Zakon.hr

Pr-5982/21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. V. iz S., …, OIB: …, zastupan po pun. J. B., odvj. u N. G., protiv

tužene R. H., MUP, zastupano po O.

S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 04.

travnja 2022., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zz tužene, a po objavi presude dana 21. listopada 2022.,

p r e s u d i o j e

Tužena R. H. za M.U.P. Z., dužna je

tužitelju G. V., S., M. G. 16 A, OIB: .., isplatiti

uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 42.295,08 kuna/ 5.613,52 eura,

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, i to kako slijedi:

- za mjesec ožujak 2008. godine iznos od 7.848,58 kuna sa z. z. kamatom tekućom od 15. travnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je

prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec svibanj 2008. godine iznos od 2.839,67 kuna sa z. z. kamatom tekućom od 15. lipnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- za mjesec lipanj 2008. godine iznos od 2.846,19 kuna sa z. z. kamatom tekućom od

15. srpnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope

HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo

tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec srpanj 2008. godine iznos od 3.238,81 kuna sa z. z. kamatom tekućom od 15. kolovoza 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

- za mjesec kolovoz 2008. godine iznos od 4.442,97 kuna sa z. z. kamatom tekućom od 15. rujna 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope

HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo

- za mjesec rujan 2008. godine iznos od 2.429,92 kuna sa z. z. kamatom tekućom od

15. listopada 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope

HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo

- za mjesec listopad 2008. godine iznos od 5.506,53 kuna sa z. z. kamatom tekućom od 15.studenog 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je

- za mjesec studeni 2008. godine iznos od 10.776,25 kuna sa z. z. kamatom tekućom od 15.prosinca 2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je

- za mjesec prosinac 2008. godine iznos od 2.366,16 kuna sa z. z. kamatom tekućom od 15. siječnja 2009. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 20.500,00 kn/ 2.720,82 eura, također sa z.z. kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Presudom ovog suda Pr-822/2016 od 18. travnja 2018 naloženo je tuženici da isplati tužitelju dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 45.411,91 kunu sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose kako je to precizirano u izreci presude kao i naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 15.125,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2.Presudom Županijskog suda u Splitu Gž-525/2018-2 od 12. listopada 2018

odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka.

3.Rješenjem Vs broj Rev -1229/2019-2 od 5. svibnja 2021 godine prihvaćena je revizija tuženice i ukinute su gore precizirane presude ovog suda i

Županijskog suda u Splitu, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.U

svojoj uputi VSRH između ostalog navodi da je sud drugog stupnja pravilno priznao 8 sati redovnog rada, 8 sati uz mogućnost prekovremenog rada, rada noću, praznikom i blagdanom, a preostalih 8 sati odmor, međutim da je izreka presude suda drugog stupnja u suprotnosti navedenim zaključkom. Navodi se da ovaj sud smatra da tužitelju pripada pravo na plaćanje s osnova prekovremenog rada za sve vrijeme provedeno na brodu ( preko 40 sati tjedno). Ovakav zaključak da je u suprotnosti pravnom shvaćanju revizijskog suda.

4.U nastavku postupka u dokaznom postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora od 12. ožujka 2013. god., obračunskih lista plaće tužitelja, radnih naloga PU SD PPP, izvoda iz registra SP, te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće

dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, izveo dokaz saslušanjem svjedoka, te dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstveno – financijske poslove dipl. oec. V. K., pregledao detaljni komentar Z. o radu, preslik zapisnika očevida s lica mjesta od 20. lipnja 2017.,

izveden dokaz saslušanjem svjedoka B. I., A. P. i A. S.,

financijsko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo A. B..

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. Pun. stranaka popisali su parnični trošak. 6. Među strankama nije sporno da je tužitelj kroz utuženo vrijeme bio zaposlenik tuženika, odnosno policijski službenik MUP-a RH PUSD, PPP S. Nije sporno ni to da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženiku u svezi mirnog rješenja spora, na što tuženik nije odgovorio.

Kao sporno ostalo je raspraviti tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom,blagdanom i u smjenama za razdoblje 1. siječnja 2008. pa do 31. prosinca 2008.

