Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Vinkovci, Trg bana J. Šokčevića 17

Poslovni broj 24 K-94/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Antunu Bušiću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Ane Petrinić, u kaznenom predmetu protiv I-optuženika M. P. i II-optuženog trgovačkog društva I. M. G. A. d.o.o. Z., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – utaje poreza i drugih davanja iz čl. 286. Kaznenog zakona ("NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 – nastavno KZ/97)", a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj K-DO-../2.. (KPO-DO-./2..) od 1. s. 2., (sada ODO u Vinkovcima broj KO-DO-../2..), a dopunjene usmeno na raspravi 0.o. 2., nakon održane i zaključene javne rasprave, u nazočnosti zamjenice ODO u V. L. M., I-optuženika M. P., branitelja I-optuženika B. P., odvjetnika u Z., te predstavnika II- optužene pravne osobe I. M. G. A. d.o.o. Z. V. R., odvj. u V. dana 1. l. 2..g., te donesene presude koja je javno objavljena dana 21. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e:

I-OPTUŽENIK M. P., OIB …., sin N. i B., r. G., rođen 4. t. 1... u Z., s prebivalištem u Z., V. 8. i boravištem u Š. C. M. D. E. d. M. 3., 1.. G., državljanin Republike Hrvatske, VSS, dipl. ecc., mag. financija, zaposlen u A. M. d.o.o. Z., s plaćom od 3.800,00 kuna, oženjen, otac 2 mlt. djece, bez imovine, vojsku služio civilno, drugi kazneni postupka se ne vodi, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

I. dana 2. t. 2.. u I., kao direktor trgovačkog društva M. M. d.o.o. I., u nakani uskrate sredstava Državnom proračunu Republike Hrvatske izbjegavanjem plaćanja poreza na dobit, podnio Poreznoj upravi, Područnom uredu V., Ispostavi I. godišnju prijavu poreza na dobit za 2008. u kojoj je protivno odredbi čl. 6. st. 1. t. 5. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08) neistinito iskazao porezne olakšice i oslobođenja za područje prve skupine s područja posebne državne skrbi po osnovu zapošljavanja više od pet zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme što je uvjet za iskazane olakšice i oslobođenja prema odredbi čl. 24. Zakona o područjima posebne državne skrbi (NN, broj 86/08), iako znajući da je u društvu stvarno u 2008. godini bilo zaposleno troje zaposlenika, jer su ostala tri djelatnika društva od 2. o. 2.. po Ugovoru o ustupanju radnika stvarno radili u povezanom društvu A. d.o.o. I., temeljem kojih podataka je na osnovu neistinito iskazanih olakšica društvo M. M. d.o.o. I. neosnovano iskoristilo olakšicu oslobođenja od obveze plaćanja poreza na dobit te time za iznos neobračunatog i neplaćenog poreza na dobit za 2.. u iznosu od 3.. eura / 2.. kuna[1] ostvarilo znatnu protupravnu imovinsku korist, oštetivši za navedeni iznos državni proračun Republike Hrvatske,

dakle, s ciljem da drugi izbjegne potpuno plaćanje poreza dao lažne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze, a iznos porezne obveze čije se plaćanje izbjegava prelazi deset tisuća kuna,

II-OPTUŽENO T. D. I. M. G. A. D.O.O. Z.,OIB …, sa sjedištem u Z., U. N. T.

1., kao sveopći pravni slijednik trgovačkog društva M. M. d.o.o. I., koje predstavlja V. R., odvj. u V.

o d g o v o r n o  j e

što je:

II. kaznenim djelom činjenično i pravno opisanim pod točkom I., koje je počinio I-optuženik M. P. kao direktor pripojenog društva, pribavilo sebi nepripadnu materijalnu dobit na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 3.. eura / 2.. kuna[2] ,

čime je I-optuženik M. P. djelom opisanim pod točkom I. počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – utaju poreza i drugih davanja iz čl. 286. KZ/97

II-optuženo Trgovačko društvo I. M. G. A. d.o.o. Z., kao sveopći pravni slijednik društva M. M. d.o.o. I. ostvarenjem imovinske koristi na način opisan pod t. II. odgovorno je za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog pometa i poslovanja – utaju poreza i dr. davanja, iz članka 286. KZ/97, u svezi članka 3. st. 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela,

pa se radi toga I-optuženik M. P. temeljem članka 286. KZ/97 u svezi sa člankom 50. i 56. KZ/97

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine

III. Temeljem članka 67. st. 1., 2., 3., 4. i 5. KZ/97 I-optuženiku M. P. se izriče:

UVJETNA OSUDA

tako da mu se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako I-optuženik M. P. u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. II-OPTUŽENO T. D. I. M. G. A. d.o.o. Z. se temeljem članka 6., 50., 56. i 286. KZ/97 u svezi sa člankom 5., 8., 9. i 10. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela

o s u đ u j e

na novčanu kaznu od 1.. eura / 1.. kuna[3] koju je dužno platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, u protivnom će se ova novčana kazna naplatiti prisilno.

V. Temeljem članka 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("NN" 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 - nastavno ZKP/08), I-optuženik M. P. i II-optužena pravna osoba I. M. G. A. d.o.o. Z. dužni su oštećeniku R. H. na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno isplatiti iznos od 3.. eura / 2.. kuna[4] , u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

VI. Temeljem članka 148. st. 1. ZKP/08 u svezi s člankom 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08 istoga zakona optuženici su dužni platiti ovome sudu troškove kaznenog postupka, i to solidarno na ime troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja iznos od 1.964,96 eura/ 14.805,00 kuna[5] , trošak svjedoka u iznosu od 61,50 eura / 463,40 kuna[6] ,[7] te na ime paušala svaki od optuženika iznos od po 132,72 eura / 1.000,00 kuna , i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO u V. broj K-DO-./2.. (KPO-DO-./2..) od 1. s. 2. (sada ODO u V. KO-DO-./2.), a dopunjenom usmeno na raspravi od 1. o. 2., I-optuženiku M. P. i II-optuženoj pravnoj osobi I. M.. G. A. d.o.o. Z. stavljen je na teret učin kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona ("NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – nastavno KZ/11)" u svezi sa stavkom 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o kaznenoj odgovornosti, I-optuženik M. P. je izjavio da za inkriminirano djelo ne smatra krivim.

3. Predstavnik II-optužene pravne osobe je u ime pravne osobe izjavio da se II-optužena pravna osoba također ne smatra odgovornom za inkriminirano djelo.

