Poslovni broj: 60 Povrv-1823/2019-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud Splitu, po sucu pojedincu M. R., na prijedlog sudske savjetnice N. M., u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., U.

grada V. 37, OIB: ,,,, kojeg zastupa punomoćnica J. Š.,

odvjetnica iz S., protiv tuženice S. H., Š. 5, OIB: ,,,, radi

isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 19. rujna 2022. u prisutnosti odvjetničke vježbenice punomoćnice tužitelja K. J., 21. listopada 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz S. poslovni broj Ovrv-4655/2019 od 16. listopada 2019. kojim je tuženici naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 234,61 kn / 31,14 eura* zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 19,66 kn od 6. studenoga 2018.,

- 102,90 kn od 29. studenoga 2018.,

- 19,66 kn od 29. studenoga 2018.,

- 19,66 kn od 22. prosinca 2018.,

- 13,74 kn od 19. ožujka 2018.,

- 19,66 kn od 22. siječnja 2019.,

- 19,66 kn od 22. veljače 2019.,

- 19,66 kn od 22. ožujka 2019.,

- 0,01 kn od 10. svibnja 2019.

do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 785,00 kn / 104,19 eura*, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 161,25 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem javnog bilježnika A. Š. iz S. poslovni broj Ovrv- 4655/2019 od 16. listopada 2019. naloženo je tuženici u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 234,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, nadoknaditi nastale troškove postupka u iznosu od 221,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama i predvidive troškove u iznosu od 463,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Zatim je radi prisilne naplate tih iznosa na temelju vjerodostojne isprave određena ovrha općenito na imovini tuženice.

2. Protiv navedenog rješenja tuženica je izjavila pravodoban prigovor te je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-1823/19 od 13. prosinca 2019. rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2.1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1148/2020-2 od 9. srpnja 2020. odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđeno rješenje ovoga suda poslovni broj Povrv-1823/19 od 13. prosinca 2019.

3. Tužitelj u tijeku postupka tvrdi da tuženica nije platila račune za utrošenu električnu energiju u ukupnom iznosu od 234,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te stoga predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova tužitelju.

3.1. Kao dokaze tužitelj predlaže izvršiti uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem duga na dan 10. listopada 2019. (list 4 spisa) i prijepis računa (list 42 spisa).

4. Tuženica u prigovoru u bitnome navodi da stanje duga u izvatku iz poslovnih knjiga nije točno jer su svi računi uredno podmireni.

4.1. Kao dokaze tuženica je predložila izvršiti uvid u dopis Savjetovališta za zaštitu potrošača od 17. prosinca 2014. (list 9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10 spisa), odluku Povjerenstva za reklamacije od 2. listopada 2019. (list 11 spisa), prigovor od 24. listopada 2019. (list 12 spisa), prigovor tuženice od 16. listopada 2019. (list 13 spisa), podnesak Vodovoda i kanalizacije d.o.o. od 4. listopada 2019. (list 18 spisa), žalbu od 23. prosinca 2019. (list 19 spisa), žalbu od 30. prosinca 2019. (list 20 spisa), drugostupanjska rješenja (list 21-23 spisa) i prijedlog za ovrhu (list 25 spisa).

4.2. Iz sadržaja prigovora proizlazi da tuženica predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koju je su stranke predložile kao dokaze te je na temelju svakog dokaza pojedinačno, rezultata cjelokupnog postupka te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom računa za utrošenu električnu energiju u ukupnom iznosu od 234,61 s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa računa do isplate.

7. Nije sporna aktivna legitimacija, odnosno nije sporno da je tužitelj pružatelj javne usluge opskrbe električnom energijom.

7.1. Također, nije sporna pasivna legitimacija, tj. nije sporno da je tuženica kao krajnji kupac električne energije bila dužna po dospijeću platiti predmetne račune za utrošenu električnu energiju.

10. Sporno je da li je tuženica platila račune koji su predmet ovog spora.

11. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema odredbi čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19, dalje ZTEE) krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.

