Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Braće Radića 2, Varaždin

Poslovni broj: 9 P Ob-81/2020-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda mr.sc. Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. G. iz V., s boravištem u V. B., na adresi P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici B. D.-P., odvjetnici u O. društvu K. & p. d.o.o., iz Z., protiv tuženika I. G. iz V., J., sada na adresi B., G., R A., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. H., odvjetniku u Z., radi povišenja uzdržavanja djeteta, nakon održane usmene glavne i tajne rasprave, zaključene dana 7. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka odvjetnice B. D. P. i odvjetnika D. H., dana 20. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen točkom III. Sudske nagodbe posl. br: 19 P Ob-167/2018-14 od dana 23. svibnja 2019. godine, te se nalaže tuženiku I. G. da na ime uzdržavanja R. G., doprinosi mjesečno

iznos od 7.000,00 kn, počevši od 30. rujna 2019. godine do 31. listopada 2019.,

iznos od 5.900,00 kn počevši od 1. studenoga 2019 do 15. ožujka 2020., iznos od 4.765,00 kn, počevši od 16. ožujka 2020. godine do 31. kolovoza 2020.

iznos od 7.500,00 kn, počevši od 1. rujna 2020. godine pa nadalje,

sve dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s dospijećem do 15. u mjesecu za tekući mjesec, time da razliku plaćenih iznosa i povišenih iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu od 88.257,50 kuna plati odjednom u roku od 15 dana, sve za zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog obroka uzdržavanja do isplate i to:

- na iznos od 2.500,00 kuna počevši od 16. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.400,00 kuna počevši od 16. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.400,00 kuna počevši od 16. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 1.400,00 kuna počevši od 16. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 1.400,00 kuna počevši od 16. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 832,50 kuna počevši od 16. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 265,00 kuna počevši od 16. travnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 265,00 kuna počevši od 16. svibnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 265,00 kuna počevši od 16. lipnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 265,00 kuna počevši od 16. srpnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 265,00 kuna počevši od 16. kolovoza 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. rujna 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. listopada 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. studenog 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. prosinca 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. siječnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. veljače 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. ožujka 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. travnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. svibnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. lipnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. srpnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. kolovoza 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. rujna 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. listopada 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. studenog 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. travanj 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. svibanj 2022. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. lipanj 2022. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. srpanj 2022. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. kolovoz 2021. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. rujan 2022. pa do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna počevši od 16. listopad 2022. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st 2. ZOO i čl. 3. ZID ZOO-a ( NN 78/15) , na tekući tužitelja.

II. Odbija se tužitelj s razlikom zahtijevanog i dosuđenog povišenja, odnosno sa

- iznosom od 500,00 kuna mjesečno, počevši od 30. rujna 2019. godine, do 30. listopada 2019.

- iznosom od 1.600,00 kn mjesečno, počevši od 1. studenoga 2019. godine 15. ožujka 2020.

- iznosom od 2.735,00 kn mjesečno, počevši od 16. ožujka 2020. godine do 31. kolovoza 2020.

kao i sa zakonskim zateznim kamatama na navedene iznose, kao previsoko postavljenim.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.475,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj R. G., dana 30. rujna 2019. podnio je tužbu kojom je zatražio povišenje tuženikovog doprinosa za uzdržavanje, koje je određeno sudskom nagodbom u postupku razvoda braka roditelja R., vođenim pred Općinskim sudom u Varaždinu, posl. br.: P Ob-167/2018, dana 23. svibnja 2019. (kojeg dana je donesena i presuda kojom se razvodi brak roditelja tužitelja). Točkom. III. predmetne sudske nagodbe roditelji R. postigli su sporazum, kojim se I. G., otac tada mlt. R., obvezao na ime uzdržavanja za mlt. R., mjesečno doprinositi iznos od 4.500,00 kn, a počevši 1. lipnja 2019. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Tužitelj povišenje uzdržavanja temelji na promijenjenim okolnostima, jer nakon zaključenja nagodbe pohađa 4. razred Elektrostrojarske škole u V. te od 1. studenoga 2019. godine pet dana u tjednu, dok traje škola, živi u unajmljenom stanu u ulici O. Ž., u V.. Stoga, ima nove troškove stanovanja u vidu najamnine i režijskih troškova. Do 31. listopada 2019. živio je u unajmljenom stanu u V. te je i po ovom ugovoru imao troškove stanovanja u vidu najamnine, režijskih troškova i troškova održavanja stana. Tužitelj ističe kako redovito, svaki petak, putuje iz V. u Z. majci, kako bi svaki vikend boravio kod majke, a potom nedjeljom navečer putuje iz Z. u V., radi pohađanja škole te po toj osnovi ima troškove prijevoza. Nakon sklapanja sudske nagodbe postao je punoljetan te su njegove potrebe i interesi znatno veći. Povećani troškovi obuhvaćaju pohađanje satova instrukcija iz matematike, troškove auto škole, pripreme za državnu maturu, koje su nužno potrebne radi uspješnog upisa na željeni fakultet te ima daljnje troškove u vidu troškova prehrane, posebno toplih obroka u školi u V., prijevoza iz V. u Z. i obrnuto, školskih izleta, skupljih školskih knjiga i pribora, kvalitetnije obuće i odjeće, higijenskih potrepština, džeparca i mobitela, a pored toga ima i troškove vezane za izvanškolske aktivnosti kick boksing te mu je isto tako zbog zdravog psihofizičkog razvoja i bavljenja sportom, potrebna kvalitetnija i obilnija svakodnevna prehrana, koja uključuje vitaminske preparate i dodatke prehrani, a također prolazi redovne i izvanredne privatne liječničke preglede i kontrole, terapiju ortopeda, okuliste, ortodonta i zubara. Počevši od rujna 2020. godine studira na sveučilištu u N. u E. iz kojeg razloga je obvezan plaćati školarinu studija, najam sobe u studentskom S. S. u kampusu sveučilišta, podmirivati troškove svakodnevne prehrane i ostale životne troškove za vrijeme boravka u E., kao i putne troškove na relaciji H. – E. – H., što sve po njemu ukupno utječe na povećanje njegovih životnih troškova i ima veće potrebe za uzdržavanjem. Istodobno, tužitelj tvrdi da su se imovina i primanja tuženika povećali. Slijedom navedenog tužitelj je predložio da sud tuženika I. G. obveže, na ime uzdržavanje tužitelja doprinosi iznos od 7.500,00 kn mjesečno od podnošenja ove tužbe pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, s time da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajuće do svakog 15 - tog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate. Ujedno je zatražio i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 24.10.2019. (list 8-11) u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, nezakonitom i bez ostvarenja zakonskih uvjeta za podnošenje predmetne tužbe, jer se po njemu od dana sklapanja prethodno navedene sudske nagodbe, nisu u apsolutnom smislu promijenile nikakve okolnosti, a ponajmanje bitne i relevantne, koje bi mogle utjecati na visinu utvrđenog uzdržavanja tužitelja u iznosu od 4.500,00 kn mjesečno. Pored toga, tuženik ističe da je dana 23. prosinca 2019. godine R. G. postao punoljetan, a uzimajući u obzir relevantnu činjenicu da on ne živi sa majkom, jer se ista sa malodobnim M. G. preselila u Z., bez znanja i odobrenja tuženika kao oca djece, to smatra da u smislu odredbe čl. 316. Obiteljskog zakona i majka mora uzdržavati zajedničko dijete, na jednake dijelove, kao i otac. Tuženik I. G. smatra kako studiranje R. u inozemstvu predstavlja nepotreban trošak i luksuz, a ne potrebu djeteta, koju bi on bio dužan plaćati. Ističe kako je u bračnom ugovoru jasno ugovoreno da je dio novca s naslova bračne stečevine ostavljeno na ime i na računima djece i to upravo za potrebe njihova školovanja i drugih potreba, ali korisnih i nužnih, a ne nepotrebnih i luksuznih. Tuženik nadalje ističe da nije bio suglasan niti sa upisom R. na studij u E.. Pored toga, tuženik navodi da su njegova primanja smanjena u odnosu na trenutak sklapanja sudske nagodbe te da ima obvezu uzdržavanja i novog djeteta, koje je dobio sa novom suprugom. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te je zatražio naknadu parničnog troška, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.

