REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10

Posl.br. 3 P-1981/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja W. M. (OIB …), Š.

…, zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., Š. u. …, protiv tuženika ad.1. R. H. (OIB …), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru i ad. 2. G. B. (OIB …), B., Š. k. B. …, zastupanog po zakonskom zastupniku, gradonačelniku T. B., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 29. srpnja 2022. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom, na ročištu za objavu, 21. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj W. M., OIB: … stekao pravo vlasništva realnog dijela nekretnine oznake kat. čest. 1248/61, pašnjak površine 134010 m2, upisana u zk. ul. … k.o. Š., a koji realni dio je na skici sudskog očevida izrađenoj od G. L. j.d.o.o. za geodetske poslove i vještačenje, i to od strane D. T., ing. geod. dana 16. lipnja 2021. godine označen slovima E-D-C-F-E te ima površinu 1976 m2.

2. Utvrđuje se da je tužitelj W. M., OIB: … stekao pravo vlasništva realnog dijela nekretnine oznake kat. čest. 1248/62, pašnjak površine 59282 m2, upisana u zk. ul. … k.o. Š., a koji realni dio je na skici sudskog očevida izrađenoj od G. L. j.d.o.o. za geodetske poslove i vještačenje, i to od strane D. T., ing. geod. dana 16. lipnja 2021. godine označen slovima F-C-B-A-F te ima površinu 1911 m2."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici ad.1. R. H. troškove postupka u iznosu od 2.250,00 HRK (298,63 EUR).

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je stvarni vlasnik i posjednik realnog dijela k.č.br. 1248/61 površine 1976 m2 i realnog dijela k.č.br. 1248/62 površine 1911 m2 sve k.o. Š., koji su dijelovi prikazani u situacijskom nacrtu ovl. inž. geod. K. T. od 30. listopada 2017. Navodi da ih je stekao dosjelošću, temeljem mirnog i savjesnog, te neprekinutog posjeda od pradjeda I. M., djeda N. M., oca M. M. do tužitelja, da se na istima nalaze stabla badema koja su zasadili njegovi prednici, koja su obrađivali i uređivali te da ove nekretnine predstavljaju okućnicu tužiteljeve kuće, koja ima površinu 5679 m2 i u odnosu na koju je ishodio nepravomoćnu sudsku presudu kojom je utvrđen vlasnikom. U odnosu na utužene nekretnine nikad nije bilo sporova niti je tko tužitelja i prednike uznemiravao u mirnom i nesmetanom posjedu. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će ga utvrditi vlasnikom naprijed opisanih realnih dijelova k.č.br. 1468/1 i 1468/2 k.o. Š..

1.2. Tijekom postupka ističe kako je njegova baka M. M. bila upisana posjednicom k.č.br. 1248/61 k.o. Š., te se poziva na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev 4243/2019 od 3. ožujka 2002. i Rev 1721/2017 od 4. veljače 2020.

1.3. Nakon provedenog uviđaja tužitelj je podneskom od 14. srpnja 2021. (l.s.100) uredio tužbeni zahtjev kako glasi u izreci.

2. Tuženica ad.1. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, smatrajući da tužitelj treba dokazati stjecanje dosjelošću od strane prednika sukladno pravnim pravilima OGZ, te potom i neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od prednika do sebe, o čemu nije priložio rješenja o nasljeđivanju. Stoga predlaže obiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik ad2. protivi se tužbi ističući kako tužitelj navodi o neprekinutom posjedu od pradjeda, djeda i oca do sebe, no priložio je tek rješenje o nasljeđivanju iza oca kojim predmetne nekretnine nisu utvrđen ostavinom.

4. Sud je u postupku izveo dokaz čitanjem: izvadaka iz zemljišne knjige za k.č.br. 1248/61 i k.č.br.1248/62 k.o. Š. (l.s.5,8), rješenja o utvrđivanu građevne čestice od 11. rujna 2018. s prilozima (l.s.11-13), posjedovnog lista … k.o. Š. (l.s.14), nepravomoćne presude ovog suda posl.br. P-210/2019 od 11. rujna 2020. (l.s.17- 21), Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O-389/2010 od 21. lipnja 2012. iza M. M. (l.s.22-23), povijesti promjena za k.č.br. 1248/61 k.o. Š. (l.s.34), popisa katastarskih čestica s korisnicima i adresama (35-38), povijesti upisa u zemljišnoj knjizi za k.č.br. 1248/61 i k.č.br.1248/62 k.o. Š. (l.s.103-138), uvidom u geodetski situacijski nacrt ovl. inž. geodezije K. T. od 30. listopada 2017. (l.s.39), presliku katastarskog plana (l.s.15), skicu sudskog očevida izrađenu 28. veljače 2020. po F.

V., stalnom sudskom vještaku za geodeziju u predmetu P-210/2019 (l.s.16), proveden je uviđaj radi identifikacije utuženih dijelova k.č.br. 1248/61 i 1248/62 k.o. Š. uz sudjelovanje D. T. i T. Ć. iz G. L. j.d.o.o. ovlaštenog za geodetska vještačenja, od kojeg je dostavljena skica (l.s.91) te fotografije predmeta spora (l.s.92), te su saslušane svjedokinje S. R. i M. K. (l.s.161,162), te tužitelj (l.s.172,173).

5. Opažanjem tijekom uviđaja utvrđeno je da se utužene nekretnine nalaze od lokalne ceste u pravcu jugozapada; uz cestu je teren je očišćen u dubinu od 20-ak metara, a na istom je šest stabala badema, te je položeno nešto građevinskog materijala. Ostatak nekretnine potpuno je neprohodan, obrastao niskim raslinjem te je vidljivo poneko manje stablo kostele. Prema nalazu vještaka pokazana nekretnina u potpunosti odgovara situaciji K. T., dipl.ing. geod. (l.s. 39) a na kojoj je i naznačeno da se opisana sporna nekretnina sastoji od u sjeveroistočnom dijelu od dijela čest.zem. 1248/61 a manji jugozapadni dio sporne nekretnine obuhvaća česticu 1248/62 k.o. Š.; dijelom je omeđena ogradama susjednih nekretnina i to linijom D-C-B te linijom E-F, te dijelom linijom F-A, dok na ostatku međe nema vidljivih međnih oznaka.

6. Iz povijesti upisa u zemljišnoj knjizi (l.s.103-138) proizlazi da je u zk. ul. … k.o. Š., od osnutka zemljišne knjige u zk. tijelu … bila upisana k.č.br. 1248/62, a u zk.ul. … k.č.br. 1248/61, obje vlasništvo Porezne Općine Šopot, da su pod Z-312/48 upisane općenarodnom imovinom, a pod Z-109/52 upisan je organ upravljanja NO gradske općine Benkovac. Nadalje, proizlazi da je pod Z-719/64, temeljem prijavnog lista iz 1959., od k.č.br. 1248/17 uspostavljena k.č.br. 1248/61 površine 175458 m2, a od k.č.br. 1248/16 uspostavljena k.č.br. 1248/62 površine m2, te da su k.č.br. 1248/61 i k.č.br. 1248/62 u više navrata dijeljene radi uspostave većeg broja novih čestica. Pod posl. br. Z-69/2012 k.č.br. 1248/62 pašnjak 61119 m2 otpisana je u zk.ul. … uz uknjižbu prava vlasništva Grada Benkovca, nakon čega je u više navrata dijeljenja radi uspostave novih čestica, te sada ima površinu 54404 m2. Nadalje pod posl.br. Z- 28363/2016 k.č.br. 1248/61 pašnjak 134010 otpisana je iz zk.ul.10 u novi zk.ul. 1208 k.o. Š. uz uknjižbu zajedničkog prava vlasništva R. H. i G. B., a nakon dioba radi uspostave novih čestica, sada ima površinu 131454 m2.

7. Iz povijesti promjena (l.s.34-38) proizlazi da je k.č.br. 1248/61 k.o. Š. uspostavljena od k.č.br. 1248/17 prijavnim listom …, te je nakon uspostave dio k.č.br. 1248/61 upisan u korist više fizičkih osoba, koje se ne navode u povijesti promjena, a dio u korist DVK Općine Benkovac.

8. U popisu katastarskih čestica (l.s.35-38) vidljivo je kako je, pored drugih osoba i M. M. ud. I. upisana posjednicom i to dijela k.č.br. 1248/61 kuća i dvorište 1000 m2.

9. Iz Pl … k.o. Š. (l.s.14), vidljivo je kako je M. M. upisan posjednikom k.č.br. 1248/189 pašnjak 453 m2, dvorište 500 m2, kuća 152 m2, zgrada 71 m2; k.č.br. 1248/190 dvorište 123 m2,, zgrada 122 m2 tek.č.br. 1248/191 pašnjak 1407 m2. Utužene čestice nisu upisane u tom Pl.

10. Rješenjem o nasljeđivanju iza M. M. preminulog 1. kolovoza 2010. (l.s.22,23) njegovim je nasljednikom proglašen tužitelj, no k.č.br. 1248/61 i k.č.br. 1248/62 k.o. Š. nisu utvrđene ostavinom.

11. Nepravomoćnom presudom ovog suda posl.br. P-210/2019 od 11. rujna 2020. (l.s.17-21) W. M. utvrđen je vlasnikom realnog dijela k.č.br. 1248/61 površine 5679 m2. Iz skice izrađene za potrebe tog predmeta (l.s.16), preslike plana (l.s.15), te skice izrađene po G. L. j.d.o.o. (l.s.91) vidljivo je da između dijela k.č.br. 1248/61 koji je bio predmetom postupka pod posl.br. P-210/2019 i dijelova k.č.br. 1248/61, 1248/62 koji su predmetom ovog postupka, prolazi cesta.

12. Svjedokinja S. R. iskazala je (l.s. 161), da od 1962. živi u Š., da je tada, u kući preko puta predmeta spora živjela tužiteljeva baka M. s obitelji, na predmetu spora bio je zasađen jedan veliki badem, a kasnije su M. i sin N. sadili još badema. Na dijelu zemljišta bio je neki vrt, ali samo par godina nakon što je svjedokinja došla u Š.. Poslije su na to zemljište puštali blago M., njen sin N. ali i drugi iz sela, nitko nikom nije branio da tu pušta blago, koje se tu i sad pušta, jer nije ograđeno, pa tako i njezine ovce sad tamo idu, ponavlja kako to nitko nikom nije branio i ne brani. Potom je rekla da je to bilo M. i N. zemljište, da su oni to ''uzdržavali'', da nije mogao svatko doći, pojasnivši kako pod tim misli da nisu dali drugima da sijeku drva, da je kasnije došao W., a M. je rekla kako se nada da će to sve biti njegovo. Upitana da objasni razliku iskaza da je mogao doći tko hoće, da nitko nikom nije branio, a potom da nije mogao svatko doći, nije pojasnila. Još je rekla da se istočno od predmeta spora nalaze nekretnine P. i J. koji su ih kupili od općine, a zapadno od M. sina M. M., koji je također kupio od općine, da je sto posto sigurna da su ta zemljišta kupljena od općine, kao i da su zemljište tu, svi kupili od općine, no ne zna jesu li prednici tužitelja.

13. Svjedokinja M. K. iskazala je (l.s.162) da u Š. živi od 1964., da su pok. baba M. i njen sin N. na predmetu spora sadili bajame, te držali ovce dok su mogli, osim njih i nakon njih nitko drugi nije, osim što njenih pet ovaca nekad tu odu. Ne zna kad su M. i N. preminuli ni tko je od njih prije preminuo. Ne može reći je li bilo ograđeno, ne zna jesu li tužiteljevi prednici to kupili od općine, ali oni (njena obitelj) svoje jesu. Zna da su međaši do istoka J., a do zapada N. brat M., te ne zna jesu li međaši zemljište kupili.

14. Tužitelj je iskazao da su njegovi pradjed Ilija i prababa M. 1890 i neke doselili iz M. u Š., a 1902 ili 1903. napravili kuću te u nju uselili, koja se kuća nalazi s druge strane ceste u odnosu na predmet spora, za koje je kazao da je bilo gumno ograđeno šmrikom i dračom koje u I. i M. koristili stotinjak godina unatrag od danas; da je pradjed umro mlad, a prababa 1997. u dobi od gotovo sto godina. Rekao je i kako je utužena nekretnina bila predmet nasljeđivanja između njene djece, i to njegova djeda N., brata mu M. i sestre I., koja je svoj dio ustupila braći, čijom diobom je pripala N.. Rekao je i da ju je nakon M. smrti koristio njegov otac M. koji nije držao ovce, pa je zemljište bilo zapušteno i nije bilo korišteno. Po smrti oca M., 2010., zemljište i kuća su prešli na njega. Proturječnost u iskazu da je prababa umrla 1997. u dobi od sto godina i da je s pradjedom doselila i izgradila kuću 1902/3, obrazložio je, promjenom iskaza, da je djed došao sam a baba, koja je bila dosta mlađa od njega, za njega se kasnije udala. Proturječje u iskazu da je sporna nekretnina, nakon prababine smrti (1997.) nasljeđivanjem i diobom pripala njegovu djedu, za kojeg je kasnije iskazao da je umro 1980. (17 godina prije prababe) obrazložio je promjenom iskaza da je M. djecu podijelila prije smrti, te da je ranije kazao da su se dijelili nakon njene smrti zato što to nije bila sudska dioba već usmena. Potom je iskazao da su on i otac već 1995. čistili kuću i zemljište te je očistio par metara do ceste da može parkirati auto i brao je bajame. Još je iskazao da su iza prababe M., djeda N. i njegova oca M. vođeni ostavinski postupci, da je predmet spora naslijedio od M., a on od M., te da nije znao da nisu navedene u rješenju o nasljeđivanju iza M., dodajući da ni kuća i zemljište nisu bile upisane vlasništvom prednika pa je on to morao sređivati. Još je rekao da im nitko nikad nije osporavao pravo vlasništva i posjed nekretnine.

15.Temeljem u postupku provedenih dokaza utvrđeno je da su k.č.br. 1428/61 i k.č.br. 1428/62 k.o. Š. izvorno državno vlasništvo, dok je danas k.č.br. 1428/61 zajedničko vlasništvo tuženika ad. 1 i 2, a k.č.br. 1428/62 vlasništvo tuženika ad.2.

16.1. Odredbama čl. 159 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, nekretninu u vlasništvu Republike Hrvatske, županije ili jedinice lokalne samouprave, dosjelošću stječe protekom dvadeset godina samostalnog posjedovanja, a ako je posjed samo pošten protekom četrdeset godina samostalnog posjedovanja, time da se sukladno odredbama čl. 160 st. 2 ZV u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

16.2. Prema odredbama čl. 18 ZV posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovana (pravo na posjed) (st.1.); istinit je ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. (st.2.); a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st.3.).

16.3. Nadalje, prema odredbama čl. 29 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. SFRJ broj 6/80 i 36/90 – dalje: ZOVO), koji je prethodio ZV, dosjelošću se nije moglo steći pravo vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu sve do 8. rujna 1991., kada je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZOVO čl. 29 brisan. Međutim, odredbom čl. 388. st. 4. ZV (Narodne novine, broj 91/96) bilo je propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, koja je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. (Narodne novine, broj 137/99). Ipak, ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV/96 bila je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. do ukidanja 17. studenog 1999., u kojem je vremenskom razdoblju mogla proizvesti pravni učinak stjecanja vlasništva dosjelošću, u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su do tada bile ispunjene potrebne pretpostavke, duljina i kvaliteta posjeda. Ukoliko nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno odredbama čl. 159 st. 4 u vezi čl. 388. st 4 ZV, do 17. studenog 1999., početak roka za stjecanje dosjelošću računa se od 8. listopada 1991.

17. Prema popisu katastarskih čestica tužiteljeva baka M. M. upisana je posjednicom dijela k.č.br. 1428/61 kuća i dvorište površine 1000 m2, no taj se upisani posjed ne odnosi na utuženi dio k.č.br. 1428/61 k.o. Š. na kojem se nalazi tek nešto stabala, već na dio na kojem se nalazi kuća, i to očito dio koji bio predmetom parničnog postupka koji posl.br. P-210/2019 (površine 5769 m2), i koji se nalazi s druge strane ceste u odnosu na utuženi, pa nema govora da utužene čestice predstavljaju okućnicu te kuće. Pored toga, iz povijesti promjena koju je tužitelj dostavio vidljivo je samo kad je čestica uspostavljena a ne kad je i temeljem čega, tužiteljeva prabaka, upisana posjednicom tog dijela k.č.br. 1428/61. Za k.č.br. 1428/62 povijest posjeda ni popis katastarskih čestica nije dostavljena.

18.1. Saslušane svjedokinje imaju saznanja o predmetu spora tek od 1962. odnosno 1964. no njihovi su iskazi proturječni jer svjedokinja R. navodi da su na predmetu spora ovce napasali svi, što nitko nikom nikad, pa ni danas nije branio i ne brani, tek da su M. branili sječu drva, a svjedokinja K. da su samo tužiteljevi prednici tamo napasali blago, osim što danas tamo idu i njene ovce.

18.2. Iskaz tužitelja o slijedu posjeda unutar obitelji sud ne prihvaća budući je proturječan kako je ranije navedeno, što iskaz u cijelosti čini neuvjerljivim, pa tako i da su utuženi dijelovi k.č.br. 1428/61 i 1428/62 k.o. Š. bili predmetom nasljeđivanja od pradjeda do njega. U odnosu na kuću za koju navodi kako isto nije bila upisana vlasništvom prednika, pa je on to sređivao, za reći je da su kuća i dvorište na k.č.br. 1248/61 k.o. Š. bili upisani posjedom M. M. (što je to bilo predmetom drugog sudskog postupka (P-210/2019).

18.3. Tužitelj nije priložio niti jednu ispravu o tom da bi tko od njegovih prednika bio u posjedu k.č.br. 1248/62 k.o. Š., te k.č.br. 1428/61 za daljnju površinu, (preko 1000 m2, koliko je bilo upisano na M. M. gdje se nalazi kuća), ili da su te čestice bile predmetom nasljeđivanja iza njegova pradjeda i prabake, dok iza oca evidentno nisu bile.

19. Stoga u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da su tužiteljevi prednici bili u posjedu utuženih dijelova k.č.br. 1428/61 i 1428/62 k.o. Š., odnosno da je tužitelj to danas, u prilog čemu ide i to što je zemljište većim dijelom zapušteno i neprohodno, do danas neograđeno, osim ogradama susjednih nekretnina, koje su, kako je iskazala svjedokinja R., susjedi kupili od općine. Osobito nije utvrđeno da prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu; da je takav posjed trajao najkasnije od studenog 1959. i da se prenosio nasljeđivanjem da bi tužiteljeva prababa, nakon stupanja na snagu ZV, ili njezini nasljednici najkasnije do 17. studenog 1999. pravo vlasništva stekli dosjelošću sukladno odredbama čl. 159 st. 4 u vezi čl. 388 st.4. ZV, pa da bi se to pravo moglo dalje prenositi nasljeđivanjem do tužitelja. Nadalje, od 8. listopada 1991. do danas nije prošlo četrdeset godina, pa sve i da je nekretnina bila u samostalnom i poštenom posjedu tužitelja i prednika, tužitelj ju ne bi mogao steći dosjelošću.

20. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev odbijen je kao u izreci.

21.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- proč.tekst., 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa).

21.2. Tuženici ad. 1. R. H., kao opravdani priznati su slijedeći troškovi; 100 bodova sastav odgovora na tužbu (T.br. 8 st. 1 Tarife), 100 bodova za zastupanje na ročištu 11. 02. 2021. (T.br. 9 st. 1 Tarife), te 25 bodova za sastav podneska od 13.07.2021. (umjesto traženih 100 bodova jer se radi o podnesku iz T.br. 8. st 5), što zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV iznosi 2.250,00 HRK (298,63 Eur), koji je trošak naloženo tužitelju naknaditi joj.

Benkovac, 21. listopada 2022.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka, putem ovog suda za Županijski sud.

Dostaviti:

Kao na zapisniku o objavi