Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-1569/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. a. d.o.o., Z., OIB: …, protiv ovršenika D. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. Š., odvjetniku u Z., radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-626/22-4 od 29. svibnja 2022., dana 21. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-626/22-4 od 29. svibnja 2022.

II. Odbija se kao zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijenos ovršenika za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate.

2. Protiv rješenja žali se ovršenik zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odnosno podredno, isto preinačiti i prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava prihvatiti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da je ovršenik Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Također, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Na temelju utvrđenja da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, što je, sukladno čl. 210. st. 1. i 2. u svezi s 65. st. 1. OZ, pretpostavka za donošenje rješenja za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, sud prvog stupnja je prijedlog ovršenika odbio.

6. Utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP a niti je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka koje žalbene razloge u žalbi ističe ovršenik.

7. Ovršenik u žalbi osporava ocjenu suda prvog stupnja da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio tu odlučnu činjenicu za što je dao logične, razumljive i dostatne razloge koje ovaj sud u potpunosti prihvaća, a koje ovršenik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Neosnovni su žalbeni navodi ovršenika kojima ističe da nije dužan dokazivati obujam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Naime, sukladno čl. 65. st. 1. u svezi s čl. 210. st. 2. OZ jedna od pretpostavki za odgodu prijenosa je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate odnosno provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. To konkretno znači da je ovršenik u prijedlogu za odgodom prijenosa bio dužan u obliku činjenične tvrdnje navesti kakvu bi štetu provedbom postupka izravne naplate trpio, zašto bi ta šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, te u svrhu dokazivanja tih svojih tvrdnji priložiti odgovarajuće dokaze s time da je trpljenje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršenik dužan dokazati na razini vjerojatnosti. Ovršenik to u postupku nije učinio tako da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke da se prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa prihvati.

8. Iz žalbe ovršenika proizlazi da ovršenik smatra da je sama činjenica da je predmet naplate u postupku izravne naplate tražbina u visini glavnice od 81.493,32 kn dovoljna za stvaranje zaključka na razini vjerojatnosti da bi ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Međutim, takvo pravno shvaćanje je pogrešno, a isto ne proizlazi niti iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ. Naime, nastanak odnosno trpljenje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ocjenjuje se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja s time da je ovršenik dužan u prijedlogu za odgodu prijenosa jasno navesti kakvu bi štetu provedbom prijenosa trpio i zašto bi ista njemu bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, te potom tu odlučnu činjenicu dokazati na razini vjerojatnosti. Pritom visina tražbine koja je u postupku izravne naplate naplaćuje sasvim sigurno predstavlja činjenicu o kojoj treba voditi računa, ali ista, sama za sebe, u situaciji kada ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom i kada nisu poznate ostale okolnosti konkretnog slučaja (primjerice, imovno stanje ovršenika i sl.) ne znači da će ovršenik provedbom postupka izravne naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

9. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio odredbe čl. 210. st. 1. i 2. i čl. 65. st. 1. OZ pri čemu nije počinio niti bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i koje ovršenik ističe u žalbi.

10. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

11. Ovršeniku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ).

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. listopada 2022.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.