Poslovni broj: Usž-2789/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar-Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G.-R. d.o.o., R., kojeg zastupa opunomoćenik D. D., odvjetnik iz R., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., radi rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-128/2022-6 od 5. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-128/2022-6 od 5. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/21-26/234, urbroj: 531- 07-01-03/09-21-3 od 16. studenog 2021. (točka I. izreke), te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog spora (točka II. izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja P.-g. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, klasa: UP/I-361-03/18-13/492, urbroj: 2170/1-03-01/8-21-4 od 30. travnja 2021., kojim se odbacuje zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za manje zahtjevnu zgradu izgrađenu na k.č. 3958 k.o. P., na adresi R. s. 38, B., Č..
3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima navodi da sud prepisuje sadržaj pobijanog rješenja te da se ne očituje ili se paušalno očituje o njegovim prigovorima. Ističe da je podnio zahtjev za izdavanje rješenje o legalizaciji za k.o. C.
– Č. ne navodeći o kojim česticama bi bila riječ jer se građevine, za koje je traženo ozakonjenje, nalaze na samoj granici katastarskih općina k.o. P. i k.o. C. – Č. te tužitelju, u trenutku podnošenja zahtjeva, nije moglo biti poznato da bi dio nekretnina pripadao drugoj katastarskoj općini, iz kojeg razloga je prvotni zahtjev dopunjen. Ponavlja da ovdje nije riječ o novom zahtjevu, jer sve nekretnine za koje je traženo izdavanje rješenja o izvedenom stanju čine jedinstvenu cjelinu. Zahtjev je predan za nekretnine izgrađene na k.č.br. 3958 k.o. P. i k.č.br. 9390 k.o. C.-Č. koje se nalaze na granicama katastarskih općina te dijelom padaju na k.č.br. 3958 k.o. P., dok je prilaz na iste s k.č.br. 9390 k.o. C. – Č., na kojoj je potporni zid koji je također predmet legalizacije. Smatra da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 45. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), prema kojoj do donošenja odluke u upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju. Upravo to je tužitelj učinio, izmjenom svog prvotnog zahtjeva, slijedom čega nije bilo uvjeta za odbačaj zahtjeva, niti je isti podnesen izvan propisanog roka. Ističe da mu sud nije omogućio izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama, pri čemu upire na članak 30. stavak 1. i članak 52. stavak 1. i 2. ZUP-a, niti je proveo predložene dokaze, već je u cijelosti bazirao svoju odluku na utvrđenjima upravnih tijela za koja je i sam utvrdio da mu nisu dala mogućnost sudjelovanja u ispitnom postupku. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, ukine osporenu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
7. Naime, tužitelj je tijekom postupka i prvostupanjskog spora, a što ponavlja i u žalbi, isticao da se ovdje ne radi o novom zahtjevu, već o izmjeni zahtjeva (podnesenog 29. lipnja 2018.), tvrdeći da je zahtjev predan za nekretnine izgrađene na k.č.br. 3958 k.o. P. i k.č.br. 9390 k.o. C. – Č., te da, stoga, rješenje tuženika, a sada i osporena presuda, nisu na zakonu utemeljeni.
8. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjskom presudom pravilno utvrđeno i obrazloženo da se u konkretnom slučaju ne radi o izmjeni zahtjeva u smislu članka 45. ZUP-a, jer se navedeni zahtjevi u bitnim pretpostavkama ne temelje na istom činjeničnom stanju.
9. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 15. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. – dalje u tekstu: ZPNIZ) jasno propisano koje sve dokumente (ovisno o zahtjevnosti zgrade) treba priložiti uz zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, dok je odredbom članka 10. ZPNIZ-a određeno da se zahtjev podnosi najkasnije 30. lipnja 2018. te da se nakon isteka toga dana više ne može podnijeti (stavak 2.), s tim da se zahtjev podnesen nakon tog dana odbacuje rješenjem (stavak 3.).
10. Prema pak odredbi članka 45. ZUP-a, do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju (stavak 1.). Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke (stavak 2.).
11. Dakle, u konkretnom slučaju propisan je rok za podnošenje zahtjeva te sankcija u vidu odbačaja zahtjeva uslijed propuštanja tog roka, a što znači da nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenje o izvedenom stanju nije moguća njegova izmjena na način da se, po proteku prekluzivnog roka, kao u ovom predmetu, zahtjev proširi/dopuni na nekretnine koje nisu bile predmetom pravodobno podnesenog zahtjeva. Takav zahtjev u stvari, i po ocjeni ovoga Suda, predstavlja novi zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesen nakon proteka prekluzivnog roka. Suprotno tumačenje imalo bi za posljedicu potpuni gubitak svrhe i smisla odredaba o sadržaju i roku u kojem se mora podnijeti zahtjev za ozakonjenje protupravno izgrađenih građevina.
12. Slijedom izloženog, u postupku povodom zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju moguća je odgovarajuća primjena članka 45. ZUP-a, ali samo na način koji ne bi bio protivan odredbi članka 10. stavka 2. ZPNIZ-a o prekluzivnom roku, a koja isključuje mogućnost proširenja zahtjeva na način da se zapravo podnese novi zahtjev nakon proteka prekluzivnog roka, što je upravo ovdje slučaj, kako to osnovano zaključuje i prvostupanjski sud.
13. Naime, iz spisu priloženog zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, podnesenog u zakonom propisanom roku, jasno proizlazi da podaci za zgradu koja se ozakonjuje nisu uopće navedeni (osim paušalnog pozivanja na katastarsku općinu C. – Č.), dok se tek u dopuni zahtjeva (nakon više od godine dana po proteku prekluzivnog roka za podnošenje zahtjeva) takvi podaci konkretiziraju, i to na način da se dostavljaju propisani dokumenti (snimke izvedenog stanja i dr.), u kojima se navodi katastarska čestica u drugoj katastarskoj općini od one navedene u prvotnom zahtjevu, slijedom čega prigovori tužitelja, kojima u stvari opravdava razloge zbog kojih je tako postupljeno, nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.
14. Kako je, dakle, iz podataka sveza spisa razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 21. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
