Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
P-3325/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja T. T., OIB: .., S., P. S. .., zastupanog po
punomoćniku J. G., odvjetniku u S. protiv tuženika R. H.,
OIB: … zastupane po O. državnom odvjetništvu u S.,
G. .., S., radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 2. lipnja 2022.
godine u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja i z.z. tuženika, dana 21. listopada 2022. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana isplati tužitelju, na ime naknade štete za mjesec kolovoz 2020. godine, iznos od 5.941,17 kuna/788/53 EUR[1] , zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku na navedeni iznos od 15. kolovoza 2020. godine do isplate.
II. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužitelju iznos od 8.134,37 kn/1.079,62 EUR[2] , zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku na navedeni iznos od presuđenja, tj. od 21. listopada 2022. godine do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-2 spisa) protiv tuženika radi isplate iznosa od 5.941,17 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Županijskog suda u Splitu sud nadomjestio ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužitelja kao najmodavca i J. A. kao zaštićenog najmoprimca tužiteljeva stana u S.,
S. ulica br. .., prvi kat, č. zgr. … ZU … K.O. S., površine … m2, te
da je sud utvrdio zaštićenu najamninu u iznosu od … kn; dalje je naveo da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješavanje spora O. S.. Tužitelj ističe da za predmetni stan mjesečna tržišna najamnina iznosi između 80,00 kn i 84,00 kn na mjesec po m2, umanjeno za 2,21kn, pa da je tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos od 5.941,17 kn.
1.2. Radi toga tužitelj podnosi tužbu protiv tužene.
1.3. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku od 7. prosinca 2021. godine (listovi 113-121 spisa).
2. U odgovoru na tužbu (listovi 23-27) tužena je predložila odbaciti tužbu, podredno tužbeni zahtjev odbiti u naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška; navodi da tužitelj potražuje veći iznos od onog iz zahtjeva za mirno rješenje spora koji se ne odnosi na predmetni tužbeni zahtjev, te da tužba ne sadrži sve što treba sadržavati.
2.1. Tužena ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te da tužitelj nije pokrenuo postupak protiv zaštićenog najmoprimca i članova njihovog obiteljskog domaćinstva, kako bi ostvario punu najamninu za utuženo razdoblje iako bi za to bio aktivno legitimiran, a uzevši u obzir činjenicu da isti imaju u vlasništvu više nekretnina; dalje navodi da tužitelj nije dostavio dokaz o visini zaštićene najamnine u utuženom razdoblju niti je predložio izvođenje relevantnih dokaza glede visine tržišne najamnine za predmetni stan; napominje da je zastarjelo i samo pravo potraživati naknadu štete, te predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev.
3. Sud je: pregledao presliku dopisa O. S. od 27. ožujka 2014. (list 5
spisa), pregledao presliku zahtjeva za mirno rješenje spora od 18. ožujka 2014. (list 6 spisa), pregledao presliku oglasa (listovi 7-10 spisa), pregledao presliku izvadaka iz zemljišne knjige (listovi 28-93 spisa), pregledao presliku izvatka iz zemljišne knjige (listovi 122-124 spisa), pregledao presliku izračuna mjesečne zaštićene najamnine G. S. od 19. travnja 2021. (listovi 145-147 spisa), pregledao presliku izračuna zaštićene najamnine (listovi 148-149 spisa), pregledao presliku članka Jutarnjeg lista (listovi 150-153 spisa), pregledao preslike članaka Slobodne Dalmacije (listovi 157- 162 spisa), presliku ugovora o najmu stana od 10. ožujka 2020. (listovi 163-164 spisa), pregledao presliku ugovora o najmu stana (listovi 165-168 spisa), pregledao presliku očitovanja na upit o prosječnim cijenama najma od 26. travnja 2019. (list 169 spisa), pregledao presliku dopisa T. d.o.o. S. od 1. listopada 2019. (list 170
spisa), pregledao preslike izvadaka iz zemljišnih knjiga (listovi 184-197 spisa), pregledao presliku izračuna poreza na dohodak od imovine Porezne uprave od 9. ožujka 2021. (listovi 204-205 spisa), pregledao dopis T. d.o.o. S. od 9.
ožujka 2022. (list 242 spisa), pregledao dopis Ministarstva financija – Porezne uprave, Ispostava S. od 29. ožujka 2022. (list 253 spisa).
8. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 9. Tužbeni
zahtjev je osnovan.
10. Prije svega, prigovor tužene da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio Republici Hrvatskoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora - nije osnovan.
10.1. Naime, iz pregleda dopisa Odvjetničkog društva L. i drugi od
18. ožujka 2014. godine (list 6 spisa) proizlazi da se tužitelj, po punomoćniku, obratio navedenog dana u zakonskom zastupniku tuženika sa zahtjevom za mirno rješenje spora.
10.2. Štoviše, dopisom od 27. ožujka 2014. godine (list 5 spisa) zakonski zastupnik tuženika odgovorio je negativno u odnosu na navedeni zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik za kolovoz 2020. godine plati razliku između tržišne najamnine i najamnine određene u presudi Županijskog suda u Splitu G. naj. 6/12 od 05. prosinca 2012. god., u iznosu od 5.941,17 kuna, sa zateznim kamatama.
12. Pregledom spisa ovog suda P.-4759/09 sud je utvrdio da je tužiteljica
J. A. protiv tuženika T. T. podnijela tužbu radi donošenja
presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana.
13. U citiranom predmetu utvrđeno je da je tužiteljica J. A. stekla status zaštićenog najmoprimca i skladu s odredbama Zakona o najmu stanova. Ta presuda u cijelosti nadomješta ugovor o najmu stana, pa tim ugovorom stranke suglasno utvrđuju da je T. T. – najmodavac vlasnik stana u S.,
S. ulica br. .., položenog u zgradi sagrađenoj na čestici zgrade … Z.U. … K.O. S., na prvom katu, lijevo, označen brojem . . , koji se sastoji od 3 sobe, kupaonice, hodnika, spreme i kuhinje, ukupne površine … kvadratna, a da je
J. A. – najmoprimac iz S., S. …, zaštićeni najmoprimac.
Najmodavac daje najmoprimcu u najam opisani stan, te na korištenje drvarnicu u potkrovlju površine … m². Ugovorne stranke ugovaraju zaštićenu najamninu sukladno uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđenje zaštićene najamnine u iznosu od … kuna, a najamnina se plaća svaki mjesec do 15. u mjesecu za tekući mjesec na ime T. T..
14. Predmetni stan anagrafske oznake u Splitu, Sinjska 3, nalazi se u samom centru grada Splita.
15. Prema pribavljenim podacima od T. (list 242 spisa) tržišna
vrijednost mjesečne najamnine za stan u S., S. ulica …, površine … m²
kreće se u rasponu od 6 do 9 eura po metru kvadratnom, ovisno o stanju i katnosti, odnosno u ovom slučaju 435 do 650 eura.
16. Prema dopisu Porezne uprave, Ispostava S. od 29. ožujka 2022. godine (list 253 spisa) u odnosu na stambeni prostor na lokaciji S., S. ulica,
evidentirane su prijave najma/zakupa u rasponu od 76,92 kn po metru kvadratnom do 81,92 kn po metru kvadratnom.
17. Zakonom o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, 68/18, 105/20; dalje ZNS) osobama koje su do dana stupanja na snagu tog zakona imale status nositelja stanarskog prava priznat je status zaštićenog najmoprimca i vlasnici takvih stanova bili su dužni sa zaštićenim najmoprimcima zaključiti ugovor o najmu stana kojim su, između ostalog, ugovorili i visinu najamnine koja je bila propisana kao zaštićena najamnina i koja je bila daleko niža od najamnine koju bi vlasnici tih stanova mogli ostvariti na tržištu.
17.1. Tim zakonom je onemogućeno vlasnicima stanova da uđu u posjed svojih stanova odnosno ulazak u posjed bio je skopčan s znatnim teškoćama i ispunjavanje određenih zakonskih pretpostavki. Dodatna otegotna okolnost vlasnicima tih stanova bila je činjenica da su se u ugovor o najmu unosili i članovi porodičnog domaćinstva dotadašnjeg nositelja stanarskog prava koji su imali nakon smrti nositelja stanarskog prava ista prava tako dugo dok su živjeli u tim stanovima, dakle, imali su i pravo na plaćanje zaštićene najamnine.
18. Takvo postupanje tužene u donošenju Zakona o najmu stanova Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama S. protiv R. H. te B. i drugi protiv R. H. utvrdio kao miješanje u vlasnička prava vlasnika stanova i s obzirom da je Zakonom o najmu stanova bila propisana visina zaštićene najamnine koja je nekoliko desetaka puta niža od stvarne cijene najma kojeg je vlasnik stana mogao ostvariti na tržištu, da je vlasnik stana ograničen u svojim pravima jer nije mogao ući u posjed stana i morao je trpjeti činjenicu da će u posjedu tog stana osim dotadašnjeg nositelja stanarskog prava biti i njegovi članovi porodičnog domaćinstva koji su s njim živjeli u tom trenutku. Europski sud za ljudska prava smatra da je takvim postupanjem Republika Hrvatska donošenjem Zakona o najmu stanova nepravedno raspodijelila socijalni i financijski teret koji je nastao kao posljedica reforme u stambenom sektoru i da je na vlasnike stanova stavljen nerazmjeran i pretjeran pojedinačni teret, budući da je vlasnik stana morao snositi većinu socijalnih i financijskih troškova stambenog zbrinjavanja zaštićenog najmoprimca i da time donošenjem ovakvog zakona nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja,
čime je povrijeđena odredba čl. 1. Protokola 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog čega je Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci S.
protiv Republike Hrvatske podnositelju zahtjeva dosudio naknadu štete upravo u iznosu koji predstavlja razliku između ostvarene zaštićene najamnine i najamnine koju bi ostvario na tržištu.
