R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: 16 P-411/2018-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M.S., OIB: …, iz S.B., zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD H. i p. iz S.B., protiv tužene A.B. d.d., OIB: …, iz Z., zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Š. & p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 8. rujna 2022., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja D.H., odvjetnika, i punomoćnika tužene B.B., odvjetnika, nakon javne objave presude, 21. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: …. od 24. siječnja 2008. sklopljenog između prednika tuženika A.B. d.d. Z., OIB: … (prednik: S.B. d.d. O.) kao kreditora i tužitelja M.S. iz S.B., OIB: …, kao korisnika kredita, i to:

odredba kojom je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora),

odredba koja u članku 3. točki 2. glasi:

„...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 103.000,00 CHF (slovima: stotritisuće CHF)...”,

odredba koja u članku 3. točki 3. glasi:

„...a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.”,

odredba koja u članku 3. točki 4. glasi:

„...Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.)”,

odredba koja u članku 4. glasi:

„Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.”,

„Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.”,

„Kaznena kamata: ukoliko Korisnik kredita prestane primati osobna primanja putem tekućeg računa u S.B. d.d. O., Banka ima pravo povećati ugovorenu redovnu kamatnu stopu, a sve prema važećoj Odluci Banke. Zahtjev za smanjenjem ili vraćanjem kamatne stope na prvobitno odobrenu kamatnu stopu moguće je podnijeti najranije po isteku roka od 6 mjeseci od dana kada je Korisnik kredita počeo uredno primati svoja osobna primanja na tekući račun i nastavno neprekinutog urednog tekućeg računa u Banci.”,

odredba koja u članku 5. glasi:

„Korisnik kredita je upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope.”.

II. Nalaže se tuženiku A.B. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M.S. iz S.B., OIB: …, na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 242.894,77 kuna (slovima: dvjestočetrdesetdvijetisućeosamstodevedeset četirikuneisedamdesetsedamlipa)/ 32.237,67 eura[1] (slovima: tridesetdvijetisuće dvjestotridesetsedameuraišezdesetsedamcenta), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 60,31 kn (8,00 eura) od 2. travnja 2008. do isplate,

- 205,57 kn (27,28eura) od 2. studenog 2008. do isplate,

- 41,03 kn (5,45 eura) od 2. prosinca 2008. do isplate,

- 413,30 kn (54,85 eura) od 2. siječnja 2009. do isplate,

- 439,73 kn (58,36 eura) od 2. veljače 2009. do isplate,

- 453,06 kn (60,13 eura) od 2. ožujka 2009. do isplate,

- 421,42 kn (55,93 eura) od 2. travnja 2009. do isplate,

- 416,83 kn (55,32eura) od 2. svibnja 2009. do isplate,

- 604,98 kn (80,29 eura) od 2. lipnja 2009. do isplate,

- 557,87 kn (74,04 eura) od 2. srpnja 2009. do isplate,

- 574,31 kn (76,22 eura) od 2. kolovoza 2009. do isplate,

- 609,27 kn (80,86 eura) od 2. rujna 2009. do isplate,

- 589,33 kn (78,21 eura) od 2. listopada 2009. do isplate,

- 569,92 kn (75,64 eura) od 2. studenog 2009. do isplate,

- 614,51 kn (81,55 eura) od 2. prosinca 2009. do isplate,

- 656,74 kn (87,16 eura) od 2. siječnja 2010. do isplate,

- 701,20 kn (93,06 eura) od 2. veljače 2010. do isplate,

- 689,54 kn (91,51 eura) od 2. ožujka 2010. do isplate,

- 764,40 kn (101,45 eura) od 2. travnja 2010. do isplate,

- 745,12 kn (98,89 eura) od 2. svibnja 2010. do isplate,

- 782,76 kn (103,89 eura) od 2. lipnja 2010. do isplate,

- 994,79 kn (132,03 eura) od 2. srpnja 2010. do isplate,

- 946,54 kn (125,62 eura) od 2. kolovoza 2010. do isplate,

- 1.127,57 kn (149,65 eura) od 2. rujna 2010. do isplate,

- 1.032,08 kn (136,98 eura) od 2. listopada 2010. do isplate,

- 960,27 kn (127,44 eura) od 2. studenog 2010. do isplate,

- 1.178,67 kn (156,43 eura) od 2. prosinca 2010. do isplate,

- 1.219,93 kn (161,91 eura) od 2. siječnja 2011. do isplate,

- 1.124,37 kn (149,22 eura) od 2. veljače 2011. do isplate,

- 1.138,38 kn (151,08 eura) od 2. ožujka 2011. do isplate,

- 1.069,74 kn (141,97 eura) od 2. travnja 2011. do isplate,

- 1.090,93 kn (144,79 eura) od 2. svibnja 2011. do isplate,

- 1.324,30 kn (175,76 eura) od 2. lipnja 2011. do isplate,

- 1.357,09 kn (180,11 eura) od 2. srpnja 2011. do isplate,

- 2.615,39 kn (347,12 eura) od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- 2.521,62 kn (334,67 eura) od 2. rujna 2011. do isplate,

- 1.375,51 kn (182,56 eura) od 2. listopada 2011. do isplate,

- 1.295,22 kn (171,90 eura) od 2. studenog 2011. do isplate,

- 1.279,56 kn (169,82 eura) od 2. prosinca 2011. do isplate,

- 1.331,59 kn (176,73 eura) od 2. siječnja 2012. do isplate,

- 1.388,87 kn (184,33 eura) od 2. veljače 2012. do isplate,

- 1.390,59 kn (184,56 eura) od 2. ožujka 2012. do isplate,

- 1.354,58 kn (179,78 eura) od 2. travnja 2012. do isplate,

- 1.369,21 kn (181,72 eura) od 2. svibnja 2012. do isplate,

- 1.390,69 kn (184,57 eura) od 2. lipnja 2012. do isplate,

- 1.367,53 kn (181,50 eura) od 2. srpnja 2012. do isplate,

- 1.369,52 kn (181,76 eura) od 2. kolovoza 2012. do isplate,

- 1.348,16 kn (178,93 eura) od 2. rujna 2012. do isplate,

- 1.308,64 kn (173,68 eura) od 2. listopada 2012. do isplate,

- 1.356,81 kn (180,07 eura) od 2. studenog 2012. do isplate,

- 1.374,32 kn (182,40 eura) od 2. prosinca 2012. do isplate,

- 1.367,33 kn (181,47 eura) od 2. siječnja 2013. do isplate,

- 1.296,96 kn (172,13 eura) od 2. veljače 2013. do isplate,

- 1.345,74 kn (178,61 eura) od 2. ožujka 2013. do isplate,

- 1.356,90 kn (180,09 eura) od 2. travnja 2013. do isplate,

- 1.334,99 kn (177,18 eura) od 2. svibnja 2013. do isplate,

- 1.270,14 kn (168,57eura) od 2. lipnja 2013. do isplate,

- 1.229,86 kn (163,23eura) od 2. srpnja 2013. do isplate,

- 1.265,56 kn (167,96 eura) od 2. kolovoza 2013. do isplate,

- 1.290,17 kn (171,23 eura) od 2. rujna 2013. do isplate,

- 1.352,96 kn (179,56 eura) od 2. listopada 2013. do isplate,

- 1.318,39 kn (174,98 eura) od 2. studenog 2013. do isplate,

- 1.333,86 kn (177,03 eura) od 2. prosinca 2013. do isplate,

- 1.346,52 kn (178,71 eura) od 2. siječnja 2014. do isplate,

- 331,29 kn (43,96 eura) od 2. veljače 2014. do isplate,

- 350,01 kn (46,45 eura) od 2. ožujka 2014. do isplate,

- 340,40 kn (45,17 eura) od 2. travnja 2014. do isplate,

- 321,72 kn (42,69 eura) od 2. svibnja 2014. do isplate,

- 313,28 kn (41,57 eura) od 2. lipnja 2014. do isplate,

- 316,98 kn (42,07 eura) od 2. srpnja 2014. do isplate,

- 340,50 kn (45,19 eura) od 2. kolovoza 2014. do isplate,

- 364,52 kn (48,38 eura) od 2. rujna 2014. do isplate,

- 362,38 kn (48,09 eura) od 2. listopada 2014. do isplate,

- 173.830,64 kn (23.071,29 eura) od 21. listopada 2014. do isplate,

i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, a koji ukupni iznos se umanjuje za iznos od 16.061,91 kuna/ 2.131,78 eura za koji iznos se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao nesnovan.

III. Nalaže se tuženiku A.B. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužitelju M.S. iz S.B., OIB: …, na ime stečenog bez osnove po osnovi preplaćenih kamata iznos od 10.752,31 kuna (slovima: desettisućasedamstopedesetdvijekuneitrideset jednalipa)/ 1.427,07 eura (slovima: jednatisućačetristodvadesetsedameuraisedam centi), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 276,25 kn (36,66 eura) od 2. lipnja 2009. do isplate,

- 263,58 kn (34,98 eura) od 2. srpnja 2009. do isplate,

- 273,72 kn (36,32 eura) od 2. kolovoza 2009. do isplate,

- 276,86 kn (36,74 eura) od 2. rujna 2009. do isplate,

- 266,38 kn (35,35 eura) od 2. listopada 2009. do isplate,

- 273,58 kn (36,31 eura) od 2. studenog 2009. do isplate,

- 268,57 kn (35,64 eura) od 2. prosinca 2009. do isplate,

- 281,17 kn (37,31 eura) od 2. siječnja 2010. do isplate,

- 285,09 kn (37,83 eura) od 2. veljače 2010. do isplate,

- 256,71 kn (34,07 eura) od 2. ožujka 2010. do isplate,

- 290,46 kn (38,55 eura) od 2. travnja 2010. do isplate,

- 279,56 kn (37,10 eura) od 2. svibnja 2010. do isplate,

- 292,13 kn (38,77 eura) od 2. lipnja 2010. do isplate,

- 300,39 kn (39,86 eura) od 2. srpnja 2010. do isplate,

- 306,24 kn (40,64 eura) od 2. kolovoza 2010. do isplate,

- 321,94 kn (42,72 eura) od 2. rujna 2010. do isplate,

- 303,71 kn (40,30 eura) od 2. listopada 2010. do isplate,

- 307,63 kn (40,82 eura) od 2. studenog 2010. do isplate,

- 316,01 kn (41,94 eura) od 2. prosinca 2010. do isplate,

- 213,22 kn (28,29 eura) od 2. siječnja 2011. do isplate,

- 208,03 kn (27,61 eura) od 2. veljače 2011. do isplate,

- 188,64 kn (25,03 eura) od 2. ožujka 2011. do isplate,

- 204,88 kn (27,19 eura) od 2. travnja 2011. do isplate,

- 199,44 kn (26,47 eura) od 2. svibnja 2011. do isplate,

- 219,01 kn (29,06 eura) od 2. lipnja 2011. do isplate,

- 213,73 kn (28,36 eura) od 2. srpnja 2011. do isplate,

- 235,16 kn (31,21 eura) od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- 230,02 kn (30,52 eura) od 2. rujna 2011. do isplate,