7.Pismenim podneskom od 26.ožujka 2022. pun. tužitelja je uredio tužbeni zahtjev sukladno vještvu sudskog vještaka za financije A. B. od 13. veljače 2022.

8. Na ročištu dana 30. svibnja 2017., sud je saslušao i svjedoke B. I., A.

P. i A. S. koji u svojim iskazima suglasno navode da je u utuženom razdoblju radno vrijeme bilo organizirano na način da su od ponedjeljka do idućeg ponedjeljka bili na plovidbi, a potom da su 7 dana bili slobodni, što se odnosilo na plovila tipa "A". Na plovilima tipa "B" da se plovilo 4 dana, a potom da su 4 dana bili slobodni. Ponekad da bi se na brod ukrcali u S., a ponekad na V.. Na brodu da

su morali biti 24 sata dnevno i da istog nisu smjeli napuštati, te da im se plaćao rad od 12 sati dnevno, a ponekad i 8 sati. Za vrijeme provedeno na brodu da nisu dobivali pomorski dodatak, te da sukladno pomorskim propisima nije bilo moguće da netko zamijeni bilo kojeg člana posade. Ističu da im se negdje oko 2010. ili 2011. godine počelo isplaćivati naknadu za pasivno dežurstvo, odnosno da su im platili 12

sati rada dok su na brodu, a ostalo vrijeme kao pasivno dežurstvo. U utuženom razdoblju da su na brodu bila 2 mornara, upravitelj stroja i zapovjednik, iako da je trebalo biti 6 članova posade. Brod "S. M." da ima gumenjak kojim 2 djelatnika (mornara)idu u ophodnju, a u slučaju hitne intervencije i potrebe za isplovljavanjem broda, da su morali zvati mornare iz ophodnje da se vrate na brod. Ističu da su svi članovi posade u svakom trenutku imali nekakav posao, da se brod održava cijelo vrijeme, svakodnevno se čisti, spavali su kako bi tko uhvatio trenutak, ali da se uvijek netko morao javljati na veze. U izvješćima da je zapovjednik pisao samo policijski posao, a ne kada tko kuha, čisti brod, popravlja po brodu i sl. Navode da u na brodu stalno bili u uniformi, jer ako bi ih zatekla kontrola da se odbijalo od plaće. Ističu da su stalno morali biti spremni za intervenciju (hitni medicinski prijevoz, traganje i spašavanje na moru, ribarice u krivolovu, poziv na povredu državne granice i sl.).

Međusobno su se dogovarali ako je to bilo moguće da dok jedan spava da je drugi na vezi, ali da se nije radilo o odmoru i spavanju u komadu od 8 sati. Brod S. " je dužine cca 24 m, tipa A, a postoje i brodovi tipa B koji su dužine cca 12m.

Sa plovilima tipa B se išlo na plovidbu 4 dana, a isti nemaju gumenjak, a da postoje i brodovi tipa C sa kojima se išlo u jednodnevne plovidbe. Područje djelovanja broda

S. M." da je veliko, da je isti namijenjen za nadzor državne granice.

9.Sud je izvršio i očevide na licu mjesta i to na okolnom brodu tipa B S. J. i brodu tipa B. S. na kojem je između ostalog utvrđeno u kojim uvjetima pripadnici pomorske policije obitavaju prilikom izvršenja svojih radnih zadataka. Djelatnici pomorske policije su smješteni u kabinama visine 2m, a gdje je polovina kreveta visine 1,20m, a kabine nemaju prozora, u samom plovilu postoji brodska izolacija i klima koja radi kad je ispravna, međutim u trenutku očevida klima nije radila. Širina slobodnog prostora za kretanje gdje se nalazi kuhinja, wc, da je cirka 60 cm, te da takva širina kretanja postoji i na komadnom mostu. Što se tiče broda S. tipa B da se radi o plovilu nešto većem od S.. J. tako da je kabina zapovjednika pristojne veličine, a u produžetku broda da se nalaze dva ležaja duljine 1,95 m, dok da je visina tog dijela oko 1,80m.

10. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne

novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan. 11.Na temelju članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07, dalje: ZSOSRH/07) propisana je supsidijarna primjena odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima, općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima. Stoga je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu ("Narodne novine" broj (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13,93/14) dalje: ZR) te Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 23/09,

39/09, 90/10, 89/12; dalje: KU/08). U smislu članka 94. ZR-a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću; a iz članka 43. stavak 2. ZR-a proizlazi kako puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

12.Člankom 194. ZR-a, propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je čl. 7. istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, te je čl. 90. st.1. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom.

13.Prema odredbi čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 u daljnjem tekstu KU) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 87. st. 1. Zakona o policiji. Stavkom 11. KU je određeno da ako je rad službenika organiziran na drukčiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema članku 41. KU/08 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom čl. 44. st. 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%.

Stavkom 2. propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju. Stavkom 9.

određeno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8

sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 10. određeno je da će se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatrati svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad da je rad duži od 40 sati tjedno. Stavkom 12. određeno je da su redovni mjesečni fond radnih sati, sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu,

a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

Stavkom 13. određeno je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik da može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru 1:1,5, te da mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren. Nadalje Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, u članku 2. točka 1. i 2. definira radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

14.Također valja navesti kako se tuženik često u sudskim odlukama ili žalbenim navodima u postupcima pred sudovima u pitanjima iste činjenične i pravne osnove poziva na to da nema mjesta primjeni Direktive broj 2003-88/EZ budući da je člankom 1. stavkom 2. Direktive propisano kako se ona primjenjuje na sve sektore djelatnosti, kako javne tako i privatne, u smislu članka 2. Direktive 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989., a članak 2. stavak 2. Direktive 89/391/EEZ određuje da se ta Direktiva ne primjenjuje kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektoru državne uprave, kao što su oružane snage ili policija, ili na neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti. Međutim, ta odredba propisuje i kako je u tom posebnom slučaju potrebno u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu Direktive, što po ocjeni ovog suda znači kako se dosegnute stečevine navedenih Direktiva imaju posredno primijeniti i u ovom slučaju. Naime, naziv Direktive 89/391/EEZ glasi: Okvirna direktiva o sigurnosti i zdravlju na radu, i podrazumijeva osiguranje uvjeta za sigurnost i zdravlje zaposlenika. Ako tužitelj radi i boravi sedam dana po 24 sata na brodu, ako mu se ne osigurava neprekinuti osmosatni odmor, ako na brodu nema dovoljno članova posade, ako mu se ne isplaćuju naknade posebnih dodataka s naslova sati provedenih na brodu a koji nisu "efektivno radno vrijeme", nedvojbeno se može zaključiti kako tuženik kao poslodavac nije osigurao radne uvjete koji garantiraju sigurnost i zdravlje zaposlenika. U odnosu na primjenu navedenih Direktiva, s obzirom kako u utuženom razdoblju R. H. nije bila članica

EU za navesti je da se one i ne primjenjuju izravno. Europski sud ustanovio je u pravu EU-a načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU-a te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednice, a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti.

15.Slijedom navedenog, pravilno se tužitelj poziva na primjenu KU/04 gdje je odredbom članka 39. određeno među ostalim, da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%. Ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150% te da se dodaci međusobno ne isključuju. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30

min. redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Tijekom postupka nisu dostavljena odgovarajuća rješenja o tome.

16.Dakle, temelj za plaćanje prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom je ZSOS kao opći propis, a (supsidijarno) također i u propisi o državnim službenicima i namještenicima te općim propisima o radu. S druge strane, kako tužena nije dokazala ni da je prema ZSOS organizirala preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, a što bi istu ekskulpiralo u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je dokazao pravni temelj svoje tražbine u dijelu osmosatnog prekovremenog rada dnevno.

17.Stav je VSRH da je obzirom na specifičnost ovakve službe djelatnih vojnih osoba koja se očituje u nemogućnosti napuštanje radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu i kada je životno i logično da tužitelj kao djelatna vojna osoba zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada, da ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmora po 8 sati dnevno. Taj stav prihvaća i ovaj sud te se provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na radu, ne može smatrati prekovremenim radom, stoga je prilikom isplate plaće ne može se vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24

sata.

