Poslovni broj: 30 Pn-41/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovoga suda Martini Miočević Šušnjić, na prijedlog sudske savjetnice Helene Stojić u pravnoj stvari tužitelja A. J. G., H. 15, V., OIB: …, zastupan po punomoćniku dr.sc. K. Š., odvjetniku iz O. društva K. Š. &. p. d.o.o. u Z., protiv tuženika S. B., A. S. 21, V., OIB: …, zastupan po punomoćniku A. B., odvjetniku iz O. društva B. &. K. u Š., nakon provedene javne glavne rasprave dana 14. rujna 2022. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja dr. sc. K. Š., odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika A. S., odvjetničkog vježbenika, na ročištu za objavu presude održanom dana 21. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku S. B., A. S. 21, V., OIB: … da tužitelju A. J. G., H. 15, V., OIB: …,[1] na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 30.000,00 kuna/3.981,68 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, odnosno 23. travnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.650,00 kuna/1.015,33 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno 21. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj A. J. G., H. 15, V., OIB: … je dana 23. travnja 2020. podnio ovome sudu tužbu radi naknade neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kuna u kojoj je naveo da je dana 29. srpnja 2019. godine na sjednici gradskog vijeća grada V., za vrijeme aktualnog sata kao vijećnik postavio gradskom vijeću pitanje na temu "Park na Poljani", a koje je glasilo: "Jeste li vi normalni pored svih prioriteta i problema, kanalizacije i smrada Vama pada na pamet raditi novi projekt parka i pri tome srušiti stabla u parku?". Tuženik koji je u to vrijeme bio dogradonačelnik grada V., S. B. odgovorio je tužitelju riječima:" "Vi ste se pravili nenormalni kada ste tražili vojnu mirovinu". Navedenim postupanjem, odnosno svojim odgovorom tuženik je optužio vijećnika A. J. G., ovdje tužitelja za lažiranje zdravstvenog stanja u cilju dobivanja vojne mirovine, odnosno iznio je neistinite činjenične tvrdnje koje su naškodile njegovoj časti i ugledu znajući da se radi o neistini. Ovakovom klevetom koju je tuženik iznio osim što je naškodio ugledu i časti tužitelja isti je doveo u pitanje čast i ugled svih branitelja ratnih vojnih invalida. Naime, tužitelj je u obranu Domovine stao u 18-oj godini života, pri čemu je ne mareći da izgubi svoj život, dao svoju mladost i zdravlje za slobodnu hrvatsku domovinu, prošavši sva ratišta na prvoj crti od juga Hrvatske do Slavonije i to kao pripadnik Specijalne policije od 01. srpnja 1991. do samog kraja Domovinskog rata.

Sve navedene činjenice i druge okolnosti uz ratni put kao i priznavanje ratne vojne invalidnine tuženik je mogao provjeriti prethodnim obraćanjem tužitelju, međutim svojim obijesnim, zlonamjernim i nečasnim ponašanjem, tuženik je kreirao stav i mišljenje javnosti koje je prouzrokovalo povredu tužiteljevog prava na čast, ugled i dostojanstvo. Dakle, neistinitim tvrdnjama tuženik je najgrublje povrijedio čast i ugled tužitelja, čime je povrijedio njegovo pravo osobnosti.

Zbog navedenih neistinitih tvrdnji tužitelj da trpi dugotrajne duševne boli zbog kojih potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

