, za M. života ili ne, ne zna tko je dogradio. Rekla je i da su u ''malu kuću'' ulazili, dok je bio M., da ne zna je li tko tamo boravio kad bi oni bili u posjetu Š., te da je prošlo ljeto u njoj vidjela nekog čovjeka i ženu koje ne pozna. Iz iskaza ovih svjedoka proizlazi i da su Š. svako ljeto bili u K., time da je Ž. T. rekla kako bi M. bio preko ljeta pa i dulje.
15. Iz iskaza svjedokinje A. Š. (l.s.161) kojoj je pok. M. bio djever, u bitnom proizlazi, da ljetuje u R. te bi jednom godišnje svratila kod A. (tužiteljice ad.1, napomena suda) u K., boravila u njenom dijelu par dana ili bi s njom došla počistiti kuću; pod ''njenim dijelom'' smatra i veliku i malu kuću, a nije mogla objasniti zašto je upotrijebila izraz ''njezin dio''; da je zadnji put bila 2015., kada sporni objekt nije bio dograđen i nije bilo nadstrešnice nad terasom tada postojećeg dijela, a postojale su stepenice s desne strane objekta; te da nikog na tom objektu ne bi vidjela, kad je dolazila. Dan prije svjedočenja bila je tamo i vidjela da su stepenice srušene, a objekt dograđen. Još je rekla kako od M. Š. ili supruge nije čula da bi netko drugi koristio manji objekt, te da drugotuženik ima sina od pet godina, a trećetužiteljica od tri mjeseca, za koje je rekla da ga je prvi put vidjela dan ranije u V..
16. Iz iskaza svjedokinje D. P. (l.s.163) čiji je sin od 2016. u braku s trećetužiteljicom, proizlazi da je kod Š. u V., dolazila svake godine od 2010. ili 2011., osim 2016. i 2017. Prve godine kad je bila preseljavali su namještaj izma male kuće u veliku, te godine, nije bilo vode, gusterna nije bila napravljena, no već slijedeće, je. Kad je došla 2018. vidjela je dograđen dio od betonskih blokova s nadstrešnicom i neke ljude u manjem objektu za koje je mislila da su prijatelji od prvotužiteljice, koja tad nije bila s njom, a koja joj je, po povratku u V., rekla da je ta kuća pod sporom. Rekla je i da joj nije poznato je li se sporni objekt koristio do 2016. na neki način, da nije sigurna je li pok. M. 2016. bio u V., a ako je, vrlo kratko, dok njezin sin i tužiteljica ad.3. nisu bili jer su te godine imali svatove, a poslije su išli na medeni mjesec. Ne zna tko su tuženici, pok. M. ih nikad nije spominjao, niti govorio da ima kakav spor. Rekla je i kako je drugotužitelj živio u V. dok je radio u K., što je bilo prije nego se oženio 2017. no nije mogla precizirati je li to bilo neposredno prije ili više godina prije.
17. Iz iskaza supruga tužiteljice ad 3. D. P. (l.s.164) proizlazi da je od 2008. do 2015. svake godine, uglavnom tijekom godišnjeg odmora, a nekad i za vikend dolazio u kuću tužitelja u V.; da je njemu i društvu pok. M., 2008., ponudio da spavaju u manjem objektu, no nisu jer nije bio namješten; zna da je M. imao ključeve tog objekta i prozračivao ga. Nisu dolazili 2016. jer su imali svatove, ni 2017. kad je bio u misiji, tad nije došla ni njegova supruga; u ljeto 2018. vidio je da je na manjem objektu napravljena nadstrešnica i maknuto stepenište, ne zna tko je to učinio, no nakon smrti pok. M. (siječanj 2018.), od supruge je čuo da se vodi spor oko malog objekta. To ljeto vidjeli su u maloj kući neke ljude i auto BiH registracije, ali tužiteljica ad.1. im je rekla da je spor pokrenut, da ništa ne poduzimaju. Iskazao je i kako je M. govorio da će tijekom godina u prizemlju manjeg objekta otvoriti trgovinu ili kafić ili iznajmiti komu, te nije spominjao da mu tko osporava vlasništvo istog. Još je rekao kako zna da je M. od 2008. do 2015. svake godine boravio tu od Uskrsa do rujna, dok ne zna je li boravio 2016., te da je jedno vrijeme drugotužitelj radio u K. i tu boravio, ali kada i koliku dugo je boravio ne može odrediti.