18.Kako bi se sukladno navedenom utvrdila visina potraživanja tužitelja, a sukladno uputi višeg suda provedeno je novo financijsko vještačenje po vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove A. B. kako bi se utvrdio točan broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom te visina dodataka na plaću tužitelja kroz utuženo razdoblje, na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora. Stoga je imenovani vještak izradio vještvo na temelju tuženikove evidencije mjesečnih sati rada tužitelja za utuženo razdoblje, na temelju radnih naloga te izvještaja o obavljenim poslovima, kao i platnih lista za navedeno razdoblje. Vještak je u nalazu i mišljenju od 13. veljače 2022. utvrdio da je ukupno potraživanja tužitelja za sporni vremenski period na način da se potraživanje tužitelja s osnova prekovremenog rada za vrijeme provedeno na brodu obračunalo na način da je uzet u obzir i odmor od 8 sati dnevno, koji nije ulazio u odrađene sate prekovremenog rada, da isti ukupno iznosi 42.295,08 HRK.

Dakle, ukupno potraživanje tužitelja po predmetnoj osnovi za razdoblje od 01. ožujak 2008. godine do 31. prosinca 2008. godine da iznosi u bruto iznosu 42.295,08 HRK.

19.Ovaj sud, izrađeni nalaz i mišljenje drži vjerodostojnim i stručnim jer je sastavljeno i izrađeno po pravilima struke, a vještak je postupio po nalogu suda i to baš na način da je za utuženo razdoblje od siječnja 2008.g. pa zaključno s prosincem 2008..g. na temelju evidencije rada tužitelja kod tuženika utvrdio broj prekovremenih sati rada, a potraživanje tužitelja s osnova prekovremenog rada za vrijeme provedeno na brodu obračunalo se na način da je uzet u obzir i odmor od 8 sati dnevno, koji nije ulazio u odrađene sate prekovremenog rada.

20.Na nalaz i mišljenje vještaka za financijsko – knjigovodstvene poslove A. B. tužitelj nije imao primjedbi te je sukladno tom vještvu konačno i uredio tužbeni zahtjev, podneskom od 26. ožujka 2022, dok je tužena imala primjedbi preciziranih u podnesku od 30. ožujka 2022, što po ocijeni ovog suda nije od značaja obzirom da je tužena izričito na ročištu dana 4. travnja 2022., odustala od očitovanja financijskog vještaka na istaknute prigovore, samim time isti su paušalno istaknuti.

21.Radi svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu ukupnog iznosa od 42.295,08 HRK i donijeti odluku kao u točki I izreke ove presude time da na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate i to za razdoblje od ožujka 2008.g. do 31. prosinca 2008. god. po stopi uređenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.

god. do isplate po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta

koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zateznih kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na dosuđeni bruto iznos,.

22.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i 155., Zakona o parničnom postupku, Tužitelju je priznat trošak potreban za vođenje parnice i to zastupanja po punomoćniku prema važećoj OT kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima 26. listopada 2011., 13. travnja 2012., 18. listopada 2012., 22. veljače 2013., 23. veljače 2017., 5. listopada 2017., 15. veljače 2018., 24. studenog 2021., - (Tbr.9.st.2 – 50%) – za svako po 50 bod., za zastupanje na ročištima od 30. svibnja 2017., 6. rujna 2021., 4. travnja 2021. – za svako po 100 bodova, za sastav podnesaka od 23. siječnja 2012., 07. veljače 2013. god 20. veljače 2017., 2.

listopada 2017., 1. rujna 2021., i 26. ožujka 2022. - za svaki po 100 bodova, ukupno dakle 1.500 bodova, a što pomnoženo s 10,00 kn, koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim paušalom i PDV-om, daje iznos od 18.500,00 kn, te uvećano za trošak vještačenja u visini od 2.000,00 kn, sveukupno daje iznos od 20.500,00 kn/ 2.720,82

eura. Preostali zatraženi parnični trošak valjalo je odbiti kao neosnovan jer po ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje ove parnice.

23. Predmetna konverzija izvršena je sukladno odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute RH ( Narodne novine 57/22) i

Odluke o stopi konverzije kune u euro po srednjem paritetu 1 euro = 7.53450 kn.

U Splitu, 21. listopada 2022.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte