Poslovni broj: 7 UsI-1893/22-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Anđi Klišanin, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. A. iz D.,, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića

3, radi obnove postupka, bez održavanja glavnerasprave, 21. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 140-02/22- 03/03014139024, Urbroj: 341-99-06/2-22-000022 od 12. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 140-02/22-03/03014139024, Urbroj: 341-99-06/2-22-000022 od 12. srpnja 2022. u točki I. izreke uvažena je žalba tužitelja iz drugih razloga i poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D., broj: 30501 od 23. prosinca 2019., a u točki II. izreke odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka. Tuženik je sukladno odredbi članka 125. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku poništio prvostupanjsko rješenje od 12. srpnja 2022. iz razloga što je o prijedlogu za obnovu postupka trebao odlučiti tuženik, a ne prvostupanjsko tijelo.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika, navodeći u bitnom da tuženik negira činjenicu da je zahtjev za obnovu postupka pokrenuo sukladno članku 123. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku, kao i da nije uzeo u obzir odredbu članka 81. stavak 6. Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno odredbu članka 75. točke 1. i 7. ZOMO (Narodne novine, broj: 130/2010), kojim je propisan način izračuna vrijednosnih bodova, pozivajući se u tom smislu na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3120/19-2 od 12. rujna 2019. Tužitelj nadalje navodi da je po primitku spomenute presude od 12. rujna 2019. (zaprimio dana 11. studenog 2019.), temeljem članka 123. Zakona o općem upravnom postupku, pravovremeno podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu D. zahtjev za obnovu postupka. Posebno ističe da je iz priloga rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D. Klasa: UP/I-140-02/12-03/03014139024, Urbroj: 341-05-06/2-12-011395

od 19. studenog 2012. - ispis podataka o plaćama, osnovicama osiguranja, naknadama i vrijednosnim bodovima, vidljivo da nema nikakvih navoda o godinama, stažu, satima rada, plači/naknadi plaće, prosječnoj godišnjoj plaći u Republici Hrvatskoj, vrijednosnim bodovima, ukupnim vrijednosnim bodovima po godinama i sl., za sporna razdoblja tužiteljevog rada u "A." Z. i "I." B., a što

da potvrđuje zakonsku utemeljenost njegovog prijedloga za obnovu postupka i da je tuženik morao postupiti sukladno odredbi članka 75., osobito stavaka 1. i 7. ZOMO. Ustvrdio je da tuženik u razdoblju od 1. lipnja 1984. do zaključno sa danom 30. travnja 1990. (s prekidima rada), nije izvršio izračun mirovine tužitelja uzimajući prosječne vrijednosne bodove utvrđene na temelju njegovih platnih podataka za razdoblje u kojem podaci postoje u HZMO, Područnom uredu D., koji da ima svu pravno valjanu dokumentaciju i da je morao po zakonu i službenoj dužnosti postupiti i obračunati visinu tužiteljeve mirovine po odredbama članka 81. stavak 6. ZOMO i članku 75. ZOMO. U tom smislu smatra i da je netko zlouporabio položaj i ovlasti kada nije postupio po zakonu, te je ustvrdio da je počinjeno kazneno djelo, a tužitelju je nanesena velika materijalna šteta. Navodi i kako tuženik nije postupio sukladno članku 17. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 14/2001 od 27. prosinca 2001). Ističe i da je u rubrici zarada – doprinos Obrazac MPP- 1/M2 i M4 Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala za grad B. i poduzeća "I.", naveden iznos od 5.228.160 dinara mjesečno, pa utoliko tužitelj smatra opravdanim da mu tuženik prizna navedeni iznos zarade – doprinosa za cijelo vrijeme rada u navedenom poduzeću. Tužitelj zaključno navodi da je prijedlog za obnovu postupka podnio u zakonskom roku i da je učinio vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka jer da tuženik nije postupio po članku 75. točki 1. i 7. ZOMO (Narodne novine, broj 130/2010), te nije sačinio izračun mirovine sukladno članku 81. stavak 6. ZOMO. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom, između ostalog, traži da se osporavano rješenje tuženika poništi, da tuženik bude obvezan novim rješenjem postupiti po odredbama članka 81. stavak 6.