Štoviše, tužitelj da se u mirnom postupku obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom dana 28. kolovoza 2019. međutim tuženik se na isti nije očitovao. Slijedom svega navedenoga predložio da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju isplati iznos od 30.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te ga obvezati na plaćanje troškova parničnog postupka. Isto tako, u daljnjem tijeku postupka je naveo da u konkretnom slučaju, a kako to tvrdi tuženik se ne radi ni o kakvoj političkoj raspravi već je tuženik iznošenjem opisanih tvrdnji iznio neistinite činjenične tvrdnje o tužitelju osobno i takav klevetnički način rasprave niti je prihvatljiv niti normalan. Da se naprotiv radi o isključivo o zlonamjernom i nečasnom ponašanju tuženika na sjednici gradskog vijeća Grada V., kada je tuženik kreirao stav i mišljenje javnosti neistinitim i klevetničkim tvrdnjama, a što je rezultiralo povredom tužiteljevog prava na čast, ugled i dostojanstvo. Tuženik budući je u to vrijeme obavljao funkciju dogradonačelnika imao je i dužnost postupati s oprezom i povećanom pažnjom pri obavljanju svoje dužnosti uključujući i sjednice predstavničkog tijela. Navodi tuženika da bi upravo tužitelj bio taj koji je raširio i proširio informaciju o izrečenim riječima nisu točne i to obzirom je na sjednici vijeća osim tužitelja i tuženika bio prisutan i veći broj ljudi pred kojima je upravo tuženik na javnoj sjednici predstavničkog tijela iznio neistinite činjenične tvrdnje i na taj način spornu rečenicu učinio dostupnom širem krugu ljudi iz stručne i profesionalne sfere tužitelja. Nakon sjednice tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali i medijima kako bi otklonio i razjasnio sve okolnosti vezane za primanje vojne invalidnine, a na što je bio primoran s obzirom na neistinitost tvrdnji tuženika iznesenih i učinjenih dostupnima većem broju osoba na sjednici vijeća. Iz načina izražavanja tuženika proizlazi kako je njegovo ponašanje imalo za cilj upravo, jedino i isključivo naškoditi časti i ugledu tužitelja te u konkretnom slučaju nema mjesta isključenju protupravnosti obzirom na način izražavanja tuženika-rečenica upućena tužitelju osobno nije povezana ni sa kakvom političkom djelatnosti niti je primjerena političkoj komunikaciji.

2.Tuženik S. B., A. S. 21, V., OIB: … se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te istaknuo da isti ni na koji način nije imao namjeru uvrijediti tužitelja, već da se radilo o političkoj raspravi koja je odmakla kontroli, te da je sam način komunikacije iniciran u cijelosti od strane ovdje tužitelja. Naime, cjelokupna rasprava bi ostala isključivo među strankama da upravo tužitelj nije bio taj koji je raširio i proširio informaciju o izrečenim riječima te samim time upoznao širi krug ljudi o navedenom događaju. Dakle, ukoliko je tužitelj trpio kakvu štetu, njezin obujam i intenzitet ne bi uopće bili iole značajni da tužitelj nije samoinicijativno iznio cijelu priču u medije.

Dakle, da tuženik nije taj koji je spornu rečenicu učinio dostupnom širem krugu ljudi, čime isti nije taj koji je zadao duševne boli u vidu povrede prava osobnosti tužitelja. Da je tome tako proizlazi iz dokaza koje je sam tužitelj priložio u spis u vidu izvoda iz medijskih članaka, jer je očito da je upravo tužitelj zvao i proširio vijest o spornim navodima.

Isto tako naveo da bi tuženik odgovarao za bilo kakav vid štete prethodno se mora utvrditi protupravnost radnje tuženika, te istaknuo da je upravo tužitelj taj koji je neprimjerenim načinom komunikacije isprovocirao reakciju, slijedom čega nema protupravnosti, a protupravnost je isključena i uslijed činjenice kako se radilo o političkoj komunikaciji u sklopu političke djelatnosti.

U daljnjem tijeku postupka tuženik, a u odnosu na pravnu osnovu tužbe, je naveo da povreda prava osobnosti pod uvjetom da je uopće do nje došlo ne znači bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične naknade, već će to pravo oštećenik ostvariti samo ako sud nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju. Okolnosti ovog slučaja su takve da je upravo tužitelj prvi pitao tuženika i njegove kolege da li su isti normalni, a kasnije sam portalu I. proslijedio predmetnu informaciju, a što su svakako okolnosti koje ne opravdavaju bilo kakvu isplatu naknade. Isto tako, da se naknada štete za povredu časti i ugleda u sudskoj praksi dosuđuje samo iznimno i to kada je povreda takvog intenziteta da kod povrijeđenog izaziva osobito teške posljedice. Štoviše istaknuo da predmetni članak nije dostupan na Internetu, te prigovorio visini postavljenog tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem teksta objavljen na I., opomene pred podnošenjem tužbe za naknadu štete i kaznenu prijavu od dana 27. kolovoza 2019., saslušani su tužitelj i tuženik, te svjedoci M. B. V. i I. L..

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na čast i ugled tužitelja, odnosno njegovog prava osobnosti.

