Poslovni broj: 4 Ps-1/2022-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Zorani Matešić, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice N. Č. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice K. Č. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. T., odvjetnik u Z., radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 7. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tuženice osobno i zamjenice punomoćnika tuženice, 21. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici K. Č. iz K., OIB: …, da iseli iz kuće i gospodarskih zgrada koje se nalaze u K. na adresi …, a izgrađene su na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. … k.o. K. i to kčbr. … kuća broj 4, dvije zgrade, dvorište i oranica od 1421 m2, te da predmetnu nekretninu slobodnu od svih svojih stvari i osoba preda u posjed tužiteljici N. Č. iz K., OIB: …, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici K. Č. da tužiteljici N. Č. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.320,00 kuna / 440,64 eura uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 21. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice N. Č. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. listopada 2022. pa do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tuženice K. Č. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.900,00 kuna/ 384,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. listopada 2022. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. … k.o. K. i to kčbr. … kuća broj 4, dvije zgrade, dvorište i oranica od 1421 m2. Ističe da tuženica bespravno stanuje na gornjem katu obiteljske kuće na adresi K., …, a koja je kuća izgrađena na navedenoj nekretnini. Tužiteljica je po svom punomoćniku poslala tuženici dana 31. listopada 2014. opomenu pred tužbu u kojoj zahtjeva od tuženice da se u roku od 30 dana iseli iz predmetne nekretnine. Tuženica je opomenu pred tužbu zaprimila 3. studenoga 2014., međutim u ostavljenom roku ista nije iselila iz predmetne nekretnine niti se javila punomoćniku tužiteljice radi dogovora.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu i u protutužbi s prijedlogom za određivanje privremene mjere navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani i neutemeljeni. Ističe da je zlonamjerna i neistinita tvrdnja tužiteljice da bi ona bespravno stanovala na gornjem katu kuće na adresi K., …. Nadalje, ističe da osim što je ta tvrdnja neistinita da ona predstavlja i namjeran pokušaj zlouporabe procesnih ovlaštenja sa ciljem nezakonitog onemogućavanja tuženice u zaštiti i ostvarenju njenih zakonom zajamčenih prava. Navodi, da ona u predmetnoj kući stanuje još od 1977., a što je tužiteljici dobro poznato, da je tuženica bila u braku sa sinom tužiteljice od 1977., a koji brak je prestao 2004. Tuženica nadalje ističe da joj za cijelo vrijeme trajanja bračne zajednice između nje i sina tužiteljice M. Č., kao i nakon prestanka njihovog braka, pa sve do pokretanja ovog postupka, tužiteljica nije na bilo koji način osporavala pravo na stanovanje, korištenje i plodouživanje dijela nekretnine, odnosno trenutno prvog kata obiteljske kuće. Ističe da su osim nje u predmetnoj nekretnini živjela i djeca tuženice (unuci tužiteljice), odnosno zajednička djeca tuženice i tužiteljičinog sina M. Č.. Kćer M. odselila je 2008. , dok je sin V. odselio 2012. Naime, od 1977. tuženica je sa cijelom svojom obitelji živjela u predmetnoj kući zajedno sa tužiteljicom, te je u tom periodu tuženica za vrijeme trajanja bračne zajednice sa sinom tužiteljice o svom trošku, odnosno zajedno sa suprugom u cijelosti uredila cijeli kat predmetne kuće (kupaonica, parketi, keramika, zidovi i sl.) kao i što je o trošku svojih roditelja u cijelosti opremila namještajem i ostalim predmetni kat kuće. Tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća tuženica je za vrijeme trajanja bračne zajednice sa svojim bivšim suprugom (M. Č.) u cijelosti o vlastitom trošku adaptirala predmetnu kuću na način da je ista nadograđena te je na istu naslonjen jedan novi dvorišni objekt sa krovištem koji u odnosu na sada cijelu kuću predstavlja otprilike polovicu cijele kvadrature. Dakle, polovicu kuće iz koje ju se pokušava iseliti je izgradila tuženica sa svojim suprugom, a tužiteljica ovom tužbom ističe da je tuženica tamo bespravno što, osim što je zlonamjerno i apsurdno, je i pravno neodrživa konstatacija. Tužiteljica nije u izgradnju novog dvorišnog objekta uložila niti jednu kunu, odnosno dinar u tadašnje vrijeme. Za adaptaciju predmetne kuće je tuženica i ishodila 1986. godine kredit od strane Z. b. d.d. u visini od 1.100.000,00 dinara za pripadajućim kamatama i ostalim troškovima. Kredit je u cijelosti vraćen od strane tuženice i to ustezanjem dijela njene plaće koju je ostvarivala u društvu koje se je tada zvalo N. T., odnosno današnji E. Kao jedno od osiguranja za vraćanje predmetnog kredita je bio i zalog upisan upravo na predmetnu nekretninu. Osim svih naprijed ulaganja i građenja tuženica je za cijelo vrijeme trajanja bračne zajednice i nakon prestanka iste pa sve do današnjeg dana plaćala režije struje, odvoza smeća i lož ulja dok joj bivši suprug namjerno nije prekinuo odnosno isključio grijanje i zazidao zid zbog čega je istoj onemogućen i prodor prirodnog svjetla pa se nakon tog postupka grije na struju. Sasvim je razvidno iz svih dokaza koji prileže spisu i svih predloženih

