Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 3 Povrv-279/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja A. K. S. d.o.o. O., V.. V. B. 10, OIB: ... kojeg zastupa punomoćnik V. S. odvjetnik iz O. društva O., R. & S. iz O., protiv tuženika S. d.o.o. O., L. 64, OIB: ... kojeg zastupa punomoćnik Ž. Z. odvjetnik iz O., radi isplate 766.036,26 kn, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 22. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 21. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika T. K. iz O. poslovni broj Ovrv-86/2021. od 20. siječnja 2021. održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku

platiti

tužitelju

iznos

od

83.691,88

kn

(osamdesettritisućešestodevedesetjednakunaiosamdesetosamlipa) / 11.107,82 EUR- a[1] (jedanaesttisućastosedameuraiosamdesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje i od 1. srpnja 2022. do isplate po stopi od 7,31% godišnje a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se dobije uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena umanjene za tri postotna poena te za dio nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 1.746.41 kn / 231,79 EUR-a[1] razmjerno uspjehu tužitelja u sporu (11%) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi odnosno od 20. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje i od 1. srpnja 2022. do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika T. K. iz O. poslovni broj Ovrv-86/2021. od 20. siječnja 2021. ukida se za dio glavnog duga u iznosu od 682.344,38 kn / 90.562,66 EUR-a[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 69.624,00 kn od 1. svibnja 2018. do isplate ,

- na iznos od 171.180,69 kn od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 2.268,83 kn od 1. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 28.796,21 kn od 1. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 136.500,00 kn od 1. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 273.974,65 kn od 13. kolovoza 2020. do isplate,

a tužbeni zahtjev se u tom dijelu odbija.

III Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 56.668,50 kn (pedesetšesttisućašestošezdeseetosamkunaipedesetlipa) / 7.521,20 EUR-a[1] (sedamtisućapetstodvadesetjedaneuridvadesetcenta) u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka postupka u iznosu od 7.190,62 kn / 954,36 EUR-a[1] .

Obrazloženje

1. Na tužiteljev prijedlog javni bilježnik T. K. iz O. je izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – izvatka otvorenih stavki pod poslovnim brojem Ovrv- 86/2021 od 20. siječnja 2021. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 766.036,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od valute dospijeća pojedinačnih iznosa računa do isplate i troškovima postupka.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor pa je isto stavljeno izvan snage, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru tuženik navodi da ne postoji dug prema tužitelju te da je iz pripadajuće dokumentacije potpuno nejasno na što bi se eventualno potraživanje tužitelja odnosilo.

4. Tužitelj navodi da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćene račune za isporučeni materijal i opremu i to: račun br. 4/18 temeljem kojeg je tužitelj tuženiku isporučio materijal i opremu na objektu I. R.,(R.) koji je glasio na ukupan iznos od 1.219.624,00 kn temeljem kojeg je tuženik ostao dužan iznos od 69.624,00kn, račun br. 12/18 temeljem kojeg je tužitelj tuženiku isporučio materijal i opremu na objektu TEP Đ. Đ. S. B. koji je glasio na ukupan iznos od 921.180,69 kn temeljem kojeg je tuženik ostao dužan od 171.180,69 kn i račune br. 14/18, 15/18 i 2/19. za isporučeni materijal i opremu na objektu P. 11, Z., temeljem kojih računa je tuženik tužitelju ostao dužan iznos od 136.500,00 kn po računu br. 14/18, iznos od 28.796,21 kn po računu br. 15/18 i iznos od 83.961,88 kn po računu br. 2/19.

5. Nadalje tužitelj navodi da se dio glavnog duga u iznosu od 273.974,65 kn u odnosu na terećenje 1/1/1 od 13. srpnja 2020. odnosi na štetu koju je tužitelj pretrpio zbog toga što mu naručitelj radova Zagreb gradnja d.o.o. nije platio izvedene radove u cijelosti jer tuženik nije uredno vodio potrebnu evidenciju, a posebno građevinske dnevnike i knjige zajedno sa obračunskim nacrtima za sve stavke koje je izvodio.

6. Tuženik navodi da su svi računi za isporučenu opremu i materijal na koje se poziva tužitelj uredno zaprimljeni, provedeni u knjizi ulaznih računa i u potpunosti plaćeni, a u odnosu na potraživanje tužitelja temeljem terećenja br. 1/1/1 od 13. srpnja 2020. u iznosu od 273.974,65 kn ističe da je isto neosnovano i neutemeljeno navodeći da je nesporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na objektu "Klinika za psihijatriju Vrapče" ali isključivo na način da je tuženik ustupio djelatnike tužitelju, a čitav objekt je rađen po naputcima i detaljima tužitelja koji je dostavio i cjelokupni materijal koji je u konačnici i ugrađen što proizlazi iz materijalne dokmetnacija odnosno računa br. 223/SO1/2 od 30. listopada 2018. sa specifikacijom iz koje je vidljivo kako se radi isključivo o obračunu sati djelatnika.

7. Dodaje da navedeno proizlazi i iz činjenice da stranke nisu sklopile ugovor o građenju, niti se trgovačko društvo S. d.o.o. pojavljuje u bilo kakvoj komunikaciji i koordinaciji na predmetnom gradilištu, a niti je sudjelovalo u primopredaji radova. Čini nespornim da je djelatnik tuženika imenovan inženjerom gradilišta, ali isključivo iz razloga što tužitelj nije imao inženjera odnosno osobu koja bi sukladno odredbama Zakona o gradnji ispunjavala kriterije. Ističe da je tuženik vodio montažne dnevnike te ih je u 2 navrata 18. listopada 2019. i 31. listopada 2019. dostavio tužitelju unatoč činjenici da nije bio glavni izvođač, niti izvođač već je isključivo ustupio djelatnike tužitelju.

8. Osporava da bi tužitelj trpio štetu i da bi za njezin nastanak bio odgovoran tuženik.

9. Tužitelj osporava navode tuženika da je podmirio dug po računima koji se odnose na isporučeni materijal i opremu.

10. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: izvod otvorenih stavki za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. na iznos od 766.036,26 kn, račun br. 4/VEL/1/2018. od 20. travnja 2018. na iznos od 1.219.624,00 kn sa specifikacijama za narudžbu, račun br. 12/VEL/1/2018. od 15. listopada 2018. na iznos od 921.180,60 kn, račun br. 14/VEL/1/18. od 30. listopada 2018. na iznos od 136.500,00 kn, račun br. 15/VEL/1/2018. od 30. listopada 2018. na iznos od 28.796,21 kn, račun br. 2/VEL/1/2019. od 26. travnja 2019. na iznos od 83.691,88 kn, otpremnica br. 2304/19od 23. travnja 2019.terećenje br. 1/1/1 od 13. srpnja 2020. na iznos od 273.974,65 kn, rješenje Hrvatske komore inženjera građevinarstva UP/I-362-01/17-01/424, Ur. broj: 500-03-17-2 od 26. listopada 2017., povrat okončane situacije za PB Vrapče od 30. rujna 2019., e mail od 20.ožujka 2019., rješenje br. ZGVRAP/2017. o imenovanju inženjera gradilišta od 24. srpnja 2017., uvjerenje o položenom stručnom ispitu za obavljanje poslova graditeljstva za N. Č. od 14. studenog 2008., kartica partnera od 5. studenog 2021, račun br. 223/SO1/2 od 30. listopad 2018. na iznos od 127.806,00 kn, odobrenje kupcu 16/SO1/5 od 31. prosinca 2018. na iznos od 17.040,00 kn, e mailovi od 23. lipnja 2021., 31. listopada 2019., 17. kolovoza 2021., 7. siječnja 2019.

11. Osim toga je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku L. Š. dipl. ecc. iz O., te su saslušani svjedoci T. S. i N. Č. te zakonski zastupnik tužitelja S. K. i zakonski zastupnik tuženika D. K..

12. Zakonski zastupnik tužitelja S. K. u svom iskazu navodi da je tužitelj angažirao tuženika za izvođenje krovopokrivačkih radova na objektu P. bolnica V., a tuženik je angažirao voditelja gradilišta koji nije dolazio na gradilište i nije uredno obavljao svoju dužnost, a tuženik nije vodio potrebnu dokumentaciju: građevinski dnevnik i građevinske knjige, te također nije evidentirao vantroškovničke radove.

13. Dodaje da je zbog svega navedenog glavni izvođač tužitelju vratio ispostavljenu okončanu situaciju u iznosu od 273.974,65 kn te tužitelj istu nije naplatio, slijedom čega se tužitelj više puta braćao tuženiku, konkretno gosp. K. e mailovima i usmeno ali gosp. K. nikada nije dao konkretan odgovor na postavljene upite već je počeo govoriti da je tužitelju ustupio svoje radnike, što nije točno. Vezano za uvjete konkretnog poslovnog odnosa zakonski zastupnik tužitelja navodi da se je usmeno dogovorio sa gosp. K. kojeg poznaje više od 20 godina te nikada nije od njega dobio odgovor zbog čega tuženik nije imao urednu građevinsku dokumentacija koja je potrebna za izvođenje predmetnih građevinskih radova.

14. Nadalje navodi da su pokušali izvršiti primopredaju radova kojom prilikom je jednom i on osobno bio nazočan, međutim primopredaja nije uspjela i glavni izvođač Zagreb gradnja je tužitelja izbacila sa gradilišta i ne želi mu platiti okončanu situaciju, te je poslala dopis da tužitelj dostavi građevinsku knjigu i ostalu građevinsku dokumentaciju što je bila dužnost tuženika i to nije mogao učiniti tužitelj. 15. U odnosu na potraživanje po računima za isporučenu opremu i materijal tuženiku, zakonski zastupnik tužitelja navodi da je tuženik izjavio prijeboj koji je tužitelj vratio jer nije bilo osnova da se provede kompenzacija zbog toga što tužitelju nije plaćena okončana situacija, a jedan od tih računa je konkretno i račun za materijal za I. R. koji nije plaćen.

16. Upitan da li je tužitelj sklopio ugovor o građenju sa glavnim izvođačem Z. gradnja za objekt P. bolnica V. odgovorio je potvrdno, a upitan da li je od S. dobio bilo kakav račun za predmetno gradilište P. bolnice u V. odgovorio je da vjerojatno je, ali ne može znati napamet.

17. Navodi da je osobno bio nazočan na gradilištu u predmetnom slučaju u fazama projektiranja kada se mora uvesti montažera u posao odnosno kad se investitoru mora predočiti što se treba raditi, a to su početne faze, radionička dokumentacija, a poslije je bio samo par puta na gradilištu jer su ga zvali djelatnici Soliuma da im pomogne oko nekih detalja.

18. Zakonski zastupnik tuženika D. K. u svom iskazu navodi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu u kojem je tuženik kupovao materijal od tužitelja odnosno tužitelj je bio tuženikov dobavljač, za tuženikove projekte koje je ugovarao, gdje je tuženik bio nositelj i izvođač radova.

19. Navodi da na objektu P. bolnice V. tuženik nije bio nositelj radova već je samo izvodio radove za A. krovne sisteme prema njihovoj dokumentaciji i planu izvođenja radova,te da gospodin K. nije mogao naći glavnog inženjera gradilišta pa je zamolio tuženika da tuženik da glavnog inženjera budući da isti ima više inženjera.

20. Dodaje da tuženik nije sudjelovao u projektiranju radova niti u dogovorima tužitelja sa glavnim izvođačem već su isključivo radili i izvodili radove po nalogu tužitelja odnosno konkretno su radove dogovarali on osobno i gosp. K., te je tuženik dao svoje djelatnike koji su izvodili krovopokrivačke radove na gradilištu po nalogu gospodina K.. Navodi da je tuženik vodio na gradilištu svoj montažni dnevnik koji mu je služio isključivo radi obračuna njegovih troškova gradilišta, dnevnica, putovanja i radnih sati, a da nije vodio građevinski dnevnik jer nije znao što je gosp. K. ugovorio sa glavnim izvođačem odnosno nije imao uvida u uvjete koji su oni ugovarali jer to tuženika nije zanimalo budući je S. izvodio isključivo radove montaže.

21. Nadalje, navodi da je tuženik gosp. K. dostavio kompletnu dokumentaciju, svoj montažni dnevnik i dio tlocrta koji je njemu služio za obračun radova, te da je gosp. K. rekao da od glavnog izvođača nije uspio naplatiti vantroškovničke radove za koje on ne zna na što se odnose.

22. Navodi da je dio radova koje je tuženik izvodio za tužitelja na objektu P. bolnica V. plaćen, odnosno plaćen je prvi račun dok drugi račun nije plaćen te da je nakon zatvaranja međusobnih obveza tužitelj ostao tuženiku dužan oko 300.000,00 kn dok je tuženik sve svoje obveze prema tužitelju zatvorio financijski, a ono što su on osobno i gosp. K. usmeno dogovarali je fakturirano na računu, a to je obračun sati iz montažnog dnevnika uvećano za troškove koji su bili vezani za to gradilište, a koji račun je priložen u spisu.

23. Upitan zbog čega glavni inženjer gradilišta nije izvršavao svoje obveze navedene u rješenju o imenovanju inženjera gradilišta, zakonski zastupnik tuženika navodi da glavni inženjer nije bio na gradilištu, niti na jednom sastanku već je samo formalno imenovan za glavnog inženjera jer gosp. K. nije imao svoju osobu koju bi imenovao za glavnog inženjera, a sve što je trebao odraditi glavni inženjer je odradio gosp. K., a upitan da li su montažni dnevnici koje je predao tužitelju potpisani, navodi da nisu potpisani jer je tuženik te montažne dnevnike vodio isključivo za obračun S. prema A. krovnim sistemima.

24. Svjedok N. Č. u svom iskazu navodi da je inženjer građevinarstva uposlen u S. d.o.o.te da je samo formalno bio imenovan kao voditelj na gradilištu K. za psihijatriju V. i ne zna točno što se radilo na gradilištu jer nisam uopće bio na gradilištu, a niti ga je povremeno obilazio.

25. Dodaje da nema nikakvih neposrednih saznanja o tim radovima i nije mu poznato koji točno građevinski radovi su izvođeni na predmetnom gradilištu, te da mu je poznato da su djelatnici S. iznajmljeni za izvođenje nekih radova ali ne zna od strane koga su iznajmljeni, niti zna kakav je bio dogovor u vezi toga.

26. Navodi da je od strane direktora dobio informaciju da će biti imenovan kao voditelj radova zato što posjeduje uvjete koji su potrebni za obnašanje takve funkcije, te da nije vidio rješenje br. ZG VRAP /17 o imenovanju ing. gradilišta od 24.7.2017 koje mu je dano na uvid(list spisa 141) ali da je usmeno obaviješten da će biti imenovan na tu funkciju.

27. Upitan da li postoji neka razlika između obima poslova i radnih zadataka koje obavlja inženjer gradilišta i voditelj radova na gradilištu, svjedok navodi da nema neke razlike u obavljanju funkcija, te da mu nitko nije specificirano rekao koje su njegove obveze vezano za konkretni projekt.

28. Svjedok T. S., navodi da je po zanimanju stručni specijalist ing. građevinarstva uposlen u D. element d.o.o. Z., te da je bio glavni inženjer na gradilištu P. bolnica V. od travnja do kolovoza 2018. a da su prije njega su na gradilištu bili drugi glavni inženjeri. Dodaje da je krovopokrivačke radove na zgradi bolnice izvodio A. krovni sistemi ovdje tužitelj i nije mu poznato da li je tužitelj za ovu vrstu radova angažirao podizvođača.

29. Svjedok navodi da je Z. vratila A. krovnim sistemima okončanu situaciju od 30. rujna 2019. jer nije bila dostavljena građevinska knjiga, nije napravljen okončani obračun, niti primopredaja radova, a neki radovi iz ugovora nisu bili napravljeni dok je za neke radove Z. gradnja morala angažirati druge izvođače. Dodaje da je tužitelj izvodio radove pod zajedničkim nazivom krovopokrivački radovi, te da mu nije poznat odnos između A. krovnih sistema i S. već ga je jedino netko iz S. nazvao kad su radovi već bili gotovi vezano za građevinsku knjigu a on je tu osobu uputio da se obrati A. krovnim sistemima.

30. Upitan da li mu je poznato da li je ikada napravljena primopredaja te okončani obračun, svjedok navodi da mu je poznato da je Z. gradnja pozvala tužitelja na konačni obračun, misli da je to rečeno gosp. K., a koliko je njemu poznato konačni obračun nije napravljen, nije mu poznato iz kojeg razloga.

31. Upitan da li je tužitelj tražio da mu se priznaju neki dodatni radovi, svjedok navodi da je tražio te koliko je njemu poznato je Z. gradnja više puta pokušavala napraviti konačni obračun sa tužiteljem, te da je sve ovo bilo poslije toga nakon što je Z. napravila konačni obračun sa investitorom.

32. Na temelju iskaza saslušanih zakonskih zastupnika stranaka te svjedoka sud je utvrdio da je tužitelj bio podizvođač društva Z. d.o.o. koji je bio glavni izvođač radova na objektu P. bolnice V., te da je bio angažiran radi izvođenja radova pod zajedničkim nazivom krovopokrivački radovi, kao i da je tužitelj dalje angažirao svog podizvođača S. d.o.o. ovdje tuženika za izvođenje tih radova.

33. Nadalje, iz iskaza zakonskih zastupnika stranaka slijedi da tužitelj i tuženik nisu zaključili pisani ugovor već su izvođenje radova dogovarali usmeno.

34. Sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza zakonskog zastupnika tuženika da je on tužitelju samo dao svoje djelatnike za izvođenje radova na gradilištu budući je nesporno da je tuženik imenovao i voditelja gradilišta u osobi svog djelatnika N. Č. koji je to potvrdio svom iskazu zbog čega je sud zaključio da je tuženik bio tužiteljev podizvođač za izvođenje krovopokrivačkih radova.

35. Nesporno je da između tužitelja i glavnog izvođača radova Z. nije izvršena primopredaja niti je napravljen okončani obračun što je potvrdio u svom iskazu saslušani svjedok T. S. glavni inženjer na predmetnom gradilištu, a također je nesporno da je Z. tužitelju izvršila povrat okončane situacije za P. bolnicu V..

36. Sporno je da li je tužitelju vraćena okončana situacija zbog razloga za koje je odgovaran tuženik kao njegov podizvođač, te slijedom navedenog da li tužitelj od tuženika osnovano potražuje iznos od 273.974,65 kn na ime vrijednosti izvedenih radova koje nije naplatio od glavnog izvođača radova Z..

37. Iz dopisa Z. od 30.rujna 2019. (list spisa 76) je razvidno da je tužitelju vraćena okončana situacija br. 09/19. od 9. studenog 2019. na iznos od 1.843.129,31 kn jer nisu ispunjene ugovorom propisane obveze izvođača da bi se mogla ispostaviti okončana situacija jer nisu dostavljeni svi listovi građevinske knjige i obračunski nacrti za sve stavke iz ugovora koje su izvedene, nije izvršena primopredaja radova i nije sastavljen zapisnik o primopredaji, nije izrađen i potpisan zapisnik i koncept za okončani obračun i datum na situaciji je krivi.

38. Nadalje iz dopisa je razvidno da Z. navodi da dodatne radove nije u mogućnosti priznati tužitelju jer ih investitor nije htio priznati njima kao glavnom izvođaču.

39. Iz svega navedenog slijedi da je tužitelju okončana situacija vraćena jer tužitelj nije ispunio ugovorom propisane obveze te nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju uz okončanu situaciju i nisu mu priznati dodatni radovi, dakle iz razloga za koje nije odgovoran tuženik pa tužitelj neosnovano od tuženika potražuje iznos od 273.974,65 kn po osnovu terećenja od 13. srpnja 2020. (list spisa 77) koji nije uspio naplatiti od glavnog izvođača Z..

40. Radi utvrđenja osnovanosti potraživanja tužitelja po osnovu dijela neplaćenog računa br. 4/18. za isporučeni materijal i opremu na objektu I. R. (R.) u iznosu od 69.624,00 kn, dijela računa br. 12/18 za isporučeni materijal i opremu na objektu TEP Đ. Đ. S. B. u iznosu do 171.180,69 kn i neplaćenih računa br. 14/18. u iznosu od 136.500,00 kn, br. 15/18. u iznosu od 28.796,21 kn i br. 2/19. u iznosu od 83.961,88 kn na objektu P. 11, Z., sud je na prijedlog tuženika proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku L. Š. dipl. ecc. iz Osijeka.

41. U svom nalazu i mišljenju od 2. veljače 2022. vještak u zaključku i mišljenju navodi da su navedeni računi kao i terećenje br. 1/1 od 13. srpnja 2020. proknjiženi kao vjerodostojne knjigovodstvene isprave na odgovarajuća konta i evidentirana je obveza prema tuženiku koja stoji otvorena, a mogla je biti djelomično zatvorena međusobnim kompenzacijama koje nisu knjižene.

42. Nadalje, navodi da je u knjigovodstvu tuženika obveza po utuženom računu broj 4-0/17 od 14.12.2017.g valuta 31.12.2017.g u preostalom iznosu od 2.268,84 kn (razlika u odnosu na utuženi ostatak računa iznosi 0,01 kn) zatvorena uplatom iznosa od 750.000,00 kn izvršenom dana 09.05.2018.g na žiro račun tužitelja evidentirana na izvodu žiro računa tuženika broj 88.

43. Obveza tuženika po utuženom računu broj 4-0/18 od 20.04.2018.g valuta 30.04.2018.g u preostalom iznosu od 69.624,00 kn (str.86 spisa) je zatvorena uplatom iznosa od 750.000,00 kn izvršenom dana 09.05.2018.g na žiro račun tužitelja evidentirana na izvodu žiro računa tuženika broj 88.

44. Obveza tuženika po utuženom računu broj 12-0/18 od 15.10.2018.g valuta 31.10.2018.g u preostalom iznosu od 171.180,69 kn (str. 124-125 spisa) je zatvorena međusobnom kompenzacijom broj 283/2019 od 28.03.2019.g koja iznosi ukupno 408.369,74 kn.

45. Obveza tuženika po utuženom računu broj 14-0/18 od 30.10.2018.g valuta 30.11.2018.g u ukupnom iznosu od 136.500,00 kn (str.126 spisa) je zatvorena međusobnom kompenzacijom broj 283/2019 od 28.03.2019.g koja iznosi ukupno 408.369,74 kn.

46. Obveza tuženika po utuženom računu broj 15-0/18 od 30.10.2018.g valuta 30.11.2018.g u ukupnom iznosu od 28.796,21 kn (str.127 spisa) je zatvorena međusobnom kompenzacijom broj 283/2019 od 28.03.2019.g koja iznosi ukupno 408.369,74 kn.

47. Obveza tuženika po utuženom računu broj 02-0/19 od 26.04.2019.g valuta 30.04.2019.g u ukupnom iznosu od 83.691,88 kn (str.128 spisa) je zatvorena međusobnom kompenzacijom broj 1309/2019 od 13.09.2019.g koja iznosi ukupno 83.691,88 kn.

48. Obveza tuženika po utuženom terećenju broj 1/1/1 od 13.07.2020.g valuta 12.08.2020.g u ukupnom iznosu od 273.974,65 kn (str.132 spisa) nije zatvorena (plaćena), ali to terećenje nije ni knjiženo kao obveza u knjigovodstvu tuženika.

49. Nadalje, vještakinja navodi da bi knjiženjem tih kompenzacija u knjigovodstvu tužitelja bilo djelomično zatvoreno utuženo potraživanje tužitelja od tuženika u iznosu od 492.061,51 kn i ostalo bi otvoreno samo utuženo potraživanje u iznosu od 273.974,65 kn koje se odnosi na terećenje br. 1/1/1 od 13. srpnja 2020. koje nije knjiženo u knjigovodstvu tuženika.

50. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok se je tužitelj protivio dijelu nalaza i mišljenja u kojem vještak navodi da je tuženik dao izjavu o prijeboju br. 1309/19. od 13. rujna 2019. a kojim stavlja u prijeboj svoje potraživanje u iznosu od 83.691,88 kn iz razloga što tužitelj nije nikada zaprimio takvu izjavu, a niti to navodi vještak u nalazu i mišljenju kao što to navodi za kompenzaciju br. 283/19. od 28. ožujka 2019.

51. Ističe da takva kompenzacija za tužitelja uopće ne postoji jer to što je vještak zatekao tu kompenzaciju kod tuženika ne znači da je tužitelj istu i primio. 52. Očitujući se na primjedbe tuženika vještak u podnesku od 29. travnja 2022. navodi da nije posebno utvrđivala da li je tuženik tužitelju dostavio izjavu o prijeboju br. 1309/19. od 13. rujna 2019. na iznos od 83.691,88 kn jer joj je iz računovodstva tuženika rečeno da su kompenzacije uobičajeno slali e mailom a ona nije tražila nikakve potvrde.

53. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijsko- knjigovodstvene struke smatrajući da je isti sačinjen stručno i objektivno u skladu sa dokumentacijom koju su dostavile stranke.

54. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke slijedi da je tuženik tužitelju dostavio izjavu o kompenzaciji br. 283/19. na iznos od 408.369,74 kn (list spisa 180), a to je razvidno i iz e maila tužitelja u kojem isti navodi da ne može priznati kompenzaciju dok se ne navede na koje račune se kompenzacija odnosi. (list spisa 181)

55. Navedenom kompenzacijom tuženik je zatvorio najstarije račune dobavljača A. krovni sistemi dospjele obveze po utuženim računima br. 12-0/18 od 15. listopada 2018. (ostatak računa u iznosu od 243.073,53 kn), br. 14-0/18 od 20. listopada 2018. u iznosu od 136.500,00 kn i br. 15-0/18. od 30. listopada 2018. u iznosu od 28.796,21 kn (stranica 6 nalaza i mišljenja – list spisa 176).

56. Slijedom navedenog, sud je ocijenio osnovanim navode tuženika da je dio potraživanja tužitelja u iznosu od 408.369,74 kn podmirio kompenzacijom br. 283/19. od 28. ožujka 2019.

57. Sukladno čl. l95. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21. u daljnjem tekstu ZOO-a), dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

58. Sukladno čl. l96. st. 1 ZOO-a, prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to nego tek izjavom o prijeboju, a sukladno st. 2 nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

59. Tuženik nije dostavio dokaz da je izjavu o kompenzaciji br. 1309/19. od 13. rujna 2019. na iznos od 83.691,88 kn dostavio tužitelju, a to ne slijedi niti iz nalaza i mišljenja vještaka a tužitelj je to osporio, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za nastanak prijeboja u odnosu na potraživanje tužitelja u navedenom iznosu pa je sud ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor prestanka obveze tužitelja u navedenom iznosu zbog međusobnog prijeboja potraživanja.

60. Na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev djelomično osnovan za iznos od 83.691,88 kn na ime utuženog računa br. 02-0/19. od 26. travnja 2019. za isporučenu opremu i materijal jer tuženik nije dokazao da je to potraživanje podmirio tužitelju kompenzacijom, a da nije osnovan za iznos od 408.369,74 kn po osnovu utuženih računa br. 12-01/18 od 15. listopada 2018. na iznos od 243.073,53 kn, br. 14-0/18 od 30. listopada 2019. na iznos od 136.500,00 kn i br. 15-0/18 od 30. listopada 2018. na iznos od 28.796,21 kn jer je tuženik taj dio glavnog duga podmirio putem kompenzacije br. 283/19. od 28. ožujka 2019. kao niti za iznos od 273.974,65 kn po terećenju br. 1/1/1 od 13. srpnja 2020. budući da tužitelj nije dokazao da ovaj iznos nije mogao naplatiti od glavnog izvođača temeljem okončane situacije krivnjom tuženika.

61. Slijedom svega navedenog sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi za dio glavnog duga u iznosu od 83.691,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2019. do isplate, te za dio nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 1.746,41 kn srazmjerno uspjehu tužitelja u sporu (11%) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate sukladno čl. 451. st. 3 ZPP-a te je presudio kao u točki I izreke presude sukladno čl. 29. st. 1 i 2 i čl. 376. ZOO-a i čl. 12a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, dok je u točki II izreke ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika za dio glavnog duga u iznosu od 682.344,38 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od valute dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

62. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2, a u svezi s čl. 155. ZPP-a pa je tuženiku dosuđen trošak postupka u iznosu od 10.970,00 kn. 63. Naime, da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripadalo bi mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 72.737,50 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15.)Tbr. 7., Tbr. 8 t. 1 i 3 i Tbr. 9 t. 1 i Tbr. 42 - sastav podneska od 11. listopada 2021. – 9.587,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 12. listopada 2021. – 9.587,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 16. studenog 2021. - 9.587,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 28. travnja 2022. – 9.587,50 kn s PDV-om, sastav podneska od 27. svibnja 2022. – 625,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 8. lipnja 2022. - 9.587,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 12. srpnja 2022. – 9.587,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 22. rujna 2022. – 9.587,50 kn s PDV-om, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn sukladno Tbr. 2 t. 1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN br. 53/19. i 92/21.)

64. Kako je tužitelj u sporu uspio sa 11% pripada mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 8.001,12 kn.

65. Da je tuženik u cijelosti uspio u sporu pripadalo bi mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 72.662,50 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14) Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 9 t. 1 i Tbr. 42 – sastav podneska od 5. studenog 2021. – 9.587,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 12. listopada 2021. – 9.587,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 16. studenog 2021. -

– 9.587,50 kn s PDV-om, sastav podneska od 11. ožujka 2022. – 9.587,50 kn s PDV- om, pristup na ročište od 28. travnja 2022.- – 9.587,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 8. lipnja 2022. – 9.587,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 12. srpnja 2022. – 9.587,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 22. rujna 2022. – 9.587,50 kn s PDV-om, te trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, kao i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 2.500,00 kn u skladu s Tbr. 1. t. 1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN br. 53/19. i 92/21.)

66. Kako je tuženik u sporu uspio sa 89% pripada mu pravo na trošak parničnog postupka u iznosu od 64.669,62 kn.

67. Kada se prebiju troškovi tuženika u iznosu od 64.669,62 kn i troškovi tužitelja u iznosu od 8.001,12 kn ostaje iznos od 56.668,50 kn u korist tuženika pa je sud obvezao tužitelja da ovaj iznos parničnih troškova naknadi tuženiku u točki II izreke rješenja

68. Sud nije tužitelju priznao trošak sastava podnesaka od 17. svibnja 2022. u iznosu od 1.917, 50 kn + PDV, kao niti trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn+ PDV budući da navedeni troškovi nisu potrebni za vođenje postupka.

69.Također sud nije tužitelju priznao trošak sastava podneska od 27. svibnja 2022. u iznosu od 3.835,00 kn + PDV budući da je navedenim podneskom tužitelj samo dostavio točnu adresu za predloženog svjedoka pa mu sukladno Tbr. 8. st. 3 OT-a pripada pravo na 50 bodova odnosno pripada mu pravo na trošak u iznosu od 625,00 kn s PDV-om.

70. Slijedom navedenog valjalo je u točki IV rješenja odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.190,62 kn.

U Osijeku 21. listopada 2022.

ZAPISNIČAR

S U D A C

Sanja Ban

Gordana Njari

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno putem ovog suda.