27. P-655/2022-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu S. R., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz O., T. A. S. …,

OIB:…, zastupane po punomoćnici M. L. L., odvjetnici iz

Osijeka, protiv tuženika R. A. d.d. Z., M. ….

,OIB:…, zastupani po OD G. & G. iz Z., radi utvrđenja

ništetnosti, stjecanja bez osnove i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 03. listopada 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 21. listopada 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe čl.1. čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj …. sklopljenog dana 09.03.2006. između tužiteljice: R. M., OIB: …. iz O., T. A. S, …, kao korisnika kredita i tuženika

R. A. d.d., OIB: …, M. C. …, Z.,

potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika B. A. iz V., pod

brojem OU-204/06 dana 10.03.2006. godine, koje ne proizvode pravni učinak u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarkog franka.

II/ Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: …,

M. C, …, Z. da tužitelju R. M., OIB: …, iz

…, T. A. S. …, isplati ukupan iznos od 16.956,59 kuna / 2.250,53

eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 34,90 kn od 01.04.2009.g.

-na iznos od 180,63 kn od 01.05.2009.g.

-na iznos od 152,46 kn od 01.06.2009.g.

-na iznos od 130,37 kn od 01.07.2009.g.

-na iznos od 134,00 kn od 01.08.2009.g.

-na iznos od 142,31 kn od 01.09.2009.g.

-na iznos od 140,06 kn od 01.10.2009.g.

-na iznos od 127,29 kn od 01.11.2009.g.

-na iznos od 145,30 kn od 01.12.2009.g.

-na iznos od 158,64 kn od 01.01.2010.g.

-na iznos od 179,80 kn od 01.02.2010.g.

-na iznos od 174,05 kn od 01.03.2010.g.

-na iznos od 200,64 kn od 01.04.2010.g.

-na iznos od 194,60 kn od 01.05.2010.g.

-na iznos od 205,94 kn od 01.06.2010.g.

-na iznos od 292,29 kn od 01.07.2010.g.

-na iznos od 278,04 kn od 01.08.2010.g.

-na iznos od 415,94 kn od 01.09.2010.g.

-na iznos od 320,79 kn od 01.10.2010.g.

-na iznos od 281,30 kn od 01.11.2010.g.

-na iznos od 342,96 kn od 01.12.2010.g.

-na iznos od 438,75 kn od 01.01.2011.g.

-na iznos od 381,28 kn od 01.02.2011.g.

-na iznos od 382,90 kn od 01.03.2011.g.

-na iznos od 369,45 kn od 01.04.2011.g.

-na iznos od 370,02 kn od 01.05.2011.g.

-na iznos od 461,17 kn od 01.06.2011.g.

-na iznos od 501,92 kn od 01.07.2011.g.

-na iznos od 573,17 kn od 01.08.2011.g.

-na iznos od 551,59 kn od 01.09.2011.g.

-na iznos od 490,99 kn od 01.10.2011.g.

-na iznos od 446,12 kn od 01.11.2011.g.

-na iznos od 429,42 kn od 01.12.2011.g.

-na iznos od 449,51 kn od 01.01.2012.g.

-na iznos od 489,20 kn od 01.02.2012.g.

-na iznos od 479,61 kn od 01.03.2012.g.

-na iznos od 475,67 kn od 01.04.2012.g.

-na iznos od 467,65 kn od 01.05.2012.g.

-na iznos od 473,07 kn od 01.06.2012.g.

-na iznos od 459,90 kn od 01.07.2012.g.

-na iznos od 481,79 kn od 01.08.2012.g.

-na iznos od 451,31 kn od 01.09.2012.g.

-na iznos od 439,06 kn od 01.10.2012g.

-na iznos od 446,83 kn od 01.11.2012.g.

-na iznos od 467,80 kn od 01.12.2012.g.

-na iznos od 446,31 kn od 01.01.2013.g.

-na iznos od 420,32 kn od 01.02.2013.g.

-na iznos od 433,42 kn od 01.03.2013.g.

-na iznos od 446,02 kn od 01.04.2013.g.

do 31.12.2007.g. po stopi 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: ….,

M. C. …, Z. da tužitelju R. M., OIB: …., iz

O., T. A. S. … plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.350,00 kuna / 1.771,85 eura[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 21. listopada 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV/ S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica se odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 09. ožujka 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: …, na iznos od 18.965,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,50% godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te navodi da su početni ugovoreni mjesečni anuiteti u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 272,54 CHF.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 09. ožujka 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: …., međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke D. M..

4. Ovaj sud je odbio prijedlog tuženika da se u daljnjem tijeku postupka da se provede dokaz saslušanjem svjedoka V. M. P. budući da sukladno recentnoj praksi

Ustavnog suda Republike Hrvatske kao svjedok tuženika može biti saslušan zaposlenik tuženika koji je u konkretnom slučaju pregovarao sa potrošačem oko sklapanja konkretnog ugovora (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 3581/2021 i U-III-3466/2021 od 30. lipnja 2022.), a V. M. P. je voditeljica poslovnice koja je davala upute osobnim bankarima vezano za pojedinačno pregovaranje sa potrošačima.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D. M. od

17. siječnja 2022. godine sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 4.068,11 kn, a razlika po osnovu tečajne razlike u kunama koja je izračunata kao svakomjesečna razlika po anuitetu između tečaja na dan korištenja kredita i anuiteta koji se mijenjao zbog promjene tečaja CHF na dan plaćanja iznosi 12.888,48 kuna, tako da je ukupna razlika više uplaćenih sredstava zbog razlike nastale zbog promjenjive kamatne stope i razlike tečaja iznos od 16.956,59 kuna.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 5,50 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. citiranog Ugovora.

14. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,50 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta od 272,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

15. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad iznosa od 272,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

16. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

17. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

18. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

20. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

21. Iznos od 16.956,59 kn koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, kao i razlika po osnovu tečaja razlike, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

22. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 16.956,59 kn osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

23. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

24. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 1.000,00 kuna, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 22.10.2021.g, 02.03.2022.g., 21.03.2022. i 03.10.2022. za svako po 100 bodova odnosno iznos od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 29.09.2021.g. za svako po 50 bodova odnosno iznos od 500,00 kuna sukladno Tbr. 9. t. 2. Tarife, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 26.06.2021.

22.02.2022., 01.03.2022. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 1.000,00 kuna, sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastav podneska od 16.11.2021. u visini od 25 bodova odnosno iznos od 250,00 sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, što čini iznos od 9.250,00 kuna.

26.1.Ovaj sud je tužitelja odbio sa zahtjevom za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude budući da na to ročište nitko nije pristupio.

26.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 550,00 kuna i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 550,00 kuna sukladno Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudske pristojbe.

26.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 13.350,00 kuna.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 21. listopada 2022.

SUDAC

S. R.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Broj zapisa: eb313-a8f5b

Kontrolni broj: 0b8b3-d667b-4af99

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Saša Rešetar, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.