P-830/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu V. R.., u pravnoj stvari tužitelja P.

V., pok. Ivana iz, OIB: …, zastupan po pun.

Z. V., odvj. u , protiv tuženika K. unija M. iz S.,

, OIB: …, zastupana po pun. E. Š.,

odvj. u, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. listopada 2022., u nazočnosti punomoćnika tuženika E. Š., odvj. u Splitu, a u odsutnosti tužitelja, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 12.804,63 kn/1.699,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11. 1. 2007. do isplate, po stopi koja se do 31. 7. 2015. određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. 8. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II.Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.250,00 kn/2.024,02 Eur-a.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je ugovorom o oročenom namjenskom kunskom ulogu broj od 11. 1. 2007. zaključenim između stranaka ugovoreno

ulaganje tužitelja kao ulagača uloga od 8.800,00 kn na rok od 120 mjeseci počevši od 11. 1. 2007. s rokom trajanja do 11. 1. 2017. Odredbom čl. 6. tog ugovora da je propisano kako će se kamata obračunavati primjenom komforne kamatne stope za odgovarajući broj dana i da se kamata isplaćuje u pravilu po isteku roka oročavanja. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 997. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da banka plaća kamate na novac koji je kod nje položen, ako zakonom nije drugačije određeno, dok je odredbom čl. 997. st. 2. propisano da se visina kamate utvrđuje ugovorom o položaju sredstava, a ako njime nije ništa predviđeno, da se plaćaju zakonske zatezne kamate. Tužitelj se također poziva i na odredbu čl. 1000. st. 1 i 2. ZOO-a kojima je propisano da se na štedne uloge plaćaju kamate i da se visina utvrđuje ugovorom o ulaganju, odnosno ukoliko njime nije ništa predviđeno, da se plaćaju zakonske zatezne kamate. Nadalje, tužitelj tvrdi da je tuženik obvezan isplatiti mu kamate na iznos od 12.804,63 kn što tuženik odbija učiniti, čime je povrijeđena odredba točke 6. sklopljenog ugovora, pa je predloženo da sud donese odluku, sadržaja navedenog u izreci ove presude.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor anatocizma na štetu tuženika i prigovor zastare. U konkretnom slučaju da su stranke postupile sukladno čl. 997. st. 2. ZOO-a a da je čl. 5. ugovora na koji se tužitelj poziva utvrđena visina kamatne stope od 0,00% godišnje. Prigovara i neovjerenom obračunu kamata temeljem kojeg tužitelj potražuje utuženi iznos kao nevjerodostojnom. Ugovor na koji se tužitelj poziva da je zaključen s namjerom osiguranja ugovora o kreditu broj od 11. 1. 2007. kojega je tuženik

podigao kod tužitelja u iznosu od 44.000,00 kn. U čl. 11. tog ugovora da je navedeno kako kao sredstvo osiguranja naplate kreditor može upotrijebiti i namjenski depozit kredita te da je tužitelj kao korisnik kredita suglasan i neopozivo ovlašćuje tuženika kao kreditora da sva njegova kunska sredstva koja se nalaze na depozitnim računima koristi za naplatu svih dospjelih obveza s nastalim troškovima. Kako tužitelj kao korisnik kredita nije uredno izvršavao svoje obveze, kredit da je dospio za naplatu 27. 6. 2008., te da je istog dana depozit preknjižen od strane kreditora na ime podmirenja dospjelog dugovanja tužitelja kao korisnika kredita.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o oročenom namjenskom kunskom ulogu broj., računa broj od.

(neovjeren), dnevnika prometa na dan., ugovora o kreditu broj saslušanjem tužitelja i zz tuženika S. I., kartice

uplata od 20. 6. 2019., otplatnih tablica kredita, kartica opomene i naknade od 20. 6. 2019. i vještačenjem po vještaku financijske struke A. B..

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Predmetnom tužbom tužitelj potražuje iznos od 12.804,63 kn s osnova neisplaćenih kamata po ugovoru o oročenom namjenskom kunskom ulogu broj od 11. 1. 2007. zaključenom između stranaka, kojim je ugovoreno

ulaganje tužitelja kao ulagača uloga od 8.800,00 kn na rok od 120 mjeseci, počevši od 11. 1. 2007. do 11. 1. 2017., pa je trebalo raspraviti i utvrditi je li tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika 11. 1. 2007. zaključili ugovor o kreditu broj temeljem kojega je tužitelju isplaćen kredit u iznosu od 44.000,00 kn,

- kako je naprijed navedenim ugovorom ugovoren otplatni rok od 120 mjeseci uz kamatnu stopu od 11,99% godišnje kao fiksna,

- kako je odredbom čl. 6. istog ugovora utvrđen način otplate kredita iz kojeg proizlazi da je prednik tuženika uz ugovor dostavio tužitelju i plan dospijeća mjesečne naplate glavnice i kamata kao sastavni dio ugovora,

- kako je odredbom čl. 8. istog ugovora na dospjela a nenaplaćena potraživanja ugovorena redovna kamata po dospijeću u iznosu od 15% godišnje,

- kako su odredbom čl. 11. istog ugovora utvrđena osiguranja naplate, i to putem vlastite mjenice potpisane od strane korisnika kredita i jamca platca (u konkretnom slučaju A. V., supruge tužitelja) suglasnost o zapljeni od strane korisnika kredita i jamca ovjerena od strane javnog bilježnika, namjenski depozit, nekretnine, pokretnine i ostala sredstva osiguranja. Ugovoreno je da korisnik kredita ovlašćuje kreditora da sva njegova kunska sredstva koja se nalaze na depozitnim računima kreditora ovaj koristi za naplatu svih dospjelih obveza s nastalim troškovima,

- kako je odredbom čl. 12. istog ugovora ugovoreno da u slučaju neplaćanja dva uzastopna anuiteta kredita, sljedećeg dana po dospijeću drugog anuiteta, dospijeva na naplatu cjelokupni iznos glavnice kredita, zajedno s pripadajućom kamatom, naknadom i ostalim troškovima prema ugovoru o kreditu, te da je korisnik kredita dužan u roku 15 dana namiriti sva dugovanja po kreditu, jer će u protivnom kreditor pokrenuti postupak prisilne naplate prema njemu i jamcima platcima.

- kako je istog dana kao i prethodni ugovor o kreditu 11. 1. 2007. zaključen ugovor o oročenom namjenskom kunskom ugovoru broj između ulagača, korisnika kredita (tužitelja) i tuženika na iznos uloga od 8.800,00 kn s rokom trajanja od 120 mjeseci koji ističe 11. 1. 2017.,

- kako je naprijed navedenim ugovorom ugovorena kamatna stopa od 0,00% godišnje, dok je odredbom čl. 6. ugovoreno da se kamata obračunava primjenom komforne kamatne stope za odgovarajući broj dana po isteku roka oročavanja,

- kako je odredbom čl. 7. istog ugovora ugovoreno da prilikom oročavanja namjenskog uloga ulagač je dužan 20% vrijednosti namjenskog uloga uplatiti u ŠKZ Marjan na ime administrativnih troškova kao naknadu za statut štediše,

- kako je odredbom čl. 8. istog ugovora predviđena mogućnost raskida ugovora prije isteka roka oročenja sporazumom obiju ugovornih strana u kojem slučaju kreditor naplaćuje naknadu u visini od 0,00 % oročenog namjenskog uloga iz točke 2. ugovora,

- kako prema nalazu i mišljenju vještaka A. B.. koji je tabelarno prikazao obračun kamata na namjenski kreditni kunski ulog temeljem čl. 5. ugovora o namjenskom kunskom ulogu od 11. 1. 2007. kamata na oročeni namjenski kunski iznos 0,00%,

- kako je prema nalazu vještaka A. B., odnosno tablici broj 4 kojom je prikazao plan otplate kredita od 44.000,00 kn /120 anuiteta, tužitelj preplatio kredit u iznosu od 86,99 HRK, s time da je tuženik obračunao i naplatio tužitelju za razdoblje poslije 1. 8. 2015. ugovorene kamatne stope u stopi većoj od zakonske zatezne kamate,

- kako je prema nalazu vještaka A. B. tužitelj kasnio s plaćanjima kredita te je zadnji anuitet koji je dospijevao na naplatu 11. 1. 2017. platio 21. 5. 2019. Tijekom otplate kredita zabilježene su dvije uvećane uplate i to 27. 6. 2008. u iznosu od 8.657,49 HRK i 21. 5. 2019. u iznosu od 12.393,90 HRK, od kojih se prva uplata odnosila na prijenos sredstava iz depozita tužitelja,

- kako je tuženik izvršio svoje obveze temeljem ugovora o oročenom nenamjenskom kunskom ulogu od 11. 1. 2007. te depozit vratio tužitelju 27. 6. 2008., čime je zatvorio dospjele a neplaćene obveze temeljem ugovora o kreditu od 11. 1. 2007.,

- kako je tužitelj isplatio tuženiku s osnova kredita ukupno 96.842,99 kn,

- kako je 19. 11. 2008. tužitelj u poslovnici tuženika potpisao sporazum da će kredit u cijelosti biti otplaćen do kraja 1. mjeseca 2009., te je zatražio da se ne pokreću nikakve pravne radnje radi naplate, odnosno da se obustave ako su u tijeku.

7.Tužitelj u svom iskazu navodi da je kredit od 44.0000,00 kn isplatio na način da je zadnju ratu od 12. 300,00 kn isplatila Imex banka kod koje je podigao novi kredit kako bi zatvorio dugovanje prema tuženiku, a utuženi iznos od 8.800,00 kn da mu nije isplaćen po isteku ugovorenog roka niti kamate na taj iznos. Osporava da bi ugovoreni polog od 8.800,00 kn služio kao sredstvo osiguranja kredita, jer je kredit od 44.000,00 kn jamčio svojom mirovinom, da mu je jamac bila supruga, te da je tuženiku izdao dvije bianco mjenice. Tvrdi da je dobio samo jednu opomenu radi neplaćanja ugovorenih mjesečnih rata sukladno ugovoru i da nije pročitao odredbu čl. 11. ugovora, niti je znao da je 27. 6. 2008. tuženik iz depozita isplatio dugovanje prema kreditu od 44.000,00 kn.

8.ZZ tuženika S. I. u svom iskazu navodi da svaki korisnik kredita tuženika prilikom sklapanja ugovora mora priložiti depozit u iznosu od 20% kredita za slučaj osiguranja kredita, da se kreditor iz tih sredstava naplati ako se kredit ne isplaćuje u rokovima. Do proknjižena 26. 7. 2008. tužitelj da je trebalo platiti 16 mjesečnih anuiteta a da je uplatio svega 2, te da je navedenog dana na račun kredita izvršena uplata s depozita da se ne bi naplaćivale zakonske zatezne kamate. Do proknjiženja da ne bi došlo da je tužitelj uredno izvršavao svoje obveze po ugovoru o kreditu, iako su mu slali opomene i obavijesti, te je i sam nekoliko puta pristupio te obećao da će uredno izvršavati ugovorne obveze. Nakon toga da nije bilo uplata do 2011. kada je HZMO počeo provoditi administrativnu zabranu, te su se za to vrijeme zaduživale redovne zatezne kamate koje bi bile i veće da nije izvršeno preknjiženje depozita. Druga sredstva osiguranja kredita da se nisu mogla aktivirati jer je supruga tužitelja kao jamac bila nezaposlena i bez primanja. Misli da mjenice kao sredstvo osiguranja nisu bile ugovorene. Kredit da se od 2011. otplaćivao putem administrativne zabrane na mirovinu tužitelja te je u cijelosti zaključen uplatom od Imex banke kako je sam tužitelj naveo. Ne spori da je tužitelju prilikom isplate kredita isplaćen manji iznos od 44.000,00 kn koliko je ugovoreno, jer je taj iznos umanjen za 8.800,00 kn depozita koji je predmet tužbenog zahtjeva, te iznos na ime troškova obrade kredita čijeg se točnog iznosa ne može sjetiti.

9.Odredbom čl. 65 st. l Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom.

10.Odredbom čl.9.ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

11.Prema odredbi čl. 342. ZOO-a vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

12.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Iz priležećih ugovora proizlazi kako je ugovor o oročenom nenamjenskom kunskom ulogu na iznos od 8.800,00 kn imao isključivu svrhu osiguranja naplate ugovora o kreditu zaključenog među strankama istog dana. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da je tužitelj kasnio s plaćanjima kredita te da je tuženik tijekom otplate kredita i to 27. 6. 2008. izvršio prijenos sredstava iz depozita, tj. ugovora o oročenom namjenskom kunskom ulogu na račun dugovanja po kreditu koja do tada nisu bila plaćena. Dakle, isplatom iznosa od 8.800,00 kn koji je prema odredbi čl. 11. ugovora o kreditu trebao služiti kao sredstvo osiguranja naplate za slučaj da korisnik kredita ne plaća, odnosno neuredno plaća dospjelu tražbinu, tuženik je postupio sukladno ugovoru kojeg su stranke potpisale, pa tužitelj nema temelja tražiti kamate u utuženom iznosu na polog koji više ne postoji.

13.Temeljem ugovora o kreditu od 11. 1. 2007. tuženik je kao kreditor isplatio tužitelju kao korisniku kredita kredit umanjen za polog u iznosu od 8.800,00 kn koji je prema drugom ugovoru kojeg su stranke zaključile trebao poslužiti, sukladno odredbi čl. 11. ugovora o kreditu kao sredstvo osiguranja naplate kreditora, koje sredstvo naplate je tuženik i aktivirao s obzirom da je tužitelj kasnio s plaćanjem kredita. Citiranom odredbom stranke su utvrdile sredstva osiguranja naplate kredita, a iz iskaza zz tuženika S. I. proizlazi kako se iz ostalih sredstava osiguranja ugovorenih odredbom čl. 11. ugovora o kreditu tuženik nije mogao namiriti, i da je do preknjiženja depozita odnosno pologa 26. 7. 2008. tužitelj uplatio svega dvije rate. Prednje navode zz tuženika potvrđuje nalaz i mišljenje vještaka financijske struke iz kojeg proizlazi da je tužitelj kasnio s uplatama, radi čega je 26. 8. 2008. tuženik zatvorio svoju obvezu temeljem depozita i za isti iznos umanjio svoja potraživanja temeljem ugovora o kreditu. Stoga se u konkretnom slučaju radi o ugovornom odnosu stranaka i poštivanju ugovornih obveza, a tuženik ničim ne dovodi u pitanje valjanost sklopljenih ugovora, niti je bilo koja od stranaka tijekom trajanja ugovornog odnosa tražila raskid ugovora.

14.Dakle, budući tužitelj nije uredno izvršavao svoju obvezu po ugovoru o kreditu, kredit je dospio za naplatu 27. 6. 2008., te je tog dana depozit po ugovoru o oročenom nenamjenskom kunskom nalogu preknjižen na ime podmirenja dospjelog dugovanja tužitelja po ugovoru o kreditu.

15.Što se tiče prigovora tužitelja da se depozit nije mogao prebaciti na ugovor o kreditu 27. 6. 2008. na tuženika koji je registriran u sudskom registru u kolovozu 2008., iz dostavljenog izvoda sudskog registra proizlazi kako je pravni prednik tuženika Š.-kreditna zadruga M. nastavila rad kao K. unija M.

odlukom skupštine od 4. 8. 2008. Ujedno je za primijetiti kako je ovaj prigovor tužitelja kontradiktoran, jer u slučaju osnovanosti istog označeni tuženik ne bi mogao biti pasivno legitimiran u postupku, pa bi u tom slučaju tužbeni zahtjev također bio neutemeljen.

16.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke A. B. budući je vještak stručno i dovoljno jasno obrazložio otplate predmetnog kredita i depozita, tabelarno prikazujući svaku uplatu, a tužitelj nije dostavio niti jedan relevantni dokaz kojim bi doveo u pitanje točnost izračuna, podataka koji se nalaze u tabelarnom prikazu i zaključka vještaka. Nalaz vještaka korespondira s iskazom zz tuženika S. I., iz kojeg proizlazi da je do preknjiženja depozita došlo 26. 7. 2008. budući tužitelj nije uredno plaćao ugovorene mjesečne anuitete. Za tvrdnje da bi ostala ugovorena sredstva osiguranja kredita bila dostatna, odnosno da nije trebalo doći do preknjižnjenja depozita, tužitelj nije dostavio niti jedan relevantni dokaz. Sud ne poklanja vjeru njegovom iskazu u dijelu gdje navodi kako ga tuženik nije upozoravao radi neplaćanja, jer iz pismena od 19. 11. 2008. kojega je tužitelj potpisao proizlazi da je osobno upoznat sa stanjem duga i da se obvezao kredit u cijelosti otplatiti do kraja prvog mjeseca 2009., a iz nalaza vještaka proizlazi kako je kredit otplaćen 21. 5. 2019.

17.S obzirom da tužitelj predmetnom tužbom potražuje kamate na iznos od 8.800,00 kn prema ugovoru o oročenom namjenskom kunskom ulogu od 11. 1. 2007. koji je 27. 6. 2008. poslužio za zatvaranje dospjelih obveza o ugovoru o kreditu kako je ugovoreno odredbom čl. 11. istog ugovora, to je za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari od irelevantnog značaja činjenica da je vještak utvrdio preplatu po kreditu u iznosu od 86,99 kn.

18.Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu, sastav četiri podneska (20. 4. 2021., 20. 9. 2021., 19. 10. 2021., 4. 4. 2022.), te zastupanja na ročištima od 23. 2. 2021., 25. 1. 2021., 20. 4. 2021., 18. 10. 2021., 21. 3. 2022., 12.

5. 2022., 19. 7. 2022. po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 12.000,00 kn uvećano za PDV od 3.000,00 kn tako da trošak zastupanja iznosi 15.000,00 kn. Na dosuđeni iznos tuženiku pripada i trošak pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 kn tako da ukupni trošak tuženika iznosi 15.250,00 kn/2.024,02 EUR.

U Splitu, 21. listopada 2022.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste. 7,53450