19. Odluke Europskog suda za ljudska prava s kojima je utvrđena povreda
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pridružujućih protokola obvezatna je za sve sudove u Republici Hrvatskoj i one djeluju prema svima, a ne samo prema podnositelju zahtjeva pred Europskim sudom za ljudska prava, a kako je to jasno izraženo i u odluci broj U–I.–745/1999. od 08. studenoga 2000. godine (NN broj 112/2000) Ustavnog suda Republike Hrvatske.
19.1. Naime, ustavni sud je u toj odluci zauzeo načelno ustavno-pravno stajalište da svaka nesuglasnost nacionalnog zakona s Konvencijom ujedno znači i nesuglasnost nacionalnog zakona s načelom vladavine prava propisane čl. 3.,
načelom ustavnosti i zakonitosti propisano čl. 5. i načelom pravnog monizma nacionalnog i međunarodnog prava propisanog čl. 134. Ustava.
19.2. Zbog toga Ustavni sud smatra da izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u kojima je utvrđena povreda konvencije treba razumjeti u prvom redu kao izvršenje međunarodne ugovorne obveze koju je RH kao ugovorna stranka prihvatila ratifikacijom konvencije i priznavanjem jurisdikcije Europskog suda u svim predmetima koji se tiču tumačenja i primjene konvencije.
20. Kako je dakle citiranom presudom S. protiv Republike Hrvatske
Europski sud za ljudska prava zauzeo jasno pravno stajalište da je odredbama
Zakona o najmu stanova izvršeno miješanje države u pravo vlasništva vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i da je to miješanje bilo pretjerano odnosno da time nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava vlasnika stanova, proizlazi da je tim odlukama utvrđeno pravo vlasnika stanova da od Republike Hrvatske potražuje naknadu materijalne štete koja se sastoji iz razlike u visini zaštićene najamnine, koju su primali kroz određeno razdoblje, i tržišne najamnine koju bi ostvarili iznajmljivanjem tih stanova na tržištu.
21. Stoga je pozivanjem na citirane presude Europskog suda za ljudska osnovan zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi štetu koja se sastoji u razlici između visine zaštićene najamnine koju je primio za stan u njegovom vlasništvu i visine najamnine koju bi ostvario iznajmljivanjem stana na tržištu. Stoga se i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ukazuje neosnovanim.
22. U odgovoru na tužbu tužena je istakla i prigovor zastare.
23. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu dana 27. rujna 2020. god. 23.1. Tužitelj je za štetnika i opseg štete doznao donošenjem presude
Županijskog suda u Splitu G.-6/12 od 5. prosinca 2012. kojom je nadomješten ugovor o najmu stana između njega kao najmodavca i J. A. kao zaštićenog najmoprimca i utvrđen iznos tzv. zaštićene najamnine u iznosu od 160,59 kn mjesečno.
23.2. S obzirom da je tužba u predmetnom postupku podnesena 27. rujna 2020., a tužbeni se zahtjev odnosi na kolovoz 2020. godine, zastara evidentno nije nastupila jer nije protekao subjektivni trogodišnji zastarni rok normiran odredbom čl. 230. stav.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje ZOO), prema kojoj tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.
24. Visinu najamnine za studeni kolovoz 2020. godine koju bi tužitelj ostvario na tržištu za najam stana sud je utvrdio na temelju gore navedenih podataka Trgostana i porezne uprave.
25. Tužitelj je od J. A. kao zaštićenu najamninu primio iznos od 160,59 kuna pa je stoga oštećen za utuženi iznos od 5.941,17 kn.
26. Budući da je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe čl. 1. Protokola 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, čime je na izloženi način tužitelju pričinjena šteta, trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojiti u pogledu glavne stvari (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem tekstu ZOO).
27. Tužitelju je, sukladno odredbi čl. 29. ZOO, trebalo dosuditi i zakonsku kamatu koja teče od dana dospijeća naknade odnosno od 15. kolovoza 2020. godine do isplate.
28. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
29. Tužitelj je prema izloženom u cijelosti uspio u parnici; pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška od tužene (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu ZPP).
30. Na ime popisanog parničnog troška (list 282 spisa), temeljem spomenute zakonske odredbe, u vezi sa odredbom članka 155. ZPP, tužitelju je priznato sljedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 7 toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 5. listopada 2021. u iznosu od 187,50 kn (Tbr. 8. toč. 3 OT), trošak sastava podneska od 7. prosinca 2021. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 8. toč. 1
OT), trošak zastupanja na ročištu od 14. siječnja 2022. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 21. siječnja 2022. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 8. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 23. veljače 2022. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2022. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 16. svibnja 2022. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 8. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 2. lipnja 2022. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), odnosno ukupno iznos od 6.187,50 kn. Tom je iznosu pridodan iznos od 1.546,87 kn na ime PDV-a, zatim iznos od 200,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu te iznos od 200,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu. Tako se dobije sveukupni iznos od 8.134,37 kn.
31. Na dosuđeni iznos po navedenom pravnom osnovu tužitelju pripada pravo na zatezne kamate koje na nj teku od presuđenja, tj. od 21. listopada 2022. godine do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).
32. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Splitu, 21. listopada 2022. god.
SUDAC
Željko Borić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri
istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po zakonskom zastupniku;
