Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 11 P-52/2022-59

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila kao sucu pojedincu u parničnom predmetu po tužbi tužitelja M. H. iz O., OIB: …, kao nasljednika iza pok. S. H., vlasnika obrta S. I. I. P. O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u O. društvu V. & D. d.o.o. u K., protiv tuženika K. V. I. K. d.o.o. R., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz OD V. i partneri d.o.o. u R., N, radi isplate 747.503,76 kn/99.210,70 EUR[1] spp, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 7. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja A. K., odvjetnice u R., i punomoćnice tuženika I. S., odvjetnice u R., dana 14. listopada 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 404.184,94 kn/53.644,44 EUR, primljen na osnovu bankarske garancije br. 5401734257, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 18. siječnja 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

2. Nalaže se da isplati tužitelju iznos od 343.318,82 kn/45.566,13 EUR, primljen na osnovu bankarske garancije br. 5401734265, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 18. siječnja 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 73.424,93 kn/9.745,04 eur, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke sklopile dva ugovora o građenju, dana 22. travnja 2013., i to tužitelj kao izvođač, a tuženik kao naručitelj. Prvi ugovor da je Ugovor za izvođenje radova na izgradnji kanalizacije i izgradnji/rekonstrukciji vodoopskrbne mreže, Područje Z. – sjever 2, , a drugi ugovor da je sklopljen za izvođenje radova na rekonstrukciji mješovite kanalizacije u R. i izgradnji/rekonstrukciji vodoopskrbne mreže B. – P.- jug. Člankom 15. oba ugovora, tužitelj da se obvezao tuženiku dostaviti u roku od 8 dana bezuvjetno jamstvo za dobro izvršenje ugovora u visini od 10 % ugovorenih radova u obliku bankarske garancije s naznakom "plativo na prvi poziv", i "bez prava prigovora", s rokom važenja od 300 kalendarskih dana od dana potpisivanja ugovora. Tužitelj da je dostavio tuženiku jamstvo za dobro izvršenje ugovora u visini od 10 % ugovorenih radova u obliku bankarskih garancija, sukladno Ugovoru, i to bankarsku garanciju br. 5401734257 na prvi poziv, izdano od .. banka d.d. na iznos od 404.184,94 kn za prvi Ugovor, i bankarsku garanciju br. 5401734265 na prvi poziv, izdanu od iste banke na iznos od 343.318,82 kn, za drugi Ugovor. Bankarske garancije da su izdane, pod uvjetom da poziv na plaćanje mora sadržavati pisanu izjavu tuženika da tužitelj nije ispunio ugovornu obvezu. Tužitelj da je uredno ispunjavao ugovorne obveze, međutim, dana 19. studenog 2013. tuženik da je raskinuo oba ugovora, ocijenivši da tužitelj zbog svoje financijsko- tehničke situacije više nije sposoban izvoditi radove. Raskidom ugovora, tužitelj da je onemogućen u ispunjenju svojih ugovornih obveza, a tuženik da je to iskoristio i dao na naplatu bankarske garancije, te da je u zahtjevu za naplatu naveo da je za raskid ugovora odgovoran tužitelj, jer nije ispunio ugovorne obveze. Dana 17. siječnja 2014., banka da je naplatila obje garancije u punom iznosu. Navedeno postupanje tužitelja da nema pravne osnove, te da je protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik da nije pozivao tužitelja na ispunjenje obveza iz predmetnih ugovora o građenju, niti tužitelj zna koje obveze tuženik smatra neispunjenim. Ugovor da nije raskinut zbog neispunjenja obveza od strane tužitelja, već zbog financijske nesposobnosti tužitelja da izvede radove prema ugovornom obimu poslova, odnosno ugovori da su raskinuti u pogledu budućih obveza. U zapisnicima o primopredaji i okončanom obračunu da stoji da je tužitelj uredno izveo radove, te da nije bilo većih odstupanja od projektne dokumentacije. Tužitelj da nije kasnio s radovima te da do raskida ugovora nije niti trebalo doći. Tužitelj da je upao u financijsko-tehničke poteškoće krajem mjeseca rujna 2013., ali da je bio u mogućnosti završiti radove na oba gradilišta. Naime, da se radilo o kratkotrajnim blokadama računa na koje tužitelj nije mogao utjecati jer njemu njegovi dužnici nisu plaćali. Tužitelj da niti ne zna što je zapravo naplaćeno bankarskim garancijama. Tuženik da se trebao najprije obratiti njemu. Tužitelj da pretpostavlja da se radi o naknadi štete zbog nedostataka koji su navedeni primopredajnim zapisnicima i okončanom obračunu od 19. studenog 2013. Navedeno da ne može biti osnova za naplatu garancija, jer da garancija nije niti dana za naknadu štete, a u tim zapisnicima da nije ni navedena visina štete. Tuženik da je bio dužan pozvati tužitelja da otkloni nedostatke, a tek ako se nedostatak ne može otkloniti, pozvati ga da plati odgovarajuću naknadu. Tuženik da to nije učinio, već je naplatio bankarske garancije u punim iznosima. Tužitelj da je tuženiku onemogućio pristup gradilištima još krajem rujna 2013., a ugovore da je raskinuo tek 19. studenog 2013., pa da je na taj način tužitelj bio spriječen izvoditi radove odnosno otklanjati nedostatke, sve i da je bio pozvan da ih otkloni. Tuženik da je osnovao Povjerenstvo za naplatu jamstva, i to Povjerenstvo da je u zapisniku od 10. siječnja 2014. iznijelo podatke o tražbinama koje će se naplatiti putem bankarskih garancija, ali da je izostalo obrazloženje tih iznosa, odnosno što konkretno predstavljaju, te nedostaje dokumentacija. U tom zapisniku povjerenstva da stoji za gradilište Z. – Sjever 2, ukupni iznos od 285.856,57 kn, od čega iznos od 27.185,57 kn se odnosi na razliku cijene neizvedenog dijela radova, iznos od 213.671,00 kn na troškove uklanjanja nedostataka, iznos od 45.000,00 kn na troškove osiguranja gradilišta, a za gradilište B. – P. J., navode se iste stavke, ali u iznosima od 46.479,00 kn, 113.502,00 kn i 45.000,00 kn odnosno ukupno 204.981,00 kn. Za obje stavke da se navodi da se radi o naplati jamstva za dobro izvršenje ugovora 10 %. Tužitelj da nije potpisao te zapisnike, već je pisanim putem osporio naplatu tih tražbina putem bankarskih garancija u tim iznosima, uz obrazloženje da tuženik nije dostavio nikakve dokaze za osnovu i visinu štete koju potražuje, jer tužitelja nije pozvao na otklanjanje nedostataka, nije ga pozvao da plati naknadu u novcu na ime ukupne štete, te je osporio osnovu i visinu tih tražbina. Tuženik da je zahtijevao naplatu bankarskih garancija u punom iznosu, a ne u onom iznosu koje je navelo njegovo Povjerenstvo za naplatu jamstva. Bankarskim garancijama da su zapravo naplaćene tražbine iz izvanugovornog odnosa, a tuženik na to da nije imao pravo. CCTV snimanje kanalizacije da je izvršeno tek dana 23. siječnja 2014., pa ako su tek tada utvrđeni nedostaci, kako je moguće da je garancija dana na naplatu ranije, tj. još 14. siječnja 2014. Tužitelj da nije dobio nikakve isprave odnosno dokaze vezano za naplatu bankarske garancije. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud obveže tuženika na isplatu iznosa naplaćenih bankarskim garancijama, u ukupnom iznosu od 747.503,76 kn spp.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, te ističe da je tužbeni zahtjev nedokazan.

