Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 10 Gž R-83/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Marina Grbića, predsjednika vijeća, Željka Đerđa, suca izvjestitelja i člana vijeća i Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M., Č., M., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku u R., …, protiv tuženika D. v. d. u g. "P.", R., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. K., odvjetniku u O. u. R. K. u R., …, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika D. v. d. u g. "P." protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pr-3943/2021 od 23. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika D. v. d. u. g. "P." kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pr-3943/2021 od 23. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna i da nema pravni učinak odredba točke 3. Odluke o prestanku ugovora o radu zbog prestanka vatrogasne službe zbog potrebe službe s pravom na starosnu mirovinu od 20. kolovoza 2021., kojom je tuženik D. v. d. u g. „P.“, …, R., OIB: …, utvrdio da tužitelj B. M. iz Č.,

…, M., OIB: …, nema pravo na otpremninu.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 67.240,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude Poslovni broj: 10 Gž R-83/2022-2Error! No text of specified style in document. odnosno od 23. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, za iznos od 1.250,00 kn, zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik D. v. d. u. g. "P." (dalje: DVD „P.") iz svih zakonskih razloga i odluke o troškovima postupka, navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, što ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje da u točki 13. obrazloženja postoji niz proturječnosti u svezi razloga o odlučnim činjenicama, posebice kada prvostupanjski sud prvo potvrđuje da je potpisom isprave potpisnik potvrdio sadržaj ugovora, odnosno svoju volju, a kasnije utvrđuje kako isprava ne sadrži odredbe u pogledu koje su se stranke sporazumjele niti izjavu volje potpisnika, što je kontradiktorno i nerazumljivo, a po žalitelju neprihvatljivo s obzirom da je predmetna odluka u biti sporazum sačinjen na prijedlog tužitelja, odnosno na temelju njegovog zahtjeva za prestankom rada zbog odlaska u starosnu mirovinu, pa su istu odluku, u biti sporazum, stranke potpisale uz znak suglasnog i dobrovoljnog prihvata svih njenih bitnih sastojaka. Ukazuje da prvostupanjski sud u točki 11. obrazloženja utvrđuje kako je radni odnos tužitelju prestao na temelju pravomoćnog rješenja G. v. z. H., a koje je doneseno 28. lipnja 2021. pa nije jasno zašto i na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da bi se radilo o unaprijed odricanju od prava na otpremninu jer odluku o prestanku ugovora o radu od 20. kolovoza 2021. u točki I. se utvrđuje da tužitelju prestaje ugovora o radu zbog ispunjavanja uvjeta za starosnu mirovinu, točkom II. odluke se utvrđuje prestanak radnog odnosa sa datumom navedenim u rješenju G. v. z. H. 31. kolovoza 2021., a točkom III. se tužitelj odrekao prava na otpremninu s obzirom da je istu potpisao i to sa danom potpisa a ne ranije kako to pogrešno tumači prvostupanjski sud. Ukazuje da ugovor o radu u konkretnom slučaju nije prestao poslovno uvjetovanim otkazom, već je isprovociran od strane tužitelja zbog odlaska u mirovinu, što je utvrđeno rješenjem H. v. z., a tužitelj nije prije prestanka radnog odnosa, potpisao nikakvu izjavu žalitelju o dogovorenoj otpremnini. Ističe da je tužitelj kod žalitelja radni odnosa zasnovao 31. prosinca 2020., a u mirovinu otišao, odnosno isti ugovor raskinuo s danom 31. kolovoza 2021., dakle niti godinu dana nakon zasnivanja, pa smatra da mu po principu pravičnosti niti po drugom osnovu ne pripada pravo na otpremninu od ovoga poslodavca jer on, kao zadnji poslodavac, ne bi smio, pa niti sukladno odredbi članka 58. stavak 5. Zakona o vatrogastvu, na koji se prvostupanjski sud poziva, isplaćivati otpremninu za cijeli radni vijek koji je tužitelj proveo većinom kod drugog poslodavca, posebice što kod ovoga nije radio duže od dvije godine, kako to propisuje Zakon o radu, pa stoga nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da bi odredba u točki III. odluke bila ništetna i da ne proizvodi pravni učinak. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o povredi prava radnika, pa time da tužitelj nije imao pravo na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava pa niti na pokretanje ovog postupka jer niti jedno njegovo pravo iz radnog odnosa nije povrijeđeno, posebice što se u konkretnom slučaju radi o odluci – sporazumu zaključenom na njegov prijedlog te pristanku na neisplatu otpremnine. Smatra da prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije mogao retroaktivno primijeniti Zakon o Poslovni broj: 10 Gž R-83/2022-2Error! No text of specified style in document. vatrogastvu s obzirom da se radi o pravima koja su priznata i trebala bi biti realizirana nakon stupanja na snagu novog zakona, pa njihova primjena u odnosu na rad tužitelja prije stupanja na snagu ovog Zakona bi bilo nedopušteno, odnosno retroaktivno, a pogotovo kada se za cijeli radni vijek nameće obaveza plaćanja otpremnine isključivo zadnjem poslodavcu. Ukazuje da je i odluka o trošku, s obzirom na pogrešnu odluku u pogledu glavne stvari, nepravilna, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obavezu tužitelju na podmirenje troškova postupka, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. – dalje ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženik D.V.D. "P.", jer izreka presude nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su izneseni valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.

6.

Nije prvostupanjski sud počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

7.

Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

7.1. da je tužitelj B. M. kod tuženika D.V.D. „P.“ bio zaposlen temeljem Ugovora o radu zaključenog 31. prosinca 2020. na radnom mjestu profesionalni vatrogasac;

7.2. da je tužitelj B. M. dana 13. travnja 2021. H. v. z. podnio zahtjev za prestankom vatrogasne službe zbog potreba služba s pravom na starosnu mirovinu;

7.3. da je glavni vatrogasni zapovjednik H. v. z., po pribavi suglasnosti tuženika D.V.D. „P.“, donio rješenje klasa: UP/I-140-01/21-01/36, Urbroj: 44402-21-6 od 28. lipnja 2021. kojim je određeno da tužitelju B. M. prestaje vatrogasna služba na poslovima profesionalnog vatrogasca s danom 31. kolovoza 2021. zbog potrebe službe s pravom na starosnu mirovinu, obzirom da ima više od 30 godina mirovinskog staža te više od 20 godina mirovinskog staža na poslovima profesionalnog vatrogasca kojem se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem;

7.4. da je tuženik D.V.D. „P.“ dana 20. kolovoza 2021. donio Odluku o prestanku ugovora o radu zbog prestanka vatrogasne službe zbog potrebe službe s pravom na starosnu mirovinu kojom je u točki 1. utvrdio da tužitelju B. M. prestaje ugovor o radu zbog ispunjavanja uvjeta za starosnu mirovinu prestankom vatrogasne službe zbog Poslovni broj: 10 Gž R-83/2022-2Error! No text of specified style in document. potrebe službe, prema točki 2. na dan 31. kolovoza 2021. i u točki 3. da radnik nema pravo na otpremninu;

7.5. da je predmetna Odluka potpisana od strane tužitelja B. M. i tuženika D.V.D. „P.“;

7.6. da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I 140-10/21-02-03344505416, Urbroj: 341-4-11-2-21-25336 od 8. veljače 2022. utvrđeno da je tužitelj B. M. u razdoblju od 25. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020. kod P. u. d.o.o. R. te u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2021. kod D.V.D. u gospodarstvu P. R. obavljao poslove radnog mjesta vatrogasac te da se to vrijeme utvrđuje kao staž osiguranja s povećanim trajanjem na način da se svakih 12 mjeseci rada računa kao 15 mjeseci staža osiguranja;

7.7. da je D. z. z. s. u Narodnim novinama broj 18/2020 objavio iznos prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz 2020. u visini od 6.724,00 kn;