3. S obzirom na procesno ovlaštenje za podnošenje tužbe tuženik ističe da majka ne živi sa R. G., zbog čega je po njemu upitna njena mogućnost zastupanja R. prema čl. 424. Obiteljskog zakona. Naime, tuženika smatra da bi u konkretnoj procesnoj situaciji R. trebao zastupati nadležni Centar, jer majka o djetetu očito ne vodi brigu, posebno ne svakodnevnu brigu. Stoga je istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije majke da u ime R. podnese tužbu i smatra da bi tužbu trebalo odbaciti.

4. Nesporno da je nakon sklapanja sudske nagodbe, majka sa mlt. M. G. odselila u Z., dok je R. četvrti razred srednje škole pohađao u V., gdje je živio sam, u iznajmljenom stanu. Nesporno je isto tako, da je tužitelj nakon sklapanja nagodbe postao punoljetan te da sada živi i studira u E.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka sud ocjenjuje kako je među parničnim strankama sporno da li su se nakon zaključenja sudske nagodbe promijenile okolnosti u toj mjeri da je potrebno donositi novu odluku o povišenju visine uzdržavanja oca I. G. u odnosu na njegovo dijete R.. Tako je sporno da li je došlo do povećanja potreba R. G. od trenutka sklapanja sudske nagodbe pa do podnošenja tužbe. Sporno je i da li majka R. vrši takvu brigu o njemu da bi se njena briga trebala valorizirati, kao njen doprinos uzdržavanja, odnosno da li je ona, obzirom da dijete nesporno živi u E. gdje studira, obvezna doprinositi za uzdržavanje zajedničkog djeteta R., u financijskom smislu. Sporno je i da li su se primanja i imovina tuženika, nakon sklapanja sudske nagodbe, povećali ili smanjili.

6. U cilju razjašnjenja spornih okolnosti sud je tijekom dokaznog postupka pročitao zapisnik na listovima 3-6 spisa, dopis CSS uz zapisnik i mišljenje psihologa na listovima 12-22 spisa, ugovor o uređenju i podjeli bračne stečevine na listovima 23-34 spisa, svjedodžbu na listu 35 spisa, rodni list na listu 36 spisa, podatke o učeniku sa pregledom izostanaka na listovima 37-49 spisa, aneks ugovora o štednom ulogu na listovima 50 i 52 spisa, promete računa na listovima 51 i 53 spisa, potvrde o stanju uloga na listovima 54-55 spisa, preslike elektroničke pošte na listovima 56-69 spisa, pročitao je potvrde o prijavi boravišta na listovima 84-85 spisa, ugovor o utvrđenju i podjeli bračne stečevine na listovima 127-136 spisa, dopis Prve privatne gimnazije na listu 137 spisa, Ugovor o pohađanju priprema na listu 138 spisa, Aneks ugovoru na listu 140 spisa, ispis e-pošte na listu 141 spisa, račune na listovima 142-144 spisa, ovjereni prijevod ugovorenog vremenskog rasporeda vezan uz školovanje tužitelja na listovima 147-160 spisa, privremeno Porezno rješenje na listovima 161-162 spisa, oglas o najmu na listovima 163-166 spisa, financijski izvještaj na listu 167 spisa, svjedodžbu na listu 168 spisa, Ugovor o savjetodavnim uslugama na listovima 169-172 spisa, podatke o trošku karte za autobus na listovima 173-180 spisa, podatke o troškovima života na listu 181 spisa, pročitao je novinski članak na listovima 182-183 spisa, dokumentaciju predanu uz podnesak tuženika u kuverti na listovima 202-466 spisa, privremeno Porezno rješenje na listu 520 spisa, dopis FINE na listu 522 spisa sa dokumentacijom na listovima 523-526 spisa, pročitao je izjavu TD P. na listu 529 spisa, dopis OGS Zagreb na listu 530 spisa, dopis TD V. na listu 534, dokumentaciju Ministarstva financija Porezne uprave na listu 536-544 spisa, dokumentaciju uz podnesak TD V. na listovima 546-575 spisa, financijski izvještaj na listu 577 spisa, pročitao je dopis E. banke uz dokumentaciju na listovima 579-600 spisa, podnesak HZZO uz dokumentaciju na listovima 603 i 604 spisa, podnesak i dokumentaciju TD B. na listovima 605-613 spisa, dopis z.k. odjela suda u V. i potvrdu na listovima 630 i 631 spisa, podatke FINA na listovima 632-637 spisa, zk. izvadak na listovima 638-639 spisa, podatke MUP-a na listu 641 spisa, pročitao je potvrde Porezne uprave na listovima 642-647 spisa, dopis z.k. odjela OGS Zagreb na listu 648 spisa, ovjereni prijevod s engleskog jezika na listovima 657- 671 spisa, dopis TD T. d.o.o., dokumentaciju u kuverti na listu 683 spisa, povijesni izvadak iz sudskog registra na listovima 701-715 spisa, Ugovor o savjetodavnim uslugama na listovima 733-737 spisa, Ugovor o pohađanju priprema na listovima 739 i 740 spisa, potvrde o uplatama na listovima 741-746 spisa, Ugovor na listovima 747- 751 spisa, podatke o plaćanjima na listovima 752-787 spisa, pročitao je ovjereni prijevod s engleskog jezika podataka na listovima 793-903 spisa, dopis TD F. na listu 919 spisa, podatke Porezne uprave na listovima 926-937 spisa, dopis TD B. sa podacima na listovima 943-947 spisa, podatke S. štedionice na listovima 948-951 spisa, podatke C. osiguranja na listu 952 spisa, pročitao je medicinsku dokumentaciju na listovima 960-964 spisa, prijepis elektroničkih poruka na listovima 966-982 spisa, prijepis zapisnika na listovima 983-985 spisa, članak iz novina na listovima 986-997 spisa, ovjereni prijevod sa engleskog jezika na listovima 1001-1037 spisa, podatke TD B. na listovima 1042-1043 spisa, dopis HZMO na listu 1048 spisa, zapisnik OGS Zagreb na listovima 1062-1063 spisa, podatke Ministarstva financija na listovima 1064-1069 spisa, Ugovor o prodaji na listovima 1070-1086 spisa, povijest bolesti na listu 1088 spisa, izvadak iz sudskog registra na listovima 1089-1090 spisa, pročitao je zapisnik OGS Zagreb na listovima 1102-1110 spisa, dopis Regosa na listu 1113 spisa, prijavu na listovima 1127-1128 spisa, Ugovor za stan na listu 1130 spisa, Ugovor na listovima 1155-1173 spisa, dopis na listu 1183 spisa, financijski izvještaj na listovima 1184-1185 spisa, račun na listu 1186 spisa, dopis TD V. sa dokumentacijom na listovima 1189-1191 spisa, dopis REGOS-a na listu 1210 spisa, dopis E. banke na listu 1231 spisa, dopis C. osiguranja na listu 1232 spisa, dopis A. osiguranja na listovima 1233-1234 spisa, dopis E. banke na listu 1235 spisa, pročitao je ovjerene podatke prevedene sa njemačkog jezika na listovima 1327-1343 spisa, podatke Porezne uprave na listovima 1253-1258 spisa, podatke FINA na listovima 1262-1267 spisa, podatke REGOS-a na listovima 1270-1272 spisa. Konačno, sud je tijekom postupka saslušao i parnične stranke (stranice 1137-1141 spisa).

7. Sud nije provodio dokaz saslušanjem suca Općinskog suda u Varaždinu, pred kojim je sklopljena sudska nagodba, smatrajući predmetni prijedlog irelevantnim za ovaj postupak, jer nije sporno da su stranke u svibnju 2019. sklopile sudsku nagodbu, kojom su odredile visinu uzdržavanja za R., a njihovi motivi za takav sporazum ne mogu utjecati na odluku u ovom predmetu. Pored toga, na ročištu održanom dana 7. rujna 2022. godine punomoćnici parničnih stranaka suglasno su predložili sudu da bez provođenja bilo kakvih daljnjih dokaza, donese meritornu odluku u ovom predmetu. Stoga, sud nije provodio niti financijsko vještačenje koje je prvotno bilo predloženo od strane tužitelja niti druge dokaze u vidu saslušanja bivše i sadašnje supruge tuženika ni pribavu daljnje dokumentacije, koje su stranke tijekom postupka isticale.

8. Prije upuštanja u ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva i donošenja same meritorne odluke, sud je razmatrao istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije. Naime, tuženik je tijekom postupka tvrdio kako majka nije bila ovlaštena podnijeti tužbu radi povišenja uzdržavanja u ime (u trenutku podnošenja tužbe malodobnog) R. G., budući dijete u tom trenutku nije živjelo s njom. Polazeći od odredbe čl. 424. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/05 i 98/19, dalje ObZ) stranke u postupku radi uzdržavanja djeteta su dijete i osoba koja ga je prema ovom Zakonu dužna uzdržavati. Dijete zastupa roditelj s kojim dijete stanuje, a ako roditelj s kojim dijete stanuje pristane, u postupku radi uzdržavanja dijete zastupa centar za socijalnu skrb. S druge strane centar za socijalnu skrb zastupa dijete u postupku radi uzdržavanja, ako se o djetetu skrbi druga fizička ili pravna osoba (čl.424.st.5. ObZ-a). Primjeni li se prikazano zakonodavno uređenje na konkretnu procesnu situaciju, sud ocjenjuje kako prigovor promašene aktivne legitimacije nije osnovan. Naime, u smislu sudske nagodbe zaključene dana 23. 5. 2019. godine (list 6 spisa) roditelji su se usuglasili da će R. G. po razvodu braka stanovati s majkom. U okviru daljnje nesporne okolnosti majka se zajedno sa M. G. preselila u Z. od 1. rujna 2019., dok je R. ostao živjeti u V. u iznajmljenom stanu. Prema svojim tvrdnjama R. je svaki vikend odlazio majci i bratu, dok je tijekom tjedna živio u V., kako bi završio četvrti razred srednje škole, koju je tada pohađao. Stoga, sud nalazi da se o R. G. i u ovom periodu, kada je radi školovanja boravio tijekom tjedna u V., a tijekom svakog vikenda kod majke, skrbila njegova majka, a ne druga fizička ili pravna osoba. Njegov boravak tijekom tjedna u V. ne umanjuje činjenicu da je on svo slobodno vrijeme stanovao sa majkom i bratom u Z., kako je to određeno sudskom nagodbom. Zbog toga, sud ocjenjuje da je majka bila ovlaštena podnijetim tužbu u ime R. 30. rujna 2019. godine u smislu čl. 424. st. 2. ObZ-a

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dosuđujućem dijelu.

10. Uvidom u presliku sudske nagodbe sastavljene pred Općinskim sudom u Varaždinu, poslovni broj: P Ob-167/2018, od dana 23. svibnja 2019. (list 6 spisa), utvrđeno je da je tuženik I. G. u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlt. R. iznos od 4.500,00 kn mjesečno. U vrijeme sklapanja predmetne sudske nagodbe mlt. R. pohađao je 3. razred E. škole u Varaždinu. Za navedeni iznos uzdržavanja roditelji su se usuglasili sudskom nagodbom iz koje nije moguće utvrditi temeljem čega su odredili visinu tog iznosa. Iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno kako je I. G. do sada podmirio sav iznos uzdržavanja utvrđen sudskom nagodbom.

