REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 10 Pr-512/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić, u pravnoj stvari tužitelja L.A. iz Z., OIB: … koga zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica u Z., protiv tuženika Specijalne bolnice, Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluka, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. rujna 2022., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja K. J., odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika, 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja L. A. koji glasi:

"I Utvrđuje se nedopuštenom Odluka ravnatelja tuženika, Urbroj: 93/22 od 20. siječnja 2022. godine te Odluka Upravnog vijeća tuženika Ur.broj: 203-10/2022 od 16. veljače 2022. godine te se nalaže tuženiku SPECIJALNOJ BOLNICI, Z., OIB: … da tužitelju L.A., iz Z., OIB: … omogući obavljanje poslova vozača- ekonoma sukladno Ugovoru o radu br. 2467/17 od 1. rujna 2017. godine.

II Nalaže se tuženiku SPECIJALNOJ BOLNICI, Z,, OIB: … da tužitelju L.A. iz Z., OIB: … naknadi parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju L. A. da tuženiku Specijalnoj bolnici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetsto)/331,80 EUR[1] (slovima: tristotridesetjedaneuroiosamdesetcenti), u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja L. A. za naknadu troška postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,80 EUR te zahtjev tuženika Specijalne bolnice za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 4.375,00 kn/580,66 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. ožujka 2022. navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu vozača-ekonoma temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 2467/2017 od 1. rujna 2017. Navodi da je odlukama tuženika od 30. lipnja 2021., 19. srpnja 2021., 28. kolovoza 2021. i 29. rujna 2021. privremeno premješten na poslove trijaže, koji se provode kao posebna protuepidemiološka mjera koju je propisalo Ministarstvo uslijed proglašenja pandemije COVID-19. Protiv navedenih odluka, tužitelj je pokrenuo dva radna spora pred ovim sudom. Unatoč činjenici da se protiv navedenih odluka vode sudski postupci, tuženik je 20. siječnja 2022. donio Odluku Urbroj: 93/2022 kojom je određeno da će tužitelj od 1. veljače 2022. obavljati poslove radnog mjesta vozača-ekonoma s polovicom radnog vremena, dok će drugu polovicu radnog vremena obavljati poslove trijaže, uz obrazloženje da je u okolnostima pandemije, koja evidentno ne jenjava, tuženiku nesmetano obavljanje poslova trijaže od iznimne važnosti za funkcioniranje sustava u cjelini. Protiv citirane odluke, tužitelj je 4. veljače 2022. izjavio zahtjev za zaštitu prava, koji je Odlukom Upravnog vijeća tuženika Urbroj: 203-10/2022 od 16. veljače 2022. odbijen kao neosnovan. Navodi da je iz odluke tuženika od 20. siječnja 2022. vidljivo da ravnateljica tuženika nastavlja diskriminatorno i šikanozno ponašanje prema tužitelju budući da ista od lipnja 2021. svaki mjesec donosi novu nezakonitu odluku kojom tužitelja premješta na radno mjesto za koje nije kvalificiran i za koje nije sklopio ugovor o radu. Smatra da paušalno navođenje okolnosti pandemije koja ne jenjava nije opravdan ni obrazložen razlog stavljanja tužitelja u nepovoljniji položaj pa je time tužitelju pobijanim odlukama povrijeđeno Ustavom RH zajamčeno pravo na obrazloženu odluku. Nadalje navodi da se poslovi vozača-ekonoma ne mogu obavljati samo u polovici radnog vremena budući da obavljanje istih ne ovisi o tuženiku, već o trećima s kojima tuženik surađuje, a nije prirodno ni logično da predmetne poslove u drugoj polovici radnog vremena obavlja domar I.M. Smatra da takvo određivanje obavljanja poslova vozača-ekonoma nema uporište u stvarnim potrebama tuženika, već je isto očito ponovno usmjereno na kontinuirano diskriminiranje tužitelja od strane ravnateljice tuženika, a što neprijeporno proizlazi iz činjenice da mu još od lipnja 2021. onemogućava obavljanje poslova njegovog radnog mjesta. Navodi da, ukoliko bi tužitelj sukladno ugovoru o radu obavljao i druge poslove po nalogu poslodavca, potrebno je da se radi o poslovima koje tužitelj može obavljati sukladno svojoj osposobljenosti i specijalnosti, a iz odluke od tuženika od 20. siječnja 2022. nije moguće utvrditi na koji su način poslovi trijaže u okviru stručne spreme, osposobljenosti i specijalnosti tužitelja. Ističe da tuženik, kao poslodavac, nije razmotrio može li se na drugi način tužitelju omogućiti obavljanje poslova njegovog radnog mjesta provodeći tako nad tužiteljem mobing i neizravnu diskriminaciju na temelju uvjeta rada. Naposljetku navodi da se u obrazloženju odluke od 1. veljače 2022. kao razlog premještaja tužitelja navodi mjera štednje zbog financijske situacije tuženika, a razlog čega je neuredno vođenje evidencije radnog vremena liječnika, što je isključiva odgovornost tuženika te za isto tužitelj ne može snositi štetne posljedice. Stoga predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku ravnatelja tuženika Urbroj: 93/2022 od 20. siječnja 2022. i Odluku Upravnog vijeća tuženika Urbroj: 203-10/2022 od 16. veljače 2022. te naložiti tuženiku da tužitelju omogući obavljanje poslova vozača- ekonoma, kao i naknaditi mu trošak ovog postupka zajedno s kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik se odgovorom na tužbu od 25. ožujka 2022. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ne osporava donošenje pobijanih odluka te ističe da su iste donesene u skladu s odredbama Zakona o radu, Pravilnika o radu i Ugovora o radu tužitelja. Navodi da se poslovi trijaže sastoje u držanju toplomjera, vođenju evidencije i upućivanju pacijenata na pravilno kretanje po bolnici, a za koje poslove medicinske sestre educiraju zaposlenike koji nisu zdravstveni radnici. Smatra neutemeljenim navode tužitelja da se navedenim odlukama istog diskriminira i šikanira jer ga se premješta na radno mjesto za koje nije kvalificiran i za koje nije sklopio ugovor o radu. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o privremenom premještaju u trajanju od 60 dana na način da se poslovi trijaže obavljaju u polovici radnog vremena zbog potreba organizacije rada tuženika uslijed proglašene pandemije COVID-19. Predlaže odbiti tužbu tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelja broj: 2467/2017 (list 7-10 spisa), Odluke tuženika od 20. siječnja 2022. (list 11 spisa), zahtjeva za mirno rješenje spora (list 12-15 spisa), Odluke tuženika od 19. srpnja 2021. (list 18 spisa), Odluke tuženika od 23. kolovoza 2021. (list 19 spisa), Odluke tuženika od 29. rujna 2021. (list 20-21 spisa), potvrde o primitku preporučene pošiljke i dostavnice (list 30-31 spisa), Odluke tuženika od 16. veljače 2022. (list 32-33 spisa), izvršen je uvid u spise ovog suda poslovnog broja Pr-15956/2021 i Pr-16869/2021, saslušan je tužitelj i zakonska zastupnica tuženika dr. K.B.N. (list 44-48 spisa) te su saslušani svjedoci D.T. (list 57-58 spisa), V.S. (list 59-60 spisa), A.Z. (list 60-61 spisa), S.K. (list 62-63 spisa) i S.T.P. (list 64 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 5. Tužitelj je Odluku tuženika od 20. siječnja 2022. primio 21. siječnja 2022. te je protiv iste podnio zahtjev za zaštitu prava radnika 4. veljače 2022. Tužitelj je Odluku tuženika od 16. veljače 2022. primio 18. veljače 2022. te je u odnosu na obje odluke podnio ovu tužbu 7. ožujka 2022. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je tužitelj u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke ravnateljice tuženika Urbroj: 93/2022 od 20. siječnja 2022. i Odluke Upravnog vijeća tuženika Urbroj: 203-10/2022 od 16. veljače 2022.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj odlukom tuženika privremeno premješten na poslove trijaže u polovici radnog vremena, dok je sporna zakonitost privremenog premještaja tužitelja te je li tužitelj donošenjem pobijanih odluka diskriminiran i šikaniran od strane ravnateljice tuženika.

8. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelja od 1. rujna 2017. utvrđeno je da je člankom XVIII. citiranog ugovora ugovoreno da je tužitelj, kao

radnik, osim posla navedenog u članku I. ugovora, dužan raditi i ostale poslove po nalogu poslodavca u okviru svoj stručne spreme, osposobljenosti i specijalnosti.

9. Tijekom postupka utvrđeno je da je tuženik od svibnja 2020., zbog pandemije COVID-19, morao organizirati trijažu koju su do lipnja 2020. obavljale medicinske sestre, od srpnja do rujna 2020. nosači, a od rujna 2020. i ostali nezdravstveni radnici, uključujući i tužitelja, budući da se 23. rujna 2020. pokvario automobil kojim se u svom radu na poslovima vozača-ekonoma koristio tužitelj. Predmetni automobil nije bio popravljen do rujna 2021. budući da je financijska situacija tuženika bila loša te da je zbog epidemiološke situacije uzrokovane virusom COVID-19 bila smanjena potreba za poslovima prijevoza kod tuženika. 1. prosinca 2021. tužitelj je vraćen na poslove vozača u punom radnom vremenu. U razdoblju od 1. veljače 2022. do 1. travnja 2022. tužitelj je, zajedno s dva domara, ponovno premješten na poslove trijaže u polovici radnog vremena, dok je u drugoj polovici radnog vremena obavljao poslove radnog mjesta vozača-ekonoma. Od 1. travnja 2022. tužitelj obavlja samo poslove iz opisa svog radnog mjesta budući da je Odluka tuženika od 20. siječnja 2022. bila na snazi do 1. travnja 2022. Navedeno u bitnome proizlazi iz iskaza tužitelja, zakonske zastupnice tuženika dr. K.B.N. te svjedoka D.T., V.S., A.Z., S.K. i S.T.P.

10. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da Odluka tuženika Urbroj: 93/2022 od 20. siječnja 2022. više nije na snazi jer je isteklo vrijeme njenog trajanja (1. travnja 2022.), to je ocjena ovog suda da u trenutku zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari više ne postoji pravni interes tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti citirane odluke (tako i VSRH Rev-538/98 od 12. svibnja 1998. i VSRH Revr-1788/10 od 29. prosinca 2010.).

11. Navodi tužitelja da ravnateljica tuženika premještajem tužitelja nad istim provodi šikanu i mobing ocijenjeni su kao neosnovani budući da iste tužitelj u tužbi i tijekom postupka ne konkretizira, a posljedično niti ne dokazuje.

12. Naime, subjektivni doživljaj tužitelja kako je bio izložen mobingu i šikani mora imati objektivizirane pokazatelje koje tužitelj tijekom postupka mora dokazati, a nije dovoljno da se tužitelj osjetio uznemiravanim i šikaniranim.

13. U odnosu na navode tužitelja da ravnateljica tuženika premještajem tužitelja nad istim provodi diskriminaciju na temelju uvjeta rada, ocjena je ovog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je pobijanim odlukama tuženika stavljen u nepovoljniji položaj po osnovama iz članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj: 85/08, 112/12; dalje: ZSD) u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji.

14. Naime, svi saslušani svjedoci i zakonska zastupnica tuženika su na ročištima suglasno iskazivali da su poslove trijaže osim medicinskih sestara, uz tužitelja, obavljali i nosači, domari te studentice. Iz iskaza svjedokinje S.T.P. proizlazi da su odluke o premještaju na poslove trijaže donesene u pisanom obliku u odnosu na tužitelja i dva domara, da su nosači u 2020. radili poslove trijaže temeljem ugovora o radu, dok su ostali radnici obavljali poslove trijaže na temelju usmenog naloga nadređenih osoba. Iz iskaza tužitelja, zakonske zastupnice tuženika te svjedokinje S.T.P. proizlazi da za vrijeme privremenog premještaja prava tužitelja iz radnog odnosa nisu bila mijenjana, ograničavana niti ukidana. Nadalje, iz iskaza zakonske zastupnice tuženika te svjedokinja S.K. i S.T.P. proizlazi da je obujam poslova kod tuženika bio smanjen tijekom 2020. i 2021. zbog prilagodbe poslovanja tuženika posljedicama pandemije COVID-19 pa su se i poslovi prijevoza koje je obavljao tužitelj smanjili u svom obujmu.

15. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu zakonske zastupnice tuženika dr. K.B.N.

te

svjedokinja

S.K.

i

S.T.P.

budući

da su isti uvjerljivi, životno logični i koherentni.

16. Sud je u pretežnom dijelu povjerovao iskazu tužitelja te svjedoka D.T., V.S. i A.Z. Sud

nije

povjerovao

iskazu

tužitelja

u

dijelu u kojem navodi da je on bio jedini nezdravstveni djelatnik koji je obavljao poslove trijaže kod tuženika budući da isto nije u skladu sa iskazima svjedoka i zakonske zastupnice tuženika koji su suglasno iskazivali da su i nosači, domari i studentice radili na poslovima trijaže. Sud, također, nije povjerovao iskazima svjedoka D.T., V.S. i A.Z. u dijelovima u kojima su iskazivali da se obim poslova tuženika te potreba za poslovima prijevoza nije smanjila tijekom 2020. i 2021. budući da je isto u suprotnosti s općepoznatim činjenicama o radu bolnica tijekom 2020. i 2021. te činjenici da navedeni svjedoci, s obzirom na opis njihovih radnih mjesta, nisu sudjelovali u poslovima upravljanja tuženika, dok zakonska zastupnica tuženika i svjedokinje S.K. i S.T.P. jesu.

17. U odnosu na provođenje obuke radnika koji su obavljali poslove trijaže, sud je povjerovao iskazu svjedokinje S.K.koja je navela da su se predmetni poslovi obavljali prema naputku Ministarstva . kojeg su dobili svi djelatnici koji su bili raspoređeni na poslove trijaže te da su medicinske sestre nezdravstvenim djelatnicima pokazale i objasnile radnje koje je potrebno poduzeti prilikom obavljanja predmetnog posla. Uzimajući u obzir radnje koje su bile u opisu posla trijaže (mjerenje tjelesne temperature beskontaktnim toplomjerom, usmenog ili pisanog upitnika, provjere pacijenata putem sustava CEZIH, upućivanje pacijenata na odgovarajući odjel bolnice), ovaj sud prihvaća navod svjedokinje S.K. da nije bila potrebna posebna edukacija djelatnika za obavljanje poslova trijaže jer za iste nisu bila potrebna stručna znanja.

18. Zaključno je za navesti da je općepoznata činjenica da je u vrijeme pojave i širenja neprecedentne pandemije COVID-19 poslovanje bolnica bilo znatno otežano i izazovno s obzirom na brojne nepoznanice s kojima su se djelatnici susretali te nedostatka radne snage zbog zaraze te obveza izolacija i samoizolacija. U takvim uvjetima tuženik je morao nastaviti s normalnim radom pa, prema ocjeni ovog suda, privremeni premještaj tužitelja na poslove trijaže koji je bio dulji od roka propisanog člankom 75. stavkom 1. Pravilnika o radu tuženika od 10. lipnja 2015. (javno objavljen na web stranici tuženika https://www.sbgoljak.hr/images/Doc/KatalogInformacija/Pravilnik_o_radu.pdf),

ne čini takav premještaj nezakonitim.

19. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 20. siječnja 2022., da nije dokazao da je pobijanim odlukama tuženika bio šikaniran, da je nad njime proveden mobing, niti je učinio vjerojatnim da je pobijanim odlukama tuženika bio neizravno diskriminiran. Stoga je odlučeno kao u stavku I izreke presude.

20. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa). Tako je tuženiku dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna te uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42) ukupno iznosi 2.500,00 kn. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 4.375,00 kn odbijen je kao neosnovan budući da je u troškovniku isti zatražen u previsokom iznosu. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 2.500,00 kn odbijen je kao neosnovan budući da isti nije uspio u sporu. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

24. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. listopada 2022.

Sutkinja

Mateja Cvitić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.