4. I-optuženik M. P. je na raspravi kod ovoga suda u cijelosti ostao kod svojih obrana koje je iznosio u ŽDO u V. dana 1. p. 2.., te na raspravi kod OS u V. dana 1. o. 2.. Naveo je da je Porezna uprava sve krivo protumačila, da je nastao problem oko nerazumijevanja nove vrijednosti firme, da se tvrtka M. bavila zakupom medijskog prostora, da je došlo do smanjenja poslovanja radi ekonomske krize, da su marketinški budžeti pali za 40% tijekom 2., a isto tako su padali i 2., da je tvrtka 2. kao klijenta izgubila "Erste banku", a da je do problema došlo kada je tražio povrat od Porezne uprave kada su dobili 2… milijuna i nešto kuna, dok je Porezna osporavala iznos povrata, tvrtka se je žalila te smatra da Porezna uprava duguje 1… kuna i nešto tvrtki, ali isto tako da je nakon toga Porezna uprava donijela novo porezno rješenje kojim se osporava da su kupili firmu na koji način se stvorio dug od 2… kuna, jer se kupoprodajna cijena firme tumačila kao isplata drugog dohotka i umjesto da Porezna firmi uplati 1… i nešto kuna, sve doprinose i poreze na iznos od kupoprodajne cijene firme su srezali, tako da on sada duguje državi. Vezano za ugovore u ustupanju navodi da je postojala opcija radnike otpustiti ili im dati priliku da odrade jedan period u nekoj drugoj firmi, pa su jednostavno ustupili radnike i za to vrijeme im plaćali i plaće i doprinose, a sve je napravljeno transparentno, potpisani su ugovori koji su i pokazani Poreznoj upravi. Pri zapošljavanju tih ljudi nije imao namjeru da uskrati sredstva državnom proračunu. Nadalje je naveo da je trgovačko društvo M. M. d.o.o. I. osnovano u 1. m. 2.., a društvo je kupilo trgovačko društvo I. d.o.o. A. G. Z. i postalo vlasnikom u 100%. U kritično vrijeme on je bio direktor u trgovačkom društvu M. I.. Kritičnog dana koji se navodi u točki I. optužnice 2. t. 2.. predali su prijavu za porez na dobit a morali su priložiti i potvrdu Ministarstva šumarstva regionalnog razvoja i vodnog gospodarstva o tome da ispunjavaju uvjete za poslovanje po posebnim uvjetima za I skupina s područjem od posebne državne svrhe, a sve u svrhu poreznih olakšica i oslobođenja od plaćanja poreza na dobit. U to vrijeme je država stimulirala da se što više otvaraju poduzeća na području posebne državne skrbi radi smanjivanja nezaposlenosti. U vrijeme poslovanja od 2.- 2. nisu imali manje od 6 radnika. Trgovačko društvo A. d.o.o. I. je investiralo u trgovačko društvo M. M. i bili su jedini i 100% vlasnici i radio je prema nalogu vlasnika A. I., a bio je direktor u više društava te nije mogao poznavati sve djelatnike tih društava, a pogotovo što se nije svakodnevno nalazio na lokaciji u I. nego najviše u Z.. Zamjenika u I. nije imao nego su tu bili zaposlenici i jedna vanjska suradnica koja je vodila knjigovodstvo. Promet društva M. i I. je iznosio 2. 8.-9. milijuna kuna i pored takvog prometa nisu imali nikakav interes da ne plate porez na dobit u iznosu koji se navodi u optužnici. Kao dokaz naveo je da može priložiti presliku izvješća porezne uprave iz informacijskog sustava od 5.3.2.. u kojem je navedeno da je stanje nula. Netočni su navodi iz optužnice da je on neistinito prikazivao porezne olakšice i oslobođenja za područje I skupine Područja posebne državne skrbi s osnova zapošljavanja više od 5 zaposlenih na neodređeno vrijeme što je bio uvjet za olakšice i oslobođenje prema zakonu. Da bi se olakšice dobile oni su morali podnijeti potvrdu Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva o tome koliko radnika zapošljavaju u poduzeću te priložiti ugovore o radu za djelatnike, a kao dokaz da su potvrde bile izdane priložio je iste za 2. i 2.. Da društvo nije ispunjavalo uvjete, ne bi niti dobilo odobrenje.

5. Predstavnik II-optužene pravne osobe nije želio iznositi obranu za pravnu osobu niti odgovarati na postavljena pitanja, tako da ga sud nije mogao ispitati na okolnosti iz optužnog akta.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su kaznena prijava Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb od 1. l. 2.. (list 4-14 spisa), zapisnik Porezne uprave Područnog ureda Zagreb od 2. r. 2.. (list 15-40), porezno rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb od 1. s. 2.. (list 41-59), zaključak Ministarstva financija Financijske policije od 5. t. 2.. (list 60-63), povijesni izvadaka iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Z. (list 69-74a), povijesni izvadaka iz Sudskog registra Trgovačkog suda u O. za društvo A. d.o.o. (list 95-97), rješenje Trgovačkog suda u O. broj:T.-./1. od 2.. s. 2.. (list 98-100), rješenje Trgovačkog suda u Z. broj:T.- 0./. od 2. t. 2.. (list 75-86), rješenje Trgovačkog suda u Z. broj:T.-./. od 1. k. 2.. (list 108-123), ugovor o ustupanju radnika od 2. o. 2.. (87-88), dodatak I ugovoru o ustupanju radnika od 2. o. 2.. (list 89-90), dodatak II ugovoru o ustupanju radnika od 2. t. 2.. (list 91-92), porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z. broj:UP/I-.-./.-./. od 1. v. 2.. (list 153-163), prijava za ostvarenje porezne olakšice od 1. s. 2.. i od 9. o. 2.. (list 276-278), izjave M. M. d.o.o. (list 279,293,294,295), potvrde Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva (list 280,296), račun dobiti i gubitka od 1. s. 2.. do 3. p. 2. (list 281- 286), račun dobiti i gubitka od 1. s. 2.. do 1. s. 2.. do 3. p. 2.. (list 297-298), stanje bilance na dan 3. p. 2. (list 299-302), prijava poreza na dobit od 1. s. 2.. do 3. p. 2.. (list 287-292), prijava poreza na dobit od 1. s. 2.. do 3. p. 2.. (list 303-306), izvod iz Matične knjige radnika M. M. d.o.o. (list 307-308), nalaz vještaka FIBA d.o.o. za reviziju i porezno savjetovanje od 1. l. 2.. (204-229), a uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svj. V. B. od 1. o. 2.. (list 174-176, 326,), zapisnik o ispitivanju svj. M. V. od 1. o. 2.. (list 177-178, 327), zapisnik o ispitivanju svj. H. M. od 1. o. 2.. (list 183-185, 327), ispitan je vještak za financije, reviziju i računovodstvo D. B., te su pročitani podaci iz kaznene evidencije za optuženika (list 372-373), dok su odbijeni dokazni prijedlozi I i II-optuženika za ispitivanjem na raspravi svjedoka S. N., te dokazni prijedlozi I-optuženika za ponovnim ispitivanjem svjedoka M. V. i H. M., za pribavljanjem spisa nadležnog Ministarstva regionalnog razvoja te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, kao i za provođenjem dopunsko financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

7. Po ocjeni suda, a na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući u smislu čl. 450. st. 2. ZKP/08 svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, razmatrajući i obranu I-optuženika M. P., sud smatra dokazanim da je I-optuženik M. P.a počinio, a da je II-optužena pravna osoba I. M. G. A. d.o.o. Z. odgovorno za kazneno djelo utaje poreza i dr. davanja iz čl. 286. KZ/97, a ne za kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. u svezi sa st. 2. KZ/11, a kako im je to stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

8. Provedenim dokazima kao nesporno je utvrđeno:

- da je I-optuženik M. P. u inkriminirano vrijeme bio direktor trgovačkog društva M. d.o.o. I. koje je dana 15.12.2011. brisano iz sudskog registra jer je pripojeno društvu I. M. G. A. d.o.o. Z.. Isto je utvrđeno uvidom u zapisnik Porezne uprave Područnog ureda Z. od 21. rujna 2012. (list 15-40), te uvidom u rješenje Trgovačkog suda u O. broj T.-./.-. od 1.. p. 2.. (list 90-100)

- da su trgovačko društvo M. M. d.o.o. I. kao ustupitelj i trgovačko društvo A. d.o.o. I. kao primatelj dana 2. o. 2.. zaključili Ugovor o ustupanju radnika, a istoga dana i Dodatak I ovome Ugovoru, a dana 2. t. 2.. i Dodatak II istom Ugovoru, prema kojima trgovačko društvo M. d.o.o. I. trg. društvu A. d.o.o. I. ustupa na neodređeno vrijeme radnike M. V., S. N. i H. M., s tim što će se svi troškovi njihove neto plaće, zakonski propisani doprinosi na i iz plaće radnika, naknada na plaće radnika te svi materijalni i zavisni troškovi radnika na kraju svakog mjeseca obračunati te poslati na naplatu primatelju do 10-tog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Isto je utvrđeno uvidom u navedeni Ugovor o ustupanju radnika te u Dodatke I i II navedenom Ugovoru na listovima 87-92.

- da je u trgovačkom društvu M. M. d.o.o. I. tijekom 2.. bilo zaposleno ukupno 6 radnika, s tim što su radnici H. M., M. V. i S. N. radne odnose u ovom društvu zasnovali dana 2. o. 2.. Isto je utvrđeno uvidom u presliku Izvoda iz Matične knjige radnika M. M. d.o.o. na listu 307-308

- da je I-optuženik M. P. kao direktor trgovačkog društva M. M. d.o.o. I. dana 2. t. 2.. za ovo društvo predao Poreznoj upravi godišnju prijavu poreza na dobit za 2. Isto proizlazi iz sadržaja kaznenih prijava Porezne uprave na listu 4-14, a isto je u svojoj obrani učinio nespornim i sam I-optuženik M. P..