- 214,78 kn (28,50 eura) od 2. listopada 2011. do isplate,

- 119,07 kn (15,80 eura) od 2. studenog 2011. do isplate,

- 114,81 kn (15,23 eura) od 2. prosinca 2011. do isplate,

- 120,18 kn (15,95 eura) od 2. siječnja 2012. do isplate,

- 121,67 kn (16,14 eura) od 2. veljače 2012. do isplate,

- 113,86 kn (15,11 eura) od 2. ožujka 2012. do isplate,

- 120,57 kn (16,00 eura) od 2. travnja 2012. do isplate,

- 117,07 kn (15,53 eura) od 2. svibnja 2012. do isplate,

- 121,60 kn (16,13 eura) od 2. lipnja 2012. do isplate,

- 117,02 kn (15,53 eura) od 2. srpnja 2012. do isplate,

- 120,96 kn (16,05 eura) od 2. kolovoza 2012. do isplate,

- 120,31 kn (15,96 eura) od 2. rujna 2012. do isplate,

- 115,23 kn (15,29 eura) od 2. listopada 2012. do isplate,

- 120,51 kn (15,99 eura) od 2. studenog 2012. do isplate,

- 117,16 kn (15,54 eura) od 2. prosinca 2012. do isplate,

- 120,83 kn (16,03 eura) od 2. siječnja 2013. do isplate,

- 119,00 kn (15,79 eura) od 2. veljače 2013. do isplate,

- 108,86 kn (14,44 eura) od 2. ožujka 2013. do isplate,

- 120,70 kn (16,01 eura) od 2. travnja 2013. do isplate,

- 116,13 kn (15,41 eura) od 2. svibnja 2013. do isplate,

- 118,07 kn (15,67 eura) od 2. lipnja 2013. do isplate,

- 113,04 kn (15,00 eura) od 2. srpnja 2013. do isplate,

- 117,87 kn (15,64 eura) od 2. kolovoza 2013. do isplate,

- 118,61 kn (15,74 eura) od 2. rujna 2013. do isplate,

- 116,59 kn (15,47 eura) od 2. listopada 2013. do isplate,

- 119,47 kn (15,85 eura) od 2. studenog 2013. do isplate,

- 115,97 kn (15,39 eura) od 2. prosinca 2013. do isplate,

- 120,26 kn (15,96 eura) od 2. siječnja 2014. do isplate,

i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku A.B. d.d. Z., OIB: …, naknaditi tužitelju M.S. iz S.B., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu 98.900,00 kuna/ 13.126,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi zatezne kamatne koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa S.B. d.d. kao pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu, broj: … iz ožujka 2008. U članku 3. navedenog Ugovora, navedeno je kako redovna kamatna stopa iznosi 5,40% godišnje, a u članku 4. da je ista promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope smatra se sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potpisuju svojim potpisom. O navedenim člancima u Ugovoru nije se posebno pregovaralo, niti je za tužitelja postojala takva mogućnost, te se nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope, odnosno kamatna stopa je mijenjana temeljem nepoštenih ugovornih odredbi glede jednostrane i netransparentne promjenjivosti redovne stope ugovorene kamate, o kojoj nije pojedinačno pregovarano. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/2017, a u kojem parničnom postupku je S.B. d.d. bio jedan od tuženika, te je utvrđeno da je tuženik S.B. d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika S.B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika S.B. d.d., o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a se na štetu potrošača, pa je time tuženik S.B. d.d. postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Gore navedena prvostupanjska presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/17. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/2017, pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom tuženika, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi. Tužitelj je oštećen za razliku između ugovorene rate i kamatne stope, te iznosa stvarno plaćene rate i kamatne stope, i to u kunskoj protuvrijednosti CHF prema danu plaćanja. Tužitelj, kao korisnik kredita, ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama, odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), kao ni svim drugim dokumentima i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koje mu banka mora vratiti, ali tu dokumentaciju zasigurno ima tužena banka, koja ju je u dokazne svrhe dijelom dostavila u spomenutim postupcima povodom kolektivne tužbe udruge "Potrošač". Radi se o podacima koje je tužena banka, prema sadržaju građanskopravnog odnosa, dužna dati tužitelju, ali mu ih ne želi dati. Stoga tužitelj u ovom slučaju ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do navedenih podataka i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom. Tužitelju uz glavnicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje će se također odrediti naknadno nakon provedenog vještačenja i u roku koji odredi sud. Tužitelj u ovom trenutku samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu nemanjem od 70.001,00 kn pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmetna spora. Zbog svega navedenog na ime stjecanja bez osnove, osnova razlike u iznosu plaćene kamate i inicijalno ugovorene kamate od 5,40% tužitelj potražuje paušalni iznos od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Prema Zakonu o zaštiti potrošača, banke su dužne upozoriti na sve moguće rizike ugovaranja određene valutne klauzule. S obzirom kako je i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koju je 14. lipnja 2018. potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod brojem: Pž-6632/2017, presuđeno je kako je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj: 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle sud je utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne, jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riz8iku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Zbog svega navedenog na ime stjecanja bez osnove, s osnova razlike promjene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, tužitelj potražuje ukupan iznos od 50.001,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose. Tužitelj napominje da se u konkretnom slučaju radi o tužbi i tužbenom zahtjevu iz članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, tako da je njegov zahtjev u ovom predmetu hipotetički postavljen, te će se isti urediti nakon što se u ovom predmetu utvrde činjenice o kojima zavisi visina tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju nakon što se provede financijsko vještačenje. Tužitelj zadržava pravo da nakon provedenog financijskog vještačenja uredi tužbeni zahtjev u pogledu same visine istog, tj. iznosa razlike između plaćene i ugovorene kamate po svakom pojedinom mjesečnom anuitetu/rati, te tijeka zakonskih zateznih kamata.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Stavila je prigovor zastare utuženog iznosa. Navodi da tužitelj potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta odnosno da se u predmetnu slučaju primjenjuju zastarni rok po čl. 226. ZOO-a koji navodi da takve tražbine zastarijevaju u roku 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Također, smatra da su relevantne odredbe ugovora o kreditu, a za koje tužitelj traži da se utvrdi ništetnim pobliže opisane u izreci jasne, uočljive i lako razumljive, stoga je tražio da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu bez depozita br. … od 25. siječnja 2008., saslušani su svjedoci N.K. i V.J., provedeno je financijsko vještačenje po vještaku F.T., te je saslušan tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Tužitelj je podneskom od 8. rujna 2022. konačno precizirao tužbeni zahtjev, kako je to pobliže opisano u izreci.

5.1. Sud je tužitelju dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno članku 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. - dalje: ZPP), radi cjelovitog rješenja spora među strankama i radi činjenice da je preinaka tužbe izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka zbog toga što je Nalaz financijskog vještaka dostavljen u spis tijekom glavne rasprave.

5.2. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je precizirani zahtjev tužitelja od 8. rujna 2022. u cijelosti osnovan , s tim da je sud uzeo u obzir i negativni dio.

6. Nesporno je među parničnim strankama da su stranke zaključile Ugovor o kreditu bez depozita 25. siječnja 2008. br. … na razdoblje od 30 godina u iznosu od 103.000,00 CHF. Također je nesporno da je temeljem članka 4. Ugovora o kreditu kamatna stopa promjenjiva, te da se prema članku 3. Ugovora točka 4. kamate obračunavaju u CHF-u, a naplaćuju u kunama prema srednjem tečaju HNB-a.

7. Sporno je među parničnim strankama da li su odredbe Ugovora o kreditu zaključenog 25. siječnja 2008., a pobliže opisane u izreci, ništetne. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik je stavio prigovor zastare tražbine.

9. Iz Nalaza financijskog vještaka F.T. utvrđeno je da je tužitelj više platio iznos od 10.752,31 kn na ime otplate kredita u CHF u odnosu na iznos koji bi bio dužan platiti da nije bilo povećanja kamatne stope. Također iz Nalaza je utvrđeno da je tužitelj više platio iznos od 242.894,77 kn na ime otplate kredita u CHF kao razlike primjene valutne klauzule vezane uz CHF.

9.1. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao objektivan sukladno pravilima znanosti i vještine.

10. Iz iskaza svjedoka javnog bilježnika N.K. utvrđeno je da je ovjerila Ugovor o kreditu bez depozita 25. siječnja 2008. Tužitelja se ne sjeća. Ugovor je ovjerila sukladno Zakonu o javnom bilježništvu i stranci pojasnila sve što se tiče toga Zakona. Ugovor je stranci pročitala. Stranka je u ured bilježnika došla s napisanim Ugovorom koji je privatna isprava.

10.1. Nadalje, iz iskaza svjedoka V.J. kao bitno je utvrđeno da je zaposlena kod tuženika, poznaje tužitelja kao klijenta banke. Misli da je sudjelovala ispred banke kod zaključenja Ugovora koji je predmet ovog postupka, ali u tome su sudjelovali i drugi djelatnici banke. Zbog vremenske distance ne može govoriti o kompletnom Ugovoru, ali zna da kao djelatnik banke postupa po pravilima banke i zna da je Ugovor bio napisan i predan stranci koja a može ovjeriti kod javnog bilježnika. Stranka dobiva napisani ugovor i može ga čitati i analizirati. U banci se stranci pojasni sve što ga zanima o konkretnom ugovoru koji zaključuje. Svjedok se ne može konkretnom u ovom slučaju očitovati što je tužitelju rečeno glede promjenjive kamatne stope, ali u načelu stranci uvijek kažu da li je kamatna stopa fiksna ili promjenjiva. Stranka dobiva Otplatni plan iz kojeg je vidljivo koliko će novca stranka banci trebati vratiti po ugovoru. Obzirom da je kamatna stopa promjenjiva, to znači da može doći do odstupanja od prvotnog otplatnog plana. Ovaj konkretni Ugovor o kreditu je tipski ugovor. Svjedokinja nije imala situaciju kao osobni bankar da je nekada stranka tražila da se neke odredbe ugovora drugačije odrede, ali u takvim slučajevima to bi ušlo u proceduru pa bi pravna služba o tome odlučivala. To se odnosi i na ugovorenu kamatnu stopu i na ugovorenu klauzulu. Stranka odlučuju o kamatnoj stopi i valuti, odnosno djelatnici banke na stranku ne vrše nikakav utjecaj. Dakle, klijent sam može birati da li će plaćati fiksnu ili promjenjivu kamatnu stopu. 2008. krediti u CHF su bili povoljniji glede kamate u odnosu na kredite u EUR ili kunama.