18. Iz iskaza svjedoka M. L. proizlazi (l.s.165) da je kod tužitelja u V. bio prvi put 2009. a zadnji put 2016. kad je s obitelji ljetovao u P., kada su, na poziv M. i njegova sina, iz P. došli k njima; da manji objekt nije bio dograđen i da je kad se, od ulice gleda, desno od njega postojalo stepenište kojim su do velike kuće. Za spor je čuo tek prošle godine, kad ga je prvotužiteljica zvala i pitala da svjedoči. M. mu nikad nije spominjao nikakav spor, a za manji objekt, mu je govorio da ga nema namjeru raditi, neka uređuje onaj tko mu bude trebalo, misleći na svoju djecu. Rekao je i da M. 2017. nije ljetovao tu jer je zbog bolesti pao u krevet. Ne zna tko su tuženici.
19. Svjedoci B. L. i Ć. A. (l.s.152,153) u bitnom su iskazali da su za drugotuženika nekoliko dana obavljali radove na predmetu spora, radili nadstrešnicu na terasom i dr., da tada nije postojao sada vidljivi dograđeni dio, da je istovremeno u objektu radio vodoinstalater, a A. je rekao, još i keramičar i električar; da je u to vrijeme u kući boravio bračni par s djecom, a prema kazivanju L. i neka starija žena, te da je muškarac nosio vojnu odoru i odlazio u vrijeme kad su oni dolazili raditi, a jednom ga je zamoli da popravi kliznu kapiju, u koju je udario autom, što je i učinio. Oba su rekli da su radove obavljali u proljeće ali L. nije siguran 2016. ili 2017., dok je A. rekao 2016. L. je još rekao da je za dogradnju objekta drugotuženik angažirao D. D. koji je došao raditi nakon njih.
20. Iz iskaza tužiteljice ad.1. proizlazi je da su kuću kupili 2007., da su oba objekta, vidljivo bila cjelina, ograđena unutar jedne ograde i da su kupili sve. M. je imao ključ od male kuću, a ona je samo provirila kad ju joj je M. pokazao jer tamo nije imala što raditi; predlagala je da se to sruši, dok je M. smatrao da može biti poslovni prostor i da djeca to trebaju privesti svrsi. Sa suprugom je u V., zadnji put bila u ljeto 2015.; 2016. bila zbog obveza oko kćerinih svatova, a M. je bio kratko, jer mu je ubrzo pozlilo pa se vratio kući nakon čega su hodali po bolnicama, dok 2017., zbog njegove bolesti nisu bili ni dana. Prvotuženica ju je kontaktirala u ožujku 2018., nakon njegove smrti, vezano za legalizaciju; došla je u svibnju, vidjela dograđeni dio, u katastru saznala da je čestica podijeljena na dvije i da nije u M. vlasništvu. Od susjeda je čula da je dograđeno prošle godine. Te godine vidjela je nepoznate osobe kako iznose neke stvari no nije se snašla, nije ih ništa pitala, ali je podnijela prigovor na upis vlasništva prvotuženice. Iskazala je, kako njen sin zasigurno do 2015. do 2020. ili 2021. radio u K., za koje je vrijeme, uglavnom živio u V., a potom da 2020. ili 2021. iako je radio u K. nije boravio u V., već u vojarni, jer je bio na terenu, a vikendom bi dolazio u V.. Rekla je i da je jedno vrijeme s njim u V. boravila buduća supruga. Kad joj je predočen iskaz svjedoka A. T. iz kojeg proizlazi da je prilikom posjeta njezinu suprugu vidio kako je nešto dograđivano na maloj kući i da mu je M. govorio da se nešto dogovarao s tuženicom ad.1., čega se svjedok ne sjeća i u što nije htio ulaziti, ustrajala je u tvrdnji da nije bilo dograđeno za M. života već su samo bile srušene stepenice, a da je s G. razgovarao o tome da treba riješiti vodu što je bilo 2012., 2013. ili 2014. Upitana je li se suprug dogovarao što s drugotuženicom vezano za malu kuću, rekla je kako misli da nije. Rekla je i da u manjem objektu nitko nikad nije boravio, a kad joj je predočen iskaz V. I. da bi tužitelj ad.2. i 3. kad ih je bilo puno u kući boravili u potkrovlju male kuće, rekla je da je to bilo samo jedanput. Još je rekla i kako G. tijekom M. života nije dolazila u manji objekt; da je prve godine kad su kupili, jednom došla radi dogovora vezano za vodu, jer im je bilo rečeno da kuća ima vodu, a nije imala; da ju sin, za vrijeme dok je radio u K. i boravio u V. nije obavještavao da netko nešto radi na manjem objektu.