3. Tuženik u podnesku od 16. ožujka 2015. ističe da je točno da su stranke sklopile dva ugovora o građenju, kako to navodi tužitelj, također da je točno da su ugovori raskinuti, da je Zapisnik o primopredaji za oba ugovora sastavljen dana 19. studenog 2013. Tim Zapisnikom, stranke da su utvrdile da je tuženik izvršio CCTV snimanje kanalizacije i utvrdio nedostatke koje će otkloniti na teret tužitelja. Također da je navedeno što se smatra štetom, a to da je razlika cijene neizvedenog dijela troškovnika u odnosu na ugovorni troškovnik, troškovi uklanjanja nedostataka specificiranih u izvješću nadzornog inženjera i troškovi osiguranja gradilišta. Prije tog zapisnika, tužitelj da je dostavio tuženiku dopis, također dana 19. studenog 2013. u kojem navodi da nije u mogućnosti nastaviti izvoditi radove, jer da su nastupile okolnosti koje daljnje izvršenje radova tužitelju predstavljaju pretjeran teret, te da su za njega nastupili likvidni problemi i poteškoće. Posljedično da je utvrđeno da su ugovori raskinuti s danom 19. studenog 2013., dakle, ugovori da su raskinuti krivnjom tužitelja. Tuženik da je utvrdio štetu koja mu je nastala zbog raskida Ugovora krivnjom tužitelja, ta šteta da se sastoji u otklanjanju nedostataka već izvedenih radova, šteta u pogledu razlike u cijeni i štete za osiguranje gradilišta. Za gradilište Z., tuženik da je utvrdio ukupnu štetu od 380.037,84 kn, a koja se sastoji od razlike u cijeni između radova ugovorenih s tužiteljem i s novim izvođačem od 18.753,36 kn, sanacije i kanala izvedenog od strane telekomunikacije Sinj 30.9284,48 kn, troška osiguranja gradilišta 42.000,00 kn, i troškova sudskog vještaka F. 10.000,00 kn. Stoga da je tuženik naplatio bankovnu garanciju u iznosu od 10 % ugovorenih radova na ime jamstva za dobro izvršenje radova, a u taj iznos da je uključena predmetna šteta od 380.037,84 kn. U odnosu na gradilište B. ukupno utvrđena šteta da iznosi 248.942,51 kn, šteta se sastoji od istih stavaka i iznosi istim redom kako slijedi: 100.656,47 kn, 100.216,37 kn, 42.069,67 kn, i 6.000,00 kn. I ovaj iznos da je uključen u naplatu po bankovnoj garanciji u iznosu od 10 % ugovorenih radova na ime jamstva za dobro izvršenje radova. Tuženik da je bio ovlašten odredbom članka 15. oba ugovora, naplatiti se iz bezuvjetnog jamstva izdanog kao jamstvo dobrog izvršenja ugovora u visini od 10 % ugovorenih radova. Sam tuženik da je u dopisu od 19. studenog 2013. predložio da mu se ne naplati cijeli iznos jamstva, što da znači da je bio svjestan ugovorne odredbe i svoje odgovornosti.

4. Tužitelj u podnesku od 25. ožujka 2015. ističe da prosuđivanje posljedica raskida ugovora je mjerodavna odredba članka 368. stavak 1. ZOO-a. Tom odredbom, da je određeno da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza izuzev obveze na naknadu eventualne štete, pri čemu ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala. U konkretnom slučaju, tuženik da stoga ima pravo na naknadu štete, ali ne i pravo na ispunjenje ugovora. Kako je ugovor raskinut, da nije moguće primijeniti njegove odredbe, pa niti one iz članka 15. tih ugovora. Stoga da je potrebno uspostaviti ranije stanje, na način da svaka ugovorna strana primi natrag ono što je dala u izvršenju ugovora, a konkretno da su to upravo bankarske garancije koje je tužitelj dao tuženiku. Tuženik da je bankarske garancije naplatio umjesto da ih je vratio tužitelju. Raskidom ugovora da prestaju sve obveze između ugovornih strana, i one se oslobađaju ugovornih obveza. Iz naloga za naplatu bankarskih garancija da je vidljivo da je tuženik iste dostavio na naplatu u izvršenju ugovora, odnosno za naplatu tražbine iz tog Ugovora, međutim, za to da nije imao pravne osnove. Tuženik da je u nalozima za naplatu bankarskih garancija u punom iznosu naveo da je za raskid ugovora odgovoran tužitelj jer nije ispunio ugovorne obveze, iako je ugovore raskinuo zbog financijsko-tehničke situacije tužitelja. Tuženik da je dužan dokazati postojanje štete, kao i visinu štete. Tužitelj da osporava sve iznose naknade štete koje tuženik potražuje u zadnjem podnesku. Iznosi iz tog podneska da su različiti od iznosa utvrđenih zapisnikom Povjerenstva za naplatu jamstva. U tom smislu, da je glede razlike cijene neizvedenog dijela radova potrebno utvrditi po kojim cijenama su izvedeni radovi s novim izvođačima te da li su te cijene bile tržišne, zašto je tuženik sklopio ugovor upravo s izvođačem D. d.o.o. O., i D. M., vlasnikom obrta T. S., odnosno zašto nije proveden postupak javne nabave, zašto nisu zatražene ponude od ostalih ponuđača koji su sudjelovali u ranijim postupcima javne nabave za ove ugovore. Naime, ostali ponuditelji da su bili ponudili cijene koje su bile niže i od cijena samog tužitelja. Tuženik da je morao poduzeti radnje u cilju smanjenja štete, pa da je trebao provesti javnu nabavu, a i znao je za cijene ranijih ponuđača. Stoga tužitelj osporava da bi nastala šteta uslijed razlike u cijeni između tužiteljevog ugovora i novih izvođača. Što se tiče troškova osiguranja gradilišta, iznosi iz tuženikovog podneska da se razlikuju od iznosa navedenog u zapisniku po toj osnovi. Osim toga, u Zapisniku o primopredaji izvedenih radova od 19. studenog 2013., da se navodi, između ostalog, da je izvoditelj radova, tj. tužitelj, očistio i osigurao gradilište. Tuženik da je samoinicijativno odlučio obvezu osiguranja gradilišta prepustiti koordinatoru II. zaštite na radu, i nadzornom inženjeru. Stoga da taj iznos tuženik ne može potraživati kao naknadu štete. Te poslove da je mogao obaviti tužitelj sa znatno manjim troškovima. Nadzorni inženjer da ne smije obavljati poslove osiguranja građevine, sukladno pozitivnim propisima. Isto tako da te poslove ne smije obavljati koordinator II. zaštite na radu. Pored navedenog, u Z. Povjerenstva za naplatu jamstva, da se navodi uvećanje za 10 % za oba ugovora u iznosima od 20.498,10 kn, i 28.585,66 kn, bez ikakvog obrazloženja. U zadnjem podnesku tuženika, ti iznosi da se ne spominju, ali tuženik traži troškove sudskog vještaka umjesto toga. Što se tiče troškova sanacije kanala, tužitelj da je radove izveo bez nedostataka, a tuženik da opet navodi različite iznose navodne štete nastale zbog sanacije, bez uporišta u dokumentaciji. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka, obilazak vještaka da je bio dana 16. siječnja 2014., te da je dostavljen tužitelju tek uz posljednji podnesak tuženika. Vještak da je račun ispostavio tek 26. svibnja 2014. pa da se očito razlozi sanacije ne odnose na radove koje je izveo tužitelj. Vještak da je nalaz datirao s datumom 21. veljače 2014., iako je ponudu sastavio tek 3. ožujka 2014. Što se tiče cijena navodnih radova sanacije, tužitelju da te cijene nisu poznate, pa se ne može očitovati da li se radi o tržišnim cijenama, dok tuženik ne dostavi te cijene. I za te radove da je bilo potrebno da tuženik provede postupak javne nabave, i tako smanji štetu. U odnosu na nedostatke izvršenih radova i troškove sanacije, tužitelj ističe da je tuženik na sastanku 1. listopada 2013. odbio prijedlog tužitelja da posao nastavi obrt D., ili njegovo trgovačko društvo S. g. d.o.o. Umjesto toga, predložili su da posao odrade podizvođači iz raskinutih ugovora, a to su G. z. d.o.o., i T. I.. d.o.o., te da su posao prepustili tim izvođačima. U odnosu na navod tuženika da tužitelj u svom dopisu od 19. studenog 2013. predlaže da mu se ne naplati cijeli iznos jamstva, tužitelj ističe da je to napisao isključivo po nalogu i traženju samog tuženika, odnosno njegove zaposlenice M. S., a u cilju mirnog rješenja situacije.

5. Tužitelj u podnesku od 8. travnja 2015. predlaže daljnje dokaze.

6. Tuženik u podnesku od 13. srpnja 2015. ponavlja da tužitelj nije uredno izvršavao ugovorne obveze, te da nije točno da je tuženik naprasno raskinuo ugovore. Ugovori da su raskinuti krivnjom tužitelja. Također da nije točno da tuženik nije bio ovlašten zahtijevati naplatu iz bankarske garancije. Tužitelj da je potpisao Zapisnik od 19. studenog 2013., a u tom Zapisniku da je navedeno u kojoj fazi su radovi i što je potrebno za dovršenje. Uglavnom, tuženik da je naplatio garanciju u iznosu od 10% cijene ugovorenih radova na ime jamstva za dobro izvršenje radova, ali je uključio još i iznos naknade štete opisan i specificiran za svaki pojedini ugovor, i to štete nastale zbog neizvršenja ugovornih obveza od strane tužitelja. Garancija da je izdana upravo za navedeno, pa da nije osnovano pozivanje tužitelja na posljedice raskida ugovora. Također da nije u pravu tužitelj kada tvrdi da se ugovorna odredba ne može primijeniti iz razloga jer je ugovor raskinut.

7. Tužitelj u podnesku od 16. svibnja 2016. dodaje da iz svjedočenja svjedokinje M. S. proizlazi da je po garanciji naplaćen iznos od 10 % vrijednosti ugovorenih radova po Ugovoru koji je raskinut i koji ne postoji, te da se taj iznos ne temelji na eventualnoj šteti, već da je jednostavno naplaćeno 10 % vrijednosti raskinutog ugovora. Stoga da su garancije naplaćene protupravno. Tužitelj i nadalje osporava da bi tuženik pretrpio štetu, te tvrdi da to ne proizlazi iz dokaza koje je dostavio tuženik. Tuženik da nije dokazao niti razliku između ugovorene cijene iz tužiteljevih ugovora i cijene novog izvođača, niti je proveo javnu nabavu, a na što se pozvao u Zapisniku Povjerenstva za primopredaju i okončani obračun. Što se tiče stavke sanacije kanala, tužitelj tvrdi da ga tuženik nije obavijestio o nedostacima, niti zahtijevao otklanjanje istih. O navodnim nedostacima da je obavijestio tužitelja tek u ovom postupku, kada su navodni nedostaci već otklonjeni po trećoj osobi. Stoga da tuženik nema pravo niti na ovu stavku. Što se tiče stavke osiguranja gradilišta, iz Izvješća koordinatora II zaštite na radu i nadzornog inženjera, da je vidljivo da nisu na gradilištu obavljali samo svoje poslove, već samo kontrolu gradilišta, a tuženik da je neopravdano angažirao dvije osobe za isti postao kontrole gradilišta, za što da nema nikakvog opravdanja.

8. Tuženik u podnesku od 24. svibnja 2016., uglavnom, ponavlja ranije navode, a glede ovlaštenja za davanje garancije na naplatu, ističe da je garancija dana za dobro izvršenje posla po ugovorima, tužitelj da obveze po ugovorima nije izvršio, pa da je tužitelj osnovano dao na naplatu bankovne garancije. Glede stavke sanacije kanala, tuženik da nije bio dužan tužitelja obavijestiti o nedostacima s obzirom da je došlo do raskida ugovora, a tuženik je imao troškove sanacije koje predstavljaju štetu. Tuženik da je platio troškove osiguranja gradilišta, da se radi o stvarnim troškovima, a glede broja osoba za osiguranje gradilišta, tuženik da je postupao kao savjestan gospodarstvenik.

9. Tužitelj u podnesku od 28. lipnja 2017., u odnosu na nalaz i mišljenje u međuvremenu imenovanog vještaka L. K., ističe da vještak ne obrazlaže svoje navode, već se poziva na utvrđenja sudskog vještaka Z. S. H., odnosno na nedostatke koje je on utvrdio. Vještak da ne navodi koji su ti nedostaci, i kako je utvrdio vrijednost radova otklanjanja tih nedostataka. U odnosu na cijenu osiguranja gradilišta, vještak da je uzeo podatke iz ponuda nadzornog inženjera E. Š., i koordinatora II za zaštitu na radu Z. P., ali da nije utvrđivao opravdanost njihovih ponuda. Također da nije razvidno da li su te ponude prihvaćene, i da li je tuženik platio po tim ponudama. Vještak da ne analizira opravdanost razlike u cijeni ugovorenih, a neizvedenih radova, i vrijednosti radova od strane drugog izvođača, te da nije jasno na koji način je vještak došao do utvrđenih iznosa za oba gradilišta, da nije razvidno što vještak misli na "vrijednost sanacije na nastavku izvođenja radova", i "vrijednosti radova na uklanjanju nedostataka". Tužitelj da nema ništa s nastavkom izvođenja radova. I na kraju da nije jasno niti na koji način je vještak izračunao vrijednost radova radi otklanjanja nedostataka.

10. Tuženik u podnesku od 20. srpnja 2017. predlaže da sud naloži vještaku da dopuni nalaz i mišljenje u svom zaključku, budući je utvrdio postojanje tuženikovog potraživanja, ali to nije naveo u zaključku. Vještak također da u zaključku nije naveo troškove vještaka H., iako je prije toga utvrdio postojanje tih troškova. Što se tiče osiguranja gradilišta, vještak da je utvrdio iznos od 30.000,00 kn za gradilište P., ali je izostavio drugo gradilište tj. gradilište Z., i trošak nadzora tog gradilišta, također u iznosu od 30.000,00 kn. Nadalje, vještak da je pogrešno utvrdio iznos naknade koordinatora, jer da je ugovorena cijena u iznosu od 7.500,00 kn mjesečno za gradilište Z., i 7.100,00 kn za gradilište P., a troškovi za Z. da se računaju za razdoblje od 20. studenog do 6. siječnja, a za D. od 20. studenog do 9. siječnja. gPored navedenog, tuženik da je za koordinatora, osim g. P., imao i T., pa da u tom dijelu treba dopuniti nalaz. U nastavku tuženik daje ispise iz svog računovodstva za koordinatora II. za Z. i D..

11. Rješenjem posl.br. P-1110/2014-45 od 9. studenog 2018. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužitelja.

12. Podneskom od 5. listopada 2020., nasljednik tužitelja M. H. iz O., P. 13, izvijestio je sud da preuzima postupak kao nasljednik tužitelja, i predlaže nastavak postupka. Dostavio je rješenje o nasljeđivanju iza dosadašnjeg tužitelja S. H..

13. Rješenjem posl.br. P-1110/2014-48 od 10. siječnja 2022. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.

14. Na ročištu dana 7. rujna 2022., stranke su ustrajale kod dotadašnjih navoda. Tuženik je dodao da tužitelj nije dostavio dokaze da je platio banci iznose nesporno naplaćene po garancijama.

15. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem svjedoka M. S., A. T., E. Š. i Z. S. H., saslušanjem tužitelja, te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke L. K., dipl. ing. građ. iz R..

16. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

17. Nije sporno da su stranke sklopile Ugovor za izvođenje radova na izgradnji kanalizacije i izgradnji/rekonstrukciji vodoopskrbne mreže, Područje Z. – sjever 2, i Ugovor za izvođenje radova na rekonstrukciji mješovite kanalizacije u razdjelnu i izgradnji/rekonstrukciji vodoopskrbne mreže B. – P.- jug, i to oba ugovora dana 22. travnja 2013.

18. Nije sporno da je člankom 15. oba ugovora ugovorena obveza tužitelja kao izvođača da dostavi tuženiku kao naručitelju bezuvjetno jamstvo za dobro izvršenje ugovora u visini od 10 % ugovorenih radova u obliku bankarske garancije s naznakom "plativo na prvi poziv", i "bez prava prigovora", s rokom važenja od 300 kalendarskih dana od dana potpisivanja ugovora.

19. Nije sporno da je tužitelj ispunio navedenu ugovornu obvezu na način da je dostavio tuženiku bankarsku garanciju br. 5401734257 i br. 5401734265, obje s klauzulom "na prvi poziv", i u ugovorenim iznosima, tj. prvu garanciju na iznos od 404.184,94 kn, a drugu na iznos od 343.318,82 kn.

20. Nije sporno da su stranke raskinule ugovore o građenju, dana 19. studenog 2013.

21. Nije sporno da je tuženik dao na naplatu obje garancije na cjelokupne iznose na koje te garancije glase, i nije sporno da je Banka platila tuženiku po navedenim garancijama ukupni iznos od 747.503,76 kn, odnosno upravo onoliko koliko tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku.

22. Sporno je da li tuženik ima pravo na povrat iznosa plaćenih tuženiku po predmetnim bankarskim garancijama.

23. Pri tome je sporna aktivna legitimacija tužitelja, s obzirom na spornu činjenicu da li je tužitelj Banci naknadio iznose koje zahtijeva tužbom od tuženika.

24. Sporno je da li je tuženik imao pravo dati na naplatu predmetne garancije, izdane tuženiku za dobro izvršenje ugovora, s obzirom na nespornu činjenicu da su ugovori raskinuti, te da je tuženik predmetne garancije dao na naplatu po osnovi naknade štete zbog raskida ugovora.

25. Sporno je da li su ugovori raskinuti krivnjom tužitelja.

26. Sporna je visina štete nastale tuženiku uslijed raskida ugovora.

Glede aktivne legitimacije tužitelja:

27. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 747.503,76 kn, tvrdeći da tuženik za naplatu tog iznosa po bankarskim garancijama koje je izdao tužitelj, nije imao valjanu osnovu. Tužitelj se, dakle, poziva na stjecanje bez osnove.

28. Prema odredbi članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08), dalje ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema odredbi stavka 3. istog članka, obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

29. U konkretnom slučaju, ne radi se o prijenosu imovine tužitelja u imovinu tuženika. Naime, tuženik je isplatu primio od Banke po osnovi garancija, a ne od tužitelja. Stoga se, dakle, ne radi o stjecanju bez osnove za navedeni iznos u smislu prije citiranih zakonskih odredbi. Pored toga, tužitelj nije dokazao niti da je platio Banci iznose koje je Banka platila tuženiku po osnovi garancija. Naime, iz izvatka iz poslovnih knjiga Banke (list 755-758 spisa), proizlazi da Banka ima evidentiranu tražbinu prema tužitelju po osnovi predmetnih garancija, uvećano za zatezne kamate i naknade, i to na dan 1. siječnja 2015., što znači da do tada nije platio Banci iznose koje je banka platila po garancijama. Tužitelj nije dostavio dokaze da je to plaćanje izvršio niti naknadno. Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev niti po osnovi naknade štete nastale neosnovanim davanjem na naplatu sredstva osiguranja, budući tužiteljeva imovina nije umanjena, a štetu predstavlja umanjenje imovine, koje je jedna od pretpostavki za odgovornost za naknadu štete koje moraju biti kumulativno ispunjene, u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a.

neovisno o tome da li je tuženik imao pravo dati na naplatu predmetnu garanciju.

30. Tužitelj se poziva na odredbu članka 1043. stavak 3. ZOO-a. Na predmetni odnos valja primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja garancije, odnosno naplate po garanciji, što znači u razdoblju od 22. travnja 2013. pa do 17. siječnja 2014. U to vrijeme, na snazi je bio ZOO/08, koji je stupio na snagu dana 17. travnja 2008., i kojim je u cijelosti izmijenjena ranija odredba članka 1043. ZOO-a, koja je sadržavala stavak 3., koji je glasio: "Korisnik jamstva duguje nalogodavcu iznos primljen u osnovi jamstva na koji inače ne bi imao pravo zbog opravdanih prigovora nalogodavca."

31. Međutim, od 17. travnja 2008. nadalje, ta odredba više nije na snazi. Stoga tužitelj nema aktivnu legitimaciju niti po ovoj osnovi.

32. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

Glede opravdanosti naplate temeljem garancija:

33. Nije sporno da je člankom 15. oba ugovora ugovorena obveza tužitelja kao izvođača da dostavi tuženiku kao naručitelju bezuvjetno jamstvo za dobro izvršenje ugovora u visini od 10 % ugovorenih radova u obliku bankarske garancije s naznakom "plativo na prvi poziv", i "bez prava prigovora", s rokom važenja od 300 kalendarskih dana od dana potpisivanja ugovora, ali je sporno da li je tuženik garanciju imao pravo dati na naplatu, s obzirom da su ugovori između stranaka raskinuti.

34. Svjedokinja M. S. iskazala je da je zaposlena kod tuženika od 2004. godine, te da je sudjelovala u dijelu izvođenja radova koji su predmet spora. Ugovor da je raskinut zbog tehničke nesposobnosti tužitelja da radove izvede do kraja, a tuženik da je to utvrdio na temelju stanja na gradilištu gdje su radovi mjesecima stajali. Nadzorni inženjer da je bio E. Š. i on da je utvrdio navedeno. Nakon upozorenja nadzornog inženjera da su održavani sastanci s tužiteljem, koji da je obećavao nastavak radova određenom dinamikom, ali radovi da se svejedno nisu izvodili planiranom dinamikom. Nakon toga tužitelj da je izvijestio tuženika da je u blokadi, i da nije u mogućnosti izvesti radove do kraja. Ugovor o građenju da je raskinut sporazumno, i upravo ona da je bila potpisnik Zapisnika o primopredaji izvedenih radova na obje lokacije. Nakon toga, da je po garanciji naplaćen iznos za neizvršenje ugovora, a tužitelj da je prilikom raskida ugovora znao da će mu se za neuredno izvršenje radova naplatiti iznos po garanciji. Tužitelju da je naplaćen iznos koji je specificiran u dokumentaciji, tj. 10 % od ukupne vrijednosti ugovorenih radova. Radovi da su dovršeni od strane drugog izvođača u lipnju 2014. Šteta da se sastoji od razlike cijene neizvedenog dijela radova i cijene koju je tuženik bio dužan platiti novom izvođaču, zatim od troška čuvanja gradilišta nakon što ga je tužitelj napustio, te troškova otklanjanja nedostataka u već izvedenim radovima, što da je bilo moguće utvrditi tek nakon što se ponovno otvori kanal. Prilikom naplate po garanciji da je utvrđena aproksimativna vrijednost, a ona da smatra da je dobro procijenjena u tom trenutku. Radovi da su se stalno pregledavali, te da je odstupanje od projekta bilo samo u smislu da radovi nisu izvedeni do kraja. Nedostaci da su utvrđeni kasnije, nakon uvođenja u posao novog izvođača. Tada da se vršilo kontrolno snimanje, te da su evidentirani nedostaci, ali da ona nije stručna da zna koji su to točno nedostaci bili. Tužitelj da je bio upoznat s tim nedostacima, ali da ga nisu pozivali da iste otkloni jer nije bio sposoban izvoditi niti daljnje radove, niti otklanjanje nedostataka. Na temelju snimanja koje je izvršeno u vrijeme raskida ugovora, da je utvrđeno da se radi upravo o nedostacima radova koje je izvodio tužitelj. Nije joj poznato zašto je tuženik angažirao dvije osobe za osiguranje gradilišta nakon prekida radova od strane tužitelja, a ne samo jednu osobu. Svjedokinja je iskazala i da je tužitelj dostavio pisani zahtjev da se smanji naknada po garanciji, a kada je rekla da je ugovor raskinut sporazumno, da je mislila na odredbu o zapisniku o primopredaji izvedenih radova u kojoj je navedeno da izvoditelj radova prihvaća krivnju te da je suglasan s odlukom tuženika o raskidu ugovora, kao i na cjelokupnu komunikaciju s tužiteljem, jer da je sve izvršeno uz prethodni dogovor. Nakon raskida ugovora, da je angažiran sudski vještak koji je zajedno s obje ugovorne strane izvršio pregled gradilišta. Nakon izvođenja novih izvođača, da se vodila uredna građevinska dokumentacija.

35. Svjedokinja A. T. iskazala je da je zaposlena kod tužitelja od početka 2012., te da je upoznata sa sklapanjem Ugovora i izvođenjem radova koji su predmet spora. Ugovor da je raskinut radi nemogućnosti daljnjeg izvođenja radova od strane tužitelja, jer da je dana 17. rujna 2013. blokiran računa tužitelja. Tada da su radovi bili izvedeni oko 50 %. Tužitelj da je predlagao na gradilište dovesti obrt D., i S. G. d.o.o., kao nove izvođače, ali tuženik da to nije prihvatio, već je zahtijevao da radove dovrše tvrtke G. z. d.o.o. i T. I. B., s time da nadzorni inženjer bude E. Š., i to na način da se situacije ispostavljaju tužitelju, ali da 99 % tog iznosa pripadne novim izvođačima. Do 23. studenog 2013 radove da su izvodile te dvije tvrtke pod nadzorom inženjera E. Š., tako da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na radove. Nakon toga, da mu je stavljeno na teret 410.000,00 kn za troškove sanacije kanala. E. Š. da je nadzirao posao, a kasnije da je utvrdio nedostatke. Tužitelj da nije htio prihvatiti da radove izvode drugi izvođači, a da on na izvođenje radova nema utjecaja, već samo odgovornost, međutim, iz G. R. da su obećavali da ga neće teretiti za nikakav iznos štete, tako da je on pristao. Ona osobno da je potpisala zapisnik o primopredaji za oba gradilišta u studenom 2013. Iskazala je da smatra da tužitelj nije sporazumno raskinuo Ugovor s tuženikom, već da se radilo o jednostranom raskidu Ugovora od strane tuženika. Nakon što je tužitelj zaprimio raskid Ugovora, da se čekalo da se snimi stanje na gradilištima po sudskom vještaku. Tužitelju da nikada nije specificirana šteta, iako je to tražio. Tužitelj da stoga nije potpisao Zapisnik iz siječnja 2014. Njoj osobno da je poznata samo jedna šteta, odnosno nedostaci iz vremena dok je tužitelj izvodio radove i kada je sam tužitelj naručio snimanje izvedenih radova. Tužitelj da je ponudio otkloniti te nedostatke, ali tuženik da mu nije dopustio. Ta šteta da je otkrivena prije raskida Ugovora, ali za vrijeme dok su radove izvodile tvrtke G. z. d.o.o. i T. I. B.. Trošak uklanjanja tog nedostatka da bi iznosio oko 10.000,00 kn. Svjedokinja je još iskazala da je tužitelj imao sklopljene ugovore o podizvođenju radova s tvrtkama G. z. d.o.o. i T. I. B.. Tuženik da se nije odrekao prava na naknadu štete od tužitelja. Iskazala je da je osobno pisala zamolbu za umanjenje naplate jamstva za dobro izvršenje Ugovora od 19. studenog 2013., po diktatu M. S., kako bi se tuženikova pravna služba zaštitila u slučaju da tuženik ne naplati garanciju kako je obećavao. Unatoč toj zamolbi, do naplate garancije da je došlo, a zamolbu da je potpisao tužitelj osobno. Zapisnik iz siječnja 2014. da nije potpisala jer se nije slagala s utvrđenjima u tom Zapisniku. Iskazala je da joj je žao što je potpisala zapisnik od 19. studenog 2013. Prije primopredaje radova, da su izvršili snimanje kanalizacije, jer da je to bila obveza tužitelja, zna da je i tuženik vršio snimanje, ali te snimke da nije dostavio tužitelju, tako da o nedostacima koji su eventualno utvrđeni snimanjem od strane tuženika, nema saznanja. Poznato joj je da je provedeno osiguranje dokaza od strane vještaka H., ali da nije bila prisutna, već da je bio prisutan osobno tužitelj. Tužitelj da nikada nije zaprimio nalaz tog vještaka.

36. Tužitelj u svom iskazu navodi da je Ugovor s tuženikom raskinut zbog financijskih razloga jer da mu je bio blokiran račun od strane Porezne uprave u rujnu 2013. godine, zbog duga u iznosu od oko 30.000,00 kn. Blokada da je duže trajala, nakon toga da je pokrenut postupak predstečajne nagodbe koja je i sklopljena nakon godine i pol dana. Unatoč financijskim problemima, da je bio u stanju izvesti radove, ali tuženik da to nije htio prihvatiti, i nije htio prihvatiti da izvede poslove preko tvrtke S. g. d.o.o. i D. g. Ugovore s tuženikom da je raskinuo sporazumno, ali raskidu da je prethodilo mišljenje tuženika da tužitelj neće biti u mogućnosti izvesti radove. On osobno da je potpisao Zapisnik o primopredaji radova iz studenog 2013., te da je bio prisutan na primopredaji. Na nagovor nadzornog inženjera E. Š. i ostalih, da je pristao da se radovi do stanja prohodnosti izvedu putem društava G. z. d.o.o. i T. I. B.. U to vrijeme da on više nije sudjelovao u radovima, ni na koji način. Što se tiče nedostataka njegovih radova, poznat mu je samo nedostatak kojeg je spomenula svjedokinja A. T., a to da je jedna cijev bila ulegnuta. Taj nedostatak da je mogao sam otkloniti, ali da mu tuženik nije dopustio da više bilo što radi na gradilištu nakon blokade računa. Sve do tada da je radove izvodio uredno i po planu. Istakao je da je radove mogao izvesti i sam, ali ne cjelokupne radove po ugovorima, već samo do stanja prohodnosti.

37. Svjedok E. Š. iskazao je da su se predmetni radovi odvijali 2013. godine, da se radilo o dva gradilišta na prometnim cestama, i to cesti Z.-M., odnosno Ulica .., a drugo gradilište da je bilo D. p. Predmet radova da su bili radovi na vodovodu i kanalizaciji, a radovi na D. da su bili složeniji. Tužitelj da je bio izvođač, a tuženik investitor, a on da je bio građevinski nadzor. On osobno da je upozorio investitora da izvođač neće moći izvesti radove do kraja, jer više nije u mogućnosti nabavljati materijal, niti plaćati radnike. Radovi da su stali, i krajem rujna da je bila potpuna obustava radova, a radilo se o prometnim cestama koje su zbog radova bile raskopane. Tuženik da je pozvao vještaka Z. S. H. da utvrdi postojeće stanje, te da je napravljen obračun izvedenih i neizvedenih radova, kao i što treba sanirati. Nakon toga, radovi da su nastavljeni s drugim izvođačima, i to u proljeće iduće 2014. godine. Tada da su izabrani izvođači Telekomunikacije S. i D.. Radovi da su dovršeni u veljači 2015. Što se tiče raskida Ugovora s tužiteljem, o tome da je sačinjen zapisnik. Vještak H. da je kasnije, kada je napravio nalaz, utvrdio i nedostatke izvedenih radova, a nakon snimanja kamerom postavljenih cijevi, snimanje da je vršio tuženik i vještak. Novim izvođačima da je sve plaćeno po situacijama koje je on ovjeravao. Iskazao je da mu nije bilo poznato da je tuženik aktivirao garanciju sve dok nije dobio poziv za saslušanje. Sjeća se da se spominjala naplata po garanciji, a i inače da je uobičajeno da se ugovara izdavanje garancije za naknadu štete, ali mu nije poznato kako je ovdje bilo ugovoreno. Poznato mu je da je bila ugovorena garancija za slučaj neizvršenja posla, jer da je vidio Ugovor, ali to da je stvar investitora. Novim izvođačima da su plaćeni i radovi koje su izveli jer ih nije izveo tužitelj, a i radove na sanaciji. Za radove sanacije, novi izvođači da su ispostavljali posebne situacije, ali mu nije poznato o kojim iznosima se radi. Iskazao je da je postojala razlika u cijeni radova između Ugovora s tužiteljem, i Ugovora s novim izvođačima. Oba nova izvođača da su odabrana u postupku javne nabave, kao najpovoljniji, ali se ne sjeća iznosa. Što se tiče troškova osiguranja gradilišta, ti troškovi da su postojali, jer da je bilo potrebno osigurati gradilište, dok se novi izvođači ne uvedu u posao. On osobno da je obilazio gradilište u razdoblju od Zapisnika o primopredaji iz studenog 2013. pa do uvođenja novih izvođača, a osim njega, to da je radio i koordinator zaštite na radu. Obojica da su imali sklopljene ugovore za taj posao sa ovdje tuženikom, i to osiguranje gradilišta da im je i plaćeno, ali se ne sjeća koliko mu je ukupno plaćeno. Sjeća se da je bilo par tisuća kn mjesečno. Potvrdio je svoj potpis na zapisnicima o primopredaji, dok mu nisu poznati zapisnici povjerenstva za naplatu jamstva za dobro izvršenje ugovora, te je iskazao da ih nije potpisao, niti je bio prisutan na tim sastancima. Što se tiče nedostataka, vještak da je točno utvrdio nedostatke, a sjeća se da je jedan dio cijevi na gradilištu na Z. bio postavljen u kontra padu, ali da je bilo još nedostataka, a vještak H. da ih je sve utvrdio. Tužitelj da je napustio gradilište nakon Zapisnika o primopredaji, tj. 19. studenog 2013. Do tada da je tužitelj dovršio sanaciju ceste odnosno zatrpavanje ceste kako bi ista bila podobna za promet, i to putem kooperanata G. z. d.o.o., za asfalterske radove, i T. I. d.o.o., za nabavu materijala. Nedostaci u cjevovodu da se mogu utvrđivati tek nakon dovršetka radova, jer je za to potrebno snimanje. Ovdje da je tuženik izvršio snimanje nakon prekida radova, nešto prije nego je to učinio i sudski vještak. Vještak da je nedostatke utvrđivao u razdoblju od prekida radova, pa do Zapisnika o primopredaji. Radovi osiguranja gradilišta da su bili neovisni o nadzoru, i on i koordinator zaštite na radu II da su za to dobili nove narudžbe. On osobno da je bio nadležan za prometnu signalizaciju, a koordinator zaštite na radu da provjerava stanje kolnika i ograda. Iskazao je da tužitelj nije pozivan na otklanjanje nedostataka jer da tužitelj nije mogao niti dovršiti radove, niti otkloniti nedostatke, tako da su njegovi kooperanti završili posao zatrpavanja ceste. Koordinator II da je bio Z. P.. Potvrdio je da su izvješća koja su mu predočena, njihova izvješća o kontroli i obilasku gradilišta. Problemi u izvođenju radova da su započeli još u kolovozu 2013., i on da je o tome izvijestio investitora, odnosno obavijestio ga je da radovi kasne u odnosu na terminski plan, te da tužitelj nema novaca za materijal i plaće.

38. Svjedok Z. S. H. iskazao je da ga je angažirao tuženik, da sačini osiguranje dokaza u odnosu na radove koje je izvodio tužiteljev obrt, iskazao je da se radilo o gradilištima na Z. i na D.. Izvođač da radove nije izveo do kraja, te da je trebao utvrditi stanje izvedenosti, prije uvođenja novih izvođača, te postojanje eventualnih nedostataka. On da je izvršio uvid na licu mjesta, utvrdio koji su radovi izvedeni, te nedostatke koji se mogu vidjeti izvana. Investitor da je imao i snimku robot kamere za sanitarnu kanalizaciju, tako da je imao i tu snimku, u kojoj da je također utvrdio nedostatke, npr. kontra pad na jednom mjestu kod kanalizacije, što je trebalo sanirati. Također da je uočio nepravilno spajanje kanalizacijskih cijevi, i to da je sve detaljno opisao u nalazu. Što se tiče vizualnih nedostataka, neka okna da nisu bila uređena, negdje da je bila zaostala oplata, a na nekima da nije bilo završne obrade. Što se tiče vodovoda, negdje da su nedostajale armature i spojni materijali. On da je nedostatke utvrđivao samo opisno, a ne i vrijednosno. Nalaze da je napisao u veljači 2014., s time da je radio jedan ili dva mjeseca, a ne sjeća se kada je točno dobio narudžbu od tuženika. Nije vidio primopredajni zapisnik sačinjen između tužitelja i tuženika. Tuženik da je dvaput snimao kamerom cijevi nakon što je tužitelj napustio gradilište, a prije toga da je pokušao, ali nije uspio jer da je cjevovod bio zatrpan raznim materijalom. Prvo snimanje da je izvršeno 21. studenog 2013., a drugo 24. siječnja 2014., dok je on na teren izašao 16. siječnja 2014. Nema saznanja o izvođenju radova po novim izvođačima, a niti o plaćanju tim izvođačima, a niti o naplati garancije, niti o osiguranju gradilišta za vrijeme stajanja radova. Za svaki nalaz da je dobio tri ili četiri tisuće kn, a računi da se nalaze uz nalaz. Tuženik da mu je platio te račune. Potvrdio je da su nalazi u spisu, njegovi nalazi, ukupno pet nalaza. Kod tih nalaza da u cijelosti ustraje.

39. Stalni sudski vještak graditeljske struke L. K., dipl. ing. građ. U svom pisanom nalazu i mišljenju predanom u sudski spis dana 31. svibnja 2017. (list 1600-1608 spisa), utvrdio je da je tuženiku nastala šteta zbog raskida Ugovora s tužiteljem, koja se sastoji od razlike između vrijednosti ugovorenih i neizvedenih radova prema Ugovoru s tužiteljem, i vrijednosti radova ugovorenih s novim izvođačem. Ta razlika u cijeni za gradilište B.-P., da iznosi 46.479,00 kn, a za gradilište Z. 27.185,57 kn. Vrijednost sanacije nedostataka, koji nedostaci su utvrđeni naknadno od strane sudskog vještaka, prema ovjerenoj okončanoj situaciji tvrtke Telekomunikacije, koja je izvodila radove sanacije na lokaciji Z., koja obuhvaća ulice …, … i …, da iznosi 309.284,48 kn, a na lokaciji B.-P.-jug, odnosno Ulica … i D. p., gdje je radove izvodila tvrtka D. d.o.o. O., da iznosi 100.216,37 kn, prema okončanoj situaciji koju je ispostavila ta tvrtka. Glede troškova osiguranja gradilišta, vještak je naveo da je investitor dužan osigurati sigurnost odvijanja prometa na prometnicama u razdoblju kad su radovi prekinuti, a to osiguranje da obuhvaća redovitu kontrolu gradilišta, pregled postavljene prometne signalizacije prema odobrenom prometnom rješenju, te stanje prekopa odnosno zatrpanih kanala, i to svakodnevno. Potreba za osiguranjem oba predmetna gradilišta da je trajala do uvođenja novog izvođača radova u posao. Ukupna visina troškova osiguranja za gradilište B.-P., da iznosi 30.000,00 kn, a za gradilište Z. 15.000,00 kn. U uvodnom dijelu nalaza, vještak je još utvrdio da troškovi nalaza i mišljenja sudskog vještaka Z. S. H., koji je utvrdio izvedeno stanje po nalogu investitora, iznose 10.000,00 kn za gradilište Z. i 6.000,00 kn za gradilište B.-P..

40. U usmenom obrazlaganju nalaza i mišljenja na ročištu dana 7. siječnja 2018., vještak se očitovao na primjedbe stranaka te je naveo da je nalaz i mišljenje sačinjen temeljem uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, s time da je koristio podatke i izmjere ovlaštenim osoba – sudionika u građenju, i to nadzornog inženjera, rukovoditelja gradilišta, projektanta, kao i nalaz i mišljenje vještaka S. H., koji je u postupku osiguranja dokaza utvrdio nedostatke. Bez tih podataka, da ne bi mogao utvrditi nedostatke zbog proteka vremena. U svom nalazu, u dijelu koji se odnosi na nedostatke, da se pozvao na listove sudskog spisa gdje su ti nedostaci opisani, jer da bi to bilo preopsežno, da sve prepisuje. Kako su radovi na tim gradilištima izvedeni, zbog proteka vremena da se ne mogu ponovno utvrđivati nedostaci. Što se tiče razlike u cijeni, obrazložio je da nije ulazio u analizu cijena, niti mu je to bio zadatak. Prilikom izrade nalaza, da je koristio terminologiju iz dokumentacije u spisu. Glede primjedbi tuženika, istakao je da trošak osiguranja gradilišta smatra opravdanim troškom, kako je to i naveo na listu 5 nalaza. Glede visine tog troška, da se radilo o ugovorenoj cijeni, koja je i isplaćena izvršiteljima tih usluga. Istakao je da ponovnim izlaskom na lice mjesta se ne bi mogli utvrđivati nikakvi nedostaci, odnosno eventualno bi se to moglo za dio radova.