- da je trgovačko društvo M. M. d.o.o. I. za 2.. ostvarilo pravo na poreznu olakšicu iznosu od 2. kuna po čl. 24. Zakona o područjima posebne državne skrbi ( NN 86/08) i čl. 5. Pravilnika o načinu ostvarivanja porezne olakšice obveznika poreza na dobit na područjima posebne državne skrbi (NN 93/09). Isto je utvrđeno uvidom u potvrde Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Klasa: .- 0./0.-0./. Ur broj:.-0.-0.-0.-. od 3. l. 2.. na listu 280.

9. Sporno je da li su godišnjoj prijavi poreza na dobit za 2008. navedeni lažni podaci o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđenje iznosa porezne obveze, a time i pitanje krivnje i kaznene odgovornosti optuženika za kazneno djelo utaje poreza i dr. davanja iz čl. 286. KZ/97.

10. I-optuženiku M. P. je stavljeno na teret da je dana 2. t. 2.. u I., kao direktor trgovačkog društva M. M. d.o.o. I., u nakani uskrate sredstava Državnom proračunu Republike Hrvatske izbjegavanjem plaćanja poreza na dobit, podnio Poreznoj upravi, Područnom uredu V., Ispostavi I. godišnju prijavu poreza na dobit za 2. u kojoj je protivno odredbi čl. 6. st. 1. t. 5. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08) neistinito iskazao porezne olakšice i oslobođenja za područje prve skupine s područja posebne državne skrbi po osnovu zapošljavanja više od pet zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme što je uvjet za iskazane olakšice i oslobođenja prema odredbi čl. 24. Zakona o područjima posebne državne skrbi (NN, broj 86/08), iako znajući da je u društvu stvarno u 2. godini bilo zaposleno troje zaposlenika, jer su ostala tri djelatnika društva od 2. o. 2.. po Ugovoru o ustupanju radnika stvarno radili u povezanom društvu A. d.o.o. I., temeljem kojih podataka je na osnovu neistinito iskazanih olakšica društvo M. M. d.o.o. I. neosnovano iskoristilo olakšicu oslobođenja od obveze plaćanja poreza na dobit te time za iznos neobračunatog i neplaćenog poreza na dobit za 2.. u iznosu od 2… kuna ostvarilo znatnu protupravnu imovinsku korist, oštetivši za navedeni iznos državni proračun Republike Hrvatske.

11. Odredbom članka 6. st. 1. t. 5. Zakona o porezu na dobit propisano je da se porezna osnovica iz čl. 5. ovoga Zakona smanjuje za svotu plaća i doprinosa na plaću novih zaposlenika za razdoblje za koje se utvrđuje porez, a koja je isplaćena do dana podnošenja porezne prijave.

12. Odredbom članka 24. Zakona o područjima posebne državne skrbi propisano je da obveznici poreza na dobit koji obavljaju djelatnost na području posebne državne skrbi, osim djelatnosti poljoprivrede i ribarstva, i zapošljavaju više od 5 zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% zaposlenika ima prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi, i to obveznici poreza na dobit koji obavljaju djelatnost na području I skupine područja državne skrbi, ne plaćaju porez na dobit u razdoblju od 2.-2..

13. Dakle, u smislu navedenih zakonskih odredbi uvjet za oslobođenje od plaćanja poreza na dobit u inkriminirano vrijeme bio je taj da su obveznici poreza na dobit, a u konkretnom slučaju i trgovačko društvo M. M. d. o.o. I. čiji je direktor tada bio upravo I-optuženik M. P., zapošljavao više od 5 zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme.

14. Iako u zakonu to nije izričito navedeno, sigurno je da je intencija zakonodavca bila da zaposlenici stvarno obavljaju poslove u trgovačkom društvu odnosno obvezniku poreza na dobit koji obavljaju poslove na području posebne državne skrbi, a ne da u istome budu samo formalni ili fiktivno zaposleni.