11. Sud je temeljem čl. 311. Obz utvrdio redovne životne potrebe mlt. R.. Uvidom u potvrdu o prijavi boravišta mlt. R. G. od dana 05.09.2019. (list 84 spisa), Ugovor o najmu sobe na adresi B. H., 7 Q. P. (list 1130 spisa), te navode stranaka, sud je utvrdio kako je tužitelj po razvodu braka svojih roditelja najprije do 31.10.2019. živio u unajmljenom stanu u V., U. . br. .. sa bratom i majkom temeljem Ugovora o najmu stana za što je plaćana mjesečna najamnina od 410,00 €, odnosno po osobi 1.027,50 kn (137 €). Nakon 31. kolovoza 2019. (kada je majka odselila u Z.) do 31. listopada 2019 samo za sebe imao je troškove najma ovog stana, režijske troškove i troškove održavanja stana. Nakon toga, ostao je živjeti u V. kako bi završio 4. razred srednje škole međutim, preselio je u jeftiniji stan. Konačno, u V. B. na studij otišao je u rujnu 2020. godine.

12. Tako je u prvom razdoblju nakon zaključenja nagodbe, a u trenutku podnošenja tužbe pa do 1. studenoga 2019. tužitelj živio sam u istom stanu u kojem je ranije živio sa majkom i bratom temeljem istog ugovora, tako da cjelokupna najamnina od 410,00 EUR, odnosno 3.075,00 kn, uz režije od oko 800 kn, otpadaju na samog tužitelja. U tom smislu došlo je do povećanja troškova tužitelja za iznos od oko 2.800,00 kn, samo obzirom na povećanje troškova stanarine.

13. U narednom periodu od 1. studenoga 2019. do sredine rujna 2020. tužitelj je živio sam u unajmljenom stanu u V. u ulici O. Ž., za što plaća mjesečnu najamninu od 950,00 kn režije 343,00 kn, što za tužitelja iznosi trošak od ukupno 1.293,00 kn mjesečno i po ovoj osnovi s obzirom na stanje u vrijeme sudske nagodbe troškovi tužitelja s osnova stanovanja su se povećali za oko 265,00 kn. Također tvrdi da u ovom periodu ima troškove pripreme za polaganje državne mature te trošak pripreme za školovanje u inozemstvu, troškove vozačke škole, te ističe i trošak maturalnog putovanja.

14. U odnosu na oba ova perioda tužitelj tvrdi kako je imao povećane troškove prijevoza 8 puta mjesečno na relaciji V. – Z. – V.. Pored toga, tvrdi kako je povećan i trošak školskih knjiga, trošak prehrana, izvanškolskih aktivnosti kick boksing te trošak obuće odjeće i higijenskih potrepština.

15. Konačno, od rujna 2020. tužitelj živi u V. B. i ima troškove vezane za studij i to – za prvu studijsku godinu ima troškove školarine od 9.250 £ ili 77.145,00 kuna godišnje tj. 6.428,75 kuna mjesečno. Potom, trošak najma sobe u K. od 3.395,20 kuna mjesečno, avionskog i lokalnog prijevoza, troškove prehrane i ostalih životnih troškova, nabavke nužnih stvari, garderobe, sistematskog zdravstvenog pregleda, drugih medicinskih troškova i drugih nužno potrebnih predmeta za boravak u E.. Smatra kako trenutno mjesečni troškovi života i studiranja u V. B. iznose oko 16.000 kn.

16. Iskazujući tijekom postupka tužitelj je navodio da je u vrijeme kada su se njegovi roditelji razveli i kada je donesena odluka o zakonskoj obvezi uzdržavanja oca bio u srednjoj E. školi u V. te mu je otac plaćao 4.500,00 kn mjesečno na ime uzdržavanja. Po razvodu braka najprije je živio sa majkom u Ulici …. u V. na kbr. ... Kada je bio 4. razred srednje škole majka i brat M. odselili su u Z., a on je ostao živjeti u V. kako bi završio 4. razred srednje škole. Već tada, a obzirom na iznajmljeni stan, uzdržavanje od 4.500,00 kn nije mu bilo dostatno. U V. B. na studij otišao je 2020. Smješten je u jednom studentskom smještaju međutim, to je privatni stan u okviru studentskog smještaja. Mjesečnu najamninu plaća u iznosu od 435 Funti. Pored toga, iskazivao je da plača hranu i putovanje u H.. Na studiju nemaju menzu pa sam pripravlja hranu i troši otprilike 200 funti tjedno. Ukupno svoje mjesečne troškove procjenjuje na oko 1.000 funti. U ovaj trošak, pored smještaja i hrane nije uključen trošak putovanja na studij i u H., trošak doktora i svi drugi izvanredni troškovi. Napomenuo je da svake godine treba platiti studij u iznosu od 9200 funti, za što je dobio kredit, koji će nakon dovršenog studija morati otplaćivati.

17.Iskaz tužitelja o povećanim troškovima sud ocijenio vjerodostojnim osobito uzimajući u obzir priloženu dokumentaciju i nesporne okolnosti visine najamnine stanova u kojima je R. G. živio nakon sklapanja sudske nagodbe.

18. Temeljem izložene činjenične osnove, ali i priloženih dokaza sud ocjenjuje da su se stambene prilike i troškovi R. G., od zaključenja sudske nagodbe, odnosno od dana 23.05.2019., izmijenili. Pri tome sud napominje kako je majka tužitelja bez sudjelovanja tuženika u donošenju odluke preselila s mlt. M. iz V. u Z. te tom prilikom svjesno unajmila skuplji stan, čija površina premašuje potrebe dvočlane obitelji. Tijekom života u V. živjeli su u kućanstvu od tri člana, dok su se u Z. preselili samo majka i mlt. M., te je cijeli trošak stana u kojem su ranije živjeli sada pao na R.. Pored toga, tijekom postupka tuženik je u podnescima isticao i kako je tijekom podjele bračne stečevine majka tužitelja imala priliku odabrati stan u Z. što je odbila te je u kratkom razdoblju nakon podjele bračne stečevine donijela odluku o preseljenju u Z. zajedno sa mlt. M., čime su stvoreni dodatni troškovi koji su se mogli izbjeći da je prihvatila vlasništvo stana u Z. pri podjeli bračne stečevine. Sud stoga zaključuje da su se preseljenjem majke i mlt. M. u Z. u periodu od utuženja do 1. studenoga 2019. nepotrebno povisili troškovi života R. G., a sud je uzeo u obzir činjenicu kako je odluku o preseljenju samostalno donijela majka te je bila svjesna viših troškova života. Ovakva odluka majke uzrokovala je povećanje troškova stanarine R. u V. od 2.847,50 kn koji je ostao živjeti u stanu prikladnom za tri osobe tijekom listopada 2019.

19. U skladu s prethodno navedenim sud je ocijenio kako će povećane troškove stanarine za razdoblje od 30. rujna 2019., kao dana utuženja do 30. listopada 2019. snositi roditelji zajednički u razmjernim dijelovima, odnosno svatko po 1.423,75 kn mjesečno, a koji iznos će se tuženiku uračunati u ukupan iznos uzdržavanja za mlt. R.. Posebno se napominje da je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj želio završiti 4. razred E. škole u V., koju je pohađao prethodna 3 razreda te da se radi o vrlo važnom periodu školovanja u kojem se djeca pripremaju za državnu maturu i upis na fakultet.

20. Tijekom postupka tužitelj tvrdi kako je u ovom periodu povećane troškove prijevoza 8 puta mjesečno na relaciji V. – Z. – V.. Ovdje valja napomenuti da je u periodu od rujna 2019. kada se majka sa bratom odselila u Z. pa do 30. listopada 2019. tužitelj imao mogućnost putovati u Z. majci neovisno o pandemiji Korona virusa te sud ocjenjuje da je imao troškove putovanja od oko 150,00 kn tjedno (flix busom karta se kreće u rasponu od 45,00 kn -72,00 kn + prtljaga u 1 smjeru). Stoga je sud ocijenio kako je u periodu od 30. rujna 2019. kao dana utuženja pa do 30. listopada 2019. imao i povećane troškove putovanja od 600,00 kn mjesečno.

21. Pored toga, R. G. tvrdi kako je imao povećan i trošak školskih knjiga. Sud smatra neosnovanim pozivanje na ovo povećanje troškova, jer se ne radi o velikoj razlici broja predmeta i potrebi različite kvalitete knjiga obzirom na 3. i 4. razred srednje škole. U odnosu na povećani trošak prehrane, sud nalazi da su se njegove potrebe povećale obzirom je sam morao pribavljati hranu, za razliku od činjenice da mu je majka ranije kuhala, kada su živjeli zajedno. Sud je navedeno uzeo u obzir i uračunao u obvezno uzdržavanje iznos 500,00 mjesečno za topli obrok. Sud je utvrdio kako je R. zdrav te po toj osnovi nema potrebe za dodatnim troškovima kao što su vitaminski preparati i dodaci prehrani. Nadalje, navedene troškove za obuću i odjeću te higijenske potrepštine sud je ocijenio pretjerano visokim te smatra da je za te potrebe dovoljno upola manje. S druge strane trošak bavljenja sportom sud ne smatra redovnim životnim troškovima, kao niti odlazak na izlete.

22. Troškove priprema za polaganje državne mature i troškove priprema za upis na fakultet sud je ocijenio neosnovanim, jer se pripreme za ovo novo životno razdoblje daju u okviru redovnog školovanja te se ne smatraju dodatnim troškovima i nisu predmet razmatranja u postupku određivanja iznosa obveznog uzdržavanja djeteta.

23. Troškove liječničkih pregleda, kontrola i terapija, sud je također ocijenio neosnovanim jer sve navedeno predstavlja redovne zdravstvene preglede, koji se mogu pokriti iz sredstava obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Sud je ocijenio kako u spisu nema dokumentacije o težim zdravstvenim tegobama R. te isti ne zahtjeva intenzivnu liječničku pomoć i nadzor, odnosno po toj osnovi nema dodatnih troškova koji bi opravdali navedene troškove. Izbor liječenja u privatnim ustanovama mora biti ili liječnički opravdana (zbog hitnosti potrebne pretrage ili liječenja ili kada javne bolnice ne nude potrebnu vrstu usluge ). U protivnom, trošak odluke o privatnom liječenju snosi roditelj koji je takvu odluku donio.

24. Temeljem prikazanih utvrđenja suda i zauzetih stajališta donesena je odluka da je u periodu od 30. rujna 2019. pa do 30. listopada 2019. godine tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan te je sud obvezao I. G. da za listopad 2019. godine pored plaćenog iznosa uzdržavanje od 4.500,00 kn plati i dodatni iznos od 2.500,00 kn (1.423,75 kn na ime povećanih troškova najma i režija za stan u ½ polovini, 600 kn na ime troškova prijevoza do Z. k majci i bratu te 500 kn dodatnih troškova prehrane koju samostalno nabavlja). U ovom periodu potrebe djeteta procijenjene su na iznos od 8.500,00 kn, te je obveza tuženika određena u iznosu od 7.000,00 kn dok preostali iznos treba platiti majka radi svoje odluke o preseljenju čime je povećala trošak najma stana. Sa preostalim iznosom do zatraženog povišenja od 3.000,00 mjesečno tužitelj je odbijen.

25. U periodu od 1. studenoga 2019. do 15. ožujka 2020. sud je također tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio samo djelomično osnovanim te je obvezao I. G. da za ovaj period pored plaćenog iznosa uzdržavanje od 4.500,00 kn plati i dodatni iznos od 1.400,00 kn (oko 300,00 kn na ime povećanih troškova najma i režija za novi stan u kojem je R. živio- uvažavajući ovdje tvrdnje samog tužitelja o visini najma i režija, 600,00 kn na ime troškova prijevoza do Z. k majci i bratu te 500,00 kn dodatnih troškova prehrane koju samostalno nabavlja). U ovom periodu potrebe djeteta procijenjene su na iznos od 5.900,00 kn, na čije plaćanje je obvezan tuženik. Sa preostalim iznosom do zatraženog povišenja od 3.000,00 mjesečno tužitelj je odbijen.

26. U periodu od 16. ožujka 2020. do 1. rujna 2020. sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio djelomično osnovanim te je obvezao I. G. da za ovaj period pored plaćenog iznosa uzdržavanje od 4.500,00 kn plati i dodatni iznos od 265,00 kn na ime povećanih troškova najma i režija za stan u ulici O. Ž. .. u V.. Naime 16. ožujka 2020. obustavljena je nastava u školama i na fakultetima u cijeloj H. te je tužitelj, prema svojim navodima, boravio kod majke i nije imao ranije utvrđene troškove od 600 kn na ime troškova prijevoza do Z. k majci i bratu te 500 kn dodatnih troškova prehrane. U ovom periodu potrebe djeteta procijenjene su na iznos od 4.765,00 kn, na čije plaćanje je obvezan tuženik. Sa preostalim iznosom do zatraženog povišenja od 3.000,00 mjesečno tužitelj je odbijen.

27. Konačno, u periodu od rujna 2020. nadalje tužitelj boravi u V. B. radi studija. Troškovi vezani za studij u V. B. odnose se na troškove školarine od 9.250 £ ili 77.145,00 kuna godišnje tj. 6.428,75 kuna mjesečno. Trošak školarine je trošak koji tužitelj nedvojbeno nije imao u trenutku sklapanja sudske nagodbe, a koji sada ima. Tuženik se protivio ovome trošku, smatrajući da je to nepotrebni luksuz i da je dijete moglo studirati u R. H., uslijed čega ne bi nastali ovako visoki troškovi. Uvidom u Obavijest o financijama na listu 809 sud je utvrdio visinu školarine, te je uvidom u dopis voditelja ocjenjivanja, ceremonije i ispita (sa lista 789 spisa) utvrdio da je R. ispunio obveze na fakultetu vezene uz prvu godinu studiranja i da može nastaviti daljnje studiranje. Iz navoda parničnih stranaka proizlazi kako otac nije dao suglasnost za studiranjem tuženika u inozemstvu te tužitelj iskazuje da otac nije izrazio niti suglasnost niti protivljenje na njegovu obavijest kako odlazi na studij u V. B., dok I. G. iznosi stajalište da se protivio i da se i nadalje protivi ovakvom studiranju svojeg djeteta, kao luksuzu i nepotrebnom izlaganju opasnostima. Donošenje odluke o školovanju prema ocjeni suda trebala je biti zajednička odluka roditelja i djeteta, kojom su trebali obuhvatiti i dogovor koji će roditelj podmirivati troškove istih. U skladu s prethodno navedenim, sud je ocijenio kako će školarinu snositi roditelji zajednički u razmjernim dijelovima, odnosno svatko po 3.214,37 kn mjesečno, a koji iznos će se tuženiku uračunati u ukupan iznos uzdržavanja za R.. Sud je uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj želio studirati u inozemstvu i da će mu ova odluka proširiti mogućnosti u budućnosti.

28. Ovdje valja istaknuti kako je tijekom postupka tuženik isticao okolnost da je tužitelj dobio studentski kredit i da će trošak školarine morati plaćati tek nakon završetka školovanja te da ova tražbina još uvijek nije dospjela na naplatu. Međutim, stajalište je ovoga suda da u okviru mogućnosti roditelja, koji mogu plaćati trošak školarine i imaju takav standard koji im to omogućava, da u tom slučaju i dijete ima pravo da mu roditelji omogući ovakvu kvalitetu studija u inozemstvu.

29. Nadalje, sud je stajalište da su se okolnosti tužitelja izmijenile i u dijelu troška najma sobe u K. od 3.395,20 kuna mjesečno. Prema ocjeni suda ovaj trošak dokazan je priloženim ugovorom i evidencijom plaćanja na listovima 794 – 800 spisa. Nadalje, roditelji su obvezni u podjednakim iznosima snositi i trošak prehrane i ostalih životnih troškova, nabavke nužnih stvari, garderobe, a koje sve troškove sa najamninom sam tužitelj, prema svojem iskazu, procjenjuje na 1000 funti mjesečno, odnosno oko 8.500,00 kn. Ove navode tužitelja sud ocjenjuje vjerodostojnim uzimajući u obzir troškove života prikazane na strani 181 spisa. Gotovo polovica iznosa otpada na spomenuti najam sobe, a prikaz tuženika vezano uz daljnje troškove hrane, budući da na studiju nemaju menzu, pa sam pripravlja hranu, zbog čega troši otprilike 200 funti tjedno, sud nalazi realnim.

30. Pored toga, tu je i trošak putovanja na studij. Tužitelj ukazuje na povećane troškove dolaska u R. H. koje procjenjuje na 13.000,00 kn godišnje. Ovaj iznos sud ocjenjuje previsoko naznačenim te smatra primjerenim upola manji iznos koji predviđa dolazak u R. H. prilikom većih stanki tijekom studiranja (3 puta godišnje za što je prema dostupnim podacima o cijenama letova dostatno 7.500,00 kn odnosno 625,00 kn mjesečno).

31. Troškove zdravstvenog pregleda, drugih medicinskih troškova, sud je ocijenio neosnovanim, jer sve navedeno predstavlja redovne zdravstvene preglede koji se mogu pokriti iz sredstava obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Izbor liječenja u privatnim ustanovama mora biti ili liječnički opravdana (zbog hitnosti potrebne pretrage ili liječenja ili kada javne bolnice ne nude potrebnu vrstu usluge ). U protivnom, trošak odluke o privatnom liječenju snosi roditelj koji je takvu odluku donio.

32. Na ovaj način ukupne troškove tužitelja tijekom studija o V. B. sud procjenjuje na minimalno 15.000,00 kn. To se prije svega odnosi na spomenutih 1000 funti (oko 8.500 kn) mjesečno, koje tužitelj troši na najam sobe i prehranu. Iznos od 7.500,00 kn godišnje troši na prijevoz odnosno oko 625,00 kn mjesečno. Tu je i trošak školarine od 6.428,75 kn mjesečno te trošak prijevoza do mjesta studiranja (lokani prijevoz godišnje košta 325 funti odnosno oko 230 kn mjesečno), trošak odjeće i obuće 300,00 kn mjesečno, knjiga i pribora za studiranje te trošak ostalih potrepština za život u studentskom domu 300,00 kn mjesečno, kao i đeparac 500,00 kn mjesečno.

33. Sud je stajališta i kako doista nakon odlaska R. u V. B. dijete ne živi sa majkom te je i ona u obvezi doprinositi za uzdržavanje R. G.. Naime, roditelj s kojim dijete stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Iako je sudskom nagodbom određenom da će R. živjeti sa majkom, nedvojbeno je da u ovom trenutku R. živi u V. B.. radi studija i da ovdje ne možemo govoriti o svakodnevnoj skrbi majke o djetetu, koje se smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Stoga, sud smatra da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za dijete, budući dijete ne stanuje s njima i budući nijedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu. Oba su roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete koje se školuje. Stoga je ovaj prigovor tuženika ocijenjen osnovanim.

34. R. nema u vlasništvu nekretnine. Uvidom u presliku Aneksa ugovora o štednom ulogu A. teens štednje u vlasništvu R. (list 50), presliku prometa računa za razdoblje od 03.01.2019. do 16.10.2019. u vlasništvu R. (list 51), presliku potvrde o stanju uloga stambene štednje otvorenog kod R. banke d.d. u korist R. G. (list 55), sud je utvrdio da R. od vrjednijih pokretnina ima sredstva na štednom ulogu A. teens štednja u iznosu od 27.503,86 kn na dan 16.10.2019 te stambenu štednju otvorenu kod R. banke d.d. koja na dan 27.09.2019. koja je iznosila 115.621,30 kn. Uvidom u čl. 6. Ugovora o utvrđenju i podjeli bračne stečevine sud je utvrdio kako su roditelji R. suglasno utvrdili da novčana sredstva s naslova bračne stečevine koja su uložena na ime R. ostaju na njegovom računu i njegovom imenu, kao njegova imovina, time da se ugovorne strane kao roditelji oboje upisuju na svakom od računa R. kao opunomoćenici te isti ne mogu samostalno raspolagati sredstvima, već samo zajednički i to do iznosa za koji nije potrebno odobrenje nadležnog suda. Ugovorne strane su suglasno utvrdile da neće tražiti od nadležnog suda dozvolu za raspolaganje imovinom zajedničke mlt. djece, osim u slučaju da će ista biti potrebna za školovanje ili liječenje. Sud je ocijenio kako nije u interesu djeteta navedeni iznos otuđivati i umanjivati, budući da su roditelji u mogućnosti redovnim uzdržavanjem snositi troškove školovanja R. bez da se dovedu u nepovoljnu financijsku situaciju. Naime, ovdje valja istaknuti kako sud neosnovanim ocjenjuje navode tuženika da je na ime tužitelja otvorena štednja upravo radi podmirivanja troškova školovanja, pa da je troškove školarine trebalo platiti iz navedene štednje, a ne povisivati doprinos za uzdržavanje. Kao što je rečeno sud nalazi da nije u interesu tužitelja da se sredstva njegove štednje potroše za troškove školovanja kraj činjenice da su oba roditelja u financijskoj mogućnosti snositi troškove njegovog školovanja bez štete za svoje uzdržavanje, odnosno uzdržavanje druge djece (tuženikov slučaj). Jednako stajalište o ovom pitanju zauzeto je i u odluci Županijskog suda u Rijeci Poslovni broj: Gž Ob- 12/2022-5 od 12. rujna 2022.

35. Sud je razmatrajući sve navedeno uzeo u obzir stvarne troškove R. te mogućnosti obveznika uzdržavanja na plaćanje istog. U iznos obveznog uzdržavanja sud uzima u obzir samo redovne potrebe djeteta kao što je trošak stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, dok izvannastavne aktivnost i troškove po drugoj osnovi sud ne uzima u obzir. Kako odluke o djetetu donose roditelji zajednički, svaki dodatni trošak na koji se roditelj odluči samostalno, dužan je samostalno snositi.

36. Temeljem čl. 313. st. 1. Obz-a sud je utvrđivao mogućnosti tuženika I. G., oca R.. Uvidom u dokumentaciju i to: presliku Ugovora o najmu stana najmodavca I. G. s najmoprimcem od dana 25.09.2019. (u koverti na listu 202-466 spisa), preslike podataka o plaćanju režijskih troškova I. G. od dana 15.05.2019. i 10.05.2019. (u koverti na listu 202-466 spisa), ispis internetske stranice oglasa za najam stana u Z. (list 165-166 spisa), ispis internetske stranice oglasa za najam stana na L. (list 163- 164 spisa), presliku poziva za pripremno ročište u sporu male vrijednosti Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 6 Povrv-296/2019 od dana 16.12.2019. (u koverti na listu 202-466 spisa), presliku prijedloga za ovrhu protiv I. G. od 31.07.2019. (u koverti na listu 202-466 spisa), presliku zapisnika o primopredaji stana od dana 09.07.2015.( u koverti na listu 202-466 spisa), ispis elektronske komunikacije I. G. s najmoprimcem (u koverti na listu 202-466 spisa), presliku Aneksa ugovora o korištenju kuće od dana 23.05.2017. između B. L. d.o.o. i korisnika I. G. (u koverti na listu 202-466 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika ugovora o radu za namještenika i Sporazum o upućivanju radnika na rad u inozemstvo za I. G. (u koverti na listu 202-466 spisa), presliku ugovora o korištenju kuće od dana 23.05.2017. između B. L. d.o.o i korisnika I. G. (u koverti na listu 202-466 spisa), presliku podataka o polici osiguranja života broj: 402480064919 (list 952 spisa), izvatke iz računa stambene štednje od dana 3.9.2021. (listovi 948-951 spisa), podatke Porezne uprave na listovima 926-937 spisa, potvrdu o isplaćenom primitku, dohotku, isplaćenom doprinosu, porezu na dohodak i prirezu u 2020. koje je TD B. dostavilo u spis na listovima 943-947 spisa, te iskaz tuženika I. G., sud je utvrdio kako je tuženik u vrijeme podnošenja tužbe imao plaću u bruto iznosu od 11.120,00 EUR-a, a od najma stanova prima mjesečno iznos od 390 EUR-a za stan u Z. i 500 EUR-a za stan na L., od vrijednijih pokretnina ima sredstva na računu, koja su mu pripala po bračnoj stečevini u iznosu od cca 290.000,00 EUR-a.

37. Tuženik u svom iskazu objašnjava da trenutno radi temeljem Ugovora o izaslanju u RH. Njegovi prihodi od 2019. do danas su smanjeni i u 2020. g. su za otprilike za 100 EUR manji nego ranije. Isto tako, poslodavac mu je prema njegovim navodima ranije plaćao troškove režija, što danas ne čini. Ugovor o izaslanju iz A. po Zakonu može trajati maksimalno 5 godina. Stoga, napominje da će uskoro biti primoran tražiti novi posao.

38. Kao što je već rečeno sud je stajališta kako doista dijete sada ne živi sa majkom te da je i ona u obvezi doprinositi za uzdržavanje R. G. u smislu odredbe čl.316.st.2. ObZ-a.

39. Stoga je procjenjivao i njene mogućnosti doprinosa za uzdržavanje R.. Temeljem izvatka iz zemljišne knjige na listu 638 spisa sud je utvrdio da je vlasnica troiposobnog stana i dva parkirališna mjesta u zgradi u Z.. Uvidom u potvrde o visini dohotka i primitaka na listovima 642-647 i 1254-1259 spisa sud je utvrdio njena primanja (dohodak od nesamostalnog rada, od imovine i imovinskih prava te od kapitala mjesečno tijekom 2019 iznosi 12.704,62 kn, tijekom 2020. godine iznosi 7.677,74 i tijekom 2021 godine iznosi 4.757,92 kn). Isto tako, sud je izvršio uvid u financijski izvještaj za 2020. godinu za t.d. T. d.o.o. u stečaju na listu 1184 spisa. Uvidom u dopis E. plavi mirovinski fondovi proizlazi kako u dobrovoljnom mirovinskom fondu K. K. G. po ugovoru br. … na dan 21. lipnja 2022. godine ima iznos od 206.586,98 kn (list 1231 spisa). Uvidom u dopis C. mirovinsko osiguranje proizlazi kako majka tužitelja ima aktivan ugovor br. … u C. osiguranje dobrovoljnom mirovinskom fondu s ukupnim brojem udjela i stanjem osobnog računa na dan 22. lipnja 2022. godine u iznosu od 158.783,21 kn, dok je ugovor s … neaktivan (list 1232 spisa). Nadalje, uvidom u dopis A. mirovinski fond na listu 1233 spisa od 28. lipnja 2022 proizlazi kako K. K. G. na računu ima 190.786,98 kn. Pored toga, suda izvršio uvid u iznose uplaćene u dobrovoljno mirovinsko osiguranje za K. K. G. na listovima 1270-1272 spisa.

40. Utvrđujući razmjer doprinosa svakog od roditelja tužitelja sud nalazi da, iako je tuženik napomenuo kako su mu prihodi smanjeni 2020. godine, prema provedenim dokazima, on može, bez ikakve ugroze za svoje uzdržavanje ili uzdržavanje drugo dvoje maloljetne djece, mjesečno doprinositi za uzdržavanje R. zatraženi iznos od 7.500,00 kuna.

41. Naime, iako je sud uzeo u obzir i činjenicu kako je tuženik otac i trećeg djeteta koje je također dužan uzdržavati u okviru provedenih dokaza proizlazi da je tuženik u mogućnosti plaćati 7.500,00 kuna mjesečno, jer je to tek manji dio njegovih mjesečnih prihoda. Ujedno se napominje kako je primarna obveza roditelja doprinositi za uzdržavanje svoje mlt. djece što podrazumijeva i potrebu dodatnog rada kako bi se istoj udovoljilo, odnosno navedena obveza može ići i na uštrb vlastitog uzdržavanja. Naime, tuženik ima jedno punoljetno dijete koje se redovito školuje i mlt. sina M. koji pohađa privatnu gimnaziju i za kojeg mu je određeno mjesečno uzdržavanje od 6.000,00 kn te kćer koja ima 4 godine, što znači da njezine potrebe za uzdržavanjem nisu toliko visoke, kao od tužitelja i njegovog brata. To nadalje znači da za uzdržavanje svoje troje djece tuženik doprinosi iznos ne viši od cca. 15.000,00 kn, što čini 25% njegovih mjesečnih prihoda. Ostali potrebni iznos troškova snosit će majka R. G..

42. Posebno se napominje da okolnost da se tužiteljeva supruga već dugo vremena nalazi na bolovanju i da mora i nju uzdržavati i plaćati za nju privatne liječničke preglede nije relevantna, jer uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog druga (čl. 283. st.1. ObZ).

43. Isto tako, ukazuje se tužitelju da su njegovi roditelji zaključili 15. svibnja 2019. ugovor o podijeli bračne stečevine, dakle, prije sklapanja sudske nagodbe, pa je neosnovano pozivanje tužitelja na imovinu koja je tim ugovorom pripala tuženiku kada je tuženik tu imovinu imao i u trenutku sklapanja sudske nagodbe. To što je tuženik prodao poslovne udjele u trgovačkom društvu V. nije relevantno, jer je samo došlo do promjene u strukturi (obliku) imovine. Prije prodaje imao je vrijedne poslovne udjele, a nakon prodaje izgubio je poslovne udjele, a stekao je novčana sredstva u visini vrijednosti poslovnih udjela.

44. Rezimira li se iznijeto, sud je dakle utvrdio kako su se od trenutka sklapanja sudske nagodbe kojom je dogovoren iznos uzdržavanja R. od 4.500,00 kuna mjesečno u svibnju 2019. promijenile okolnosti koje utječu na njegovo uzdržavanje, najprije činjenicom života djeteta u iznajmljenom stanu u V. odvojeno od majke i brata, a potom i upisom djeteta na studij u V. B., a što je povećalo njegove troškove, života, školovanja i putovanja. Uzimajući stoga u obzir činjenicu da su se okolnosti koje su utjecale na uzdržavanje R. bitno izmijenile po odlasku djeteta na studij, ali i ranije radi života u iznajmljenom stanu, uzimajući u obzir zakonsku odredbu po kojoj dijete slijedi standard svojih roditelja, sud je povećao iznos uzdržavanja za R. na iznos od 7.500,00 kuna po odlasku u V. B., odnosno u nešto manjem iznosu prije toga, ocjenjujući isti primjerenim dobi i redovnim životnim potrebama djeteta dobi R. u situaciji kada njegovi roditelji imaju viši životni standard o prosječnog životnog standarda u R. H..

45. Kako je tužitelj postavio zahtjev za uzdržavanje u visini od 7.500,00 kn mjesečno, a sud je smatrao da je za period od 30. rujna 2019. do 30. listopada 2019 adekvatan iznos 7.000,00 kn, to je tužitelj odbijen u ovom periodu sa iznosom od 500,00 kn, odnosno obzirom da je nakon toga u periodu od 1. studenoga do 15. ožujka 2020. adekvatan iznos sud procijenio na 5.900,00 kn, to je tužitelj odbijen sa iznosom od 1.600,00 kn, a nakon tog vremena za period od 16.03.202. do 1.rujna 2020. adekvatan iznos je procijenjen na 4.765,00 kn zbog čega je tužitelj odbijen sa iznosom od 2.735,00 kn. Konačno, nakon ovog perioda tužitelju je dosuđen iznos od 7.500,00 kn u kojem periodu je u cijelosti uspio u postupku. Uzevši u obzir sve naprijed navedeno, sud je donio odluku u točci II. izreke te je odbio tužitelja s razlikom dosuđenog i zatraženog iznosa uzdržavanja u svakom pojedinom periodu s kamatama na navedene iznose.

46. Temeljem čl. 309. Obz-a obveza tužitelja određena je u novčanom iznosu.

47. Dosuđene su kamate za iznose doprinosa uzdržavanju, sa početkom tijeka kako je određeno u izreci od dospijeća svakog obroka do isplate dok je kamatna stopa određena po čl. 29. Zakona o obveznim odnosim (NN HR 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 35/05) i čl. 3. ZID ZOO-a (NN 78/15).

48. Na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je utvrdio kako je tužitelj uspio u sporu 79,51%, a tuženik 20,49%. Temeljem istog čl. ZPP-a sud je utvrdio kako tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 59,02% uspjeha u sporu (79,51%- 20,49% = 59,02%). Naime, tužitelju je od zatraženih 111.000,00 kn u ovom periodu dosuđeno 88.257,50 kn. Tužitelju zastupanom po odvjetniku dosuđena je naknada parničnog troška u iznosu od 200 bodova temeljem Tbr 7/2 alineja 7. Trošak je odmjeren primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Obzirom da je vrijednost boda utvrđena u omjeru 1 bod = 10 kuna, to navedeni iznos bodova predstavlja iznos od 2.000,00 kn. Tužitelju je dosuđen parnični trošak u omjeru od 59,02% te isti iznosi 1.180,40 kn. Na isti iznos priznat je trošak PDV-a od 25% koji iznosi 295,10 kn te mu je stoga također razmjerno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.475,50 kn.

49. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci III. izreke ove presude.

U Varaždinu 20. listopada 2022.

Sutkinja:

Bojana Skenderović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u pet primjeraka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA/

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika