REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac
Split
Poslovni broj:VSS 14 Pr-5116/2021-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc.Ivani Erceg Ćurić, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice T. Š. iz
S., OIB:… ,koju zastupa punomoćnica M.
R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika P. z. r. o. s. s. u r., OIB:.., S., zastupane po punomoćnicima J.J. i A. J., odvjetnicima u S., radi isplate
razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice A. R., odvjetničke vježbenice kod zamjenika punomoćnika tužiteljice M. S. odvjetnika u S. i punomoćnika tužene A. J., odvjetnice u S., dana 21. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 5.290,92 kuna/ 702,23 eura[1] zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 447,86 kuna teče od 16. ožujak 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 442,95 kuna teče od 16. travanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 440,90 kuna teče od 16. svibanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 461,02 kuna teče od 16. lipanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 466,70 kuna teče od 16. srpanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 463,31 kuna teče od 16. kolovoz 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 490,28 kuna teče od 16. rujan 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 443,54 kuna teče od 16. listopad 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 446,03 kuna teče od 16. studeni 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 438,32 kuna teče od 16. prosinac 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 441,80 kuna teče od 16. siječanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 308,21 kuna teče od 16. veljača 2017 .
do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena,
bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak .
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kuna / 559,92 eura sa zakonskom kamatom koja teče od 20.listopada 2022. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dne 15.ožujka 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi u bitnom se navodi kako je tužiteljica bila zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju, a da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III.. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.Tužiteljica je prethodno podnijela stupnjevitu tužbu kojom je predložila da se rješenjem naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje od veljače 2016. do studenog 2017. uz prijedlog da se presudom utvrdi da je tuženik dužan isplatiti tužitelju ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji i provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju na ime manje isplaćene naknade plaće, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, kao i da tužiteljici isplati parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.
1.1. Podneskom od 26.travnja 2022. tužiteljica je dostavila u spis uređeni tužbeni zahtjev kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.290,92 kuna na ime razlike plaće od veljače 2016. do siječnja 2017. sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se ne protivi osnovu potraživanja, ali ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje jer se ne zna koliki iznos potražuje tužitelj te da li potražuje bruto ili neto iznos. Opreza radi protivi se visini potraživanja do izračuna razlike plaće od strane samog tuženika. Tuženik dalje navodi kako je tužitelj sam mogao izračunati razliku plaće sukladno izmjenama podataka o usklađenju plaća od 2/2016.g. do 11/2017.g. . Naime sve platne podatke da ima i tužitelj i da nije bilo zapreke da za platne podatke sazna i u računovodstvu tuženika pa čak i da dobije izračun razlike od tuženika. Stoga tuženik navodi kako je tužba preuranjena i nepotrebna jer se pitanje razlike plaće moglo riješiti i bez tužbe te tužitelj ne bi imao pravo na bilo kakve troškove postupka. Tuženik navodi kako se čl.186 b ZPP-a se primjenjuje samo ako tužitelj nikako ne može saznati za tražene
podatke što ovdje nije slučaj. Tuženik posebno navodi da nisu definirane zakonske kamate te nije jasno kolike i od kada tužitelj potražuje zakonske kamate, svakako ne prije saznanja za svoje eventualne obveze. U podnesku od 28.ožujka 2022. tuženik je osporio pravnu osnovu.
3.Tuženik je tijekom postupka prigovarao da se ne radi o tzv. stupnjevitoj tužbi. Prema mišljenju ovog suda tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl.186.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu ZPP) jer kako navodi u tužbi ne raspolaže svim ispravama obračuna plaće za utuženo razdoblje, a obveza tuženika na dostavu tih isprava proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br.32/15,102/15 i 35/17 ) kojima je propisano da je poslodavac obračunske isprave, čiji je sadržaj propisan ovim Pravilnikom, dužan čuvati najmanje šest godina, a u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u pogledu ostvarenja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarenje tih prava mogle biti relevantne i obračunske isprave, dužan čuvati do pravomoćnog okončanja toga spora.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., Arbitražne odluke od 7.12.2011., i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., pregledom priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., objave procjene DZS-a od 4.9.2015. i priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., i objave procjene DZS-a od 4.12.2015., te pregledom tablice izračuna razlike u isplati plaće za tužiteljicu koji je priložio tuženik.
5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da joj je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.
8 . Sporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.
9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare u odgovoru za tužbu isti je neosnovan. Kako je tužba podnijeta sudu putem sustava za komunikaciju sa sudovima elektronskim putem 15.ožujka 2021., a uzimajući u obzir zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl.139.Zakona o radu ( Narodne novine, broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu ZR), to potraživanja tužiteljice nisu zastarjela jer je najstarije potraživanje tužiteljice prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu za mjesec veljaču 2016. dospjelo na naplatu 16.ožujka 2016., dakle unutar zastarnog roka.
10. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
11. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 2. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
12. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 123/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.
13. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.
14. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.
15. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.
16. U odnosu na pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma), valja istaknuti da iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, , iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.
17. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a.
18. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 5.290,92 kuna s mjesečnim iznosima razlike plaće koji izračun je napravio tuženik, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
19. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), i to od šesnaestog u mjesecu sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a, a ne od petnaestog u mjesecu kako je to tužiteljica zatražila, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, a što je tužiteljica i specificirala u tužbenom zahtjevu.
20. Tužiteljica je u ovom postupku u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom, pa joj sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 , 107/15,37/22 nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 5.290,92 kn. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 09.02.2022. u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1.Tarife, za sastav podneska od 26.04.2022. u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1.Tarife, za zastupanje na ročištu od 08.09.2022. u iznosu od 750,00 kn i za zastupanje na ročištu za objavu odluke iznos od 375,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno sveukupno 3.375,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje ukupan iznos od 4.218,75 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana presuđenja,
do isplate, a kao u točki II izreke presude.
21.1.Obzirom da tuženik nije uspio u ovom postupku, to je u smislu odredbe članka 154., u vezi sa člankom 155. ZPP-a, zahtjev istog za naknadom troška odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III.
U Splitu, 21. listopada 2022.
Sutkinja:
mr.sc.Ivana Erceg Ćurić.v.r.