7.8. da iz iskaza parničnih stranaka, koji su međusobno suglasni u bitnim dijelovima, proizlazi da je tužitelj B. M., sukladno odredbama novog Zakona o vatrogastvu, kod HZMO pokrenuo postupak radi ostvarenja prava na mirovinu, a po njegovoj uputi kod H. v. z. je ishodio rješenje o prestanku vatrogasne službe, a potom i od tuženika D.V.D. „P.“ dobio odluku o prestanku radnog odnosa, koja je pisana na prilagođenom obrascu koji se koristio zbog prestanka radnog odnosa uslijed odlaska u mirovinu, u kojoj je navedeno da tužitelj B. M. nema pravo na otpremninu, iako o otpremnini nisu razgovarali, a odluka je tužitelju B. M. uručena u uredu tuženika D.V.D. „P.“ te ju je prilikom preuzimanja potpisao, pa prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju B. M., na temelju pravomoćnog rješenja G. v. z. H. v. z., zbog potreba službe s pravom na starosnu mirovinu, sukladno odredbi članka 78. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine" broj 125/19. - dalje ZOV), a temeljem odluke tuženika D.V.D. „P.“ od 20. kolovoza 2021., prestao radni odnos zbog odlaska u mirovinu s danom 31. kolovoza 2021., pa prvostupanjski sud zaključuje da je time, sukladno odredbi članka 58. stavak 5. ZOV, tužitelju B. M. pripalo pravo na isplatu neto iznosa otpremnine u visini prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenim u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, koji je utvrdio D. z. z. s. za razdoblje siječanj – kolovoz prethodne godine uvećan 10 puta, a kako isti, prema podacima D. z. z. s. iznosi 6.724,00 kn, to prvostupanjski sud zaključuje da je ostvarivanjem prava na starosnu mirovinu tužitelj B. M. ostvario pravo na isplatu otpremnine u ukupnom iznosu od 67.240,00 kn, a kako je točka III. odluke tuženika D.V.D. „P.“ suprotna odredbi članka 58. stavak 5. ZOV, dakle pozitivnom propisu, da je ista ništetna, pa time da su tužbeni zahtjevi tužitelja B. M. osnovani i prihvaća ih, a odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarife).

8. Sa ovakvom ocjenom provedenih dokaza, utvrđenjima i zaključkom prvostupanjskog suda, suglasan je i ovaj drugostupanjski sud. Poslovni broj: 10 Gž R-83/2022-2Error! No text of specified style in document. 9. Kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika D.V.D. „P.“ u ovoj pravnoj stvari s obzirom da je nesporno tužitelj B. M. u vrijeme stjecanja uvjeta za odlazak u mirovinu, kao i prestanak radnog odnosa zbog odlaska u mirovinu, bio u radnom odnosu upravo kod tuženika D.V.D. „P.“, te su se pretpostavke iz članka 58. stavak 5. ZOV, a temeljem kojih je isti stekao pravo na otpremninu u utuženom iznosu, ispunile upravo u vrijeme kada je tužitelj B. M. bio u radnom odnosu kod tuženika D.V.D. „P.“, pa je time pravo na otpremninu tužitelj B. M. mogao i morao ostvarivati jedino kod ovdje tuženika D.V.D „P.“, a dužina trajanja radnog odnosa prije ispunjenja pretpostavki iz članka 58. stavak 5. ZOV nije od značaja za ostvarivanje njegovog prava s obzirom da ovim Zakonom, kao lex specialis, nije propisana obaveza trajanja radnog odnosa određeno vrijeme kod određenog poslodavca prije stjecanja prava na otpremninu.

10. Također, neosnovano tuženik D.V.D. „P.“ upire da bi se u konkretnom slučaju radilo o retroaktivnoj primjeni ZOV time što je tužitelju B. M. priznato pravo na otpremninu za period rada, odnosno trajanja ugovora o radu na poslovima profesionalnog vatrogasca, ostvarenog u periodu prije stupanja na snagu tog Zakona, s obzirom da je isti zakon, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, stupio na snagu 1. siječnja 2020., radni odnos tužitelja B. M. kod tuženika D.V.D. „P.“ započeo 1. siječnja 2021., dakle nakon stupanja na snagu tog Zakona, a radni odnos zbog odlaska u mirovinu je prestao 31. kolovoza 2021., također za vrijeme važenja ovog Zakona, pa stoga nema riječi da bi se u konkretnom slučaju radilo o retroaktivnoj primjeni odredbi istoga Zakona.

11. Neosnovano se također u žalbi upire da je nepošteno i nepravilno da otpremninu u punom propisanom iznosu isplaćuje tuženik D.V.D. „P.“ jer je tužitelj B. M. veći dio svog radnog staža, prije nego je zaključio ugovor o radu kod tuženika D.V.D. „P.“, odradio kod drugih poslodavaca, jer, kako to zaključuje i prvostupanjski sud, pretpostavke za ostvarenje prava na isplatu otpremninu su ispunjene u vrijeme kada je tužitelj B. M. bio u radnom odnosu kod tuženika D.V.D. „P.“, pa je tužitelj B. M. jedino i mogao ostvarivati sva svoja prava iz radnog odnosa koja su mu u to vrijeme sukladno važećim propisima bila priznata, pa tako i pravo na otpremninu u uvjetima i visini propisanom odredbom članka 58. stavak 5. ZOV.