21. Temeljem iskaza svjedoka A. T., B. L. i Ć. A., koje sud prihvaća jer su u tom dijelu suglasni, sud utvrđuje da je sporni dio dograđen za života pok. M. Š.. Ovo osobito jer je o tom razgovarao sa svjedokom T., time da i dio iskaza V. I. u dijelu da joj je pok. M. kazao kako je stepenice srušila neka G., potvrđuje da je pok. M. Š. znao za aktivnosti koje se poduzimaju na k.č.br. 5352 k.o. K. dio. Iskaz tužiteljice, da je prvotuženica dolazila samo jednom zbog vode, sud ne prihvaća, budući je proturječan jer je prvo rekla da je to bilo moguće 2012 ili 2013. ili 2014., a potom druge godine nakon kupnje, što bi bilo 2008. međutim, to i nije odlučujuće, jer ona za njene dolaske nije morala znati, budući je prvotuženica mogla dolaziti kod Š. kad tužiteljica nije bila prisutna, jer je on u V. boravio više mjeseci godišnje, a o na samo tijekom godišnjeg odmora. Nadalje, sud ne prihvaća iskaze tužiteljice ad.1. i svjedoka D. P. i D. P., iz kojih proizlazi da, 2016. i 2017., nitko od njih, nije bio u Vrulji. Naime, obzirom da su dolazili svake godine, nije životno ni logično, ako nisu mogli doći na godišnji, da nitko od nije došao makar na neki vikend, te sud smatra da su tako iskazivali kako bi prikazali da tužitelji i njihov prednik nisu znali za dogradnju. Međutim, kako temeljem iskaza V. I., D. P. i same tužiteljice proizlazi da je tužitelj ad.2. živio u V. tijekom 2016., 2017. dakle u vrijeme kad je sporni dio dograđen, te imajući u vidu ranije obrazloženi iskaz svjedoka A. T. i V. I., nedvojbeno je da je za dogradnju znao ne samo pok. M. Š. već i tuženik ad.2., slijedom čega nije moglo ostati nepoznato i tužiteljica ad. 1 i ad.3.
22. Budući tužitelj ad.2. nije pristupio radi saslušanja, izostalo je njegovo svjedočenje o tomu je li o radovima na malom objektu razgovarao s ocem i ako je što mu je otac rekao. Isto tako, budući nisu pristupili tuženici, sud nije mogao raspraviti ni utvrditi je li se dogradnja vršila uz suglasnost M. Š., odnosno je li postojao dogovor o sadašnjoj k.č.br. 5352 između prednika tužitelja i prvotuženice, i ako je, kakav je bio sadržaj tog dogovora; je li prednik tužitelja uopće poznavao drugotuženika, jer o tomu nitko nije iskazao, ali isto tako i zbog čega drugotuženik nije podnio prijedlog za uknjižbu odmah nakon sklapanja ugovora (2015.) te zbog čega su on i prvotuženica, 2017., sklopili ugovor o zasnivanju prava plodouživanja koji je dostavljen sudu na uknjižbu prije nego ugovor o kupoprodaji. Navod drugotuženika da mu M. Š. nije osporavao posjed k.č.br. 5352, da su bili u jako dobrim odnosima; da mu je davao vodu i struju pri izvođenju građevinskih radova, da su zajedno kupili spremnik za vodu, tuženik ad.2. nije dokazao, jer svjedoci koje je predložio o tom nisu iskazivali, a on sam nije pristupio radi stranačkog saslušanja.
23. Odredbama čl. 115 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/20, 143/20, 152/14, dalje: ZV) propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, na način određen zakonom, a odredbama st. 2 istog čl., da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.
24. Nadalje, prema odredbama čl. 122 st. 1 ZV smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a prema odredbama st. 2 isto čl. stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nadalje, odredbama čl. 125 st. 1 ZV propisano je, kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu ako su ispunjene sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.