6. U ovoj pravnoj stvari među strankama nije sporno da se dana 29. srpnja 2019. održavala sjednica gradskog vijeća Grada V., kada se za vrijeme aktualnog sata među članovima gradskog vijeća povela rasprava o potrebi uređenja Parka na Poljani, te je u jednom trenutku gradski vijećnik, ovdje tužitelj postavio pitanje koje je glasilo: „Jeste li vi normalni pored svih prioriteta i problema, kanalizacije i smrada da Vam pada na pamet raditi novi projekt parka i pri tome srušiti stabla u parku?“. Na navedeno pitanje je tada aktualni dogradonačelnik Grada V., ovdje tuženik odgovorio tužitelju riječima:“Vi ste se pravili nenormalni kada ste tražili vojnu mirovinu“. Nesporno je da je tužitelj hrvatski branitelj, odnosno hrvatski ratni vojni invalid, te da je za vrijeme Domovinskog rata bio pripadnik specijalne policije.

Isto tako nesporno je da je portal I. prenio priopćenje ovdje tužitelja kojim se isti osvrnuo na spomenuti događaj sa sjednice gradskog vijeća, kao i da su na istom portalu objavljena i priopćenja četiriju udruga proizašlih iz Domovinskog rata i to Udruga iz Domovinskog rata „J.“-Šibenik, Udruga Domovinskog rata V.-H.-a, Udruga Domovinskog rata V.-U. te Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata V.-U. u kojem su iste osudile izjavu tadašnjeg dogradonačelnika,ovdje tuženika. Nesporno je da je tuženik uputio priopćenje na portalu I. gdje se ispričao svim braniteljima zbog navedene izjave, ali ne i tužitelju osobno.

7.Sporno je da li je tuženik takovom izjavom upućenom tužitelju na sjednici gradskog vijeća postupao s ciljem klevetanja tužitelja nastojeći mu umanjiti zasluge u Domovinskom ratu, te da li su navedenim postupanjem tuženika, teško i trajno povrijeđeni dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, kao i da li je tužitelj zbog toga trpio niz neugodnosti u privatnom životu,te opravdava li sve navedeno utuženu visinu novčane naknade neimovinske štete u iznosu od ukupno 30.000,00 kuna.

8. U svom iskazu tužitelj A. J. G. je naveo da je bio gradski vijećnik u gradu V. u periodu od 2017. do 2021., te da je dana 29. srpnja 2019. održana sjednica gradskog vijeća. Na navedenoj sjednici, za vrijeme održavanja aktualnog sata je on kao gradski vijećnik postavio pitanje upućeno svim članovima gradskog vijeća , a koje pitanje se ticalo projekta uređenja parka u V. i koje je glasilo: „Ljudi,jeste li vi normalni pored svih prioriteta trošiti novce na novi park?“. Na navedeno pitanje je tadašnja gradonačelnica N. T. izjavila da će ispuniti njegovu želju i da neće graditi park. Nakon toga je tuženik na njegovo pitanje odgovorio da su njegovi navodi točni i da to znaju svi građani V. i da zašto se on sad pravi pametan i njih proziva da su nenormalni kada je on taj koji se pravio nenormalan kada je tražio vojnu mirovinu, a koju uvredu je on shvatio zaista osobnom iz razloga što je takovom izjavom dirnuo u ono što je njemu najsvetije a to je njegov doprinosu Domovinskom ratu. Isti da je proveo cijeli rat kao dobrovoljac od svoje 18-te godine kao pripadnik specijalne policije te je i višestruko odlikovan za zasluge i doprinos u ratu.

Na navedenoj sjednici su nazočili i predstavnici medija i to TV Š. i radio R. i navedeni događaj je sniman. Zbog navedenoga događaja, a koji smatra teškom klevetom na njegovo dostojanstvo kao branitelja je imao velikih neugodnosti, narušeno mu je zdravlje, morao se opravdavati svojim sugrađanima da nije nezakonito ostvario vojnu mirovinu, te mu je cijeli ovaj događaj mučan, osjećao se kao da ga je tuženik „posuo katranom i perjem“ a da za takvo ponašanje nije imao nikakvog povoda niti razloga i znao je da to nije istina. Nakon spornog događaja, osim primarnih poteškoća koje je imao kao branitelj obolio je i od štitnjače. U obranu njega i njegovog dostojanstva su stale i udruge branitelja jer iste smatraju da ovakva izjava tuženika predstavlja napad na sve branitelje Domovinskog rata koji su invalidi Domovinskog rata. On da ima 30- postotni invaliditet od rata.