15. Međutim, provedenim dokazima i to preslikom Izvoda iz Matične knjige radnika M. M. d.o.o. I. te ugovorima o ustupanju radnika i dodatcima ovome ugovoru je utvrđeno da su zaposlenici M. V., H. M. i S. N. radne odnose u društvu M. M. d.o.o. I. zasnovali 2.0.2.., te da su istoga dana ustupljeni na rad trgovačkom društvu A. d.o.o. I. što znači da isti nikada nisu stvarno radili u društvu M. M. d.o.o. I., a što su u svojim iskazima potvrdili i M. V. i H. M. koji su u ovom postupku ispitani kao svjedoci i čije iskaze je sud ocijenio kao uvjerljive i vjerodostojne jer se navedeni iskazi međusobno slažu i u istima nema proturječnosti.

16. Stoga je očito da su u godišnjoj prijavi poreza na dobit za 2. koju je podnio I-optuženik M. P. kao direktor trgovačkog društva M. M. d.o.o. I. neistinito iskazane porezne olakšice i oslobođenja za područje I skupine s područja posebne državne skrbi po osnovu zapošljavanja više od 5 zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, iako je u trgovačkom društvu M. M. d.o.o. I. tijekom 2. stvarno bilo zaposleno 3 zaposlenika, jer su ostala 3 djelatnika Ugovorom u ustupu od 2. o. 2.. stvarno radila u poduzeću A. d.o.o. I..

17. Budući da iz sadržaja optužnice proizlazi da je I-optuženik M. P. inkriminirano djelo počinio dana 2. t. 2.., a da je 1. s. 2.. stupio na snagu novi Kazneni zakon (KZ/11), sud je u smislu odredbe članka 3. st. 3. KZ/11 ispitao da li postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela utaje poreza i drugih davanja iz čl. 286. KZ/97 i kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, odnosno da li se činjenično stanje koje je navedeno u optužnici može podvesti pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog Kaznenog zakona (KZ/11).

18. Sud je našao da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela utaje poreza i drugih davanja iz čl. 286. KZ/97 i kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, te je primijenjen Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela (KZ/97).

19. Naime, za oba kaznena djela zapriječene su identične kazne – kazne zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, međutim, stari Kazneni zakon (KZ/97) je blaži za optuženika budući da se ublažavanjem kazne za kazneno djelo iz čl. 286. KZ/97 i u smislu odredbe čl. 57. st. 2. Alineja 6 istoga Zakona kazna može ublažiti do najmanje zakonske mjere kazne zatvora koja u smislu odredbe čl. 53. st. 1. KZ/97 iznosi 30 dana, dok se u smislu odredbe čl. 49. st. 1. t. 4. KZ/11 ublažavanjem kazne za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11 kazna može ublažiti do 3 mjeseca zatvora.

20. S obzirom na provedene dokaze i neprijeporno utvrđene činjenice, sud je našao da u radnjama I-optuženika M. P., a kako je opisano u izreci presude, stoje sva obilježja kaznenog djela utaje poreza i drugih davanja iz čl. 286. KZ/97, pa je I- optuženika M. P. za ovo djelo proglasio krivim jer je našao da je isti kazneno odgovoran, jer nema osnova koje isključuju njegovu krivnju i kaznenopravnu odgovornost.

21. Ovo zato što je kao direktor trgovačkog društva M. M. d.o.o. I. za ovo društvo podnio Poreznoj upravi godišnju prijavu poreza na dobit za 2.. u kojoj je neistinito iskazao porezne olakšice i oslobođenja za područje I skupine područja posebne državne skrbi o osnovu zapošljavanja više od 5 zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, što je bio uvjet za iskazne olakšice i oslobođenja prema odredbi čl. 24. Zakona o područjima posebne državne skrbi, čime je trgovačko društvo M. M. d.o.o. I. neosnovano iskoristilo olakšicu oslobođenja od obveza plaćanja poreza na dobit u iznosu od 2.. kuna.

22. I-optuženik M. P. je ovo djelo počinio sa izravnom namjerom. On je svakako bio svjestan da je u trgovačkom društvu M. M. d.o.o. I. stvarno bilo zaposleno samo 3 zaposlenika jer su ostala 3 djelatnika temeljem Ugovora o ustupanju radnika stvarno radili u trgovačkom društvu A. d.o.o. I., pa unatoč tome on podnosi godišnju prijavu poreza na dobit temeljem koje je njegovo društvo M. M. d.o.o. I. oslobođeno od obveze plaćanja poreza na dobit u iznosu od 2… kuna.

23. Za ocjenu krivnje i kaznene odgovornosti optuženika provedenim dokaznim sredstvima utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti pa nije bilo potrebe da se dalje izvode dokazi. S tim u svezi sud je odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem na raspravi svjedoka S. N., za ponovnim ispitivanjem svjedoka M. V. i H. M, za pribavljanjem spisa nadležnog Ministarstva regionalnog razvoja te Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske, kao i za provođenjem dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

24. I i II-optuženici su predložili da se kao svjedok na raspravu pozove i ponovno ispita S. N koji je ranije već ispitan kao svjedok, a čitanju čijeg iskaza se obrana protivila, tako da isti iskaz na raspravi nije pročitan. Dokazni prijedlog za ponovnim ispitivanjem svjedoka S. N. odbijen je iz razloga što isti nije važan za odlučivanje u ovom predmetu jer je provedenim dokazima utvrđeno da S. N. nikada nije stvarno radio u trgovačkom društvu M. M. d.o.o. Ilok, budući da je istoga dana kada je sa trgovačkim društvom M. M. d.o.o. I. zaključio ugovor o radu (25. ožujka 2008.), ustupljen na rad u trgovačko društvo A. d.o.o I.

25. I-optuženik je predložio da se ponovno pozovu i ispitaju svjedoci M. V. i H. M. i to na okolnost kada su zasnovali radni odnos u poduzeću M. M. d.o.o. I., kada su ustupljeni na rad u drugo poduzeće, da li su potpisali suglasnost za ustupanje na rad u drugo poduzeće i koje su poslove konkretno radili i koliko dugo. Ovi dokazni prijedlozi su odbijeni iz razloga što isti također nisu važni za odlučivanje u ovom predmetu. Budući da su vrijeme trajanja radnog odnosa ovih svjedoka u poduzeću M. M. d.o.o. I i vrijeme kada su ustupljeni na rad u drugo poduzeće već utvrđeni tijekom ovog postupka, a okolnosti da li su isti potpisali suglasnost za ustupanje na rad u drugo poduzeće te koje su poslove tamo radili nisu od utjecaja na ishod ovog kaznenog postupka.

26. I-optuženik je nadalje predložio da se od nadležnog Ministarstva regionalnog razvoja zatraži kompletan spis broj Klasa:410-01/10-01/133, Klasa:410- 01/09-01/42 vezan za izdavanje potvrde poduzeću M. M. d.o.o. I. za zadovoljavanje uvjeta ovoga društva za oslobađanje plaćanja poreza na dobit u smislu Zakona o područjima posebne državne skrbi, a iz čega bi bilo vidljivo da li je nadležno Ministarstvo regionalnog razvoja raspolagalo s podacima da je dio zaposlenika društva M. M. d.o.o. I bio ustupljen društvu A. d.o.o. I. I ovaj dokazni prijedlog odbijen je kao suvišan i nevažan budući da je nadležno Ministarstvo potvrdu o zadovoljavanju uvjeta za oslobađanje poreza na dobit izdavalo na temelju podataka koje su mu predočavale stranke.

27. I-optuženik je također predložio i da se od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zatraži spis posl. broja Usž-608/16-3, a u upravnom postupku koji je poduzeće I. M. G. A. d.o.o. Z. vodilo protiv rješenja porezne uprave kojim je utvrđeno neosnovano potraživanje državnog proračuna prema navedenom društvu u iznosu od 2.. milijuna kuna, radi neosnovane porezne obveze. I ovaj dokazni prijedlog je odbijen kao suvišan i nevažan jer se u konkretnom slučaju radilo o potpuno drugom postupku, i to upravnom, koji nije niti u kakvoj vezi sa inkriminacijama koje su u ovom kaznenom postupku stavljene na teret optuženicima.

28. Odbijen je kao suvišan i nevažan i dokazni prijedlog I-optuženika za dopunom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja da li je inkriminirani iznos od 2… kuna uplaćen u državni proračun, jer su obilježja inkriminiranog djela ostvarena već samim trenutkom davanja lažnih podataka Poreznoj upravi koji su od utjecaja na utvrđenje iznosa porezne obveze, neovisno o tome da li je inkriminirani iznos naknadno možda i uplaćen u državni proračun

29. Za počinjeno djelo sud je I-optuženika M. P. proglasio krivim te ga je temeljem čl. 286. KZ/97 u svezi sa čl. 50. i 56. KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 67. st. 1., 2, 3. 4., i 5. KZ/97 I-optuženiku je izrečena uvjetna osuda, tako da mu se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ako I-optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. 30. Prilikom odlučivanja o kazni sud je cijenio stupanj krivnje I-optuženika M. P. kao i druge okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne.

31. Od olakotnih okolnosti sud je I-optuženiku cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, te okolnost da je isti otac dvoje mlt. djece, dok mu kao otegotno sud nije uzeo ništa posebno.

32. Cijeneći olakotne okolnosti na strani I-optuženika, sud mu je izrekao uvjetnu osudu smatrajući da će se istom postići svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ/97.

33. Mišljenje je suda da će se i samim upozorenjem uz prijetnju kaznom i bez njezina izvršenja dovoljno utjecati na I-optuženika M. P. da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i da je izrečena sankcija adekvatna težini počinjenog djela, stupnju pogibeljnosti djela i stupnju krivnje I-optuženika.

34. Kako se u smislu odredbe čl. 5. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela odgovornost pravne osobe temelji na krivnji odgovorne osobe, te kako je nesporno da je I-optuženik M. P. u inkriminirano vrijeme bio odgovorna osoba u poduzeću M. M. d.o.o. I a čiji je sveopći pravni slijednik II-optužena pravna osoba I. M. G. A. d.o.o. Z., sud je II-optuženu pravnu osobu I. M. G. A. d.o.o. Z. proglasio odgovornom za kazneno djelo iz čl. 286. KZ/97 u svezi sa čl. 3. st. 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

35. Za navedeno kazneno djelo sud je optuženu pravnu osobu I. M. G. A. d.o.o. Z. kaznio novčanom kaznom od 1… kuna, što je u skladu sa čl. 10. Zakona o dogovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a koju kaznu je optužena pravna osoba dužna platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

36. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu temelji se na odredbi čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08. Sud je obveza optuženike M. P. i I. M. G. A. d.o.o. Z. da oštećeniku R. H. na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno isplate iznos od 3… eura / 2… kuna a koji iznos je tijekom postupka nesporno utvrđen kao visina štete na strani oštećene R. H., tako da podaci kaznenog postupka daju pouzdanu osnovu za potpuno presuđenje.

37. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. st. 1. ZKP-a u svezi s člankom 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08. Sud je obveza I- optuženika M. P. te II-optuženu pravnu osobu I. M. G. d.o.o. Z. da na ime troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja solidarno plate iznos od 1.964,96 eura/ 14.805,00 kuna, te također solidarno na ime troškova svjedoka iznos od 61,50 eura / 463,40 kuna, a na ime paušala svatko od njih iznos od po 132,72 eura / 1.000,00 kuna, pri čemu je imao u vidu trajanje i složenost postupka te imovno stanje optuženika. Naime, I-optuženik M. P. je zaposlen te ostvaruje stalna mjesečna novčana primanja, dok je II-optužena pravna osoba I. M.. G. d.o.o. Z. trgovačko društvo koje ostvaruje dobit, pa su ovi optuženici stoga u mogućnosti ove troškove i platiti.

U Vinkovcima, 21. listopada 2022.

Sudac

Antun Bušić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se predaje putem ovoga suda u pismenom obliku u 3 (tri) primjerka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima na br. KO-DO-

2. I-optuženik

3. Branitelj

4. Predstavnik II-optužene pravne osobe