12. Po stavu ovoga suda, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o sporazumnom prestanku radnog odnosa, odnosno sporazumu o raskidu ugovora o radu, već upravo o odluci tuženika D.V.D „P.“ o prestanku ugovora o radu tužitelju B. M. zbog ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu.

13. Naime, bez obzira što je postupak radi odlaska u mirovinu pokrenut, odnosno iniciran od strane samog tužitelja B. M., upravo je tuženik D.V.D. „P.“, na upit H. v. z., a prije donošenja njihovog rješenja o prestanku radnog odnosa tužitelju B. M. zbog potrebe službe ostvarenjem prava na starosnu mirovinu, dao suglasnost na njegov odlazak zbog osobnih i obiteljskih razloga, odnosno sve težeg podnošenja noćnog rada i težine samog radnog mjesta, odnosno odlaska u mirovinu, navodeći da isti nije prijeko potreban za rad i funkcioniranje tuženika D.V.D. „P.“, uz navod da će isti upražnjeno radno mjesto popuniti zapošljavanjem novog djelatnika, stoga sama činjenica da je postupak odlaska u mirovinu, odnosno prestanak radnog odnosa Poslovni broj: 10 Gž R-83/2022-2Error! No text of specified style in document. iniciran od strane tužitelja B. M. ne znači da je odluka koju je tuženik D.V.D. „P.“ donio postala sporazumom, jer to ista nije niti po sadržaju, obliku niti volji stranaka.

14. Također, suprotno žalbenim tvrdnjama niti sama činjenica što je tužitelj B. M. potpisao predmetnu odluku ne pretvara istu u međusobni sporazum, posebice što iz iskaza samog tužitelja B. M. i zakonskog zastupnika tuženika D.V.D. „P.“ nespornim proizlazi da se o sadržaju odluke, pa ni otpremnini, prije donošenja odluke i njenog uručenja, te potpisivanja od strane tužitelja B. M., uopće nije razgovaralo, pa takav način donošenja pa i kasnije uručenja ove odluke, ukazuje da se radi upravo o odluci poslodavca a ne o sporazumu između poslodavca i radnika, a potpis označava, kako to i tvrdi tužitelj B. M., samo potvrdu da je istu odluku zaprimio, a ne činjenicu da bi pristao na dio sadržaja iste kojim su mu ukinuta prava koja po zakonu ima, a čijeg ostvarenja se nije niti mogao valjano odreći prije nego što su ista nastala, odnosno prije nego što je na njih, trenutkom prestanka radnog odnosa, odnosno raskidom ugovora o radu, stekao pravo.

15. Prema stavu ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud i utvrdio visinu pripadajuće otpremnine prema članku 58. stavak 5. ZOV u visini od 67.240,00 kn, s obzirom da je, prema objavljenim podacima D. z. z. s., iznos prosječno mjesečne isplaćene plaće po zaposlenom pravnim osobama u Republici Hrvatskoj za razdoblje siječanj – kolovoz 2020., dakle, godinu dana prije nego što je tužitelj B. M. ostvario pravo na mirovinu, bio 6.724,00 kn, pa kada se isti umnoži sa 10, kako to propisuje odredba članka 58. stavak 5. ZOV, to daje utuženi iznos od 67.240,00 kn.

16. Tuženik D.V.D. „P.“ žalbom pobija presudu suda prvog stupnja i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, međutim iz obrazloženja žalbe ne proizlazi koje konkretne troškove te iz kojeg razloga se pobija, a ispitujući predmetnu presudu u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP kada je troškove postupka dosudio tužitelju B. M., koji je u cijelosti uspio u sporu, a niti da mu je troškove postupka dosudio suprotno odredbi članka 155. ZPP, niti u visini protivnoj odredbama Tarife.

17. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženika D.V.D. „P.“, a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, odnosno presuditi kao u izreci.

18. U preostalom, a nepobijanom dijelu, točka III. izreke presude suda prvog stupnja, u dijelu kojem je odbijen zahtjev tužitelja B. M. za naknadom troška postupka u iznosu od 1.250,00 kn, ostaje nepromijenjena.

Zadar, 18. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.