REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-2601/2022

Visoki prekršaji sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene A. S. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj: 70/17., 126/19. i 84/21.) odlučujući o žalbi okrivljene A. S. podnesenoj po braniteljici I. Š. J., odvjetnici u G., G., P. i Partneri, odvjetničkom društvu d.o.o. iz Z. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: 64. Pp - 4962/2021. od 24. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljene A. S. kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (NN broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljena A. S. je obvezna naknaditi trošak drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna(dvjestokuna)/26,54eura(dvadesetišesteuraipedesetčetiricentapedesetčetiricent a)[1] u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom okrivljena A. S. je proglašena krivom, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj joj je izrečena novčana kazna od 4.000,00 kuna koju kaznu je obvezna platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku uplati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2.Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

3.Protiv te presude okrivljena A. S. je pravodobno po braniteljici podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, povrede odredaba prekršajno materijalnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajno pravnim sankcijama.

3.1.Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi , žalba prihvati.

3.2. Žalba nije osnovana.

4.Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tome ovaj sud nije utvrdio gore navedene povrede.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenica, očigledno, iako to nije izrekom u žalbi navedeno, smatra da je optužba prekoračena odnosno da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 6. Prekršajnog zakona, a na koju povredu ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, budući da je prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa prekršaja u izreci presude ispustio navod tužitelja da je predmetni stan zajednički te da je okrivljenica onemogućila bivšem suprugu pristup zajedničkoj nekretnini, da je na taj način sud neovlašteno izmijenio objektivni identitet optužnog prijedloga na kojem se temeljila optužba protiv okrivljene, a da na glavnoj raspravi na kojoj su bili nazočni oštećenik tužitelj osobno kao i dvije njegove punomoćnice odvjetnice nitko nije izmijenio optužni prijedlog. Osim toga žaliteljica ističe, da izreka presude i razlozi o odlučnim činjenicama su proturječni stanju predmeta odnosno dokazima u spisu, navodeći da je proglašena krivom da je na inkriminirane dane zaključavala vrata sigurnosnim ključem s unutarnje strane, što nije točno niti proizlazi iz stanja predmeta niti iz navoda obrane okrivljenice da je vrata osiguravala zasunom te da se radi o proturječnosti između izreke i iz sadržaja dokaza u spis, a žaliteljica upire da je sud utvrdio da nije kao relevantan dokaz cijenio neslužbeni izvadak iz zemljišnih knjige za stan u kojem se dogodio predmetni prekršaj (točka 12. presude) dok s druge strane nedvojbeno utvrđuje da je isti stan okrivljeničino vlasništvo . Žaliteljica u svezi s navedenim postavlja pitanje na temelju kojih dokaza je utvrđeno vlasništvo stana ako nije cijenjen izvadak iz zemljišnih knjiga.

6.1. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu u konkretnom slučaju, time što je iz opisa prekršajnog djela ispustio činjenicu da je predmetni stan zajednički te da je okrivljenica onemogućila bivšem suprugu pristup zajedničkoj nekretnini, jer sud nije mijenjao skup odlučnih činjenica, osim što je na temelju provedenih dokaza izostavio gore navedene riječi. Međutim po ocjeni ovog suda , a što je prvostupanjski sud i valjano obrazložio u točki 14. pobijane presude koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, izostavljanjem navedenog, sud nije mijenjao opis odlučnih činjenica od kojih je djelo, sastavljeno dakle nije došlo do izmjene objektivnog identiteta optužnog prijedloga. Člankom 10. stavak 1. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano, nasilje u obitelji je: 5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganje osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva za skrb o djeci, imajući, u vidu navedeno prvostupanjski sud nije izmijenio objektivni identitet optužbe kako to u žalbi navodi okrivljenica.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona odnosno prvostupanjska presuda ima razloge odlučnim činjenicama a osim toga razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni stanju predmeta odnosno dokazima u spisu kako to ističe žaliteljica. Okolnost navedena u žalbi za tu žalbenu osnovu, da je proglašena krivom jer da je u inkriminirane dane zaključavala vrata sigurnosnim ključem s unutarnje strane, a da je iz obrane okrivljenice razvidno da je predmetne dane vrata osiguravala zasunom ne predstavlja po ocjeni ovog suda proturječnost između izreke rješenja i sadržaja dokaza u spisu jer je odlučna činjenica da je okrivljenica onemogućila oštećenom Miodragu Borojeviću pristup njegovim osobnim stvarima, a način na koji je to žaliteljica učinila ne čini izreku pobijane presude i obrazloženje proturiječnim.