12. Iz izvatka iz poslovnih knjiga sa stanjem duga na dan 10. listopada 2019. i prijepisa računa proizlazi da je tuženica za potrošenu električnu energiju nije platila račun u iznosu od 19,66 kn koji je dospio na naplatu 5. studenoga 2018., račun u iznosu od 102,90 kn koji je dospio na naplatu 28. studenoga 2018., račun u iznosu od 19,66 kn koji je dospio na naplatu 28. studenoga 2018., račun u iznosu od 19,66 kn koji je dospio na naplatu 21. prosinca 2018., račun u iznosu od 13,74 kn koji je dospio na naplatu 18. ožujka 2018., račun u iznosu od 19,66 kn koji je dospio na naplatu 21. siječnja 2019., račun u iznosu od 19,66 kn koji je dospio na naplatu 21. veljače 2019., račun u iznosu od 19,66 kn koji je dospio na naplatu 21. ožujka 2019. niti račun u iznosu od 0,01 kn koji je dospio na naplatu 9. svibnja 2019.

13. Tuženica nije ničime dokazala da je navedene račune platila jer tijekom postupka nije priložila nikakve potvrde o uplati niti je u odnosu na tu činjenicu imala prikladnih dokaznih prijedloga.

13.1. Materijalna dokumentacija koju je tuženica priložila uz prigovor nije prikladna za dokazivanje plaćanja utužene obveze i uopće se ne odnosi na premet ovoga spora. Naime, specijalistički nalaz Klinike za psihijatriju Split ne dokazuje da su plaćeni računi za električnu energiju, dok se preostale isprave, prigovori tuženice, dopisi i sudske odluke odnose na račune za potrošnju vode. Prema tome, osnovano tužitelj navodi da tuženica nije podnijela pisani prigovor na ispostavljene račune za potrošnju električne energije.

14. Tuženica se nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze te je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO dužna platiti zatezne kamate od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, s time da je stopa zateznih kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

15. Materijalnu dokumentaciju koju je tužitelj priložio kao dokaze, a koja je pregledana i pročitana u ovome postupku u cijelosti se prihvaća kao dokaz jer je sastavljena uredno i nema nedostataka koji bi doveli u pitanje njezinu vjerodostojnost.

16. Slijedom navedenog, održan je na snazi na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 234,61 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano u stavku I. izreke presude.

17. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 234,61 kn te važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 10,00 kn (Tbr. 50 Tarife).

17.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice troškovi naknade javnog bilježnika u iznosu od 60,00 kn (čl. 5. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, "Narodne novine" broj 9/21), zatim, odvjetnički troškovi u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn (Tbr.7.8. Tarife) što s PDV-om od 25% od 125,00 kn, a čemu treba pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, odnosno ukupno 785,00 kn.

17.2. Kako je vrijednost predmeta spora u ovome predmetu manja od 1.000,00 kn, to tužitelj nema pravo na naknadu pojedinačno odmjerenih odvjetničkih troškova za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 75,00 kn s PDV-om od 18,75 kn, već je sve odvjetničke radnje temeljem odredbe čl. 155. ZPP tužitelju priznata jednokratna odvjetnička nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn (Tbr.7.8. u vezi s Tbr. 50. Tarife) s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 42. Tarife), ukupno 625,00 kn. Dakle, kako odvjetnički troškovi u ovome predmetu ne mogu premašiti visinu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak tužitelju se ne priznaje kao opravdan odvjetnički trošak u iznosu od 93,75 kn koji predstavlja razliku između zatraženog iznosa odvjetničkih troškova (718,75 kn) i priznatog iznos troškova (625,00 kn). Nadalje, tužitelju se iz troškovnika ovršnih troškova ne priznaje materijalni trošak u iznosu od 30,00 kn jer tužitelj nije dokazao na što se taj trošak odnosi, dok tužitelj nema pravo taj trošak obračunati PDV od 7,50 kn jer za isto nema uporišta u materijalnopravnim propisima, a ne priznaje se niti više potraživani trošak otprave u iznosu od 30,00 kn jer nije dokazana njegova visina.

17.3. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 785,00 kn (stavak II. izreke presude), dok je preko dosuđenog a do zatraženog, a za iznos parničnih troškova od 161,25 kn zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka III. izreke presude).

U Splitu 21. listopada 2022.

Sutkinja

M. R.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.