25. Drugotuženik je ugovor o kupoprodaji s prvotuženicom sklopio 2015. te upis zatražio 2019. za koje, cijelo vrijeme, je bio u tijeku postupak preoblikovanja zemljišne knjige, stoga se neosnovano poziva na načelo istinitosti i potpunosti zemljišne knjige, jer ta predmnijeva tijekom postupka preoblikovanja ne vrijedi, kako je to i naznačeno u zemljišnoknjižnom izvatku, izdanom nakon što se upisao vlasnikom (l.s.39, a tako je moralo pisati i prije provedbe njegova upisa vlasništva). Nadalje, iako se ovdje ne radi o višestrukom otuđenju istog prodavatelja, treba reći kako drugotuženik neosnovano ističe da je postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige, te nije mogao posumnjati da nekretnina ne pripada prodavateljici, budući je, u vrijeme kad je podnio prijedlog za uknjižbu bila upisana zabilježba prigovora A. Š. i dr. protiv upisa vlasništva prvotuženice.
26. Temeljem, u postupku, pročitanih isprava, utvrđeno da je pok. M. Š. kupio cijelu č.zem. 611/66 k.o. K. od koje su u postupku preoblikovanja zemljišne knjige uspostavljene k.č.br. 5353 i 5352 k.o. K. – dio. Iako temeljem rezultata postupka nije bilo moguće razjasniti odnosno utvrditi je li M. Š. znao da su od njegove čestice u postupku preoblikovanja uspostavljene dvije i da se vlasnicom k.č.br. 5352 upisala provtuženica, a budući tuženici, osobito prvotuženica, nisu priložili isprave niti uopće isticali da je M. Š., nakon što je kupio cijelu č.zem. 611/66, dijelom iste, od koje je uspostavljena k.č.br. 5352, raspolagao u korist prvotuženice, sud utvrđuje i da prvotuženica u vrijeme raspolaganja k.č.br. 5352 k.o. K. – dio, u korist drugotuženika O. F. nije bila vlasnica iste, neovisno o upisu u zemljišnoj knjizi. Stoga i nije mogla prenijeti pravo vlasništva na drugotuženika, unatoč tomu što se on, temeljem tog ugovora, upisao vlasnikom u zemljišnoj knjizi. Ovo stoga jer je, 2015., u vrijeme kad je sklopljen kupoprodajni ugovor između tuženika, u tijeku je bio postupak preoblikovanja zemljišne knjige i nije vrijedilo načelo istinitosti i potpunosti, a postupak preoblikovanja bio je u tijeku i 2019. kad je prvotuženik, temeljem tog pravnog posla zatražio upis u zemljišnu knjigu. Suviše toga, tada je bila upisana zabilježba prigovora A. Š. i dr. protiv upisa prava vlasništva prvotuženice, pa prvotuženik neosnovano ističe da je postupao u dobroj vjeri.
27. Slijedom svega navedenog tužbeni je zahtjev prihvaćen kao u izreci.
28.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- proč.tekst., 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).
28 .2. Tužiteljima su kao opravdani priznati slijedeći troškovi: 75 bodova za sastav tužbe (T.br. 7 st.1 Tarfe), 2 x 75 bodova za zastupanje na uviđaju 10.09.2021. i glavnoj raspravi 07.09.2022. (T.br. 9 st. 1 Tarife), sve umjesto zatraženih po 100 bodova, obzirom na vrijednost predmeta spora od 10.000,00 Kn, što zbrojeno pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV iznosi 2.812,50 Kn, čemu je dodan trošak uviđaja i vještačenja od 3.500,00 Kn, čim ukupan tužiteljima priznati trošak iznosi 6.312,50 Kn, koji je trošak naloženo tuženicima naknaditi im. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava prigovora protiv upisa u postupku preoblikovanja od 27. lipnja 2018. (l.s.42-44) odbijen je jer nije sastavljen po punomoćniku, a za zastupanje u postupku povodom odlučivanja o prigovoru jer isto nije predviđeno odredbama Tarife. Također je odbijen i zahtjev za naknadom troška sastava podneska od 8. srpnja 2022. kojim se očituju na iskaze svjedoka, jer taj trošak nije bio potreban, budući su se očitovati mogli i na ročištu za glavnu raspravu na kojoj su ti svjedoci saslušani.
28.3. Stoga je tuženicima naloženo naknaditi tužiteljima trošak u iznosu od 6.312,50 Kn, dok je zahtjev u preostalom dijelu odbijen kako neosnovan.
Benkovac, 24. listopada 2022.
Sutkinja
Dubravka Ćurko Ventrić, v.r.
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka, putem ovog suda za Županijski sud.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika ad.1.
3. Tuženica ad.2.