10.2. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da kada je zaključivao ugovor s bankom savjetovano mu je u banci da je za njega najpovoljniji ugovor u tečaju CHF. Tužitelj nije upućen u bankarske poslove. Ugovor je pročitao, ovjeren je kod javnog bilježnika, ali se ne može očitovati da li je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ili nešto drugo. U trenutku zaključenja ugovora nije znao koliki iznos mora na kraju platiti. Dobio je Otplatni plan ali se u njemu ne snalazi. Ne može se očitovati da li su ga iz banke obavještavali o promjeni kamatne stope. Pri zaključenju ugovora nitko mu nije rekao u banci po kojim kriterijima i parametrima će se vršiti promjena kamatne stope. Nitko mu u banci nije rekao da postoje određeni rizici obzirom da se Ugovor zaključuje vezano za tečaj CHF-a. Također, obzirom da je Republika Hrvatska trebala ulaziti u Europsku uniju, nitko tužitelju nije govorio o rizicima tečaja CHF-a u tom smislu. Pri zaključenju ugovora plaćao je ratu 2.800,00 kn ali je to kasnije otišlo duplo i nije više mogao plaćati. Molio je banku da se to zaustavi ali je dobio negativan odgovor. Misli da mu nitko u banci nije rekao da postoji na njegovoj strani dodatno veći rizik jer mu je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa i povrat iznosa vezan za tečaj CHF-a. Nije se kod drugih banaka interesirao o dizanju kredita. Plaću je primao u tadašnjoj Slavonskoj banci d.d. i zbog toga se odlučio kod njih podići kredit. U banci su mu rekli da je za njega najpovoljnije da podigne kredit vezan za CHF. Kredit je podigao da bi riješio svoje stambeno pitanje.

10.3. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da pri zaključenju Ugovora o kreditu, u banci i kod javnog bilježnika, tužitelju nije rečeno ništa više nego što piše u Ugovoru o kreditu, posebno glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

11. Glede stavljenog prigovora zastare utuženog potraživanja u ovom postupku je utvrđeno da je tužba podnesena na sud 15. listopada 2018. te je u tijeku ovog postupka utvrdio da je radi zaštite kolektivnih prava kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem: P-1401/12 vođen postupak po tužbi potrošač-Hrvatski savez udruge potrošača protiv Banaka i ovdje tužene te je presudom od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik u periodu od listopada - rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita na način što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, sukladno jednostranoj odluci banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Predmetna pravomoćna presuda obvezuje tuženika koji je u tom predmetu sudjelovao kao sutuženik za kredite sklopljene od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. Ovaj sud smatra da podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava i protiv, između ostalih banaka, i tužene, a koji se postupak vodio pod brojem P-1410/2012 prekinut je tijek zastare do pravomoćnost okončanja tog postupka pred Visokim trgovačkim sudom RH i donošenjem presude tog suda 13. lipnja 2014. poslovni broj Pž-7129/13. Postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu pokrenut je tužbom 25. siječnja 2019. što proizlazi iz Odluke Vrhovnog suda RH br Revt-249/15. Dakle, kako je tužba podnesena 15. listopada 2018., a presuda Visokog trgovačkog suda donesena 13. lipnja 2014., to je nedvojbeno da zastara potraživanja tužitelja nije nastupila. Odlukom Visokog Trgovačkog suda RH zastara je počela teći iz početka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je dakle tužba podnesena unutar roka od 5 godina, tražbina nije zastarjela po članku 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 29/18. – dalje ZOO).

11.1. Sukladno članku 502. stavak 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove i dr. organizacije koje su osnovane sukladno zakonu, koje se u sklopu svoje registrirane i propisno određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je tako ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih prava i interesa) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavlja određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U smislu članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe po članku 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeno ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa- "potrošač" u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 5140030250-26000075026/2008 od 25. siječnja 2008. vidljivo je da je isti zaključen između tuženika i tužitelja te da je iznos kredita 103.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Također, iz istog Ugovora je vidljivo da je redovna kamata 5,40% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nadalje, iz istog Ugovora je vidljivo da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Također je vidljivo iz Ugovora da je rok otplate 30 godina.

11.2. Iz iskaza tužitelja i financijskog vještaka je utvrđeno da se kamatna stopa kroz vrijeme trajanja kredita mijenjala.

11.3. Za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, nastavno ZPP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi, a potom od Zakon o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, nastavno ZZ/09), kada je isti stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Prema članku 84. ZZP/03 i prema članku 99. ZZP/09 određeno je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima regulirana je Zakonom o zaštiti potrošača koji je u tom u smislu lex speialis dok se odredbe Zakona o obveznim odnosima koji ovu materiju također regulira primjenjuje supsidijarno. O odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s odlukom banke se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovor o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizira način utvrđivanja promjene kamatne stope jer donošenje odluke banke o promjeni kamate u skladu s tržišnim uvjetima se ne može smatrati preciznim načinom utvrđivanja promjene kamatne stope. Prema članku 295. stavak 1. ZOO-a opći uvjet ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavlja) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva dok je stavkom 3. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta posebnim pogodbi, vrijede ove posljednje. Dakle, ugovor o kreditu ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Sud cijeni da ugovorna odredba kojom se promjena ugovorene kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jeste jasna i uočljiva ali nije razumljiva jer je sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke a pri tome se ne navode kriteriji i mehanizmi promjene kamatne stope uslijed čega bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Ugovorna odredba o promjeni kamatne stope je bitna ugovorna odredba, a ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – tuženika i sve to bez precizno određenih uvjeta, promjenjivosti referente stope za koje se veže promjena pa ista odredba na taj način uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u ovom slučaju na štetu tužitelja, jer se kod takvih ugovaranja radi o situaciji da tuženik jednostrano određuje obvezuje koja se promjena ne može predvidjeti, a niti može konačno provjeriti pravilnost promjena jer za to nema pouzdanih kriterija. Stoga je ovakovom ugovornom odredbom tuženik izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na ocjenu u konkretnom slučaju, a to je u suprotnosti sa člankom 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor zaključen kada su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Zakon o zaštiti potrošača, a ni Zakon o obveznim odnosima ne navode posebne kriterije za ocjenu je li neka ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja. Prema članku 4. ZOO-a propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela poštenja i savjesnosti. Poštovanje ovog načela znači postupati s povjerenjem prema osobi i interesima druge strane, međusobno se obavještavati o stanju pravnog posla i polagati račune, uvažavati interese obiju ugovornih strana glede tumačenja ugovora, razvijati međusobnu suradnju, suzdržavati se od dvoličnog i proturječnog ponašanja, njegovati otvorenost i iskrenost u vrijeme zasnivanja obvezno-pravnog odnosa, te pokazivati spremnost na potpuno i valjano ostvarenje i ispunjenje ugovorom preuzetih obveza. Riječ je o otvorenoj pravnoj normi koja samo načelno određuje na koji bi se način subjekti obveznog pravnog odnosa trebali ponašati, a pri tome je naglašena vjera odnosno povjerenje između ugovornih strana pa bi povjerenje trebalo biti ključ element načela savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir činjenicu da je kamata cijena, da je cijena kao što je navedeno bitni element ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredba koju koristi tuženik, a na temelju koje cijenu određuje prema odluci banke (jednostranost) bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, protivna je načelu savjesnosti i poštenja. Obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope, tuženik nije odredio referentnu stopu, da u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo propisano, a ugovor u slučaju ugovaranja promjenjiva kamatne stope mora sadržavati element za koji se obveže promjene te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove promjene, no vodeći računa o svom interesu i koristeći činjenicu nepostojanja propisa koje mu takvo što nalaže, tuženik tužitelju kao potrošaču nameće ugovorne odredbe koje tužitelja stavljaju u neravnopravni položaj, a koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelju, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ističe se da "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva ista promjenjiva elementa, čine tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražen u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze o ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke dakle vjerovniku". Nadalje, niti odredba Ugovora o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva pa je tuženik morao informirati potrošača o njoj. Stoga Visoki trgovački sud RH u svom obrazloženju gore navedenom izričito navodi da su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za CHF nerazumljiva, o tome obavijestili potrošača na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže uz valutu CHF ili neće. I Trgovački sud kao i Visoki trgovački sud RH ocjenjuju da u opisanim okolnostima nijedna od navedenih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno i pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu uz CHF došla do značajne neravnoteže u pravnima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, prema članku 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako su u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročili znatniju neravnotežu u pravima i obvezama strankama proizašlih iz ugovora. Po članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču nude sve ili određene odredbe u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Sukladno članu 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema pravne osove u nekom pravnom poslu, po odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja odnosno naknada vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U smislu članka 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecaja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da je ovaj sud utvrdio da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu pobliže opisane u točki I izreke, zaključenog između stranaka ništetne, to sud nalazi da tužitelju pripada pravo da mu tuženi vrati što je temeljem takvih ništetnih odredbi naplatio i primio od tužitelja, cijeneći da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove, sukladno članku 1111. ZOO-a.

12. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke F.T.

12.1. Kao bitno iz Nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je izračunao razliku promjene valutne klauzule vezane uz CHF, te prema primjedbi tužitelja da nije uračunao iznos prijevremene otplaćene glavnice na dan 20. listopada 2014. (po ugovorenom srednjem tečaju HNB-a). Ukupan iznos razlike po toj osnovi je 242.894,77 kuna. Do navedenog iznosa vještak je došao primjenjujući otplatu kredita na korištenu glavnicu u kunama u iznosu od 465.830,70 kn (103.094,56 CHF x 4,518480) uz početnu ugovorenu kamatnu stopu 5,40% godišnje.

12.2. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je izračunao razliku između početne kamatne stopu (s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjanja od strane tuženika) i kamatne stope, kako je tijekom trajanja Ugovora o kreditu mijenjana odlukom tuženika. Ukupan iznos pretplate je 10.750,31 kn. Također, vještak je utvrdio u svom Nalazu i mišljenju specifikaciju otplate (manje plaćenog) po promjeni kamatne stope te je utvrdio da je tužitelj na dan 20. listopad 2014. manje platio iznos od 16.061,91 kn. Navedena razlika je nastala jer bi u navedenima datumima (od 1. travnja 2008. do 1. svibnja 2009. te od 1. veljače 2014. do 20. listopada 2014.) tužitelj plaćao kamatu manju nego što je kamata po početnoj referentnoj kamatnoj stopi. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu 16.061.91 kn. 13. Stoga je sud glede glavne stvari odlučio kao u izreci, sukladno članku 1111. i 1115. ZOO-a.

12. Sukladno članku 154. stavak 5. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 98.900,00 kn, koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od pristojbe za tužbu u iznosu 1.460,00 kn, pristojbe na presudu u iznosu 2.890,00 kn, sastava tužbe u iznosu 9.000,00 kn, trošak vještačenja 3.300,00 kn, zastupanje na ročištu 28. siječnja 2019. u iznosu 2.500,00 kn, zastupanje na ročištima 11. srpnja 2019., 9. lipnja 2021. i 8. rujna 2022. 3x5.000,00 kn, ročište za objavu presude 500,00 kn, sastav podnesaka od 27. studenog 2018., 8. ožujka 2019., 3. travnja 2019., 18. veljače 2019., 13. studenog 2019., 17. siječnja 2020., 28. srpnja 2020., 8. rujna 2020., 25. studenog 2020. i 8. travnja 2022. 10x5.000,00 kn. PDV iznosi 18.250,00 kn.

13. Stoga je odlučeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 21. listopada 2022.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.