REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: 10 Povrv-264/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj tužitelja odvjetnika M. R., OIB:… , T, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Z., protiv tuženice I. V., OIB:… , Z., zastupane po punomoćniku M. Š., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice S. P. posl. br. Ovrv-365/20 od 23. studenoga 2020. u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 25.070,00 kn/3.327,36 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice S. P. posl. br. Ovrv-365/20 od 23. studenoga 2020. u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 60.277,25 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. listopada 2020. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove ovoga postupka u iznosu od 3.413,39 kn/453,03 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 16. studenoga 2020. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim od tuženice (prije ovršenice) potražuje iznos od 85.347,25 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. listopada 2020.

do isplate. Nadalje, tužitelj je potraživao nastali te predvidivi trošak ovršnog postupka.

2. Na osnovu tog prijedloga, javna bilježnica S. P. je 23. studenoga 2020. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-365/20.

3. Protiv navedenog rješenja tuženica je podnijela pravovremen i obrazložen prigovor u kojem je navela da je u cijelosti osporila predmetni račun i vratila ga tužitelju s obrazloženjem neosnovanosti njegovog potraživanja.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-264/21-2 od 16. veljače 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. P. posl. br. Ovrv-365/20 od 23. studenoga 2020. je stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Sud je tijekom postupka pročitao račun za odvjetničke usluge s povratnicom (list 10-11 spisa), dopis tuženice tužitelju (list 26), dopise tuženice i N. B. tužitelju (list 29-31), dopis tužitelja tuženici (list 32), dopis tužitelja tuženici i N. B. (list 34), specifikaciju odvjetničkih usluga (list 511-512) i spis Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-105/2016, ta je saslušao tužitelja (list 505-506) i svjedoke N. B. (list 507-508), M. H. (list 508-509) te Sanju Perić (list 509).

6. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za odvjetničke usluge zastupanja tuženice u predmetu Općinskog suda u Splitu posl.

8. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora.

9. Sukladno čl. 19. st. 1. Zakona o odvjetništvu, u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti, dok je prema čl. 19. st. 3. tog Zakona takav ugovor valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi.

10. Nije sporno da je tužitelj u predmetu Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn- 105/2016 kao odvjetnik zastupao tuženicu.

11. Sporno je je li između stranaka postojao dogovor o iznosu nagrade tužitelja u postotku uspjeha u sporu, a sporni su i nastup zastare te visina tužiteljeva potraživanja.

12. S obzirom da se dvaput neopravdano nije odazvala pozivu na raspravu, sud je na temelju čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) odustao od saslušanja tuženice.

13. Prije svega, treba reći da je sve isprave u spisu sud ocijenio vjerodostojnima, a da njihovu vjerodostojnost niti stranke nisu dovodile u pitanje.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu se ranih 1990-ih godina obratila majka tuženice radi zastupanja u parničnom postupku protiv G. T. i da je s njom

tom prilikom dogovorio da će mu troškove postupka platiti na kraju parnice, s tim da će se on naplatiti od onih troškova koje joj sud dosudi, dok s njom nije razgovarao o tome što će biti s visinom troškova ako stranka ne uspije u sporu. Tužitelj je naveo da tom prilikom nisu sastavili pisanu ispravu, već da mu je stranka samo potpisala punomoć. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2005. godine majka tuženice umrla i da su nju naslijedile tuženica i njena sestra, koje su mu dale novu punomoć, a kojima je on objasnio što je s njihovom majkom ugovorio za troškove zastupanja. On je iskazao da je tuženicu zastupao do pravomoćnog rješenja spora 2020., a da mu je njena sestra otkazala punomoć 3-4 godine prije okončanja spora. Tvrdio je da je nakon okončanja spora pozvao tuženicu i njenu sestru u svoj ured da mu plate troškove zastupanja i da im je tom prilikom priopćio iznos tih troškova, ali da mu taj iznos one nisu platile, zbog čega je i pokrenuo ovaj postupak.

15. Svjedokinja N. B. je iskazala da je tužitelj zastupao njenu majku

u sporu protiv G. T. i da se tom prilikom ona s njim dogovorila da će on naplatiti svoj honorar u visini od 10% od iznosa koji joj je trebao biti dosuđen u tom postupku. Navela je da o tome nije imala nikakvu ispravu i da su sve isprave ostale kod tuženika. Nadalje, iz njenog iskaza proizlazi da su nakon smrti njene majke ona i tuženica dali punomoć tužitelju, a da tom prilikom nisu sklapale posebni ugovor o zastupanju, niti su razgovarale o načinu naplate troškova zastupanja, s obzirom da su smatrale da stupaju u pravnu poziciju njihove majke. Iskazala je da im odvjetnik nije ništa govorio o troškovima zastupanja, a da je stekla dojam da je on bio uvjeren da će dobiti spor.

16. Iz iskaza nećakinja tuženice, svjedokinja M. H. i S. P.

proizlazi da se u obitelji pričalo da će tužitelju pripasti 10% od dosuđene naknade. One su iskazale da su se našle s tužiteljem kako bi razgovarale o troškovima postupka i da im je on tom prilikom rekao da je dugo vremena vodio spor i da ima pravo na svoj honorar. Konačno, iz njihovih iskaza proizlazi da im je tužitelj rekao da tuženici nije periodički ispostavljao račune jer joj je htio izaći u susret.

17. Na temelju ovih iskaza svjedoka i isprava sadržanih u spisu sud zaključuje da tuženica nije dokazala postojanje pisanog sporazuma stranaka o visini nagrade za zastupanje razmjerno uspjehu u sporu. Naime, i sama sestra tuženice, koja je neupitno zainteresirana za ishod spora, je iskazala da su nakon smrti njihove majke tuženica i ona pristupile u ured tužitelja te mu dale punomoć za zastupanje, a da tom prilikom nisu razgovarali o načinu naplate troškova postupka.

18. Pritom nisu od značaja navodi tuženice o tome da su ona i njena sestra stupile u pravnu poziciju majke glede ugovora o odvjetničkom zastupanju. Ovo iz razloga što se radi o ugovoru koji prestaje smrću jedne od stranaka, na što upućuje i odredba čl. 101. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da smrću fizičke osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala. Stoga je za ovaj spor mjerodavan sadržaj ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženice.

19. S druge strane, sud ne vjeruje tužitelju kada tvrdi da je zbog visine troškova sa strankama dogovorio da će mu troškove platiti na kraju parnice jer takvo postupanje odvjetnika ne bi bilo životno niti logično. Naime, sud nalazi uvjerljivijim objašnjenje svjedokinje N. B. koja je iskazala da je stekla dojam da je

odvjetnik bio uvjeren da će dobiti spor pa da zbog toga nije ništa govorio o naknadi troškova u slučaju gubitka spora. Takvom zaključku u prilog ide i dio tužiteljeva iskaza u kojem navodi da je s majkom tužiteljice dogovorio da će naplatiti one troškove koje joj sud dosudi, a da s njom nije razgovarao što će biti s troškovima ako izgubi spor.

20. Slijedom navedenog, sud zaključuje da stranke nisu dokazale postojanje posebnog dogovora oko plaćanja troškova postupka, zbog čega tužitelju, sukladno čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu, pripada nagrada prema tarifi koju donosi Hrvatska odvjetnička komora, koja tarifa propisuje iznos nagrade za svaku radnju koju odvjetnik za stranku poduzme u postupku.

21. U odnosu na prigovor zastare tuženice, treba reći da je čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Pritom za tražbine koje odvjetnici obračunavaju na temelju Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika zakonom nije propisan neki drugi početak tijeka zastare.

22. Dakle, kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i njegovog opunomoćitelja tj. klijenta kojeg zastupa o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena. Stoga zastarijevanje zahtjeva odvjetnika za obavljene radnje zastupanja počinje teći od prvog sljedećeg dana od dana kada su te radnje obavljene, budući da zakonom nije za potraživanje odvjetnika za obavljene odvjetničke usluge nešto drugo propisano (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-x 674/2018-3 od 9. travnja 2019. i Rev-x 872/2015-2 od 16. srpnja 2019.).

23. Pritom nije u pravu tužitelj kada, pozivajući se na odredbe Tbr. 48. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa/12), tvrdi da naplata odvjetničkih usluga u cijelosti dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka

24. Naime, istina je da je Tbr. 48. st. 5. Tarife/12 propisano da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Međutim, prema čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

25. Slijedom navedenog, a imajući u vidu Tarifa/12 nije zakon, ovaj sud smatra da na konkretan slučaj treba izravno primijeniti odredbe ZOO-a o dospijeću i zastari tražbine prema kojima zastarijevanje za svaku radnju počinje teći od prvog sljedećeg dana od dana kada je ta radnja obavljena (tako i Visoki Trgovački sud u Pž- 5947/2017-4 od 5. prosinca 2019.).

26. Osim toga, treba reći da je nesporno da je tuženica tužitelja za zastupanje opunomoćila 10. kolovoza 2006., kada je na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04 i 37/05, dalje: Tarifa/04) koja nije sadržavala odredbe o dospijeću odvjetničke nagrade. Stoga bi naknadna primjena Tarife/12 na predmetni ugovorni odnos bila retroaktivna, što je protivno čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), kojim je propisano da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje (Tako i Županijski sud u Osijeku u Gž-122/2018-2 od 1. veljače 2018. i Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž- 1271/2019-2 od 10. srpnja 2020.).

27. Slijedom navedenog, kako potraživanje odvjetnika za obavljene radnje zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO-a, a imajući u vidu da je ovršni prijedlog podnesen u studenom 2020., sud zaključuje da su zastarjela sva potraživanja tužitelja koja se odnose na nagradu za radnje poduzete prije studenog 2015. godine.

28. Prema specifikaciji odvjetničkih usluga (list 511-512 spisa) tužitelj za takve radnje potražuje ukupno 60.277,25 kn. Stoga je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu valjalo ukinuti platni nalog, kao i odbiti tužbeni zahtjev (toč. II. izreke).

29. Što se tiče preostalog dijela tužbenog zahtjeva, sud uvidom u spis Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-105/2016 utvrdio da je u trenutku poduzimanja tih radnji vrijednost predmeta spora bila 641.410,88 kn (podnesak od 9. listopada 2012.).

30. Tužitelju prema odredbama Tarife/04 pripada nagrada u iznosu od 642 boda po ročištu za ročišta od 19. travnja 2016., 21. prosinca 2016., 7. veljače 2017. i 12. rujna 2017 (Tbr. 9/1). Međutim, s obzirom da je tužitelj za ta ročišta u specifikaciji zatražio nagradu u iznosu od 546 bodova po ročištu, sud mu je tu nagradu i dosudio. Jednako tako, za ročište od 6. prosinca 2017. tužitelju pripada nagrada u zatraženom iznosu od 273 bodova (Tbr. 9/2), dok mu za sastav podneska od 5. prosinca 2017. pripada zatraženih 50 bodova (Tbr. 8/3).

31. Dakle, tužitelj ima pravo na nagradu u iznosu od 2.507 bodova, što imajući u vidu vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50), daje iznos od 25.070,00 kn.

32. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stoga tužitelj ima pravo na zatražene zatezne kamate koje teku od 24. listopada 2020. Stopa kamate je određena čl. 29. st. 2. ZOO-a.

33. Odredbom čl. 164. st. 4. ZPP-a propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

34. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka je donesena na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi/12. Pritom je sud uspjeh tužitelja cijenio sa 100% u osnovi i s 29% u visini. Stoga je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženica dužna tužitelju naknaditi 29% troškova koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

35. Tužitelju je kao potreban priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 23. veljače 2021. i 7. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn po podnesku (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima od 23. kolovoza 2021., 14. ožujka 2022., 13. lipnja 2022. i 12. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 kn po ročištu (Tbr. 9/1) te trošak zastupanja na odgođenom ročištu od 6. svibnja 2021. u iznosu 250,00 kn (Tbr. 9/5). Ukupno to iznosi 6.250,00 kn, što uvećano za PDV od 25% daje iznos od 7.812,50 kn. Uz navedeno tužitelj ima pravo na sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu 1.203,47 kn.

36. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 3. svibnja 2022. jer mu taj podnesak u smislu čl. 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ovog postupka, s obzirom da je sve navode iz njega mogao iznijeti u podnesku od 7. travnja 2022.

37. Iz ovršnog postupka, tužitelju je dosuđen trošak sastava prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 1.250,00 kn te trošak javnobilježničke nagrade uvećan za PDV u iznosu 1.504,34 kn. Javnobilježnički i odvjetnički materijalni trošak te predvidivi trošak tužitelju nisu dosuđeni jer nije dokazao da su mu ti troškovi nastali.

38. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 11.770,31 kn, a 29% tog troška iznosi 3.413,39 kn. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

U Zagrebu, 20. listopada 2022.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženice

Broj zapisa: eb313-96ebd

Kontrolni broj: 0dc58-42322-d35a6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=NIVES GRUBIŠIĆ ĐOGIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.