dokaza da bivši suprug na ovaj način pokušava tuženicu onemogućiti u njenim pravima na dio kuće koji je tuženica izgradila, investirala, adaptirala i opremala i to za vrijeme trajanja bračne zajednice što predstavlja njihovu bračnu stečevinu i to u jednoj polovini. Bivši suprug je 10. lipnja 2013. darovao jednu polovinu predmetne nekretnine svojoj majci (ovdje tužiteljici), čime je nezakonito darovao i dio koji pripada tuženici i to bez ikakvog odobrenja i znanja tuženice. Na ovaj način bivši suprug sada pokušava u cijelosti nezakonito oduzeti tuženici pravo na njenu bračnu stečevinu izvodeći pravne manevre na način da njegova majka tobože „iseljava osobu koja „bespravno" stanuje u „njenoj“ kući. Prema saznanjima tuženice, ovdje tužiteljica uopće nije svjesna da tužbom pokušava iseliti tuženicu i ista (tužiteljica) navodi kako tuženoj tako i susjedima da ona to ne čini, niti to želi. Slijedom navedenog, postavlja se pitanje stvarne volje tužiteljice i da li je ona svjesna što čini što se može utvrditi njenim saslušanjem ili se radi o nezakonitom utjecaju bivšeg supruga na ovdje tužiteljicu što, ukoliko se utvrdi istinitim, predstavlja obilježja kaznenog djela prijevare. Ovim postupkom se tuženici nezakonito pokušava oduzeti bračna stečevina, višedesetljetna ulaganja ogromnih sredstava u predmetnu nekretninu, a sve kako bi se objekt u konačnici prodao i tuženicu onemogućilo u ostvarenju svojih prava karakterizirajući ju kao „bespravnog skvotera“. Naime, sasvim je jasno da tuženica u predmetnoj kući ne stanuje bez pravne osnove i to sada već skoro četrdeset godina. Osim navedenog, potrebno je spomenuti da je tuženica, osim gore spomenutog, za vrijeme trajanja bračne zajednice ulagala u predmetnu nekretninu i to na način da je svoja mjesečna primanja po osnovi plaće davala u kuću, kao i što su dodatna primanja koje je tuženica ostvarivala sa svojim suprugom (tj. hranjenje i prodavanje cca 100-200 pilića, uzgajanje i prodavanje teladi te uzgajanje pčela i prodavanje meda) ulagala u predmetnu kuću, odnosno domaćinstvo iz kojega su svi ostvarivali plodove uključivši i tužiteljicu. Prema procjeni tuženice vrijednost adaptacije kuće, ugrađenog i utrošenog građevinskog materijala, vrijednost ulaganja, uređaja i rada koji bi se odnosio na tuženicu iznosi otprilike 300.000,00 kn. Slijedom istaknutog, predlaže da se tužiteljica u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom te da se obveže ista da tuženici naknadi parnični trošak.

3. Tužiteljica se podneskom od 20. svibnja 2015. (list 40-41 spisa) očitovala na navode iz odgovora na tužbu tuženice te je istaknula da je ona vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. … k.o. K. i to kčbr. . kuća broj 4, dvije zgrade, dvorište i oranica od 1421 m2, te da svoje pravo vlasništva dokazuje izvornikom zemljišnoknjižnog izvatka koji prileži uz tužbu. Ističe da je tuženica opomenom koja joj je po punomoćniku tužiteljice upućena i dostavljena dana 3. studenoga 2014. pozvana da se u razumnom roku iseli iz predmetne nekretnine, te su tuženici ponuđena razna rješenja kako bi joj se isto učinilo što je manje otegotnim. Nadalje, je ponovo istaknula da tuženica nema nikakvih stvarnih prava na predmetnoj nekretnini, niti ima bilo kakav drugi pravni osnov za stanovanje tj. nema pravo na posjed niti pravo na uživanje predmetne nekretnine, da su potpuno bespredmetni navodi tuženice da bi tužiteljica na bilo koji način zlorabila procesna ovlaštenja i onemogućavala tužiteljicu u zaštiti i ostvarivanju njezinih prava. Isto tako čini nespornim da tuženica u predmetnoj kući stanuje od 1977. godine, međutim ta činjenica tuženici ne daje pravo na stanovanje, jer je predmetna nekretnina vlasništvo tužiteljice i ne predstavlja suvlasništvo niti zajedničko vlasništvo po bilo kojoj pravnoj osnovi. Navodi, da se tuženica nakon zaključenja braka sa njezinim sinom doselila u već dovršenu i potpuno izgrađenu kuću. Ističe da je gradnja kuće započela još 1964. godine, a da je kuća u potpunosti 4. dovršena do 1977. godine. Tuženica se sa suprugom njezinim sinom Mladenom Čunčićem nakon nekog kraćeg vremena

preselila na gornji kat kuće. Na gornjem su katu kuće postojale četiri sobe. Dvije sobe su bile u potpunosti uređene i u jednoj je stanovao njezin drugi sin K. Č. Preostale dvije sobe su bile nedovršene - na podovima su nedostajale glazure i parket, a zidovi nisu bili ožbukani finom žbukom. Tuženica je sa svojim tadašnjim suprugom i sinom tužiteljice M. Č. uredila i opremila dvije sobe na katu. Tuženica je bila u braku sa sinom tužiteljice M. Č. Predmetni je brak sklopljen dana 17. prosinca 1977., a razveden je dana 21. prosinca 2004. presudom O. s. u V. G. poslovni broj: P2-135/04, koja je dakle istoga dana postala pravomoćna. Međutim, tužiteljica ističe da je faktična bračna zajednica između tuženice i njezina sina M. Č. raskinuta još 1998. godine, kada se suprug tuženice odselio iz kuće. Tuženica je navedeni faktični prekid bračne zajednice potvrdila i svojim iskazom na zapisniku u predmetu naslovnog suda poslovni broj: P2-135/04. Tužiteljica je opomenom koju je tuženica zaprimila dana 3. listopada 2014. pozvala istu da se u razumnom roku iseli iz predmetne nekretnine. Ostali navodi su točni, ali nisu pravno relevantni za odlučivanje u navedenom postupku. Tužiteljica osporava sve ostale pravne i činjenične navode koje iznosi tuženica. Neistiniti su navodi da bi tuženica o vlastitom trošku adaptirala spornu kuću kao niti da je na bilo koji način sudjelovala u gradnji dvorišnog objekta koji sada u naravi predstavlja novu kuću sa posebnim izdvojenim ulazom. Novi dvorišni objekt je nakon faktičnog prestanka bračne zajednice 1998. i nakon razvoda braka u cijelosti izgradio i za sebe uredio sin tužiteljice M. Č., a tuženica sada navedenu činjenicu izokreće i zlorabi kako bi za sebe pokušala ostvariti pravo koje joj ne pripada. Tuženica je za vrijeme trajanja bračne zajednice sa sinom tužiteljice zaista sudjelovala u financiranju nove fasade na tada izgrađenoj kući tužiteljice (vrijednost 1.120.000 dinara), dok je sve ostale radove do ukupnih 3.712.880 dinara financirala kreditima i prihodima od prodaje druge imovine tužiteljica i njezina majka L. K.. Navedena investicija tužiteljice u fasadu kuće, a niti sudjelovanje u uređenju kata kuće na kojem je živjela sa svojim bivšim suprugom, ne daju joj pravo na suvlasništvo, nego eventualno na povrat ulaganja, tj. na obveznopravni zahtjev. Ostali navodi tuženice, osim što su neistiniti, zlonamjerni i paušalni, niti nisu u nikakvoj svezi sa predmetnim postupkom i evidentno predstavljaju činjenični historijat na kojima tuženica temelji svoju protutužbu, a koja je izdvojena iz predmetnog spisa na novi poslovni broj: P-472/2015 ovog suda. Smatra da je njezin tužbeni zahtjev osnovan i dokazan izvornikom zemljišnoknjižnog izvatka, te predlaže da se donese presuda temeljem stanja spisa i prihvati njezin tužbeni zahtjev u cijelosti kao i da se tuženicu obveže da joj naknadi troškove parničnog postupka.

