Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI

SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-

Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč –

Parenzo

Posl.br. 31 P-145/2021-36

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u pravnoj stvari stvari tužitelja 1. M. A., Sv. Martina 9, OIB:39450965535 i 2. E. A., CH-9107

Umaesch, Gerenstrasse 2, OIB:04632370486, oboje zastupani po punomoćniku Tizianu Sošiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Općine Tar-Vabriga-Torre-Abrega, Tar, Istarska 8, OIB:93923679060, zastupane po punomoćnici Anki Zaharija, odvjetnici iz Rovinja, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 08. rujna 2022. u prisutnosti prvotužiteljice osobno i punomoćnika tužitelja, te z.z. tuženika i punomoćnice tuženika, dana 20. listopada 2022.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji MARIJA AMETI, državljanka Republike Hrvatske, iz Tara, Sv. Martina 9, OIB39450965535 i EDIN AMETI, državljanin Republike Hrvatske, iz Švicarske, CH-9107 Urnaesch, Gerenstrasse 2, OIB 04632370486, putem svojih pravnih prednika, u jednakim dijelovima građenjem stekli pravo vlasništva na k.č. br. 1388/1 i k.č.br. 1388/2 obje upisane u z.k. ul. 1382 k.o. Tar, što je tuženik OPĆINA TAR-VABRIGA - TORRE-ABREGA, Tar, Istarska 8, OIB: 93923679060, dužna priznati i trpjeti da se, po pravomoćnosti ove presude, na navedenim nekretninama izvrši u zemljišnoj knjizi uknjižba prava vlasništva, u jednakim dijelovima, na ime i vlasništvo tužitelja MARIJA-e AMETI, državljanka Republike Hrvatske, iz Tara, Sv. Martina 9, OIB39450965535 i EDIN-a AMETI, državljanin Republike Hrvatske, iz Švicarske, CH-9107 Urnaesch, Gerenstrasse 2, OIB 04632370486, uz istodobno brisanje imena tuženika OPĆINE TAR-VABRIGA - TORRE-ABREGA, Tar, Istarska 8, OIB: 93923679060, iz zemljišne knjige, sve to u roku od 15 dana.

Nalaže tuženiku OPĆINI TAR-VABRIGA - TORRE-ABREGA, Tar, Istarska 8, OIB: 93923679060, da naknadi tužiteljima MARIJA-i AMETI, državljanka Republike Hrvatske, iz Tara, Sv. Martina 9, OIB39450965535 i EDIN-u AMETI, državljanin Republike Hrvatske, iz Švicarske, CH-9107 Urnaesch, Gerenstrasse 2, OIB 04632370486, prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana."

II Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kn/2.156,75 €[1] kuna u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 23. veljače 2021. godine podnijeli tužbu protiv tuženika radi donošenja presude kako je to odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude. U tužbi tvrde da su upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici u jednakim dijelovima nekretnine zgr. 169 upisane u z.k. ul 1435 k.o. Tar, dok da je tuženik formalno upisan kao vlasnik susjednih nekretnina i to k.č. br. 1388/1 i k.č.br. 1388/2 obje upisane u z.k. ul. 1382 k.o. Tar. Nadalje, tužitelji da su, putem pravnih prednika, a uz saznanje tuženika i njegovih pravnih prednika, sagradili (te rekonstruirali i nadograđivali): (a) na nekretnini zgr. 169 upisane u z.k. ul 1435 k.o. Tar zgradu stambene namjene te je ustanovljeno da ista leži na nekretnini zgr. 169 upisane u z.k. ul 1435 k.o. Tar, ali i na čestici k.č.br. 1388/2 obje upisane u z.k. ul. 1382 k.o. Tar; te

(b) na nekretnini k.č.br. 1388/2 upisana u z.k. ul. 1382 k.o. Tar slobodno stojeću, poluugrađenu, pomoćnu zgradu u funkciji osnovne zgrade – spremište.

Opis, osobine i položaj zgrade stambene namjene ad (a) i pomoćne zgrade ad (b) da su utvrđene u Rješenju o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada Klasa: UP/I-361-03/14-01/31253; Ur.br: 403-02-2-2/0292-18-25 od 13. lipnja 2018. godine, a koji i čini sastavni dio činjeničnog opisa tužbe. Citirano Rješenje o izvedenom stanju da predstavlja javnu ispravu iz čl. 230. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP), koja propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Ističe da su obzirom na izgradnju, rekonstrukciju i nadogradnju tužitelji, putem pravnih prednika, stekli građenjem pravo vlasništva na k.č. br. 1388/1 i k.č.br. 1388/2, obje upisane u z.k. ul. 1382 k.o. Tar, kao zemljišta neophodnog za redovitu upotrebu građevinskih objekata, i to u skladu s odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), a primjenom članka 24. ZOVO-a i pravnog pravila iz paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) koji da se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91). Ističu da su tužiteljevi prednici bili pošteni graditelji, a tuženik i njihovi prednici da se nikada nisu protivili gradnji. Konačno, predlažu donijeti presudu kako je to odbijajuće opisano u izreci ove Presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe da nije sporno da su tužitelji upisani suvlasnicima zgrč. 169 upisane u zk. ul. 1435 k.o. Tar, ali osporava sve ostale činjenične navode tužbe. Dalje navodi da tužena nije upisana formalno vlasnikom k.č.1388/1 i k.č.1388/2 k.o.Tar, već da je stvarni vlasnik i zemljišnoknjižno stanje da odgovara stvarnom stanju. Nadalje, Ameti Emin od Sulejmana da je kupio od Brčić Dionizia 2005. godine, zgr. 169 zgradu pov. 90 m2 tada upisane u zk.ul. 810 k.o. Tar. Prema tome da je znao da kupuje jednu nekretninu, a ne i k.č. 1388/1 i k.č. 1388/2 k.o. Tar. U približno isto vrijeme, Ameti Emin da je 21. siječnja 2005. godine podnio pravnom predniku tužene, Gradu Poreču zahtjev radi kupnje dijela-cijelih k.č. 1388/1 i 1388/2 k.o. Tar, radi formiranja okućnice kupljene zgrade i izgrađene na zgr. 169 k.o. Tar. Isto tako, da je istog dana podnio Gradu Poreču i zahtjev radi kupnje zemljišta radi utvrđivanja zemljišta nužnog za redovnu uporabu građevine (na zgr. 169) na k.č.1388/1 i 1388/2 k.o. Tar. Prema tome pravni prednik tužitelja da je znao da predmetne k.č. 1388/1 i k.č. 1388/2 k.o. Tar nije kupio i da time nije bio niti mogao biti pošteni posjednik istih, a time niti pošteni graditelj. Na temelju Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Poreču, Posl.br.O-239/09-15 od 26.11.2009., pok. Ameti Emina da su naslijedili svaki u ½ dijela tužitelji, odnosno 2. tužitelj kao maloljetni. Nakon toga da je prvotužiteljica podnijela 18. siječnja 2013. nadležnom uredu zahtjev za izdavanje Rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada na zgr. 169, k.č. 1388/1, k.č. 1388/2 i k.č. 1727/1 k.o. Tar. Rješenjem o izvedenom stanju od 13. lipnja 2018. godine da je ozakonjena rekonstrukcija–dogradnja postojeće zgrade stambene namjene: dogradnja stambenog prostora visine prizemlje i kat na sjeveroistočnom pročelju postojeće zgrade (zatvoreni stambeni prostor u prizemlju i zatvoreno stubište, te terasa na katu), te dogradnja natkrivene terase u prizemlju na jugozapadnom pročelju postojeće zgrade, tako da je zgrada nakon rekonstrukcije završena, poluugrađena, manje zahtjevna zgrada-vanjske veličine zgrade prema priloženoj Snimci izvedenog stanja, GBP-a 186,45 m2, oblik krova: višestrešni, broj etaža: 3-prizemlje i 2 kata, u kojoj se nalaze 2 stambene funkcionalne jedinice izgrađene na k.č.zgr.169, 1388/1, 1388/2 i 1727/1 k.o.Tar. Zatim, istim rješenjem ozakonjeno je i na k.č. 1388/2 spremište površine 24,8 m2. Ističe da nije sporno da je izvršena opisana bespravna gradnja, međutim tužena da se toj gradnji, prije zakonom propisane mogućnosti ozakonjenja, protivila. Pored ostalog za ovaj postupak da je relevantno i da predmetnu dogradnju i rekonstrukciju nisu izvršili pravni prednici pok. Ameti Emina. Međutim, nesporno da je da u činjeničnim navodima tužbe tužitelji nisu dokazali kada su gradili, odnosno rekonstruirali neki objekat na utuženim k.č. 1388/1 i 1388/2 k.o.Tar. Tužitelji tek paušalno da temelje tužbeni zahtjev na čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i primjeni čl. 24. ZOVO-a, te pravnom pravilu iz paragrafa 418. bivšeg OGZ-a, odnosno paušalno tvrde da su bili pošteni graditelji, a tuženik i njegovi prednici da se nikada nisu protivili gradnji. Navedeno da ne odgovara istini, niti stanju na terenu u načinu i materijalu gradnje. Tužitelji i njihov pravni prednik, Emin Ameti da nisu bili pošteni graditelji. Da je bio pošten graditelj, ne bi bio zahtijevao 2005.godine, od Grada Poreča da mu proda dijelove k.č. 1388/1 i k.č. 1388/2 k.o. Tar radi formiranja okućnice ili radi utvrđivanja zemljišta nužnog za redovnu uporabu građevine. Tužitelji da su 15. srpnja 2011. godine zahtijevali kupnju k.č. 1388/2 i k.č. 1388/14 k.o. Tar i dio k.č. 1727/1 (koja je javno dobro) k.o. Tar. Kako bi tuženik omogućio tužiteljima da ozakone nezakonitu gradnju, a što ne znači da ih je time smatrao poštenim graditeljima jer to zaista nisu bili, on je izuzeo iz javnog dobra dio k.č. 1272/1 kako bi taj dio bio prenijet u vlasništvo tužene. Tužitelji da su ponovno, 21. kolovoza 2019., tuženoj podnijeli zahtjev za kupnju dijela predmetnih k.č. 1388/2 i dijela k.č. 1388/1 te dijela k.č.1727/1 k.o.Tar. Prema tome, i oni da su bili pošteni graditelji, ne bi zahtijevali od tužene da im proda u cijelosti ili dijelu sporne k.č. Da bi se primijenio čl. 388. st. 1. i st. 2 ZVDSP-a, se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, odnosno u svezi s time čl. 24. - 26.ZOVO- a. Međutim, budući tužitelji nisu dokazali, niti mogu, jer tada to nije postojalo, predmetno građenje, odnosno ozakonjenu bespravnu gradnju tužitelji i njihovi pravni prednici nisu izvršili do stupanja na snagu ZVDSP-a i u vrijeme važenja ZOVO-a. U svakom slučaju vlasništvo utuženih k.č. ne bi mogli steći sve i da jesu gradili u vrijeme važenja ZOVO-a, jer se pravo vlasništva građenjem primjenom pravnih pravila OGZ-a i kasnije čl. 24-26. ZOVO-a o stjecanju prava građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu nisu primjenjivale.