41. Vještak Z. S. H., dipl. ing. građ., u svom nalazu i mišljenju, izrađenom po nalogu tuženika, dana 21. veljače 2014. u svezi radova na području L.-B.-P.-jug, dionica D. p. (list 264-277 spisa), utvrdio je nedostatke na spojevima cijevi sanitarnog kolektora, kao i da će biti potrebno završno obraditi reviziona okna sanitarne i oborinske kanalizacije, a nedovršena okna dovršiti, kao i da je potrebno dovršiti nedovršene radove u oknima vodovoda. Radovi na sanitarnom kolektoru da s obzirom na navedeno, ne zadovoljavaju normu HRN EN1610 i HRN EN13508. Za radove na lokaciji Z.-sjever 2, dionica M. J., u nalazu i mišljenju od istog dana (list 278-322 spisa), utvrdio je postojanje nedostataka na cjevovodu koji su snimljeni robot kamerom – CCTV inspekcijom, utvrdio je koje radove će obuhvaćati sanacija, budući je potrebno izvaditi postojeće cijevi i ugraditi nove. Iste nedostatke kao za prethodno gradilište, utvrdio je glede revizionih okna i okna kućnih priključaka, kao i neudovoljavanje radova normi HRN EN1610 i HRN EN13508. Za radove na lokaciji Z.-sjever 2, dionica B. (list 323-356 spisa), utvrdio je vizualno vidljive nedostatke, utvrđene na očevidu dana 16. siječnja 2014., i to ponovo u svezi revizionih okna i okna kućnih priključaka, zatim da na pojedinim pločama okana nije skinuta oplata, zatim nedostatke utvrđene robot kamerom, i to loše brtvljenje i propuštanje vode iz kolektora, zatim da cijevi nisu položene u pravcu i nemaju kontinuirani pad, pa su cijevi ulegnute odnosno deformirane, a naročito da je vidljivo uleknuće cijevi i kontra pad prije spoja na R.O.1.7.2., nakon tog okna da je vidljiva deformacija cijevi, a iste nedostatke vještak utvrđuje i na drugim točno definiranim dionicama kanalizacije. Glede vodovoda, utvrdio je da će trebati ugraditi odzračni ventil i izvesti betonsku utvrdicu u oknu odzračnog ventila. Glede kanalizacije, sanaciju nedostataka utvrđenih robot kamerom, da će trebati izvesti vađenjem postojećih cijevi i ugradnjom novih, te na isti način sanirati dionice kućnih priključaka. Opisao je i način sanacije na spojevima cijevi, i revizionim oknima i oknima kućnih priključaka, te je zaključio da niti ovi radovi ne odgovaraju prije navedenim normama. Za lokaciju Z.-sjever 2 – dionica T., u nalazu i mišljenju od istog dana (list 357-398 spisa), vještak je utvrdio istovrsne nedostatke, te opisao način sanacije, a isto tako, za radove na području L.-B.-P. jug, dionica I.b. (list 399-430 spisa).

42. Iz primopredajnih zapisnika od 19. studenog 2013. za lokaciju Z.-sjever 2; ulice …, … i … (list 169-173 spisa), i za lokaciju B.-P.-jug; ulice …. i … (list 174- 178 spisa), razvidno je da su ti primopredajni zapisnici potpisani od strane obje ugovorne strane, a kako su to iskazivali saslušani svjedoci i tužitelj. Tim zapisnicima utvrđeno je da će investitor prekinuti ugovorni odnos s izvođačem, prihvaćanjem tog zapisnika i prijedloga okončanog obračuna, te da je razlog prekida ugovora, financijsko-tehnička nesposobnost izvođača, tj. tužitelja da izvede radove prema ugovornom obimu poslova. Utvrđeno je da je izvođač na taj način prekršio odredbu članka 26. Ugovora, te da nije u mogućnosti dovršiti ugovorene radove. Izričito je utvrđeno da izvođač radova prihvaća krivnju, te je suglasan s odlukom investitora, tj. tuženika o raskidu Ugovora. Izvođač radova da je izveo 57,03 % ugovorenih radova za gradilište Z., odnosno 44% za gradilište B., P., a radovi da su prekinuti dana 31. listopada 2013., te da izvođač nije prekoračio ugovoreni rok izvođenja radova, kao i da nije bilo većih odstupanja od projektne dokumentacije, zatim da ima urednu atestnu dokumentaciju, da je tuženik kao naručitelj izvršio kontrolno snimanje kanalizacije, te da će novoizabrani izvođač izvršiti sanaciju nedostataka, a da troškovi sanacije predstavljaju štetu naručitelju, da je tužitelj kao izvođač dostavio tuženiku kao naručitelju bezuvjetno jamstvo za dobro izvršenje ugovora u obliku bankarske garancije, s naznakom "plativo na prvi poziv", i "bez prava prigovora", da to jamstvo iznosi 10 % ugovorenih radova, s rokom važenja 300 kalendarskih dana od dana potpisa ugovora, te da je raskidom ugovora investitor odnosno tuženik ostvario pravo naplate jamstva za dobro izvršenje ugovora. U zapisnicima se dalje navodi da tuženik u slučaju raskida ugovora ima pravo na naknadu štete, od tužitelja kao izvođača koji nije izveo sve ugovorene radove, da će sveukupni iznos štete utvrditi na osnovi svih troškova nastalih zbog raskida ugovora, da se štetom smatra i povećanje cijene neizvedenog dijela radova, a taj iznos da će biti poznat nakon što se radovi ustupe novom izvođaču putem postupka javne nabave. Nakon utvrđenja konačnog iznosa štete, tuženik da će tužitelju podnijeti zahtjev za naplatu svojih potraživanja. U oba zapisnika na kraju se navodi vrijednost neizvedenog dijela radova, kao i da će obvezu osiguranja gradilišta investitor prepustiti koordinatoru II zaštite na radu i nadzornom inženjeru, te da će usluge osiguranja gradilišta smatrati štetom investitora, tj. tuženika. Na kraju zapisnika se još utvrđuje da je izvođač tj. tužitelj dostavio tuženikovom povjerenstvu zamolbu za umanjenjem naplate jamstva za dobro izvršenje ugovora, proporcionalno obimu izvršenih radova, te da je povjerenstvo suglasno s prijedlogom, te da će navedeno predložiti tuženiku.

43. Iz Izjave o raskidu oba ugovora (list 180-185 spisa), proizlazi da je tuženik jednostrano raskinuo ugovore, sklopljene s tužiteljem dana 22. travnja 2013., u bitnom iz razloga jer je primopredajnim zapisnicima utvrđena odgovornost izvođača tj. tužitelja za raskid ugovora, što je tužitelj potpisom tih zapisnika prihvatio, tako da su ugovori raskinuti s danom potpisa primopredajnih zapisnika, tj. 19. studenog 2013.

44. Iz zapisnika tuženikovog povjerenstva za naplatu jamstva za dobro izvršenje ugovora od 10. siječnja 2014. (list 187-190 spisa), koji nisu potpisani od strane ugovornih strana, proizlazilo bi da je tuženikovo povjerenstvo obračunalo odnosno utvrdilo ukupnu štetu po Ugovoru koji se odnosi na lokaciju Z. od 285.856,57 kn, te da predlaže da se jamstvo naplati uz uvećanje od 10 % odnosno da se ukupno jamstvo dano za ovaj Ugovor, naplati u iznosu od 314.442,23 kn, a po Ugovoru za lokaciju B.-P. u iznosu od 204.981,00 kn, također uvećano za 10 % odnosno ukupno 225.479,10 kn. Iz očitovanja tužitelja od 11. siječnja 2014. o prijedlogu tuženikovog Povjerenstva za primopredaju.. i za naplatu jamstva… (list 191-196 spisa), razvidno je da tužitelj nije suglasan s prijedlogom Povjerenstva, u kojem očitovanju u bitnom osporava svoju odgovornost za raskid Ugovora, poziva se na nemogućnost ispunjenja Ugovora, a glede visine štete, najprije osporava uvećanje za 10 %, glede troškova uklanjanja nedostataka ističe da mu nije dostavljena dokumentacija odnosno dokazi za te troškove. Na kraju ističe da šteta zbog otklanjanja nedostataka ne može biti predmetom naplate jamstva za dobro izvršenje ugovora.

45. Iz navedenih dokaza, posebno iz obostrano potpisanih primopredajnih zapisnika, čiji sadržaj je sukladan iskazima svjedokinja M. S. i A. T., kao i tužitelja, čijim iskazima je sud poklonio vjeru u cijelosti, kao u bitnom međusobno sukladnim, te sukladnim dokumentaciji u spisu, proizlazi da je tuženik zapravo garancijama naplatio svoju tražbinu po osnovi naknade štete uslijed raskida ugovora, što nije sporno između stranaka, s time da je u obračun naknade štete uključen i trošak sanacije odnosno otklanjanja nedostataka radova koje je izveo tužitelj do dana raskida ugovora. Trošak otklanjanja nedostataka u ovom slučaju predstavlja štetu uslijed raskida Ugovora, budući je Ugovor raskinut, pa se ne radi o pravu naručitelja u smislu odredbi članka 604. – 611. ZOO-a, koje odredbe propisuju pravo naručitelja po osnovi nedostataka, u situaciji kada ugovor nije raskinut. U smislu navedenih zakonskih odredbi, naručitelj ima pravo zahtijevati otklanjanje nedostataka od izvođača te mu je dužan za to odrediti primjereni rok, dužan je dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni, a tek ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručitelj može po svom izboru otkloniti nedostatak na račun izvođača, ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor. Ovdje nije sporno da tuženik nije postupao po ovim zakonskim odredbama, odnosno nije pozivao izvođača, tj. tužitelja da otkloni nedostatke i odredio mu za to primjereni rok, već je Ugovor raskinut prije isteka roka za dovršenje svih radova, i to ne zbog nedostataka, već iz razloga jer je tuženik procijenio da tužitelj zbog poslovnih poteškoća u koje je zapao, neće biti u mogućnosti dovršiti preuzete ugovorne obveze, a sa kojim utvrđenjem se tužitelj usuglasio. Navedeno je potvrđeno i iskazima svjedoka saslušanih u ovom postupku, kao i primopredajnim zapisnicima. Garancija je, međutim, dana za dobro izvršenje ugovora, što znači za uredno ispunjenje ugovornih obveza od strane tužitelja, odnosno kao garancija za nedostatke u izvođenju ugovornih radova. Navedeno, pretpostavlja, da je ugovor na snazi, te da naručitelj ima prava po osnovi nedostataka iz odredbe članka 604. - 611. ZOO-a. Garancija za dobro izvršenje posla, dakle, pokriva, trošak otklanjanja nedostataka od strane naručitelja ili sniženje cijene, pod uvjetom da izvođač nije otklonio nedostatak niti u naknadnom roku. Kako se ovdje radi o tražbini tuženika po osnovi naknade štete uslijed raskida ugovora, za što garancija nije dana, sud zaključuje da tuženik nije imao pravo dati na naplatu predmetne garancije. Nije od utjecaja nesporna činjenica da je tužitelj od tuženika zahtijevao smanjenje iznosa za koji je tuženik najavio naplatu iz garancija, jer se takav zahtjev ne može smatrati priznanjem tuženikovog prava budući stranke nisu izmijenile ugovorne odredbe, niti sklopile novi ugovor u tom smislu, a i imajući u vidu okolnosti pod kojima je tužitelj takav zahtjev uputio, a koje okolnosti su u svojim iskazima opisali tužitelj i svjedokinja A. T..

46. Glede krivnje tužitelja za raskid ugovora, ističe se da iz provedenih dokaza proizlazi da je ugovor raskinut krivnjom tužitelja, odnosno njegovom nemogućnošću ispunjenja preuzetih obveza, dakle iz razloga koji su na njegovoj strani, neovisno o tome iz kojih razloga je dospio u financijske i poslovne poteškoće. Navedeno je osnova zahtjeva tuženika kao naručitelja da zahtijeva naknadu štete uslijed raskida ugovora, u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZOO-a, te bi po ocjeni ovog suda takav zahtjev bio osnovan. Pri tome također po stavu ovog suda, štetu predstavlja povećanje cijene radova u odnosu na cijenu koja je bila ugovorena s tužiteljem, trošak sanacije nedostataka radova koje je izveo tužitelj, trošak osiguranja gradilišta i trošak utvrđenja nedostataka od strane sudskog vještaka Z. S. H.. Sve navedeno je u uzročnoj vezi sa raskidom ugovora, do kojeg raskida je došlo krivnjom tužitelja. Ovaj zahtjev tuženika bio bi osnovan do visine koju je utvrdio vještak L. K. u svom nalazu i mišljenju, kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti, budući je nalaz sačinio temeljem materijalne dokumentacije u spisu, uključujući nalaze i mišljenja stalnog sudskog vještaka Z. S. H., koji je proveo postupak utvrđenja nedostataka izvedenih radova na zahtjev tuženika. Prema njegovom nalazu i mišljenju, razlika u cijeni između ugovorenih cijena s tužiteljem, i cijena plaćenih novim izvođačima, iznosi za radove po ugovoru za gradilište B.-P. 46.479,00 kn, a za gradilište Z. 27.185,57 kn, troškovi koje je platio tuženik drugim izvođačima za otklanjanje nedostataka, za gradilište B.-P. iznose 100.216,37 kn, a za gradilište Z. 309.284,48 kn, troškovi osiguranja gradilišta za vrijeme stajanja radova, koje troškove je vještak utvrdio opravdanim, iznose 30.000,00 kn za gradilište B.-P., i 15.000,00 kn za gradilište Z., a trošak utvrđenja nedostataka od strane vještaka Z. S. H. iznosi 10.000,00 kn za gradilište Z. i 6.000,00 kn za gradilište B.-P.. Za sve navedene iznose vještak je utvrdio da su plaćeni od strane tuženika. Glede prigovora tužitelja da su eventualno obuhvaćeni i nedostaci radova koje su izvodile tvrtke G. z. d.o.o. i T.

I. B. (do raskida ugovora), a ne sam tužitelj, ističe se da se radi o njegovim podizvođačima, neovisno o tome što ih je izabrao tuženik, pa stoga tužitelj odgovara i za nedostatke njihovog posla. Dakle, sud zaključuje da bi tuženik imao osnovan zahtjev za naknadu štete prema tužitelju u ukupnom iznosu od 351.470,05 kn za ugovor predmet kojeg su bili radovi na lokaciji Zamet, odnosno u ukupnom iznosu od 182.695,37 kn za ugovor predmet kojeg su bili radovi na lokaciji B.-P.. Međutim, po stavu ovog suda, tuženik nije imao pravo navedeno naplatiti putem garancija Banke, kako je već prije obrazloženo. Kada bi se odredba članka 15. oba ugovora u svezi davanja garancije za dobro izvršenje posla i prošireno tumačila, na način da tuženik ima pravo putem garancija Banke naplatiti cjelokupnu štetu nastalu uslijed raskida ugovora do kojeg je došlo krivnjom tuženika, tada bi se osnovano mogao naplatiti samo do ukupnog iznosa od 351.470,05 kn po garanciji br. 5401734257 (Z.), odnosno do iznosa od 182.695,37 kn po garanciji br. 5401734265 (B.-P.). Garancija br. br. 5401734257 (Z.), naplaćena je, međutim, u iznosu od 404.184,94 kn, a garancija br. 5401734265 (B.-P.), naplaćena je u iznosu od 343.318,82 kn. Stoga je naplata u preostalim iznosima, odnosno u iznosu od 52.712,89 kn za Z., odnosno u iznosu od 160.623,45 kn za B.-P., neosnovana u svakom slučaju.

47. Tužitelj, međutim, nema pravo zahtijevati od tuženika isplatu iznosa kojeg je tuženik stekao naplatom garancija, budući nije dokazao da je banci platio iznose koje je ona isplatila tuženiku, a kako je prije obrazloženo. Stoga prethodno navedeno nije od utjecaja na odluku u ovom sporu.

48. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i presuditi kao u točki I. izreke presude.

49. Odluka o trošku iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08, NN 123/08, NN 57/11 i NN 25/13, NN 70/19 i 80/22) dalje ZPP. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, NN 103/14, NN 118/14 i NN 107/15 i NN 37/22), dalje OT, i to: sastav odgovora na tužbu 747 bodova (Tbr.8.1.OT), pristup na pripremna ročišta dana 26. ožujka 2015. i 15. rujna 2015. po 373,50 bodova (Tbr.9.2.OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu dana 17. veljače 2016., 17. siječnja 2018. i 7. rujna 2022. po 747 bodova (Tbr.9.1.OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu dana 31. svibnja 2016. i 7. travnja 2022. po 373,50 bodova (Tbr.9.2.OT), sastav podneska od 20. srpnja 2017. 747 bodova (Tbr.8.1.OT – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), sastav podnesaka od 16. ožujka 2015., 13. srpnja 2015., 14. siječnja 2016., 24. svibnja 2016. po 50 bodova (Tbr.8.3.OT), odnosno ukupno 54.290,00 kn (vrijednost boda 10,00 kn – Tbr. 50 OT), PDV 25 % 13.572,50 kn, trošak građevinskog vještačenja 5.562,43 kn.

U Rijeci, 14. listopada 2022.

Sudac

Željka Štrk-Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istih u smislu odredbe (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP-a).

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte