Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 68 Gž-2908/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marini Kunić Stipčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz S. G., OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika K. H. iz S. G., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Psp-13/2020 od 26. svibnja 2022., 21. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Psp-13/2020 od 26. svibnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troška žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik K. H. 6. siječnja 2020., samovlasno smetao tužiteljicu M. Š. u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine opisane kao stan S6, označen narančastom bojom, zauzima zapadni dio višestambene građevine drugog kata, ukupne neto korisne površine 45,36 m2, a koji se sastoji od kuhinje s dnevnim boravkom, dvije sobe, kupaonice i hodnika, te pripadajuće lođe površine 6,16 m2 (4,62 m2), što čini ukupnu površinu stana S6 od 51,52 m2 (49,98 m2), etažno vlasništvo E-6, u zgradi anagrafske oznake …, S. G., na način da je zamijenio ili na drugi način onesposobio gornju bravu na ulaznim vratima tog stana, te u cijelosti onemogućio tužiteljici da dođe do stana koje koristi duži niz godina.

II. Nalaže se tuženiku K. H. uspostaviti ranije posjedovno stanje, koje je bilo prije čina smetanja, na način da preda tužiteljici M. Š. sve primjerke ključeva zamijenjene brave ulaznih vrata predmetnog stana, odnosno, da na drugi način osposobi bravu ulaznih vrata, sve u roku od 24 sata i pod prijetnjom ovrhe, te se zabranjuje tuženiku K. H. takvo i slično daljnje smetanje i uznemiravanje tužiteljice M.

Š. u posjedu navedene nekretnine.

III. Nalaže se tuženiku K. H., osobni identifikacijski broj … naknaditi tužiteljici M. Š., osobni identifikacijski broj …, parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.400,00 (dvijetisućečetiristo) kuna, u roku od petnaest dana od dana donošenja ovog rješenja.

2. Protiv citiranog rješenja, u cijelosti, je pravovremeno podnio žalbu tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje te je tražio trošak žalbe, specificiran u žalbi.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Suprotno žalbenim razlozima tuženika, rješenje sadrži neproturječne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, rješenje nema nedostataka i može se ispitati pa sud nije počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Također, suprotno žalbenom razlogu tuženika, sud je ocjenu dokaza proveo sukladno čl. 8. ZPP pa nije počinio relativno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP i za svoje zaključke je dao uvjerljive i logične razloge, koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza.

8. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i ono žalbenim razlozima nije dovedeno u sumnju te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, citirano u pobijanoj odluci, kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Tuženik neosnovano suprotstavlja svoju ocjenu dokaza, ocjeni suda, koji je jedino ovlašten ocjenjivati dokaze, a sve radi toga da bi izbjegao odgovornost. Tako tuženik navodi da suprotno zaključku suda djelatnici policije nisu utvrdili nikakvo smetanje posjeda ili oštećenja brave i sl., iako iz izvješća MUP-a, koji pravilno interpretira sud, proizlazi da se na vratima vidi novopostavljena brava (list 31 spisa). Osim toga, djelatnici policije nisu kompetentni za ocjenu da li je došlo do smetanja posjeda, već je za to nadležan sud. Da brava nije promijenjena, tužiteljica bi mogla ući u stan, a nije sporno da nije mogla ući zbog čega je ustala tužbom u ovom predmetu.

10. Sud je u postupku utvrdio da je tužiteljica posljednji mirni posjednik stana, opisanog u izreci pobijane odluke jer tamo ostala stanovati s djecom, nakon razvoda s tuženikom 2017. kada je tuženik napustio stan bez ključeva za taj stan i nije nikada dolazio u stan do utuženog dana, kada je promijenio bravu.

11. Nije osnovana žalba tuženika da je bio suposjednik stana jer to ne proizlazi iz dokaza, koje je sud proveo i pravilno ocijenio na način naveden u razlozima odluke zbog čega se suprotni žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.

12. Nadalje, činjenični navodi tuženika da je tužiteljica imala pravo na posjed samo do trenutka dok su djeca stanovala s njom u predmetnom stanu, nisu relevantni za postupak smetanja posjeda kako to određuje čl. 441. ZPP, koji sud citira u pobijanoj odluci.

13. Tuženik je trebao, ukoliko smatra da tužiteljica nema pravo na posjed, podnijeti tužbu, a ne samovlasno promijeniti faktični posjed tužiteljice jer za samopomoć nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 27. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV)

14. Sud je pravilno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu čl. 22. st. 1. ZV i pružio tužiteljici posjedovnu zaštitu jer je dokazala da je posljednji, mirni posjednik stana, da ju je tuženik samovlasno smetao u posjedu počinivši čin smetanja kao u izreci pod toč. I, sudsku zaštitu je zatražila u prekluzivnom roku od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinioca u smislu čl. 21. st. 3. ZV i pravilno je odlučio kao pod toč. II da se uspostavi prijašnje posjedovno stanja i zabranio je tuženiku svako takvo ili sličnog smetanja ubuduće.

15. Odluka o trošku postupka je pravilna, a žalbom nije određeno niti osporena.

16. Zbog navedenih razloga je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci pod toč. I ove odluke.

17. Odluka pod toč. II je donijeta na temelju čl. 166. st. 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. ZPP jer tuženik nije uspio sa žalbom.

U Zagrebu 21. listopada 2022.

Sudac:

Marina Kunić Stipčić, v.r.