5. Postupak se po protutužbi tuženice razdvojio i isti se vodio kod ovog suda pod novim poslovnim brojem P-472/2015. Dok se potonji postupak vodio, ovaj postupak je za to vrijeme bio u prekidu. U postupku koji se razdvojio pod poslovnim brojem P- 472/2015 utvrđivalo se pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini tužiteljice ovdje tuženice K. Č.. Navedeni postupak je pravomoćno okončan odlukom Ž. s. u Z. poslovni broj Gž-582/2019-2 od 25. kolovoza 2019., te je navedenom presudom zahtjev tužiteljice ovdje tuženice K. Č. pravomoćno odbijen.

6. Sud je tijekom postupka izveo dokaze čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka … k.o. K. (list 4 spisa), opomene pred tužbu (list 5-6 spisa), presude Ž. s. u Z. Gž-582/2019-2 od 25. kolovoza 2019. (list 56-59 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tuženice kao stranke (list 67 spisa).

6.1. Tuženica je prvotno predložila izvesti dokaze čitanjem rješenja od 18. rujna 1986. (list 22 spisa), Ugovora o kreditu zaključenog između Z. b. i Č. K. od 19. rujna 1986. (list 23-24 spisa), računa br. 25/K/Š. od 26.9.1986. (list 25 spisa), troškovnik br. 51/4-86 za adaptaciju obiteljske kuće iz travnja 1986. izrađen po M. B., dipl. ing. arh. (list 26-32 spisa), povijesni zk izvadak (list 33-34 spisa), no kako je tijekom postupka odustala od ovih dokaznih prijedloge sud ove dokaze nije izveo. Naime, tuženica je na ročištu održanom 25. travnja 2022. (list 65 spisa) ostala samo kod dokaznog prijedloga za saslušanjem tužiteljice i tuženice na okolnost da su iste u dobrim odnosima kao i to da tužiteljica nije svjesna da ona protiv tuženice vodi postupak radi iseljenja.

6.2. Punomoćnik tužiteljice je naveo da se odriče dokaznog prijedloga saslušanja tužiteljice.

6.3. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnost da je ista u dobrim odnosima s tuženicom kao i da ista nije svjesna da protiv tuženice vodi postupak iz razloga što to nije pravno relevantno za ovaj predmet spora.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14. , 70/19., 80/22 dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

8. Predmet spora je zahtjev za iseljenjem tuženice K. Č. i predajom u posjed nekretnine u vlasništvu tužiteljice N. Č..

9. U konkretnom slučaju tužiteljica je podnijela reivindikacijsku tužbu iz čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) kojom kao vlasnik neposjednik traži od tuženice kao posjednika povrat individualno određene stvari.

8.1. Naime, u navedenoj situaciji tužiteljica mora dokazati vlasništvo stvari, faktičnu vlast tuženice te identitet stvari.

10. Nadalje, odredbom članka 162. stavka 1. ZVDSP propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, a st. 2. istog članka određuje da vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti.

11. Između stranka nije sporan identitet nekretnine, da je tužiteljica vlasnica kuće u kojoj živi tuženica, kao i to da je tuženica u posjedu iste (gornji kat kuće) bez valjane pravne osnove, a što je tuženica i sadržajno priznala na ročištu održanom 7. rujna 2022. (list 67 spisa).

12. Među strankama je sporno mora li tuženica iseliti iz predmetne nekretnine s obzirom da smatra da su ona i tužiteljica u dobrim odnosima (tužiteljica i tuženica su bile u tazbinskom srodstvu - tužiteljica svekrva, a tuženica snaha).

13. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka (list 4 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a što je tuženica i sadržajno priznala na ročištu održanom 7. rujna 2022. (list 67 spisa).

14. Uvidom u presudu Ž. s. u Z. poslovni broj Gž-582/2019-2 od 25. kolovoza 2019. (list 56-59 spisa), a koja je donesena po protutužbi tuženice K. Č. utvrđeno je da je zahtjev u ovom postupku tuženice K. Č., a kojim je ista tražila da se utvrdi da je izgradnjom dvorišnog objekta, ugrađenim materijalima, instalacijama, novcem i radom, a koja nekretnina, stvari i rad su sjedinjene s kućom u vlasništvu tužiteljice upisane u zk. ul. … k.o. K. kao nova stvar stekla suvlasništvo s tužiteljicom pravomoćno odbijen. 15. Tuženica je saslušana kao stranka, te je ista iskazala da stanuje u nekretnini koja je upisana u zk.ul. br. … k.o. K., kčbr. … kuća broj 4. Navela je da živi na katu kuće kao i to da je svjesna da je tužiteljica N. Č. vlasnica kuće u kojoj ona živi. Isto tako je navela da je s tužiteljicom u dobrim odnosima, kao i da tužiteljica nije svjesna da ona nju (tuženicu) "tjera iz kuće". Navodi da je njezin bivši suprug M. Č., a koji je ujedno i sin tužiteljice sve to preuzeo "u svoje ruke" i želi da se ona (tuženica) iseli iz predmetne nekretnine.

16. Sud je prihvatio iskaz tuženice u dijelu u kojem je ista iskazala da se nalazi u posjedu predmetne nekretnine jer je životan, kao i u dijelu da je svjesna da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, jer se taj dio podudara s ispravom (zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu) i presudom Ž. s. u Z. poslovni broj Gž-582/2019-2 od 25. kolovoza 2019. koje prileže spisu, međutim iskaz tuženice u dijelu u kojem je ista iskazivala da je s tužiteljicom u dobrim odnosima ovaj sud nije posebno cijenio jer taj dio nije pravno relevantan za odluku u ovoj pravnoj stvari.

17. Stoga imajući u vidu nesporne činjenice oko identiteta nekretnine, da je tužiteljica vlasnica kuće u kojoj živi tuženica, kao i to da je tuženica u posjedu iste (gornji kat kuće) bez valjane pravne osnove valjalo je u smislu odredbe čl.162.st.1. ZVDSP tužiteljici priznati pravo da od tuženice, koja posjeduje njezinu stvar bez valjanog pravnog temelja, zahtijeva iseljenje iz kuće i gospodarskih zgrada koje se nalaze u K. na adresi …, a izgrađene su na nekretnini upisanoj u zk.ul. br. … k.o. K. i to kčbr. … kuća broj 4, dvije zgrade, dvorište i oranica od 1421 m2, te da navedene nekretnine, slobodnu od svih osoba i stvari predaju u posjed tužiteljici te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP te je tužitelju dosuđena jednokratna nagrada koja se odnosi zastupanje tijekom čitavog prvostupanjskog postupka (Tbr. 7 toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova

za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12,103/14,118/14, 107/15 i 37/22, dalje :OT) od ukupno 200 bodova, odnosno 2.000,00 kuna uvećan za troškove PDV od 25 %, tako da ukupni parnični trošak iznosi 2,500,00 kn. Tužiteljici su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn, kao i materijalni trošak pribave biljega od 20,00 kuna, tj. sveukupan iznos od 3.320,00 kuna / 440,64 eura pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

19. Na tako utvrđeni trošak tužiteljici pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude pa do isplate, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17 i 131/20 - dalje OZ) po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

20. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eura kao previsoko postavljen zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 21. listopada 2022. pa do isplate, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

21. Tuženici nisu priznati troškovi parničnog postupka u ukupno zatraženom iznosu od 2.900,00 kuna/ 384,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. listopada 2022. pa do isplate sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, jer ista nije uspjela u postupku, te je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

Velika Gorica, 21. listopada 2022.

DN:

Dokument je elektronički potpisan: ZORANA C=HR

O=OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

MATEŠIĆ

2.5.4.97=#130D48523332323834373339343739

Vrijeme potpisivanja:

L=VELIKA GORICA

S=MATEŠIĆ

Sutkinja:

21-1 0-2022

G=ZORANA

1 0:22:56

CN=ZORANA MATEŠIĆ

Zorana Matešić

iiiuiia

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).