Da je isti nakon tri, četiri dana inicirao objavu članka na portalu I., a koji članak je priložen uz tužbu. Vezano za priopćenje braniteljskih udruga na portalu je izjavio da je isti njihov član i da su ga one podržale kao svoga člana , a do potrebe da se navedeni događaj iznese u medije je došlo na njihov zajednički dogovor jer su isti kao i on osjećali potrebu da reagiraju na navode tuženika.

9. U svom iskazu tuženik S. B. je naveo da je u vrijeme kada se dogodio sporan događaj obnašao funkciju zamjenika gradonačelnice Grada V., te je dana 29. srpnja 2019. za vrijeme održavanja aktualnog sata tužitelj na govornici imao svoje izlaganje na temu uređenja Parka na Poljani. Isti da je premašio svoje vrijeme koje svaki vijećnik ima za izlaganje te je upozoren da krene s konkretnim pitanjima koje može postaviti gradonačelnici, zamjeniku gradonačelnice i pročelnicima ureda . U jednom trenutku svoga izlaganja tužitelj da je uopćeno postavio pitanje „Jeste li vi normalni da pored svih problema u gradu uređujete park?“. Na navedeno pitanje on da mu je obrazložio zašto smatra da bi bilo opravdano krenuti u uređenje Parka nakon čega ponukan njegovim načinom izlaganja i postavljenim pitanjem izustio rečeniicu: „Vi ste se pravili nenormalni kada ste tražili vojnu mirovinu“. Nakon toga je nastao „metež“ u dvorani , te je u jednom trenutku i prekinuta sjednica. Naime, da se isti na pitanje tužitelja „jeste li vi normalni….“osjetio prozvanim da je njemu postavljeno, iako se tužitelj nije direktno njemu obratio i na isto odgovori, jer kao što je već naveo za vrijeme aktualnog sata vijećnici postavljaju pitanja gradonačelnici, zamjeniku gradonačelnika ili pročelnicima upravnih odjela.

Navedenu rečenicu da je uputio tužitelju u afektu bez ikakve namjere da istoga vrijeđa i omalovažava kao branitelja. Misli da bi se vjerovatno i bio ispričao tužitelju neposredno nakon izjave, ali kako je nastao metež u dvorani to nije uspio. Isto tako je naveo da su sjednice gradskog vijeća inače dosta „žustre“ , često ima povišenih tonova i svađe i uvreda među vijećnicima, ali ipak se na kraju izglade svi nesporazumi među njima, pa tako i navedenog puta nije imao namjeru omalovažavati tužitelja niti branitelje, već je cijeli događaj "nespretno ispao".

On da poznaje tužitelja i privatno i bili su u korektnim odnosima, ali nakon navedenog događaja isti nažalost više nemaju komunikaciju. On da se tužitelju nije osobno ispričao, ali je uputio priopćenje za medije na portalu I. gdje se ispričao svim braniteljima zbog navedene izjave, ali ne i tužitelju osobno. Razlog zašto se i on priopćenjem obratio u medije je zbog toga što nije očekivao toliki medijski linč na sebe zbog navedene izjave .

Navedena sjednica je bila snimana od strane medija, ali nije bila javno prenošena niti na televiziji niti na radiju, već je prvo saznanje javnosti za ovaj događaj bilo nakon objave priopćenja tužitelja u medijima. Smatra da tužitelju pripadaju sva prava koja i imaju hrvatski branitelji, ali u to vrijeme u gradu V. je bila dosta užarena politička atmosfera među strankama pa je smatrao da nema potrebe obraćati toliku pažnju navedenom događaju, jer je bilo i gorih situacija i uvreda na sjednicama nego što je ova. Isto tako je naveo da mu je poznato da je u Zakonu o lokalnoj samoupravi i Statutu grada V. propisano da članovi gradskog vijeća ne odgovaraju za izrečene stavove i mišljenja.

10. Svjedok M. B. V. je navela da je gradska vijećnica u gradu V. kao što je bila i za vrijeme spornog događaja, kada se na sjednici za vrijeme aktualnog sata raspravljao o potrebi uređenja parka u V., pa je u jednom trenutku tužitelj izašao na govornicu i iznio svoje viđenje potrebe izvođenja predviđenih radova, izražavajući neslaganje s prijedlogom vladajućih. U svom izlaganju tužitelj je postavio pitanje da li su normalni da ponovno krenu u troškove na što je gradonačelnica odgovorila da je u redu i da će odustati od toga projekta, međutim tada je tuženik preuzeo riječ te se krenuo verbalno raspravljati s tužiteljem te je u jednom trenutku izjavio da što se njima obraća u smislu da li su normalni kada je on taj koji se pravio nenormalan kada je tražio vojnu mirovinu. Ona je bila šokirana takvom komunikacijom tuženika jer je zaista bila nepotrebna i smatra da je takovom izjavom uvrijedio ne samo tužitelja nego i sve branitelje i liječnike koji utvrđuju opravdanost priznavanja statusa vojnog invalida. Njoj da je poznato da je tužitelj bio ranjen u ratu i da su istoga podržale udruge branitelja. Isto tako da se navedena sjednica kao i druge snimala te su snimke dostupne svim građanima. Od predstavnika medija su bile TV D. i I.. Da joj je poznato da se tuženik nakon sjednice nije ispričao tužitelju , već se isti dopisom objavljenom na I. ispričao za izgovorene riječi uopćeno svim braniteljima ali ne i tužitelju osobno, i to je bilo tek nakon što su udruge uputile javno priopćenje za medije kojim su stale uz tužitelja.

Tužitelj da je dosta aktivan u raznim udrugama u gradu V. i isti je omiljen među svojim sugrađanima, te smatra da je izjava tuženika neprimjerena tim više što je to izjavio tada aktualni dogradonačelnik grada V., dakle osoba na visokoj funkciji u gradu V..

Sjednica je snimana bez direktnog prijenosa, a koja snimka dan danas postoji i kao takva je dostupna svima koji je žele pogledati.

Nije joj poznato na koji način su udruge saznale o navedenom događaju, ali se za navedeni događaj moglo saznati od bilo koga sa sjednice.

Vezano za način komunikacije inače na sjednicama gradskog vijeća je navela da su rasprave bile dosta žustre pa čak i uvrjedljivog sadržaja od strane gradonačelnice, zamjenika gradonačelnice (ovdje tuženika), predsjednika gradskog vijeća i pročelnika ali navedena sjednica od 29. srpnja 2019. i način komunikacije zamjenika gradonačelnice je prešao svaku mjeru uljuđenog ponašanja i nanio je štetu ne samo tužitelju za kojeg je poznato da im zdravstvenih problema proizašlih zbog sudjelovanja u ratu nego i svim braniteljima.

11.Svjedok I. L. je naveo da je u vrijeme održavanja sjednice gradskog vijeća 29. srpnja 2019. bio vijećnik u gradskom vijeću grada V., kada se raspravljalo o potrebi ulaganja u uređenje parka u centru grada V., na što je tužitelj na govornici izrazio svoje neslaganje te se obratio gradonačelnici i zamjenici gradonačelnika, odnosno tada većinskoj vlasti u gradu V. sa pitanjem : „jeste li vi ljudi normalni pored svih prioriteta trošiti gradski novac na rekonstrukciju parka?“. Netom nakon izgovorenih riječi tuženik se osjetio prozvanim odgovoriti na navedeno pitanje iako nije bilo direktno njemu upućeno te kazao tužitelju: „jedini koji nije normalan to ste bili vi kada ste tražili vojnu mirovinu“. On da je vidio da je tužitelj nakon tih riječi bio jako uznemiren i pogođen, ostao je sjediti skamenjen na takve riječi.

Tužitelja poznaje jako dugo i poznato mu je da je bio dragovoljac Domovinskog rata i to pripadnik specijalne policije i da je 30%-ni invalid rata. Navedena sjednica se snimala o čemu postoje i snimke, te mu nije poznato da li bi ta snimka bila i javno objavljena na nekoj televizijskoj kući. Štoviše, na sjednicama gradskog vijeća prisustvuje cca 30-ak ljudi i to članovi gradskog vijeća, pročelnici ureda, gradonačelnik i zamjenik gradonačelnika, mediji I. a povremeno i TV Š., slijedom čega je nemoguće da događanja sa sjednica gradskog vijeća ne postanu dostupna i široj javnosti.

Inače, praksa je se da članovi gradskog vijeća kad dolaze pred govornicu obraćaju "pripadnicima vlasti" bez poimenice navođenja konkretne osobe, a što je bilo i odnosne prigode kada je tužitelj uopćeno postavio pitanje „jeste li normalni“, ali se tuženik pretpostavlja nepotrebno osjetio prozvanim jer se nitko drugi na navedene riječi nije oglasio, osim tuženika.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud nedvojbeno zaključuje da je u ovoj pravnoj stvari došlo do povrede prava osobnosti tužitelja.

13. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 -dalje ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je u st. 2. navedenoga članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15.Dakle, radi se o objektivnom konceptu neimovinske štete, dakle šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i /ili duševnoj boli predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s gore navedenom odredbom čl. 1100. ZOO-a.

16. Zaštićena prava osobnosti su nabrojena u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, i to pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

17.U pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti prema sudskoj praksi se samo iznimno priznaje i to onda kada je povreda iznimno teška tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intezivnu duševnu bol, a visina naknade neimovinske štete treba predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika.

18.Naknada neimovinske štete je dakle samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice, slijedom čega je i novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na takve iznimno jake napade koji prema svom intezitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove osobe.

Pri tome valja paziti na okolnosti pod kojima je došlo do te povrede (na javnom skupu, pred većim bojem ljudi, zatim o običajima sredine u kojoj oštećenik živi, njezinim etičkim i kulturnim poimanjima).

19.Slijedom navedenog, a budući da se ugled ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo koje se očituje ili izražava kao poštovanje osobe u njezinom životnom okruženju te kraj činjenice što je tuženik sporne riječi izgovorio na sjednici gradskog vijeća, u funkciji zamjenika gradonačelnice predstavlja za tužitelja osobito teško poniženje i omalovažavanje tužitelja.

20. Naime, Domovinski rat kao obrambeno-oslobodilački rat za neovisnost i cjelovitost Republike Hrvatske i doprinos hrvatskih branitelja u obrani hrvatske neovisnosti i cjelovitosti su obilježili povijest hrvatske države i na isto treba gledati s posebnim pijetetom. I sam tužitelj je hrvatski branitelj i to tuženik zna, isti je bio ranjen u ratu i takva izjava tada dogradonačelnika, pa makar i kako on navodi da je izrečena u afektu nije primjerena komunikaciji na sjednici predstavničkog tijela, na kojoj bi se trebalo s povećanom pažnjom i promišljanjem iznositi nekakve tvrdnje i vlastiti stavovi. Dakle uloga političara , pa i onoga na lokalnoj razini ima svoju "težinu" jer on predstavlja one birače koji su mu dali povjerenje da vrši funkciju za koju je izabran, a što je bio i tuženik koji je tada bio dogradonačelnik u gradu V.. Činjenica da se komunikacija između političkih aktera često zna svesti na neuljuđenu razinu, nikako ne opravdava vrijeđanje ikoga na osobnoj razini, osobito ako taj koji nešto izjavljuje znade da izgovoreno ne odgovara istini, nego isti to govori isključivo u cilju "političkog obračunavanja" s onima koji imaju drugačije političke stavove i viđenja pojedine situacije.

21.Odlučujući o visini zatražene naknade neimovinske štete, cijeneći trajanje i intenzitet negativnih posljedica koja je za tužitelja imala izjava tuženika te posebno po stavu ovoga suda grube sugestije da se tužitelj pravio lud prilikom traženja vojne mirovine, a što je dovelo do negativne percepcije ne samo njega nego i svih branitelja u javnosti, zbog čega je isti proživljavao duševne boli o kojima i tužitelj i svjedoci uvjerljivo iskazuju (stres, uznemirenost, nelagoda, opravdanje mještanima, a pritom je već i bio narušenog zdravlja od posljedica sudjelovanja u ratu) opravdano je dosuditi iznos od zatraženih 30.000,00 kuna/3.981,68 eura, smatrajući takvu odštetu primjerenu pretrpljenoj šteti.

22.Na ovaj iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata i to od dana podnošenja tužbe pa do isplate (čl. 1103. ZOO-.a), a stopa zateznih kamata je određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23.Slijedom navedenoga je valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/2014, 107/2015-dalje Tarifa).

25.Tužitelju je priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe od dana 21.04.2020. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 21.05. 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima dana 28.02.2022., 03.06.2022. i 14.09.2022. u iznosu od po 1.000,00 kuna za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), dakle svukupno 5.000,00 kuna što uvećano za PDV od 25% ( 1.250,00kuna) iznosi 6.250,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 750, 00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 650,00 kuna, pa tako ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 7.650,00 kuna/1.015,33 eura.

26. Slijedom navedenoga je odlučeno kao pod toč. II. Izreke presude.

U Šibeniku, 21. listopada 2022.

Sudac:

Martina Miočević Šušnjić