REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: 31. Pp-12993/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice Ž. Š., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, VII policijske postaje, broj: … od ..., nakon glavne i javne rasprave održane 18. listopada 2022. u nazočnosti okrivljenice, 21. listopada 2022. godine javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I Okrivljenica: Ž. Š., kći F. R. i L. R. rođene G., rođena ... u B., BiH, OIB: …, državljanka RH, s prebivalištem u S. K., SSS, nezaposlena, uzdržava se od naknade HZZ-a, razvedena, majka dvoje djece, lošeg imovnog stanja, prekršajno nekažnjavana, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo.
k r i v a j e
što je ... u 11,05 sati u Z., u C. Z., narušavala javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način tako da je dolaskom u isti C. počela lupati po ulaznim vratima, a potom je ušla u ured djelatnice J. H., gdje je nastavila s narušavanjem javnog reda i mira na način da je istu vrijeđala govoreći da je nesposobna i slično, izazvavši time osjećaj nelagode kod iste djelatnice i zgražanje ostalih djelatnika istog centra,
čime je počinila prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ, broj 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94)
pa joj se na osnovi citiranog propisa
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 kuna (slovima: tristotinekuna), što je protuvrijednost od 79,78 DEM, prema tečaju DEM Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001. godine / 39,82 eura (slovima: tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta)[1] .
II Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novineˮ, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
III Ako okrivljenica u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
IV Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenica se oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
O b r a z l o ž e n j e
1. PU zagrebačka, VII policijska postaja, pod brojem … od ... podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenice zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. U svojoj obrani okrivljenica je izjavila da je u C., Podružnica T. u Z., doista došla ... oko 11,05 sati, ali da nije narušavala javni red i mir kako joj se to stavlja na teret. Navodi da je došla do nekih saznanja da su njene punoljetne kćeri silovane, i to negdje 2017. godine i kako iste s njom odbijaju razgovarati o intimnim pitanjima, došla je u centar zatražiti savjet i pomoć. Prilikom dolaska na ulazna vrata centra je kucala i osobu koja joj je otvorila vrata oslovila je s „portirˮ ili „čuvarˮ, što je njega očigledno uvrijedilo i zalupio joj je vrata. Nadalje navodi da je na to ponovno kucala i u ruci držala mobitel kako bi vidjela koliko je sati, što je isti očigledno krivo protumačio misleći da ga slika pa joj je uzeo taj mobitel. Priznaje da tad jest lupala po vratima i da je čak vikala neka netko zove policiju jer joj je isti oteo mobitel, na što je on otvorio vrata i vratio joj mobitel. Napominje da su tada i neke djelatnice izišle van i da je ona primljena u kancelariju kod djelatnice J. H., gdje su se nalazile još dvije žene, i pokušavala s njom razgovarati o svom problemu, a ista joj je uporno nudila jednokratnu novčanu pomoć. Napominje i to da joj ista nije govorila da oni nisu nadležni za njen problem, već je jednostavno mijenjala temu pričajući o njenom imovnom stanju. Ističe da istu djelatnicu nije vrijeđala riječima koje su navedene, već je s njom normalno razgovarala i da se upravo približavalo vrijeme njihove pauze, a ona nije htjela nastaviti razgovor, što je rezultiralo time da su pozvale zaštitara. Nakon toga taj zaštitar ju nije htio pustiti van i pozvali su policiju, iako ona misli da za to nije bilo nikakvog razloga. S obzirom na to da je bila vrlo uzrujana pozvali su i hitnu medicinsku pomoć koja ju je doista odvezla u kliniku Vrapče, gdje je i zadržana na liječenju. Navodi da se inače nikada prije nije nalazila na liječenju na psihijatriji, već je zbog manjih problema po razvodu braka ambulantno posjećivala psihijatra. Smatra da je ova prijava protiv nje potpuno neosnovano podnesena i da nije narušavala javni red i mir, već upravo suprotno, nije dobila pravnu pomoć i savjet.
3. U tijeku postupka ispitana je svjedokinja J. H. koja je iskazala da je u C. T. radila 19. svibnja 2021. kada je u 11,05 sati okrivljenica došla kao stranka na adresu ureda u Z. Navodi da je ona radila u prijemnom uredu koji se odnosi na stranke koje duže vrijeme nisu bile u centru ili dolaze prvi put i da je negdje u to vrijeme čula neku buku izvana s obzirom na to da je ured blizu ulaznih vrata. Buka se sastojala u povišenim tonovima pa je izišla van gdje je već bila nekolicina kolega i tamo je vidjela okrivljenicu koja je bila u raspravi sa zaštitarom. Navodi da je i s jedne i druge strane bilo povišenih tonova, ali se o sadržaju razgovora nije mogla očitovati. Nadalje navodi da je na to rekla neka gospođa dođe kod nje u prijemni ured da vide kako joj oni mogu pomoći, što je ista i učinila, i kada je došla kod nje bila je vrlo mirna i pristojna. Ono što joj je okrivljenica rekla bilo je da zahtijeva da socijalni radnik s njom ode u stan u kojem žive njena kćer i unuk, na što joj je ona objasnila da to nije u ingerenciji socijalne službe pa čak ni policije, na što je okrivljenica govorila da je to njezin stan. Navodi da je rekla okrivljenici neka joj predoči neki dokaz o vlasništvu, što ista nije imala, a potom je govorila da ima unuka, da je isti silovan i otet i nešto u tom smislu, time da o svojoj kćeri i unuku nije znala apsolutno nikakve podatke. S obzirom na to da joj se takav iskaz okrivljenice činio prilično ozbiljnim, otišla je kod kolegice koja radi na poslovima za djecu i mladež i s njom dogovorila da će gospođu primiti na zapisnik po završetku pauze u 12 sati kako bi pokušali postupiti po njezinim navodima. Kada su okrivljenici objasnili da mora pričekati do 12 sati, to je kod nje izazvalo nezadovoljstvo jer je tada postala glasna i počela je negodovati, pri čemu nju nije konkretno vrijeđala nekim pogrdnim riječima, ali je uglavnom govorila da su nesposobni i da su lijeni te da je ona tamo vodila postupke prije više godina i da bi oni to sve trebali imati u arhivi. S obzirom na to da se arhiva protekom nekih godina uništava, objasnila je okrivljenici da to nemaju, ali se gospođa tada više nije htjela smiriti. Navodi da su s njom u prostoriji bile dvije studentice i da je pozvala zaštitara prvenstveno u namjeri da njih zaštiti i da iziđu van, nakon čega su pozvali policiju, a došla je i hitna pomoć jer je gospođa bila vidno uznemirena. Napominje da je za vrijeme boravka u njenoj prostoriji gospođa svoje nezadovoljstvo iskazivala povišenim tonovima, odnosno da je vičući zahtijevala da ispune njene zahtjeve, nazivala ih nesposobnima i lupala po ulaznim vratima njene prostorije, što je, naravno, i kod nje prouzročilo osjećaj nelagode. Nadalje napominje da je ured u kojem je tada radila namijenjen za prijem stranaka te je kao takav otvoren za javnost, a da u trenutku kada je tamo bila okrivljenica nije bilo drugih stranaka. Napominje i to da se vika i galama okrivljenice mogla čuti u hodnik i okolne urede i da je ista već samim dolaskom pred centar govorila povišenim tonom i sukobljavala se sa zaštitarom. Također navodi da je gospođi u tijeku razgovora ponudila formulare za jednokratnu novčanu pomoć jer je govorila o svom lošem imovnom stanju i da joj je zaista bila namjera pomoći joj koliko god to može. Na iskaz svjedokinje okrivljenica je stavila primjedbu da ona nije lupala po vratima, već da je jedna od djelatnica koja se nalazila u toj prostoriji prilikom izlaska van zalupila vratima tako da su ista zavibrirala pa je ona samo podigla ruku u pravcu vrata. Također je navela da je zapravo ona pokušavala izići van iz prostorije, ali joj nazočna djelatnica to nije dozvoljavala na način da se naslonila na vrata. Nadalje je navela da dozvoljava mogućnost da je u stanju u kojem se nalazila doista vikala, odnosno bila glasna, ali da zasigurno nikoga nije vrijeđala. Na poseban upit sutkinje svjedokinja je odgovorila da u hodniku ispred njezinog ureda nije bilo stranaka jer je to već bilo vrijeme pauze, već samo kolege iz okolnih ureda. Nadalje je odgovorila da o događanjima ispred ulaza u sami centar, gdje je bio nazočan zaštitar, nema osobnih saznanja, osim što je čula povišene tonove i ništa drugo.
4. U tijeku postupka provedeno je suočenje između okrivljenice i svjedokinje J. H. prilikom kojeg je okrivljenica izjavila da ostaje kod toga da nije vikala niti je svjedokinju vrijeđala, već je možda u pokušaju uvjeravanja malo povisila ton. Svjedokinja je izjavila da je okrivljenica vrijeđala ne nju osobnu, ali je bila glasna i svoje zahtjeve i prijedloge iznosila je povišenim i neprimjerenim tonom, pri čemu joj je ona htjela pomoći, ali je to bilo nemoguće zbog manjkavosti podataka.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 22. kolovoza 2022. godine iz kojeg je vidljivo da okrivljenica nije prekršajno kažnjavana.
