Poslovni broj: 7 P-34/2022-5

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Trgovački sud u Bjelovaru, po sucu Tomislavu Mrazović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. K. odvjetniku u Z., protiv tuženika V. M. iz Č., OIB: …, zastupan po punomoćniku V. V. odvjetniku u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne i javne rasprave 30. rujna 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 21. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica B. M. iz Z., OIB: …, ovlaštenik na 50% poslovnog udjela tuženika V. M. iz Č., OIB: …, u trgovačkom društvu V. d.o.o. Z., OIB: …, MBS: ….

II Tuženik V. M. iz Č., OIB: …, dužan je upisati tužiteljicu B. M. iz Z., OIB: …, u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva V. d.o.o. Z., OIB: …, MBS: … u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu u roku osam dana, što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te će se u knjizi poslovnih udjela upisati ovlaštenici na poslovnom udjelu tuženika i to:

1.V. M. iz Č., OIB: … u 50%

2.B. M. iz Z., OIB: … u 50%.

III Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.086,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovog suda ustala tužbom protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine nad poslovnim udjelima u trgovačkom društvu V. d.o.o. Z..

2. Obrazlažući tužbu tužiteljica navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 13. prosinca 1980. godine u Z., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja D., pod brojem … za 1980. godinu koji brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-Ob-916/20 dana 24. veljače 2021. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica i tuženik osnovali su trgovačko društvo V. d.o.o. Z., te su zajedničkim radom i sredstvima uloženim u trgovačko društvo V. d.o.o. Z. priskrbili znatnu imovinu, a tuženik je u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu upisan kao direktor i vlasnik poslovnih udjela u cijelosti, iako je trgovačko društvo V. d.o.o. Z., OIB. …, osnovano i stečeno u braku stranaka i čini bračnu stečevinu. Tuženik iako svjestan nesporne i nedvojbene činjenice da je vlasništvo poslovnog udjela u trgovačkom društvu V. d.o.o. Z. u ½ dijela vlasništvo, tužiteljice kao bračna stečevina, jer ½ poslovnog udjela u društvu V. d.o.o. Z. pripada tužiteljici u registru Trgovačkog suda u Zagrebu isti je upisan kao vlasnik poslovnog udjela u cijelosti. Društvo V. d.o.o. Z. steklo je veći broj vrijednih pokretnina – vozila i to osobni automobil, te će tužiteljica najkasnije do pripremnog ročišta dostaviti podatke o vozilima. Tužiteljica ukazuje na činjenicu da tako mnogobrojna, te imovinsko-materijalno značajna imovina, trgovačkom društvu pripada kao rezultat zajedničkog rada, odricanja, te je stečena u braku strankama i tužiteljici pripada ½ poslovnih udjela u trgovačkom društvu, pa tako i sva navedena imovina. Tužiteljica u ovom trenutku nije u posjedu niti je u vlasništvu, a niti joj se dopušta da ono što joj pripada kao bračna stečevina koristi, posjeduje ili raspolaže, jer je tužiteljica u ovom trenutku ostala bez imovine za koju je tijekom života radila, bez pogovorno i predano se odricala kroz 30 godina braka s tuženikom, jer tuženi neosnovano ne priznaje tužiteljici ½ dijela poslovnih udjela u trgovačkom društvu V. d.o.o. Z., stoga sukladno navedenom a imajući u vidu odredbu čl. 36. Obiteljskog zakona, u svezi s odredbom članka 417. Zakona o trgovačkim društvima, predlaže sud tužbenom zahtjevu u cijelosti udovolji te potražuje trošak.

3. Tuženik je u zakonskom roku podnio odgovor na tužbu u kojem navodi da prije upuštanja u raspravljanje tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Tuženik ima prebivalište na području Trgovačkog suda u Bjelovaru, pa je taj sud mjesno nadležan za suđenje u ovom predmetu. Tužiteljica je pokrenula i vodi postupak radi utvrđenja bračne stečevine protiv tuženika koji se pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalnoj službi u Čazmi vodi pod poslovnim brojem P Ob-70/2021. Iz navedenog razloga tuženik ističe prigovor litispendencije s obzirom da se među strankama vodi ranije pokrenuti postupak radi utvrđenja bračne stečevine. Neosnovan je navod tužiteljice da je tvrtka V. d.o.o. stečena u vlasništvo tuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice. Tuženik je dana 5. prosinca 2019. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-19/38543-2 postao direktorom i osnivačem trgovačkog društva V. d.o.o. , a ta funkcija je prestala njegovom sinu N. M.. Tužiteljica i tuženik su u to vrijeme samo formalno bili u braku dok je faktični njihova bračna zajednica prestala mnogo ranije. Naime, tuženik je već 6 godina prijavljen i živi na adresi u Č.. Tužiteljica navodi u tužbi da je uslijed razvoda braka ostala bez ikakve imovine i sredstava za život. Za vrijeme trajanja braka stranke su iz temelja adaptirale dvije kuće u Z. na adresi …. Tuženik je osobno sudjelovao u građevinskim radovima, plaćao građevinske radove koji su izvršeni, u cijelosti platio sve dozvole za te objekte. Nakon adaptacije dobiveno je 5 stanova u ta 2 objekta. Svih 5 stanova sada je u vlasništvu tužiteljice koja ih iznajmljuje i od toga ostvaruje prihod, iako je tuženik uložio znatna financijska sredstva u adaptaciju tih objekata pristao je da ista u cijelosti pripadnu tužiteljici pod uvjetom da njemu ostane u vlasništvu kuća u M. u kojoj živi. Iako je vrijednost 5 stanova u Z. neusporedivo veća od vrijednosti kuće u Č., tužiteljica je pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalnoj službi u Čazmi pokrenula postupak radi utvrđenja suvlasništva u kući u Č.. Tuženik je nudio nagodbu prema kojoj bi njoj u vlasništvu ostali svi stanovi u Z., a njemu u vlasništvu kuća u M., no tužiteljica je to odbila. Kad svemu tome dodamo činjenicu da je tužiteljica prodala dionice stečene u braku kao i da koristi službeno vozilo trgovačkog društva zaista je teško izvesti zaključak da je tužiteljica razvodom ostala bez sredstava za život. Tužiteljica se u više navrata neprilično ponašala i uznemiravala tuženika koji živi na adresi u M., zbog čega se protiv nje vodi više prekršajnih postupaka. Općinski sud u Bjelovaru je pod poslovnim brojem Pp-1764/2021 produljio mjere opreza zabrane posjećivanja tuženika na adresi u M.. Zbog svega navedenog tuženi predlaže da sud tužiteljicu s tužbom u cijelosti odbije te potražuje trošak.

4. Tijekom dokaznog postupka proveden je dokaz uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 15. ožujka 2022. (list 15-19 spisa), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu tuženika i to Rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni br. 42. Pp-1764/2021-3 od 7. svibnja 2021. (list 24-25 spisa), u izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (list 26-27 spisa), u Uvid u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP-a) (list 28 spisa), u Nagodbu sklopljenu pred Općinskim sudom u Bjelovaru Stalna služba u Čazmi od 28. travnja 2022. (list 37-38 spisa), u Povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo V. d.o.o. Z. (list 39-47 spisa), u Izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo V. d.o.o. Z. dostavljen od strane tužiteljice uz podnesak od 14. srpnja 2022. (list 49-58 spisa), u Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 145 P-Ob- 916/20-9 od 24. veljače 2021. o razvodu braka između tužiteljice i tuženika (list 59-61 spisa).

5. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice B. M. (list 63 spisa) i tuženika V. M. (list 63-64 spisa).

6. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, - dalje ZPP-e).

7. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim.

8. Među strankama nije sporno da su stranke bile u braku koji je sklopljen 13. prosinca 1980. godine a razveden 24. veljače 2021. godine Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 145 P Ob-916/2020-9. Isto tako nije sporno da je za vrijeme trajanja bračne zajednice između istih stranaka, tuženik dana 4. ožujka 1993. godine osnovao društvo s ograničenom odgovornošću V. d.o.o. iz Z., OIB: …, te da je tuženik bio upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu kao direktor i vlasnik poslovnih udjela u cijelosti, a za vrijeme trajanja braka između istih stranaka,kao da je i sada upisan kao jedini osnivač i vlasnik poslovnog udjela društva s ograničenom odgovornošću V. d.o.o. iz Z., a što proizlazi kako iz iskaza saslušanih tužiteljice i tuženika kao stranaka u ovom sporu, tako i iz priložene dokumentacije u ovom spisu.

9. Sporno je međutim, da li je tužiteljica B. M. ovlaštenik na 50% poslovnog udjela tuženika V. M. u trgovačkom društvu V. d.o.o., jer je taj poslovni udjel tuženika bračna stečevina stranaka, koja pripada svakoj stranci kao bivšim bračnim drugovima u ½ idealnog dijela poslovnog udjela trgovačkog društva V. d.o.o.

10. Prema odredbi čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne Novine" br. 103/15, 98/19. – dalje ObZ), bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema st. 2. istog članka navedenog zakona, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

11. Slijedom navedenog da bi se određena imovina mogla smatrati bračnom stečevinom, mora biti stečena kroz vrijeme trajanja braka i bračne zajednice.

12. Imovinu, pa tako i zajedničku imovinu bračnih drugova, može predstavljati samo poslovni udjel, kao samostalna pravna kategorija.

13. Temeljni kapital društva s ograničenom odgovornošću podijeljen je na poslovne udjele koji čine imovinu imatelja i nisu imovina društva. Ukoliko su poslovni udjeli stečeni za vrijeme trajanja bračne zajednice, poslovni udjeli u društvu s ograničenom odgovornošću mogu nominalno glasiti na osobu bračnog druga, iako će njihov stvarni vlasnik biti oba bračna druga, ukoliko bračni drugovi nisu drukčije ugovorili. Dakle, ukoliko bračni drug u vrijeme trajanja bračne zajednice stekne poslovni udjel u nekom trgovačkom društvu, on je tada zapravo stekao tek ½ tog poslovnog udjela te oba bračna druga postaju članovi društva i zajednički imatelji poslovnog udjela u jednakim dijelovima.

14. Prema odredbi čl. 35. ObZ bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

15. Perma odredbi čl. 36. st. 1. ObZ bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine a prema st. 3. navedenog članka, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

16. Iz gore navedenog sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je poslovni udjel u trgovačkom društvu V. d.o.o. bračna stečevina stranaka, jer je stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, zajedničkim radom stranaka.

17. Naime, u ovom slučaju je ključno da li je poslovni udjel stečen radom jednog ili oba bračna druga tijekom trajanja bračne zajednice, a nije u pitanju neka druga pravna osnova različita od osnove navedene u odredbi čl. 36. ObZ koja bi dovela do toga da se ta imovina tretira kao posebna imovina. Posebnu imovinu u smislu odredbe čl. 39. st. 1. i 2. ObZ predstavlja imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka, kao i imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi različitoj od osnove navedene u čl. 36. istog zakona.

18. Tuženik tijekom postupka ničime nije dokazao činjenicu da sporna imovina

– poslovni udjel u društvu V. d.o.o. u vlasništvu tuženika ne potječe od imovine bračnih drugova stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice te da stoga predstavlja njegovu posebnu imovinu iako je teret dokazivanja navedene činjenice bio na njemu. Što više, tuženik u svom iskazu saslušan kao stranka ističe da je u pogledu vlasništva poslovnog udjela u društvu V. d.o.o. sa tužiteljicom pokušao postići nagodbu na način da tuženik ostaje u cijelosti vlasnik poslovnog udjela u društvu V. d.o.o., a na koju nagodbu tužiteljica nije pristala,te da je zbog toga ona protiv njega ustala ovom tužbom kojom potražuje ½ poslovnog udjela u društvu V. d.o.o.

19. Iz uvida u zapisnik Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi od 28. travnja 2022. pod poslovnim brojem: 17Č P Ob-70/21-20 sud je utvrdio da su tužitelj B. M. i tuženik V. M. zaključili međusobno nagodbu radi utvrđenja bračne stečevine a predmet te nagodbe nije bio poslovni udjel tuženika u društvo V. d.o.o. , što je razvidno iz sadržaja teksta nagodbe gdje su pojedinačno navedene nekretnine koje su obuhvaćene tom nagodbom, slijedom čega je neosnovan prigovor tuženika dvostruke litispedencije.

20. Sukladno svemu prethodno navedenom sud je tužbeni zahtjev tužiteljice utvrdio osnovanim u cijelosti te presudio kao u izreci ove presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa kako je tužiteljica u ovom postupku uspjela u cijelosti s tužbenim zahtjevom, to joj je u cijelosti dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.086,00 kuna prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, - dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 126/03. 125/11 i 112/12) a koji trošak se sastoji od sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanja po punomoćniku na raspravama kod suda dana 13. srpnja 2022., 14. veljače 2022. i 30. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 za svaku, troškova PDV-a u iznosu od 750,00 kuna te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 668,00 kuna te presudu u iznosu od 668,00 kuna.

22. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 21. listopada 2022.

Sudac

Tomislav Mrazović

Pouka o pravnom lijeku: protiv ove presude pristoji pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Dostava se smatra obavljenom istekom osmog dana od dana objave presude na mrežnoj stranici e-oglasna ploča Trgovačkog suda u Bjelovaru. Žalba se podnosi na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u četiri primjerka.