8. Nadalje, što se tiče žalbenog navoda da je sud utvrdio da nije kao relevantan dokaz cijenio neslužbeni izvadak iz zemljišnih knjiga za stan u kojem se dogodio predmetni prekršaj (točka 12. presude) dok je s druge strane nedvojbeno utvrđeno da isti stan okrivljeničino vlasništvo (točka 14. presude), prvostupanjski sud je valjano u točki 14. prvostupanjske presude obrazložio da i pored činjenica da je u postupku nesporno utvrđeno da je predmetni stan okrivljeničino vlasništvo da navedeno nije utjecalo na prekršajnu odgovornost okrivljenice jer vlasništvo stana u ovom konkretnom predmetu je pravno inrelevantno, a što je prvostupanjski sud obrazložio u točki 12. pobijane presude na koju se upućuje žalitelja radi nepotrebnog ponavljanja.

9.Nadalje, žaliteljica pobija i prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je sud trebao utvrditi postojanje svijesti i volje na strani okrivljenice da svojim ponašanjem ostvari obilježje prekršaja koja su propisana Zakonom koji je primijenjen te da je u svojoj obrani iskazala da je oštećenik tužitelj u više navrata tijekom 2021. dok nje nije bilo kod kuće ulazio u stan uzimao stvari, da je na taj način odnio oko 80% svojih stvari, da je mogao odnijeti i ostatak navodeći, nadalje, da ga u rujnu nije puštala u stan jer je u to vrijeme ona bila u stanu, da ga se boji , da joj je lupao, vikao i da je osuđeni nasilnik te navodi da je prvostupanjski sud trebao imati u vidu njezinu obranu jer da se radi o eklatatnom primjeru krajnje nužde i da je zlo koje je nastalo manje od onoga koje je prijetilo te da je sud bio dužan utvrditi postojanje krajnje nužde ili pak dati valjane i prihvatljive razloge zbog kojih smatra da se predmetno ne radi o krajnjoj nuždi te da je presuda u tom slučaju također manjkava.

10. Međutim, po ocjeni ovog suda okrivljenica nije postupala u krajnjoj nuždi odnosno takav stav okrivljenice nije osnovan . Odredbom članka 19. Prekršajnog zakona je propisano nema prekršaja kada je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobni ili izravno prestojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti , a pri tome je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, u konkretnom slučaju nije bilo potrebno da okrivljenica od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno prestojeću neiskrivljenu opasnost, budući da opasnost nije niti prijetila, odnosno iz stanja spisa i svih provedenih dokaza ne proizlazi da je okrivljenica onemogućila tužitelju pristup osobnim stvarima u krajnjoj nuždi.

10.1.Nije prihvaćen niti žalbeni navod žaliteljice da je sud trebao utvrditi subjektivno obilježje prekršaja u smislu postojanje svijesti i volje na strani okrivljenice da svojim ponašanjem ostvari obilježje prekršaja koja su propisana relevantnim zakonom . Odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano je, kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja , a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. Imajući u vidu odredbu članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. stavak 1. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za navedeni prekršaj nije popisana namjera kao oblik krivnje, pa dakle ne stoji niti navedeni žalbeni navod žaliteljice.

11. Slijedom navedenog kako su odlučne činjenice pravilne i potpuno utvrđene pa je stoga i činjenično stanje u cijelosti pravilno i potpuno utvrđeno i na isto pravilno primijenjen Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji pa žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

12. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj sud je zaključio da ista nije previsoka niti prestroga. Za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana a prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije okrivljenici izrekao novčanu kaznu bliže posebnom minimumu zakonom propisane kazne, te joj je u smislu odredbe članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona kao olakotne okolnosti uzeo činjenicu, koju navodi u žalbi, da je nezaposlena, da do sada nije prekršajno osuđivana , i po ocjeni ovog suda tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona pa je iz navedenih razloga trebalo i u tom dijelu odbiti žalbu kao neosnovanu.

13. Na temelju odredbe člana 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna na naknadu troškova drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu jod 200,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka , a sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupak (NN 18/13.) , s kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 100.00 - do 5.000,00 kuna.

14.Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. listopada 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek,v.r.

Mirjana Margetić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 (šest) ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.