6. U svojoj završnoj riječi predstavnica tužitelja je izjavila da u cijelosti ostaje kod optužnog prijedloga i da predlaže da se okrivljenica oglasi krivom i kazni po zakonu.
7. U svojoj završnoj riječi okrivljenica je izjavila da u cijelosti ostaje kod svoje obrane i da se ne smatra krivom, a da će odluku suda prihvatiti kakva god bude.
8. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenice i iskaz ispitane svjedokinje, zasebno i u međusobnoj povezanosti, kao i provedeno suočenje između istih te razgledavši navode iz optužnog prijedloga, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljenici stavlja na teret.
9. Do ovakvog zaključka sud je došao poklanjajući u potpunosti vjeru iskazu ispitane svjedokinje J. H., koja je kritični događaj opisala vrlo uvjerljivo, navodeći da je najprije čula buku koja je dolazila izvana, a koja se sastojala u povišenim tonovima i vidjela je okrivljenicu u raspravi sa zaštitarom. Nadalje je navela da je okrivljenica došla kod nje u sobu i zahtijevala je da centar pruži intervenciju za koju nije ovlašten i kada joj je rekla da pričeka kako bi je primila kolegica, postala je glasna, negodujući i govoreći da su nesposobni, lijeni i nije se htjela smiriti, zbog čega je pozvala zaštitara. Također je navela da je ista bila vrlo uznemirena, sve svoje nezadovoljstvo iskazivala je povišenim tonovima vičući i zahtijevajući da ispune njezine zahtjeve, a i lupala je po ulaznim vratima njene prostorije, što je kod nje izazvalo osjećaj nelagode. Ured u kojem je tada radila namijenjen je za prijem stranaka i kao takav je otvoren za javnost, dok se vika okrivljenice mogla čuti u hodnik i okolne urede, pri čemu su se vani nalazile kolege iz okolnih ureda. U svojoj obrani okrivljenica je navela da je doista lupala po ulaznim vratima istog centra za vrijeme dok je bila u kontaktu sa zaštitarom koji joj je uzeo mobitel koji joj je naknadno vratio.
10. Slijedom navedenog, cijeneći iskaz ispitane svjedokinje objektivnim i istinitim, kao i činjenicu da je okrivljenica priznala da je lupala po vratima istog centra, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je ista svojim ponašanjem, na mjestu koje po svojoj funkciji predstavlja javno mjesto, narušavala javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način, budući da je iskazala upornost u činjenju prekršaja, čime je ostvarila bitna obilježja djela prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Zbog svega navedenog sud nije prihvatio obranu okrivljenice cijeneći je neuvjerljivom, već je odlučio kao u izreci ove presude.
11. Odlučujući o vrsti i visini kazne uzete su u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, pri čemu je okrivljenici je kao olakotno cijenjena dosadašnja nekažnjavanost i loše imovinske prilike, dok otegotne okolnosti koje bi utjecale da kazna bude stroža nisu utvrđene.
12. Cijeneći naprijed navedene okolnosti sud je okrivljenici izrekao novčanu kaznu u označenom iznosu smatrajući da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenice te okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen, kao i osobnim prilikama okrivljenice, a u uvjerenju da će se upravo na taj način u potpunosti postići svrha kažnjavanja.
13. Okrivljenica je oslobođena plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu jer je ista nezaposlena, lošeg imovnog stanja.
14. Prema navodima iz optuženja okrivljenici se stavlja na teret da je u uredu J. H. istu vrijeđala govoreći joj: "Mutava si", u pogledu kojih riječi sud nije utvrdio da bi ih ista uputila svjedokinji. Naime, ispitana svjedokinja J. H. rekla je da je okrivljenica uglavnom govorila da su nesposobni i lijeni, dok nije navela da bi je okrivljenica vrijeđala naprijed navedenim riječima. Stoga su iste riječi ispuštene iz činjeničnog opisa radnje prekršaja u izreci presude ne mijenjajući time objektivni identitet optužbe.
U Zagrebu 21. listopada 2022.
Zapisničarka
Sutkinja
Ivana Kraljić
Katarina Jurišić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. okrivljenica: Ž. Š., S. K.
2. tužitelj: PU zagrebačka, VII policijska postaja Zagreb
3. spis