3. Podneskom zaprimljenim dana 30. travnja 2021. godine tužitelji su se očitovali na odgovor na tužbu na način da osporavaju sve navode iz odgovora na tužbu, te se ponovno pozivaju na stjecanje prava vlasništva građenjem na zemljištu u „društvenom vlasništvu“ temeljem pravnog pravila iz paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ-a) i odredbu čl. 388. st. 2. ZV-a. Obzirom na vrijeme izgradnje, rekonstrukcije odnosno nadogradnje, tužitelji putem pravnih prednika da su stekli građenjem pravo vlasništva na k.č.br. 1388/1 i k.č.br. 1388/2 k.o. Tar, te se u skladu sa odredbom iz čl. 388. st. 2 ZV-a u ovom slučaju imaju primijeniti pravna pravila iz par. 418 bivšeg Općeg građanskog zakonika OGZ-a, koja se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN broj 73/91). Proširenje kuće na k.č.br. 1388/1 k.o. Tar i temeljita dogradnja (rekonstrukcija) pomoćne zgrade na k.č.br. 1388/2 k.o. Tar da je izvršeno krajem ’60- tih prošlog stoljeća a svakako prije 01.09.1980. godine. Kupoprodajnim ugovorom od 20. travnja 1988. godine prednik tužitelja pok. Ameti Emin kupio je od Brčić Dina iz Buja, Juki 157, k.č.br. 196 ZGR. k.o. Tar, a koja se sastoji od kuće sa okućnicom. Prilikom zaključenja citiranog kupoprodajnog ugovora prodavatelj Brčić Dino je napomenuo da je još njegov pok. otac bio proširio kuću na susjednu česticu k.č.br. 1388/1 k.o. Tar tako što je proširenjem dobio prostor kojega je tada koristio kao konobu. Pok. otac Brčić Dina da je bio temeljito rekonstruirao i održavao pomoćnu zgradu koja se nalazi na k.č.br. 1388/2 k.o. Tar. Sve to da je učinjeno u dogovoru sa tadašnjom Općinom Poreč i da je kupnja „okućnice“ bila faktički dogovorena sa bivšom Općinom Poreč. Iz tog razloga, nakon kupnje 1988. godine prednik tužitelja je pokušavao riješiti „problem“ okućnice, prema svom najboljem znanju, tako što je kontaktirao sva tijela za koje je smatrao da mogu riješiti pitanje okućnice. Uvidom u povijesne zemljišnoknjižne izvatke za k.č.br.196 zgr. k.č.br. 1388/1, k.č.br 1388/2 sve k.o. Tar da je vidljivo da je pok. Brčić Antun (prednik Brčić Dina) 15. kolovoza 1966. godine kupio nekretninu k.č.br.196 zgr. k.o. Tar od Općine Poreč te da je navedenu nekretninu potom 1981. godine naslijedio Dino Brčić. Pok. Antun Brčić je kao pošteni graditelj krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća građenjem stekao pravo vlasništva na zemljištu k.č.br. 1388/1 i 1388/2 k.o. Tar tako što je proširio kuću na susjednu česticu k.č.br. 1388/1 k.o. Tar te je u istom periodu temeljito rekonstruirao i održavao pomoćnu zgradu koja se nalazi na k.č.br. 1388/2 k.o. Tar.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (5-7), izvod iz katastarskog plana (8-9), Rješenje o izvedenom stanju (10, 53), Zaključak (11, 54), Rješenje (12, 55), geodetski snimak s fotodokumentacijom (26-43), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (47-48 i 71-84), zahtjeve (49-52), kopije snimke iz zraka (86-93), fotografije (95-96), preslik zbirke isprava (103-111), proveden je očevid lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka, izvršen je uvid u: orto foto snimku (124), prijepis posjedovnog lista (125), fotografije (128), saslušani su svjedoci Jure Košeto, Dino Brčić, Fiorella Bratović Muhić, Gvido Bratović, Martin Bernazza, te je saslušana prvotužiteljica i z.z. tuženika kao parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje prava vlasništva nekretnina građenjem. Tužitelji se pozivaju na odredbu čl. 388. st. 2. ZV-a, a primjenom čl. 24. ZOVO-a i pravnog pravila iz Paragrafa 418. OGZ-a.

7. Tužitelji tijekom cijelog postupka su isticali da su predmetne nekretnine stekli građenjem, putem pravnih prednika, da su pravni prednici tužitelja sagradili, rekonstruirali, nadograđivali, na k.č. 1388/2 i k.č. 1388/1 i to krajem 60-tih godina prošlog stoljeća, a svakako prije 01. rujna 1980. godine, a Kupoprodajnim ugovorom od 22. travnja 1988. godine pravni prednik tužitelja (Ameti Emin) da je od Dina Brčić kupio k.č.zgr. 196 k.o. Tar, koja se sastoji od kuće sa okućnicom.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (5) utvrđeno je da k.č. zgr. 169., zgrada, površine 90 m2, dolazi upisana u z.k.ul. 1435 k.o. Tar u suvlasništvu tužitelja, svakog u ½ dijela.

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (6-7) utvrđeno je da k.č. 1388/1 površine 290 m2 (oranica) i k.č. 1388/2 površine 140 m2 (dvorište) dolaze upisane u z.k.ul. 1382 k.o. Tar u vlasništvu tužene.

10. Uvidom u povijesno zemljišnoknjižno stanje za k.č.zgr. 169 k.o. Tar utvrđeno je:

- da je zemljište površine 90 m2, na kojem je sagrađena zgrada bila upisana kao društveno vlasništvo u korist Brčić Antona od Stjepana iz Tara na temelju izvršnog Rješenja Općine Poreč od 21. rujna 1967. godine i Kupoprodajnog ugovora od 15. kolovoza 1966. godine (24. listopada 1976. - Rješenjem Z-745/75),

- da je na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 05. svibnja 1981. godine upisana u korist Brčić Dina pok. Antuna iz Tara,

- da je na temelju Kupoprodajnog ugovora od 20. travnja 1988. godine upisana u korist Ahmeti Emina od Sulejmana iz Tara,

- da je na temelju čl. 367. ZV-a uknjiženo pravo vlasništva (ranije društveno vlasništvo s pravom korištenja),

- da je na temelju Rješenja o nasljeđivanju iza pok. Ahmeti Emina (kasnije ispravljeno Ameti Emin) posl.br. O-239/09-15 UPP-OS u Poreču 54/09 od 26. studenog 2009. godine upisana u suvlasništvo Ameti Marije i Ameti Edina (ovdje tužitelja).

11. Uvidom u povijesno zemljišnoknjižno stanje za k.č. 1388/1 k.o. Tar utvrđeno je:

- da je upisana kao oranica površine 390 m2 u vlasništvo Kodnik Ivana pok. Margarite (1958. godine),

- da je na temelju Rješenja o nasljeđivanju od 30. lipnja 1971. godine upisana u korist Kodnik Rikarda,

- da je na temelju odluke Skupštine Općine Poreč od 03. veljače 1983. godine upisano kao društveno vlasništvo i na temelju pravomoćnog Rješenja Odsjeka za imovinsko pravne poslove od 23. siječnja 1987. godine upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč, a u smislu čl. 29. Zakona o građevinskom zemljištu u korist Kodnik Rikarda. 1972. godine na temelju Rješenja Općine Poreč od 23. veljače 1972. godine upisana je zabilježba zabrane otuđenja i promjene pravnog statusa za nekretnine Kodnik Rikarda,

- da je nakon donošenja ZV-a bila upisana u vlasništvo Grada Poreča, zatim Općine Tar-Vabriga-Torre-Abrrega, a sve na temelju Sporazuma o preuzimanju nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava, te prava i obveza dotadašnje Općine Poreč od 01. listopada 1993. godine i dr., te Sporazuma o podjeli imovine, prava i obveza od 19. lipnja 2007. godine.

12. Uvidom u povijesno zemljišnoknjižno stanje za k.č. 1388/2 k.o. Tar utvrđeno je:

- da je upisana kao dvorište površine 140 m2 u vlasništvo Martini Petra pok. Josipa (1958. godine),

- da je na temelju pravomoćnog Rješenja od 03. travnja 1970. godine broj 10- 3642/1-1970 uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč,

13. Uvidom u zbirke isprava (Z-859/88, Z-745/75 i Z-1335/81) utvrđeno je da je 1967. godine Skupštine Općine Poreč donijela Rješenje kojim je Pogonu za upravljanje stambenim zgradama u društvenom vlasništvu Poduzeća privrednih usluga "Usluga Poreč" utvrđena nositeljem prava korištenja nad gospodarskom i stambenom zgradom sagrađene na k.č. zgr. 169 k.o. Tar. Na temelju Kupoprodajnog ugovora od 15. kolovoza 1966. godine "Usluga" Poreč prodaje Brčić Antonu od Stjepana stambenu i gospodarsku zgradu izgrađenu na k.č.zgr. 169 k.o. Tar.

14. Uvidom u Kupoprodajni ugovor (109-111- iz zbirke isprava Z-859/88) utvrđeno je da je Brčić Dino prodao Ahmeti Eminu (pravnom predniku tužitelja) k.č.zgr. 169 k.o. Tar (kuću i okućnicu) dana 22. travnja 1988. godine.

15. Uvidom u Rješenje o izvedenom stanju izdano od strane Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 13. lipnja 2018. godine utvrđeno je da se ozakonjuje rekonstrukcija – dogradnja postojeće zgrade stambene namjene: dogradnja stambenog prostora, visine prizemlje i kat na sjeveroistočnom pročelju postojeće zgrade (zatvoreni stambeni prostor u prizemlju i zatvoreno stubište, te terasa na katu) te dogradnja natkrivene terase u prizemlju na jugozapadnom pročelju postojeće zgrade, tako da je zgrada nakon rekonstrukcije završena, poluugrađena, manje zahtjevna zgrada - vanjske veličine zgrade prema priloženoj snimci izvedenog stanja, GBP-a 186,45 m2, oblik krova, višestrešni, broj etaža: tri- prizemlje i dva kata, u kojoj se nalaze dvije stambene funkcionalne jedinice, izgrađena na k.č.zgr. 169, 1388/1, 1388/2, 1727/1 k.o. Tar. Zatim završena, slobodno stojeća, poluugrađena, pomoćna zgrada funkciji osnovne zgrade – spremište, vanjske tlocrtne dužine i širine 5,69 m x 4,36 m, visine 2,50 m, ukupne visine 2,91 m, tlocrtne površine manje od 50 m2, dvostrešnog krova, broj etaža: jedna – prizemlje, izgrađena na k.č. 1388/2 k.o. Tar.

Iz Zaključka o davanju prethodne suglasnosti za izuzimanje iz javnog dobra u općoj upotrebi u vlasništvu Općine Tar-Vabriga-Torre-Abregga utvrđeno je da je Općinsko vijeće dana 05. svibnja 2016. godine donijelo Zaključak da se daje prethodna suglasnost za izuzimanje iz javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Općine Tar-Vabriga-Torre-Abregga u postupku legalizacije objekta na k.č.zgr. 169 k.o. Tar, po zahtjevu Marije Ameti, dio nekretnine na k.č. 1727/1 k.o. Tar sukladno geodetskom snimku izrađenom po Geodil d.o.o. iz Poreča.

16. Iz fotografija koje su tužitelji priložili u spis (40 iza do 43 iza i 95-96 iza) vidljivo je kako su izgledale zgrade (kuća i lišjera – pomoćna zgrada) prije nadogradnje i rekonstrukcije. Vidljivo je da je uz kuću (izgrađenu na k.č.zgr. 169 k.o. Tar) postojala (prema iskazu svjedoka svinjac, a prema iskazu prvotužiteljice ostava) samo u prizemnom dijelu izgrađenosti i to na dijelu k.č. 1388/2 k.o. Tar, dok je pomoćna zgrada - lišjera postojala identična kao i prije rekonstrukcije kuće izgrađene na k.č.zgr. 169 k.o. Tar.

17. Uvidom u Geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (26-41) utvrđeno je da je isti izvršen za potrebe ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade, da je ovlašteni inženjer geodezije dao tehničko izvješće o izradi geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, da je izradio i geodetsko premjeravanje (list 27 spisa) prema kojemu je, između ostalih nekretnina prikazao i k.č. 1388/2, ali ne u cijelosti, već samo u dijelu. Naime, k.č. 1388/2 osim kako je prikazano na geodetskom premjeravanju na listu 27, proteže se i preko ogradnog betonskog zida, kako je i mjernički vještak na licu mjesta iz tvrtke GeoKliman d.o.o. Poreč i opisao i kako je prikazano na kopiji Plana na listu 124 spisa, koju kopiju Plana je mjernički vještak iz tvrtke GeoKliman i priložio u spis u sastavu svog iskaza danog na licu mjesta dana 07. prosinca 2021. godine. Iz geodetskog premjeravanja (list 27) i iz kopije katastarskog plana (124), te prema iskazu mjerničkog vještaka utvrđeno je da u odnosu na predmetne nekretnine k.č. 1388/1 i k.č. 1388/2 nisu u cijelosti obuhvaćene za potrebe postupka donošenja Rješenja o izvedenom stanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade pod oznakom 516/2013 iz lipnja 2013. godine je sastavni dio Rješenja Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 13. lipnja 2018. godine.

18. Uvidom u zahtjeve za kupnju (49-52) utvrđeno je da je pravni prednik tužitelja Emin Ameti, 2005. godine, a zajedno i sa prvotužiteljicom 2011. godine, a i tužitelji 2019. godine, obraćali se Gradu Poreču odnosno Općini Tar sa zahtjevom za kupnju zemljišta radi formiranja okućnice za građevinu izgrađenu na k.č.br.zgr. 169 k.o. Tar sa molbom da im se proda dio ili cijele k.č. 1388/1 i 1388/2 k.o. Tar. 19. Iz Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između Dina Brčića i Ahmeti Emina 22. travnja 1988. godine proizlazi da je Dino Brčić prodao Ahmeti Eminu k.č.zgr. 169 k.o. Tar, a koja se sastoji iz kuće i okućnice, za kupoprodajnu cijenu od 15.000.000.-dinara.

20. Očevidom lica mjesta utvrđeno je:

- da k.č. 1388/2 k.o. Tar ima površinu (prema službenom katastarskom stanju) od 178 m2, u naravi je dvorište i samostojeća gospodarska zgrada u zapadnom dijelu, te dograđena obiteljska kuća sa sjeverne strane k.č.zgr. 169,

- da k.č. 1388/1 k.o. Tar ima površinu od 290 m2, u naravi predstavlja dvorište i sa južne strane jedan dio dograđenog objekta - sa sjeverne strane objekta k.č. zgr. 169 k.o. Tar. Opisane k.č. ograđene su ogradnim zidom i jednim dijelom s živicom,

- k.č. 1388/1 obzirom na stanje na terenu jednim dijelom prelazi betonski zid odnosno dio k.č. 1388/1 je i s istočne strane betonskog zida,

- Prema iskazu mjerničkog vještaka, na nivou identifikacije, južna međa k.č. 1388/2 prema sl. kat. planu, južno pročelje gospodarske zgrade odgovara stanju na kat. planu, kameni zid u produžetku gospodarske zgrade također odgovara kat. stanju, dok željezna ograda je pomaknuta prema sjeveru odnosno k.č. 1388/2 se proteže i južno od željezne ograde, tj. željezna ograda da bi bila na međi trebala bi biti pomaknuta južno prema crkvi još južno cca 2 m,

- Prema iskazu mjerničkog vještaka, na nivou identifikacije, sjeverna međa k.č. 1388/1 donekle odgovara stanju na terenu, dok sjeverna međa k.č. 1388/2 ne odgovara stanju na terenu jer prema kat. planu sjeverna međa k.č. 1388/2 ide i sjevernije od betonske odnosno žive ograde (živice) na terenu.

21. Prema viđenom i utvrđenom na licu mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka, nesporno je utvrđeno da tužitelji nisu niti u posjedu cijelih k.č. 1388/1 i k.č. 1388/2 k.o. Tar, jer se na tim nekretninama nalazi ogradni zid, a što je vidljivo i na kopiji Plana na listu 124 spisa (oblik bijele ravne crte), a tužitelji nisu u posjedu dijelova k.č. 1388/1 i 1388/2 k.o. Tar, koji dijelovi se nalaze preko ogradnog zida.

22. Svjedok Jure Košeto, rođen 1954. godine iskazao je da od rođenja živi u Taru u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina i ima neposredna saznanja vezana za predmetne nekretnine. Od kad zna za sebe na licu mjesta da postoji stara kamena kućica o kojoj ga se ispituje (u spisu na listu 128 pod rednim brojem 3). Ta kamena kućica da je od vremena od kad pamti tj. i od ranije i ne zna kada je ona izgrađena jer je postojala i prije njegovog pamćenja. Također, je postojao i zid izvana kako se u dijelu vidi i danas i postojala je stara ograda. Na toj kućici, kako sada izgleda, tako je izgledala i ranije i za njegovog pamćenja nikada nitko na njoj nije nešto radio u smislu građenja, dograđivanja i slično. Na fotografijama br. 1 i 2 na listu 128 sada živi obitelj Ameti, ne sjeća se kada je ta obitelj došla živjeti u tu kuću. Zna da su prije obitelji Ameti u toj kući živjeli tri familije. Prije obitelji Ameti u kući su živjeli roditelji od jedne cvjećarke koja je imala cvjećarnu u Taru i ti roditelji su živjeli sa dvoje djece. Nakon te obitelji, tu je živjela obitelj Brčić Antona, otprilike 70-tih godina, čini mu se 1975. godine. Ne sjeća se da je obitelj Brčić nešto popravljala eventualno na staroj kamenoj kućici. Kuća o kojoj ga se ispituje u njegovim mladim danima da je bila jedna kuća, a kasnije je nadograđena od strane obitelji Ameti. U njegovim mladim danima da su si susjedi pomagali, a u njegovim mladim danima susjedi da su mu bili obitelj Brčić, sada pok. Anton Brčić i njegova žena, a i njihov sin Dino Brčić. Oni da su si pomagali na način da su zajednički radili kolinje i dr. Nakon što mu se pokazuje fotografije koje su u spisu na listu 128 pod brojem 1 i 2 iskazuje da to su fotografije sada zatečenog stanja i da sporni dio za kojeg ga se ispituje da je kasnije nadograđen. Nakon što mu se pokazuje fotografiju na listu 43 označenu pod brojem 1, iskazuje da taj niži dio dograđen uz veliku kuću je postojao od njegovog pamćenja. Kako je već iskazao veliku kuću da je koristila obitelj Brčić Antona, a oni da su vjerojatno koristili i taj niži dio koji je odmah uz veliku kuću. Ne može precizno reći da li je taj niži dio na fotografiji broj 1 na listu 43 direktno spojen sa tom velikom kućom, ili je eventualno to slikano tako da izgleda kao da je spojeno, a možda i nije. Po njemu taj zidić kojeg vidi na fotografiji broj 1 na listu 43 da je zidić koji je viđen i na licu mjesta i koji je na fotografiji broj 1 na listu 128 spisa.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu navedenog svjedoka jer je iskazivao uvjerljivo, razumljivo, objektivno i logično i jer ima neposredna saznanja o predmetnim nekretninama, budući da od rođenja živi u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina, a rođen je 1954. godine. Iz iskaza tog svjedoka utvrđeno je da za vrijeme od njegova pamćenja i dok su u kući izgrađenoj na k.č.zgr. 169 k.o. Tar živjeli obitelj Brčić Antona, da na predmetnim nekretninama niti na k.č.zgr. 169 k.o. Tar nije ništa građeno, dograđivano, rekonstruirano. Dakle, iz iskaza tog svjedoka nisu dokazane tvrdnje tužitelja da je proširenje kuće na k.č. 1388/1 k.o. Tar i temeljita dogradnja (rekonstrukcija) pomoćne zgrade na k.č. br. 1388/2 k.o. Tar izvršeno krajem 1960-tih godina odnosno prije 01. rujna 1980. godine. Naime, svjedok je iskazao da je kasnije kuća nadograđena od obitelji Ameti, a nesporno je utvrđeno da je Ameti Emin (pravni prednik tužitelja) k.č. zgr. 169 k.o. Tar kupio 1988. godine.

23. Svjedok Dino Brčić rođen 1959. godine iskazao je da je sa svojim roditeljima došao živjeti u Tar kada je imao otprilike 1 godinu i u Taru da je živio do 1981. godine kada je preselio živjeti u Buje. U Taru da su živjeli njegovi roditelji, otac do 1979. godine tj. do smrti, a majka još 3 godine poslije također do smrti. Kuća u kojoj su živjeli ispred tj. gledajući na cestu da nije imala ništa nadozidano u smislu zaštite ispred ulaza u kuću. Iza kuće bila je jedna mala štalica u kojoj su držali svinje veličine 2 x 2 ili 3 x 3 metra. Do te štalice postojao je jedan trokut za gnoj. Iza kuće bio je i vrt, međutim to da nije bio njihov vrt i oni ga nisu koristili. U dvorištu da je postojala i jedna pomoćna zgrada koju su zvali lišjera i ta lišjera je upravo ta zgradica koja je prikazana na fotografiji na listu 128 pod brojem 3. Na toj lišjeri oni da nisu ništa napravili u smislu da su je preuredili, dogradili i bilo što na njoj popravljali. Uz lišjeru protezao se je zid koji je u jednom dijelu i danas, a na mjestu gdje je sada portun su napravili otvor da se može ući u dvorište. Nakon što mu se pokazuje fotografiju broj 1 na listu 43 iskazao je da taj niži objekat je postojao u vrijeme kada su oni koristili i imao je kosi krov i koristili su ga kao svinjac. Svjedok je iskazao da je Ametima prodao kuću, kuća da je bila u gabaritima kao što je i danas, osim onoga što su Ameti naknadno dogradili. Ametima da je prodao kuću, konkretno na fotografiji broj 1 na listu 128 pokazuje kuću i to u dijelu koji je najviši dio. Dakle, Ametima nije prodao ni lijevi, ni desni dio tj. ni ono dograđeno ispred kuće kao volta, niti iza kuće što je dograđeno. Dakle, prodao im je kuću staru kakva je postojala u vrijeme kada im ju je prodao. Nakon što mu se pokazuje Kupoprodajni ugovor na listovima 69 i 70 iskazao je da je prodao Ameti kuću kako je već iskazao, a na upit da u Ugovoru piše kuća i okućnica iskazao je da je od sklapanja tog Ugovora prošlo puno vremena, pa da se ne sjeća, ali uglavnom prodao mu je postojeće stanje.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu navedenog svjedoka jer je iskazivao uvjerljivo, razumljivo i objektivno i jer je osobno bio stranka kod Kupoprodajnog ugovora zaključenog sa Ameti Eminom i jer ima neposredna saznanja o predmetnim nekretninama, budući da je u Taru u kući na k.č.zgr. 169 k.o. Tar živio od 1960. godine pa sve do 1981. godine. Iz iskaza tog svjedoka utvrđeno je da za vrijeme dok je on živio u Taru na predmetnim nekretninama niti na k.č.zgr. 169 k.o. Tar nije ništa građeno, dograđivano, rekonstruirano. Dakle, iz iskaza tog svjedoka nisu dokazane tvrdnje tužitelja da je proširenje kuće na k.č. 1388/1 k.o. Tar i temeljita dogradnja (rekonstrukcija) pomoćne zgrade na k.č. br. 1388/2 k.o. Tar izvršeno krajem 1960-tih godina odnosno prije 01. rujna 1980. godine. Svjedok je izričito iskazao da sve dograđeno nije bilo predmet Ugovora o kupoprodaji od 22. travnja 1988. godine.

24. Svjedokinja Fiorella Bratović Muhić, rođena 1961. godine iskazala je da je poznavala obitelj Brčić Antona koji su živjeli u kući koju pokazuje na slici broj 1 na listu 43 i pokazuje tu visoku zgradu. Iza te visoke zgrade bila je jedna mala štalica u raspadnom stanju. Osim obitelji Brčić u toj kući nije stanovao nitko drugi, prema njezinim saznanjima. Na fotografiji broj 1 na listu 128 pokazuje taj najviši dio kuće koji odgovara kući u kojoj je živjela obitelj Brčić Antona, a u uz tu kuću mala štalica u raspadnom stanju koja je postojala u vrijeme kada je živjela tu obitelj Brčić sada je taj viši dograđeni dio na fotografiji broj 1 na listu 128. Ne zna točno kada je nadograđen dio ispred kuće i iza kuće, ali da je nadograđeno kasnije kada Brčići već nisu stanovali u Taru.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu navedene svjedokinje jer je iskazivala sigurno, uvjerljivo, razumljivo i objektivno. Iz iskaza te svjedokinje utvrđeno je da obitelj Brčić nisu na predmetnim nekretninama niti na k.č.zgr. 169 k.o. Tar išta gradili,d ograđivali, rekonstruirali. Dakle, iz iskaza tog svjedoka nisu dokazane tvrdnje tužitelja da je proširenje kuće na k.č. 1388/1 k.o. Tar i temeljita dogradnja (rekonstrukcija) pomoćne zgrade na k.č. br. 1388/2 k.o. Tar izvršeno krajem 1960-tih godina odnosno prije 01. rujna 1980. godine. Svjedokinja je iskazala da je dogradnja izvršena kada već Brčići nisu stanovali na k.č.zgr. 169 k.o. Tar.

25. Svjedok Gvido Bratović, rođen 1963. godine, iskazao je da je do 1989. godine živio u Taru i to preko puta kuće u kojoj su živjeli obitelj Brčić. Ne sjeća se da je u tom razdoblju dok je živio u Taru postojao nadograđen dio sa voltama ispred ulaza u kuću, a niti da je iza kuće bilo nešto izgrađeno. Brčići da su koristili kuću koja je na fotografiji broj 1 na listu 43 i to taj uzvišeni dio kuće. Koliko se sjeća obitelj Brčić nije ništa nadograđivala na kući u kojoj su živjeli. Brčići da su koristili lišjeru (na listu 128, fotografija 3), ali ta lišjera da je izgledala kao i sada i ne zna da li je ikada rekonstruirana ili održavana.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu navedenog svjedoka jer je iskazivao uvjerljivo, razumljivo, objektivno i logično i jer ima neposredna saznanja o predmetnim nekretninama u razdoblju do 1989. godine do kada je živio u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina, a rođen je 1963. godine. Iz iskaza tog svjedoka utvrđeno je da u razdoblju dok je on živio u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina obitelj Brčić nije ništa nadograđivala na kući u kojoj su živjeli. Dakle, iz iskaza tog svjedoka nisu dokazane tvrdnje tužitelja da je proširenje kuće na k.č. 1388/1 k.o. Tar i temeljita dogradnja (rekonstrukcija) pomoćne zgrade na k.č. br. 1388/2 k.o. Tar izvršeno krajem 1960-tih godina odnosno prije 01. rujna 1980. godine.

26. Svjedok Martin Bernazza, rođen 1945. godine iskazao je da mu je u svezi predmetnih nekretnina poznato jer je kuća u kojoj danas živi prvotužiteljica i prije rata i poslije rata do 1950. godine bila od njegovih stričeva, koji su bili protjerani. U kući je živjela obitelj Brčić tj. roditelji od Dina Brčića koji je živio u kući, a njegovi roditelji do smrti, a nakon njihove smrti ostao je živjeti Dino Brčić do otprilike 1988. godine. Obitelj Brčić da je živjela u kući u gabaritima koji su postojali u njihovo vrijeme, a to znači da sve što je dograđeno iza kuće i ispred kuće to nije postojalo u vrijeme dok su oni živjeli u kući i dok su bili vlasnici. Svjedok je iskazao da sve što je dograđeno je uzurpirano. Ispred kuće bila je cesta, a iza kuće svinjac, po njegovoj procjeni cca 3x2 m ili 3x3 m. Sve što je bilo ispred ili iza kuće to nije pripadalo kući. Brčići nisu bili uknjiženi na kortu tj. okućnicu jer su korte tada bile društveno vlasništvo i zato Dino Brčić nije mogao prodati ono što nije bilo njegovo. Svjedok je radio u mjesnoj zajednici i zato da zna da su dvorišta bila u društvenom vlasništvu. Ameti su gradili i nitko im nije ništa rekao, nisu ga osporili nitko da radi. Ameti su, nakon što su kupili kuću od Brčića, gradili sve van gabarita stare kuće tj. sve van uzvišenog dijela stare kuće. Svjedok tvrdi da su Brčići bili vlasnici samo stare kuće u gabaritima kako pokazuje, a to je najuzvišeniji dio na fotografiji broj 1 na listu 128. Ameti da su bili zaposleni kod njega – svjedoka u restoranu i sa sigurnošću tvrdi i zna to što je iskazao da su oni od Brčića kupili samo kuću u gabaritima, a koji je na fotografijama najuzvišeniji dio. Ameti su vjerojatno znali da oni dograđuju na tuđem, jer je ispred kuće bila cesta i oni ako su gledali karte, zato smatra da su Ameti znali da dograđuju na tuđem.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu navedenog svjedoka jer je iskazivao sigurno, uvjerljivo, razumljivo, objektivno i logično i jer ima neposredna saznanja o predmetnim nekretninama. Iz iskaza tog svjedoka utvrđeno je da obitelj Brčić Antona, na predmetnim nekretninama niti na k.č.zgr. 169 k.o. Tar nije ništa gradila, dograđivala, rekonstruirala. Dakle, iz iskaza tog svjedoka nisu dokazane tvrdnje tužitelja da je proširenje kuće na k.č. 1388/1 k.o. Tar i temeljita dogradnja (rekonstrukcija) pomoćne zgrade na k.č. br. 1388/2 k.o. Tar izvršeno krajem 1960-tih godina odnosno prije 01. rujna 1980. godine.

27. Prvotužiteljica je iskazala da je 1988. godine njen pok. muž Emin Ameti kupio kuću od Dina Brčića. Posrednik da je bio Bernazza Federico. Kuća da je kupljena po Ugovoru, kupljena je kuća i okućnica. Kupljena je i lišjera (sudac konstatira da prvotužiteljica pokazuje fotografiju broj 3 na listu 128 spisa) i odmah su počeli koristiti i lišjeru. Uz kuću bila je jedna velika ostava koju su oni također koristili. Također, su koristili i jednu ostavu koja se ticala uz kuću, a nalazila se iza kuće, sa kosim krovom, te pokazuje na listu 43 na fotografiji 1 tu ostavu uz kuću (sudac pokazanu ostavu okružuje olovkom). Ne zna što je prodavatelj prije koristio vezano za tu ostavu. Oni su ju koristili. U vezi kupoprodaje o svemu da je dogovarao njezin muž i predmet dogovora i kupoprodaje bila je kuća i okućnica. Njen, sada pok. muž, pričao joj je da je Anton Brčić, otac Dina Brčića izgradio lišjeru koju je prije spominjala odnosno da je Anton Brčić renovirao lišjeru, a oni da su ju odmah počeli koristiti po kupnji. Njen pok. muž rekao joj je da je pok. Anton Brčić napravio i ostavu koja se dira uz kuću. U vrijeme kupnje kuće ona je izgledala točno tako kako je prikazano na fotografiji broj 1 na listu 43. Na listu 124 spisa pokazuje što su oni sve kupili od Dina Brčića: kupili su sve što obuhvaća k.č. 1388/2, 1388/1 i zgr. 169. Pokazuje na k.č. 1388/2, gdje je lišjera i sve ostalo što čini okućnicu i tu cijelu k.č., zatim pokazuje i cijelu k.č. 1388/1, i cijelu k.č.zgr. 169 i oni su to kupili, njen muž je kupio kuću i okućnicu i lišjeru. Poznato joj je da je njen muž tražio od Općine Tar da otkupi onako kako je zatražio prema ispravama koje su u spisu (49 do 52), a to je zatražio iz razloga jer da su saznali da se to vodi pod Općinu Tar. Ranije je bio komunizam, kasnije socijalizam. Njima da je objašnjeno da je to što je njezin muž kupio, a kupio je kuću i okućnicu, i objašnjeno da je to pod društveno vlasništvo Općine Poreč. Njezin muž je radio kod Bernazza Martina (svjedok u ovom postupku) i njezin muž je sve dogovarao vezano za kupnju kuće i okućnice. Njezin muž je kod Martina Bernazza radio prije nego su oni kupili kuću i okućnicu, 3 godine prije toga je njezin muž radio kod Martina Bernazza, a radio je kao konobar jer je Martin Bernazza imao restoran. Kuća koju su kupili je u vrijeme kupnje imala 90 m2 površine i gabariti te kuće su ostali isti. To je bilo stanje kada su kupili od Dina Brčića. Gabariti kuće su ostali isti i nakon i nakon što su je oni renovirali. Ostava koja je postojala uz kuću imala je vrata i oni su na istom mjestu postavili nova vrata na ostavi. A i Dino Brčić da je njoj osobno rekao da su na ostavi postojala vrata dok je on bio vlasnik. Ta nekadašnja ostava danas u naravi predstavlja jedan od prostora za ulaz u kuću, jer za ulaz u kuću oni imaju dva ulaza. Ona je kući htjela ostaviti onaj stari izgled. Nije sigurna da li je u vrijeme kupnje se moglo iz ostave ući u kuću. Čula je da je pok. Anton Brčić tj. otac od Dina Brčića već ranije bio dogovarao sa Općinom Poreč jer tada je bila Općina Poreč, kupnju okućnice uz tu sadašnju njihovu kuću. Nakon što joj se pokazuje list 52 spisa iskazuje da taj dopis su oni tj. tužitelji poslali Općini Tar jer su pod svaku cijenu htjeli riješiti pitanje okućnice. Na upit zašto su u tom dopisu na listu 52 tražili kupnju dijela nekretnina, a ovom tužbom potražuju nekretnine u cijelosti, iskazala je da je njezin moj muž kupio kuću i okućnicu i zato da potražuju ono što je predmet tužbenog zahtjeva tj. k.č. 1388/1 i k.č. 1388/2 u cijelosti. Prvotužiteljici je poznato da je njen muž 2005. godine podnio zahtjev za kupnju nekretnina radi formiranja okućnice. On da je na svaki način nastojao riješiti to pitanje. Potvrdila je da je njezin muž potpisao zahtjev koji je na listu 50 spisa. Kuća da stoji na površini od 90 m2, da su podnijeli zahtjev za legalizaciju i dobili rješenje o legalizaciji, kao i za malu lišjeru i ostavu. Ostava koja je iza kuće prelazi na druge katastarske čestice. Upoznata je sa Rješenjem o izvedenom stanju koje je u spisu na listu 10. Na upit da li joj je poznato tko je i kada napravio zid između k.č. 1388/2 i k.č. 1388/1 iskazala je da ne zna. U vrijeme kupnje, zida između tih dviju parcela da nije bilo. Na upit da li joj je poznato tko je posadio šljive iz kuće na k.č. 1388/1 iskazala je da je i sama sjekla neke voćke kako bi bilo uredno. Iskazala je da oni koriste i k.č. 1388/1 i k.č. 1388/2 u cijelosti. Iza kuće da postoji neka ograda i ako njoj nešto padne iz kuće preko prozora ne može otići to uzeti jer je neka fizička osoba zatvorila tu ogradu tako da se više ne može proći i ona više ne može ići u okućnicu na k.č. 1388/1 k.o. Tar.

Sud nije u cijelosti poklonio vjeru iskazu prvotužiteljice iz razloga jer je u većem dijelu njezin iskaz nevjerodostojan, nelogičan i u suprotnosti je sa materijalnim dokazima u spisu, kao i sa iskazima saslušanih svjedoka. Iskaz tužiteljice da je Anton Brčić izgradio lišjeru nije vjerodostojan jer iz iskaza saslušanih svjedoka, posebice svjedoka koji od rođenja žive u Taru u neposrednoj blizini (Jure Košeto rođen 1954. godine) nesporno je utvrđeno da predmetna lišjera (na listu 128 fotografija 3) je postojala i prije nego je Anton Brčić došao živjeti u Tar i ta lišjera je i danas u istom stanju (list 128 fotografija 3). Isto se odnosi i na ostavu (kako prvotužiteljica naziva dograđeno uz k.č.zgr. 169 iza kuće), budući da ni to nije izgradio Anton Brčić. Posebice nevjerodostojan je iskaz prvotužiteljice da su gabariti kuće koju su kupili i koja je imala 90 m2 bili i ostali isti kao danas tj. i nakon što su oni renovirali kuću. Naime, iz Rješenja o izvedenom stanju nesporno je utvrđeno da rekonstrukcija - dogradnja postojeće zgrade stambene namjene prema priloženoj snimci izvedenog stanja ima ukupnu površinu 186,45 m2 GBP. Iz iskaza prvotužiteljice proizlazi da su upravo oni izvršili renoviranje kuće, (a istu su kupili 1988. godine) dakle iz iskaza prvotužiteljice proizlazi upravo suprotno od njezinih tvrdnji iznijetih u tužbi i podnesku od 30. travnja 2021. godine (list 56 do 58 spisa), da je temeljita dogradnja (rekonstrukcija) pomoćne zgrade na k.č.br. 1388/2 izvršena prije 01. rujna 1980. godine.

28. Z.z. tuženika rođen 1968. godine je iskazao da nekretnine koje su predmet spora su pripadale optantima, a ti optanti da su bili njegovi rođaci zvani "Rovinjezi" i zgrada koja je do spornih nekretnina bila je oduzeta optantima, tj. obitelji Kodnik. U kući koja je do kuće tužitelja živio je njegov svekar Benito Bratović, (otac njegove žene Stojnić Korine). Njegov nono da se zvao Fedriko Bernaza kojeg je prvotužiteljica spomenula da je bio posrednik kod kupnje između njezinog muža i Dina Brčića. Njegov nono Federiko Bernaza bio je posrednik za kupnju kuće koja kuća je izgrađena na k.č.zgr. 169/1 k.o. Tar i koja je sada u vlasništvu tužitelja. Svjedok od svog pamćenja ima saznanja kako su izgledale predmetne nekretnine i k.č.zgr. 169/1 k.o. Tar. Poznavao je supruga prvotužiteljice, koji je došao u Tar oko 1982. ili 1983. godine i radio kod njegovog strica Martina Bernazze u restoranu Istra u Taru, u centru Tara. Osobno je pomagao suprugu prvotužiteljice Eminu Ameti kada je počeo renovirati staru kuću iznutra, te je sa prijateljima pomagao kod iznošenja podova, betona, stare zemlje. Ono što je kasnije Emin Ameti dograđivao da je znao da nadograđuje na tuđem. Emin Ameti je prije smrti dolazio u Općinu (a z.z. tuženika da je i tada bio načelnik) i tražio je da bi kupio. Emin Ameti je još za života napravio zid i zatvorio okućnicu i to na mjestu između k.č. 1388/2 i k.č. 1388/1 i taj zid i danas postoji na licu mjesta. K.č. 1388/1 Emin Ameti da nije nikad koristio, a bio je kulturan čovjek i od riječi. A k.č. 1388/2 k.o. Tar koristio je povremeno Emin Ameti, ali da je znao da to nije njegovo vlasništvo. U iskazu tvrdi da se i na kopiji plana na listu 124 vidi da postoji jedan zid koji obuhvaća i k.č. 1388/2 i taj zid ide u produžetku i s lijeve i s desne strane i tako da nije istinit iskaz prvotužiteljice da tužitelji koriste k.č. 1388/2 u cijelosti jer špic parcele k.č. 1388/2 koristi gosp. Kukac koji je vlasnik kuće na k.č. 1389/1. Na k.č. 1388/1 također postoji zid kojeg pokazuje na listu 124 (označeno olovkom) i dio te k.č. 1388/1 koriste dvije gospođe iz Engleske koje imaju kuću i bazen (na k.č.zgr. 261 i k.č.zgr. 168/2). Z.z. tuženika tvrdi da nije istinit iskaz prvotužiteljice da tužitelji koriste u cijelosti k.č. 1388/1 i k.č. 1388/2 k.o. Tar. A k.č. 1388/1 u dijelu kojeg ne koriste dvije gospođe iz Engleske koristio je Benito Bratović, a sada da koristi njegova žena Korina Stojnić. Njegova žena na k.č. 1388/1 pristupa kroz konobu na k.č. zgr. 168/1 koja je njezino vlasništvo, a na isti način ranije je pristupao njezin otac Benito Bratović. Pristup sa k.č.zgr. 168/1 na k.č. 1388/1 je jedini pristup i taj pristup postoji prije više od 40 godina. Nije mu poznato da li je Općina Poreč ukazala Eminu Ameti da gradi na tuđem kada je dograđivao kuću. Općina Tar je ukazala Eminu Ameti da je građeno na tuđem, a ne na njegovom. Tužitelji su znali da je dogradnja izvršena na tuđem zemljištu, a ne njihovom. Eminu Ameti je Općina Tar ukazala da je dograđeno na tuđem i to prije više godina, sigurno više od 10. Njemu je to usmeno rečeno, a i on je sam to znao, jer je to pričao sa njim. Rekao mu je da bi radio, nadogradio i renovirao kuću. Jedan dio je već u to vrijeme bio učinio, a jedan dio je tek imao namjeru učiniti. Kada je Emin Ameti nadograđivao niži dio kuće koji je na listu 128 na fotografiji 2 tada je znao da gradi na tuđem, jer su se u to vrijeme dijelili njegov svekrv Benito Bratović i Emin Ameti. I tužitelji su sigurno znali za dogradnju na tuđem jer su i oni dolazili u Tar zajedno sa Eminom Ameti. Suprug odnosno otac tužitelja da je mrtav već 8 godina. I još za života Emina Ameti, a poslije njegove smrti i tužitelji obraćali su se Općini Tar sa pisanim zahtjevima za kupnju spornih nekretnina. Ne zna da li je Općina odgovorila na njihove zahtjeve. Općini Tar su podnijeti zahtjevi za kupnju nekretnina od više ljudi i tako npr. od Engleza i od Ameti Marije za ono što je koristila, ali se ne sjeća da li je ikome od podnositelja zahtjeva Općina Tar odgovorila na njihove zahtjeve.

Sud je poklonio vjeru iskazu zakonskog zastupnika tuženika, jer je njegov iskaz sukladan sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka i sa materijalnim dokazima u spisu.

29. Iz svega naprijed utvrđenog nesporno je da k.č.zgr. 169 k.o. Tar ima površinu od 90 m2, da k.č. 1388/1 k.o. Tar ima površinu od 290 m2, a k.č. 1388/2 k.o. Tar ima površinu od 140 m2.

30. Pravni prednik tužitelja Emin Ameti je kupio k.č.zgr. 169 k.o. Tar, površine od 90 m2.

31. Tužitelji u navodima tužbe (toč. 3. tužbe) tvrde da su putem pravnih prednika stekli građenjem pravo vlasništva na k.č.br. 1388/1 i k.č.br. 1388/2, obje k.o. Tar i to kao zemljišta neophodnog za redovitu upotrebu građevinskih objekata.

Iz naprijed navedenih utvrđenja, a vezano za površine k.č.zgr. 169 k.o. Tar (90 m2) i površine k.č. 1388/1 (290 m2) i površine k.č. 1388/2 (140 m2) životno je nelogično da bi tužiteljima uz njihovu nekretninu površine 90 m2, za neophodnu tj. nužnu redovitu upotrebu te njihove nekretnine bilo neophodno tuđih 430 m2 za nužnu redovitu upotrebu. To ne samo da je životno nelogično, već je i moralno nedopustivo da bi tužitelji kupnjom nekretnine od 90 m2 stekli još dodatnih 430 m2 tuđe nekretnine, a tvrde da oni nisu dograđivali i rekonstruirali već da su to činili njihovi pravi prednici. Tužitelji i u tužbi i u podnescima danim tijekom postupka izričito tvrde da su, putem pravnih prednika, stekli građenjem pravo vlasništva na k.č.br. 1388/1 i k.č. 1388/2 i to obe u cijelosti u k.o. Tar. Međutim, provedenim dokazima tužitelji to nisu dokazali.

32. Tužitelji se pozivaju na pravni osnov stjecanja i to na pravno pravilo iz Paragrafa 418 bivšeg Općeg građanskog zakonika - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I NR. 59/2017 (dalje: OGZ), a koja odredba je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio, a u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a).

33. Odredba čl. 388. st. 2. ZV-a propisuje "Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.".

34. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se pozivaju tužitelji, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i Vrhovni sud RH, Rev-2790/91 od 11. ožujka 1992. godine).

35. Tužitelji u ovom postupku nisu dokazali svoje tvrdnje da je proširenje kuće i temeljita dogradnja (rekonstrukcija) pomoćne zgrade na k.č.br. 1388/2 izgrađena po Antonu Brčiću, ocu od Dina Brčića koji je k.č.zgr. 169 k.o. Tar prodao Eminu Ameti. Tužitelji zapravo nisu dokazali niti kada je izvršena dogradnja i rekonstrukcija, jer u navodima tijekom postupka tvrde jedno, a prvotužiteljica u svom iskazu tvrdi drugo, ona tvrdi da su tužitelji dok je bio još živ njihov suprug odnosno otac rekonstruirali Tužitelji nisu dokazali niti da su od Dina Brčića kupili išta izvan k.č.zgr. 169 k.o. Tar.

36. Odredbom čl. 21. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980, 36/1990, Narodne novine 53/1991, 91/1996, dalje: ZOVO-a) određeno je da se po samom zakonu pravo vlasništva stječe stvaranjem nove stvare, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem vlasništva od nevlasnika, okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom.

37. Prema čl. 24. st. 1. ZOVO-a osoba koja može biti nositelj prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljištu na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljištu koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala, niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. Iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da su tužitelji odnosno još za života Emin Ameti, znali da grade na tuđem jer su se godinama obraćali tuženiku, a ranije i njegovom pravnom predniku Općini Poreč za kupnju dijelova k.č. 1388/1 i 1388/2, radi formiranja okućnice.

38. Pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na tuđem zemljištu prema odredbama ZV-a (ali i OGZ; paragraf 418., 419.) je da graditelj izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva.

39. Među strankama nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik k.č. br. 3188/1 i k.č. 3188/2 k.o. Tar.

Sporno je da li je pravni prednik tužitelja dogradio, rekonstruirao zgradu ili drugu građevinu na spornoj nekretnini, a iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da pravni prednik tužitelja Dino Brčić, ni njegov otac Anton Brčić, to nije učinio, iz čega sud zaključuje da nisu ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sukladno odredbama ZOVO, a ni OGZ.

40. Osim toga nije ispunjena ni daljnja pretpostavka citirane odredbe 24. st. 1. ZOVO da na zemljištu mora postojati pravo vlasništva ("na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva"), odnosno da nekretnina ne smije biti u društvenom vlasništvu (što je tada nedvojbeno bilo).

41. Nadalje, sporno je i pripada li tužiteljima pravo vlasništva predmetnih nekretnina pod pretpostavkama iz odredbe čl. 26. st. 1. ZOVO-a. Naime, odredbom čl. 26. st. 1. ZOVO propisano je da ako je graditelj savjestan a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kad građevinski objekt vrijedi znatno više od zemljišta, građevinski objekt zajedno sa zemljištem pripada graditelju, a on za zemljište duguje vlasniku naknadu po prometnoj cijeni zemljišta, međutim ni predmetna zakonska odredba nije primjenjiva u konkretnoj pravnoj stvari.

42. Tužitelji su podneskom od 30. travnja 2021. godine predložili kombinirano vještačenje po vještacima mjerničke i građevinske struke i to radi identifikacija nekretnina i radi utvrđenja koji dio zgrade sagrađene na k.č. 169 zgr. k.o. Tar leži na k.č. 1388/1 k.o. Tar i što u naravi predstavlja, kao i radi identifikacije pomoćne zgrade na k.č. 1388/2 k.o. Tar, kao i vrijeme gradnje istih. Sud je odustao od provođenja vještačenja po vještaku građevinske struke jer je provedenim mjerničkim vještačenjem nesporno utvrđeno koji dio zgrade na k.č.zgr. 169 leži na k.č. 1388/1 k.o. Tar i što danas u naravi predstavlja. To je mjernički vještak pokazao i na licu mjesta, te prikazao i na fotografijama na listu 128 spisa. A u odnosu na pomoćnu zgradu-lišjeru izgrađenu na k.č. 1388/2 k.o. Tar nesporno je utvrđeno iz iskaza svjedoka rođenih 1945. i 1954. godine da je predmetna lišjera izgrađena prije nego je Anton Brčić kupio k.č.zgr. 169 k.o. Tar. Zato je provođenje građevinskog vještačenja bilo bespredmetno u odnosu na utvrđenje predloženog od strane tužitelja.

43. U ukupnosti svih provedenih dokaza tužitelji nisu dokazali da su, putem svojih pravnih prednika, građenjem stekli pravo vlasništva u cijelosti na k.č. 1388/1 i k.č. 1388/2 k.o. Tar.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelji su u cijelosti izgubili u ovom postupku, pa im ne pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat parnični trošak za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 27. rujna 2021., 07. prosinca 2021., 23. veljače 2022. i 08. rujna 2022. godine za svaku radnju po 2.500,00 kn, za ročište za objavu presude 500,00 kn, to sve plus PDV (25%) koji iznosi 3.250,00 kn, a što ukupno iznosi 16.250,00 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tarifnom broju 8., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, dalje: Tarifa).

45. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 20. listopada 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženice.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte