Poslovni broj: 15 UsI-1272/22-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. S., OIB: …, iz S., , zastupanog po opunomoćeniku M. B.,odvjetniku u S., , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja,graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687,

Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe V. N., OIB:77022265134, iz S., , zastupane po opunomoćeniku A. F.,

odvjetniku u S., , radi utvrđivanja građevne čestice,nakon javne i usmene rasprave zaključene 13. listopada 2022. godine u prisutnostizamjenika zamjenice opunomoćenika tužitelja, zainteresirane osobe i njezinogopunomoćenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 21. listopada 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/21-08/146, URBROJ: 531-07-01-01/05-22- 2 od 13. travnja 2022. godine.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 5.000,00 (pet tisuća) kuna na ime naknade troškova upravnog spora, što predstavlja protuvrijednost iznosa od 663,61 eura (prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro).

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 2. lipnja 2022. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/21-08/146, URBROJ: 531-07-01-01/05-22- 2 od 13. travnja 2022. godine, u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 3. srpnja 2022., te u podnesku priloženomu spis na održanoj raspravi, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako je isto nezakonito, te protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o prostornom uređenju. Naime, tuženik da u bitnom navodi kako je prvostupanjskim rješenjem obrazloženo da je predmetni zahtjev podnesen u skladu s odredbom čl. 158. Zakona o prostornom uređenju, a da tim Zakonom nije propisana dužnost tijela da pribavi suglasnost suvlasnika nekretnine. Suprotno navodima pobijanog upravnog akta, iz sentence Visokog upravnog suda RH, br. Usž-226/2016-2, od 11. veljače 2016.

da proizlazi kako osoba koja nije vlasnik zemljišta, nema stranačku legitimaciju u postupku utvrđivanja građevne čestice za objekt. Ujedno, k.č.z. 186 k.o. K. N.

da nije u vlasništvu podnositeljice zahtjeva, već je prema vlasničkom listu u njenom suvlasništvu, kao i suvlasništvu tužitelja i upisane treće osobe, radi čega podnositeljica zahtjeva da nema stranačku legitimaciju u postupku utvrđivanja građevne čestice za objekt. Također, tužitelj nadalje ističe kako pobijani upravni akt nije donijet od strane ovlaštene osobe, odnosno ministra, (čl. 23. ZUP-a), već neke anonimne osobe, iako da se radi o neprenosivoj ovlasti, pa da je predmetni upravni akt isključivo ovlašten donijeti ministar, uslijed čega da se u navedenom očituje počinjena postupovna povreda. Konačno, tužitelj navodi kako je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede postupka od strane tuženog tijela, došlo do pogrešne primjene zakona na štetu tužitelja, slijedom čega je tužitelj tužbenim zahtjevom predložilo sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a ujedno je predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak upravnog spora tužitelju. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 3. srpnja 2022. tužitelj je s obzirom da je od strane A… … B.B. d.o.o. iz Splita pozvan na predočavanje elaborata, čija se izrada temelji na osporenom rješenju, predložio da sud u smislu odredbe čl. 26. st. 2. Zakona o upravnim sporovima donese rješenje o odgodnom učinku tužbe budući bi izvršenjem istog tužitelju bila nanesena šteta koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda da nije protivna javnom interesu, dok se podneskom priloženom u spis na održanoj raspravi tužitelj usprotivio navodima odgovora na tužbu tuženika i zainteresirane osobe pritom u bitnom ponavljajući navode iz tužbe.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u odnosu na podnesak tužitelja od

3. srpnja 2022. kojim je zatražio da se sukladno čl. 26. st. 2. ZUS-a odgodi učinak pobijanog rješenja, navela je kako je takav prijedlog u potpunosti neosnovan budući da tužitelj ničim nije dokazao da bi mu se izvršenjem osporenog rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Također, i sama tužba da je neosnovana jer da tužitelj nije suvlasnik čest. zem. 186 k.o. K. N.. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P-384/10 od 28. veljače 2014. godine utvrđeno je kako tužitelj nije vlasnik čest. zem. 186 k.o. K. N., dok je dio čest. zem. 186 k.o. K. N.

koji će ubuduće biti dio predložene građevne čestice, dakle dio koji je u navedenoj presudi označen slovima A, B, C, D, E, F, A, u isključivom vlasništvu zainteresirane osobe V. N.. Također, da nema mjesta primjeni sentence Visokog

upravnog suda Republike Hrvatske Usž-226/2016 od 11. veljače 2016. jer pravni legitimitet zainteresirane osobe u postupku utvrđenja građevne čestice za objekt proizlazi iz zemljišnoknjižnog stanja kao i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu P-384/10 od 28. veljače 2014. godine. Zaključno, zainteresirana osoba navela je i kako je osporeni akt protivno navodima iz tužbe potpisan sukladno čl. 23. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09 i 110/21), slijedom čega je predložila odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti mu da naknadi trošak spora zainteresiranoj osobi.

4.U sporu je održana rasprava 13. listopada 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili zamjenik zamjenice opunomoćenika tužitelja, zainteresirana osoba i njezin opunomoćenik, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj su nazočni u bitnom ostali kod navoda iz tužbe i u spis priloženih podnesaka, odnosno kod navoda iz odgovora na tužbu te su popisali trošak upravnog spora.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 3. srpnja 2022. zajedno s prilogom, odgovor na tužbu zainteresirane osobe od 22. srpnja 2022. zajedno s prilogom, podnesak tužitelja priložen u spis na održanoj raspravi, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da sud službenim putem od nadležnog Zemljišnoknjižnog odjela pribavi izvatke za sve čestice u odnosu na koje je doneseno prvostupanjsko rješenje, to na okolnosti koje su precizirane u podnesku priloženom u spis na održanoj raspravi te na samoj raspravi, kao nepotreban i suvišan,

smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada K., Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjek za izdavanje akata za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, KLASA: UP/I-350-05/19- 05/000114, URBROJ: 2134/01-07-01/7-21-0016 od 16. srpnja 2021. utvrđuje se da građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine ozakonjene,

poluugrađene, jednostavne zgrade stambene namjene, čini dio k.č.z 186, dio k.č.z. 187 i k.č.zgr. 317 sve k.o. K. N., kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana KLASA: 935-06/19-01/2593, URBROJ: 541-26-01/6-19-2 od 18. prosinca 2019. godine koja čini sastavni dio ovog rješenja, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/21-08/146, URBROJ: 531-07-01-01/05-22-2 od 13. travnja 2022. godine, postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora njegova žalba je odbijena, te je time potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje jer je i tuženik smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke propisane mjerodavnim odredbama Zakona o prostornom uređenju za utvrđivanjem građevne čestice na način kako je ista definira u rješenju tijela prvog stupnja, kojeg je tuženik stoga ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora spornim se ukazuje je li u konkretnom slučaju u provedenom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno u pogledu postojanja svih pretpostavki za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o prostornom uređenju, kao i je li u provedenom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom članka 157. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) propisano je da ako za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine, kada je obveza utvrđivanja tog zemljišta, odnosno čestice propisana posebnim zakonom ili kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom, parcelacija građevinskog zemljišta provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice.

Stavkom 2. da se smatra da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine: 1. ako su na istoj katastarskoj čestici izgrađene dvije ili više građevina koje građevinski, funkcionalno ili tehničko-tehnološki nisu cjelina, 2. ako je građevina izgrađena na dvije ili više katastarskih čestica, 3. ako je građevina izgrađena na katastarskoj čestici čija je površina manja ili veća od površine propisane prostornim planom, 4. ako je postojeća katastarska čestica, na kojoj je izgrađena građevina, takva da se ne može smatrati zemljištem nužnim za redovitu uporabu te građevine, 5. ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu.

Odredbom članka 158. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) propisano je da zahtjevu za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice prilaže se preslika katastarskog plana na kojoj se određuju oblik i veličina građevne čestice te dokaz da je građevina za koju se utvrđuje građevna čestica postojeća.

Stavkom 2. da rješenje o utvrđivanju građevne čestice donosi se po zahtjevu vlasnika zemljišta, vlasnika građevine, investitora građevine ili druge osobe koja za to ima pravni interes.

Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) propisano je da građevna čestica određuje se u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.

Stavkom 2. da iznimno od stavka 1. ovoga članka, kada vlasnik građevine želi promijeniti oblik i veličinu građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada u skladu s prostornim planom, građevna čestica se određuje u skladu s prostornim planom.

Stavkom 3. da iznimno od stavka 1. ovoga članka građevna čestica zgrade koja ima više samostalnih uporabnih cjelina (stanova, poslovnih prostora, garaža i sl.) i/ili funkcionalnih jedinica (hotelskih soba, apartmana i sl.), a koja je planirana, projektirana i/ili izgrađena tako da s više svojih strana graniči s površinom javne namjene, određuje se kao zemljište koje je ispod te zgrade.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim se utvrđuje da građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine ozakonjene, poluugrađene, jednostavne zgrade stambene namjene, čini dio k.č.z 186, dio k.č.z. 187 i k.č.zgr. 317 sve k.o. K. N., kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana KLASA: 935-06/19-01/2593, URBROJ: 541-26-01/6-19-2 od 18. prosinca 2019. godine koja čini sastavni dio ovog rješenja, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke propisane prethodno citiranim odredbama Zakona o prostornom uređenju za utvrđenjem građevne čestice na način kako je ista definirana prvostupanjskim rješenjem, slijedom čega je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako iz podataka spisa proizlazi da je način na koji je utvrđena građevna čestica prikazan na izvodu iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina K. S., klasa: 935-06/19-01/2593, urbroj: 541-26-01/6-19-2 od 18.

prosinca 2019. godine, a koja je sastavni dio prvostupanjskog rješenja te se u obrazloženju tog rješenja navodi kako je u konkretnom slučaju odlučeno sukladno članku 159. stavku 1. Zakona o prostorom uređenju, a kojom pak odredbom je propisano da se građevna čestica određuje u skladu s prostornim planom, a ako to nije moguće, tada u skladu s pravilima struke vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.

16.Nadalje, prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da se predložena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine prema Generalnom urbanističkom planu Grada K. - III. ID (Službeni glasnik Grada K." broj 2/06,

2/09, 2/12 14/19) – dalje GUP, nalazi u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja K.l N. i ima površinu 344,00 m2 (minimalna dopuštena GUP-om iznosi 300 m2, čl. 8. st. 1. GUP-a) i ima direktan pristup na prometnu površinu (Ulica uz vrtle). Koeficijent izgrađenosti predložene parcele u odnosu na legaliziranu građevinu iznosi 17% (maksimalni koeficijent izgrađenosti iznosi 35%, čl. 9. st.1. GUP-a). Također, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo kako je položaj ozakonjene građevine u odnosu na sjevernu granicu parcele usklađen s GUP-om dok je u odnosu na zapadnu granicu i istočnu u dijelu gdje se nalazi zgrada protivan odredbi članka 8. GUP-a kojom je određena minimalna udaljenost građevina od granica susjednih parcela od minimalno 3,00 m, pa je u tom dijelu prihvaćeno zatečeno stanje (legalizirano), koje odgovara prikazanom u geodetskoj snimci izvedenog stanja, a što je pak izrijekom dopušteno prostornim planom šireg područja iste razine budući je člankom 5. stavkom 1. Prostornog plana uređenja Grada K. (Službeni glasnik Grada K." broj 2/06,

2/09, 2/12, 14/19 i 16/19-ispravak), između ostalog, određeno da se za postojeće građevine, kada lokalni uvjeti ne omogućuju formiranje građevne čestice u skladu s odredbama tog plana, parcelacija vrši u skladu s katastarskim česticama odnosno prema pravilima struke.

17.Glede temeljnih tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe kako zainteresirana osoba uopće nije bila aktivno legitimirana na podnošenje zahtjeva za utvrđenje građevne čestice s obzirom da k.č.z. 186 k.o. K. N. nije u njezinom vlasništvu, već je prema vlasničkom listu u njenom suvlasništvu, kao i suvlasništvu tužitelja i upisane treće osobe, pri čemu se tužitelj poziva i na sentencu Visokog upravnog suda RH iz presude Usž-226/2016-2 od 11. veljače 2016. prema kojoj osoba koja nije vlasnik zemljišta, nema stranačku legitimaciju u postupku utvrđivanja građevne čestice za objekt, za kazati je kako sud ovakve navode smatra u cijelosti neosnovanima.

18.Naime s prethodnim u vezi najprije je za istaknuti kako je odredbom čl. 158. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju propisano da rješenje o utvrđivanju građevne čestice donosi se po zahtjevu vlasnika zemljišta, vlasnika građevine, investitora građevine ili druge osobe koja za to ima pravni interes, pa kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u K. L., poslovni broj: P- 5384/10 od 28. veljače 2014., pravomoćnoj 3. srpnja 2014., utvrđeno da je podnositeljica zahtjeva V. N. isključivi vlasnik dijela nekretnine k.č.br. 186

k.o. K. N. i to upravo dijela označenog slovima A, B, C, D, E, F, A u skici diobe,

koji ulazi u prijedlog utvrđivanja građevne čestice, na način kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana klasa: 935-06/19-01/2593, urbroj: 541-26-01/6-19-2 od 18. prosinca 2019, koja čini sastavni dio rješenja o utvrđenju građevne čestice, to je pak potpuno jesno kako je zainteresirana osoba nesumnjivo bila aktivno legitimirana na podnošenje zahtjeva za utvrđenje građevne čestice, kod kojeg stanja stvari sudska praksa na koju se tužitelj poziva nije, niti može biti mjerodavna za predmetnu upravnu stvar.

19.Ujedno je za nadodati kako se prvostupanjsko tijelo po pitanju vlasničkopravnih odnosa detaljno očitovalo u obrazloženju svog rješenja (stranice 3 i 4 istog) s kojim navodima je u cijelosti suglasan i ovaj sud pa se radi nepotrebnog ponavljanja tužitelja u tom smislu upućuje na obrazloženje prvostupanjskog rješenja,

s tim da sud primjećuje kako je u tom pravcu tijelo prvog stupnja u ponovljenom postupku u cijelosti postupilo sukladno uputi iz tuženikovog rješenja klasa: UP/II-350- 05/20-08/103, urbroj: 531-07-1-3-21-2. od 17. veljače 2021. kojim je bilo poništeno prethodno rješenje tijela prvog stupnja klasa: UP/I-350-05/19-05/000114, urbroj: 2134/01-07-01/7-21-0016, od 27. travnja 2020. i predmet vraćen na ponovni postupak, što znači da je prvostupanjsko rješenje donijeto u izvršenju citiranog tuženikovog rješenja od 17. veljače 2021. te je tijelo prvog stupnja u ponovljenom postupku otklonilo sve nepravilnosti na koje mu je ukazao tuženik u svom aktu i u ponovljenom postupku donijelo pravilno i zakonito rješenje, kojeg je s pravom potvrdio i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 16. srpnja 2021.

20.Konačno, sud ne nalazi utemeljenim niti tužbene navode tužitelja u kojima ističe kako je osporeno rješenje tuženika doneseno i potpisano od neovlaštene osobe,

to pak stoga što ovaj sud uvidom u spis upravnog tijela, kao i samo osporeno rješenje zaključuje suprotno, odnosno da je isto doneseno i potpisano od strane ovlaštene osobe i to ministra Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, pri čemu nije došlo ni do povrede odredbe čl. 23. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), na koju se tužitelj neosnovano poziva.

21.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

22.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je po zahtjevu zainteresirane osobe zakonito i pravilno izdano rješenje o utvrđivanju građevne čestice, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv istog, s tim da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku u cijelosti postupilo sukladno uputi tuženika iz njegovog prethodnog rješenja kojim je ranije rješenje tijela prvog stupnja bilo poništeno te je predmet bio vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-

a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24. Nadalje, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 26. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa imajući u vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

25.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

26.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu od 22. srpnja 2022. te za pristup na ročište

13. listopada 2022. godine u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. i 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 5.000,00 kn, što pak predstavlja protuvrijednost iznosa od 663,61 eura (prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro), uslijed čega je odlučeno kao pod točkom III. u izreci rješenja. U Splitu, 21. listopada 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude te točaka II. i III. rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka, dok žalba protiv točke I. rješenja nije dopuštena na temelju odredbe čl. 67. ZUS-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu,

a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS- a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja M. B., odvjetniku u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 13. listopada 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku zainteresirane A. F., odvjetniku u Splitu,

, uz zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.