ZOMO te mu izvršiti izračun mirovine, da tuženik bude obvezan novim rješenjem priznati mu počevši od 01. studenog 2012. pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u većoj svoti te mu obračunati i isplatiti razliku u visini mirovine sa pripadajućim kamatama počevši od 01. studenog 2012. te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani odnosno da nisu pravno odlučni, pozivajući se na razloge navedene u obrazloženju osporavanog rješenja, koje u bitnome ponavlja. Osporavano rješenje na zakonu je utemeljeno, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Kako, sukladno odredbi čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Odredbom članka 123. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21 - dalje: ZUP-a). propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, 2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu, 3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta, 4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina, 5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, 6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, 7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom. Prema stavku 2. stog članka obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja:1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, 2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta, 3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. Prema stavku 3. istog članka stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

6. Odredbom članka 124. stavkom 2. ZUP-a propisano je da je u prijedlogu za obnovu postupka stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

7. Sukladno odredbi članka 126. stavak 1. ZUP-a kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

8. Tužitelj je prijedlog za obnovu postupka od 18. studenog 2019. utemeljio na tvrdnji kako tuženik posjeduje platne podatke za pravilan izračun njegove mirovine, te da je pri izračunu iste postupio protivno odredbi članka 81. stavku 6. Zakona o mirovinskom osiguranju.

9. Među strankama je sporno je li u predmetnom upravnom postupku temeljem podnesenog zahtjeva tužitelja pravilno odbačen zahtjev za obnovu postupka, te s tim u svezi je li pravilno primijenjena odredba članka 126. stavak 1. ZUP-a.

10. Prije svega, po pravnom shvaćanju ovog suda, pod novim činjenicama podrazumijevaju se takve činjenice koje su postojale u vrijeme provođenja postupka čija se obnova traži, ali se tada za njih nije znalo ili ih se nije moglo upotrijebiti, a pod novim dokazima podrazumijevaju se dokazi o ranije poznatim ili nepoznatim činjenicama za koje se ili nije znalo, ili se znalo ali se nisu mogli pribaviti, te time niti upotrijebiti u postupku. Isto tako, da bi se „nove“ činjenice i dokazi mogli uzeti kao razlog za obnovu postupka nije dovoljno da činjenice i dokazi budu novi, nego i da budu takvi da bi njihovo izvođenje i upotreba u prijašnjem postupku doveli do drukčijeg rješenja upravne stvari. Izloženo pravno shvaćanje izraženo i u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske, sada Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us- 14099/2009-4 od 14. srpnja 2010. godine (www.upravnisudrh.hr).

11. U obrazloženju osporavanog rješenja tuženika od 12. srpnja 2022. se navodi da je prijedlog D. A. za obnovu postupka podnesen u smislu članka 123. ZUP-a

dana 18. studenog 2019.; da zaključuje da žalitelj (ovdje tužitelj) nije učinio vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka; a osobito da se ne radi o saznanju novih činjenica ili o mogućnosti upotrebe novih dokaza, te da u povodu prijedloga za obnovu postupka nisu dostavljeni novi dokazi u smislu članka 123. stavak 1. točkom 1. ZUP-a odnosno da stranka nije učinila vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka kako je propisano člankom 124. stavak 2. istog Zakona pa da je stoga prijedlog tužitelja za obnovom postupka valjalo odbaciti u smislu članka 126. stavak 1. ZUP-a.

12. Naime, iz prijedloga za obnovu postupka proizlazi da se tužitelj poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a što nije razlog za obnovu postupka.

13. Iz sadržaja podnesene tužbe, razvidno je da se tužitelj poziva i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3120/19-2 od 12. rujna 2019. (zaprimio dana 11. studenog 2019.), a sud je uvidom u aplikaciju supranova utvrdio da je istom odbijena žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-41/19-7 od 26. travnja 2019., pa ista svakako nije novi dokaz u smislu odredbe članka 123. stavka 1. ZUP-a, niti se radi o razlogu za obnovu postupka propisanom člankom 123. stavkom 2. točkom 2. ZUP-a.

14. Ujedno, u odnosu na tvrdnju tužitelja sadržanu u podnesenoj tužbi da je netko od službenih osoba počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, Sud napominje da se u predmetnom upravnom postupku nije mogao primijeniti članak 123. stavak 2. točka 1. ZUP-a. To stoga, što tužitelj u tom pravcu nije pružio niti jedan dokaz te nema zakonske mogućnosti primjene toga članka u konkretnoj situaciji.

15. Nadalje, iz citirane odredbe članka 124. stavak 2. ZUP-a proizlazi da je teret dokaza da postoje razlozi za obnovu na stranci, koja u samom prijedlogu mora učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Dakle, uvjeti propisani citiranim člankom 126. stavkom 1. ZUP-a moraju biti kumulativno ispunjeni, dok tužitelj nije učinio vjerojatnim niti jedan razlog za obnovu postupka propisan člankom 123. stavkom 1. i 2. ZUP-a, te je tuženik pravilno i zakonito odbacio prijedlog za obnovu postupka pozivom na odredbu članka 126. stavak 1. ZUP-a, dajući za to valjane razloge.

16. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.

17. Stoga, a budući da je rješenje tuženika zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Obzirom da je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

U Splitu, 21. listopada 2022.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

(čl. 66. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju D. A., D.,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,

Zagreb, A. Mihanovića 3

- u spis

Rj. 1. Temeljem članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18) tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi

2. Spis u kal 40 dana