Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-876/2021-5

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antunu Blažinčiću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Veterinarske stanice Križevci d.o.o. iz Križevaca, Potočka 35, OIB: 43648705239, zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj 30 Pn-141/2017-41 od 19. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj 30 Pn-141/2017-41 od 19. listopada 2020. u točkama I i III izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Veterinarska stanica Križevci d.o.o., Križevci, Potočka br. 35, OIB: 43648705239 da tužiteljici SG [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.000,00 kn (desettisućakuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.000,00 kn od dana presuđenja, tj. 19. 10. 2020. pa do isplate, a na iznos od 3.000,00 kn od dana podnošenja tužbe, tj. od 10. 8. 2017. godine pa do isplate tekućom po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 1. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima (ZOO- a), sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Veterinarska stanica Križevci d.o.o da tužiteljici SG naknadi parnične troškove u iznosu od 6.132,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja, tj. od 19. 10. 2020. pa do plaćanja tekućom po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreno na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 3. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.021,87 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 7.000,00 kn od dana presuđenja 19. listopada 2020. do isplate, a na iznos od 3.000,00 kn od dana podnošenja tužbe 10. kolovoza 2017. do isplate (točka I. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 3.000,00 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate i dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 7.000,00 kn od dana nastanka štetnog događaja 4. siječnja 2016. do 18. listopada 2020. (točka II. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.132,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. listopada 2020. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu (točka I. i III. izreke) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

6. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporan je zahtjev tužiteljice za naknadu štete (afekcijske vrijednosti) koju trpi zbog propusta tuženika u ispunjenju ugovornih obveza glede čuvanja i skrbi o kućnom ljubimcu tužiteljice, mačku zvanom S za kojeg je bila vezana na osobit način te s tim u svezi povrede njezinog prava osobnosti na duševno zdravlje, u iznosu od 10.000,00 kn s kamatama.

7. Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica kao vlasnica kućnog ljubimca, mačka zvanog S, koji je sa njom živio u stanu u [adresa], povjerila na čuvanje tuženiku Veterinarskoj stanici Križevci d.o.o., koji je obavljao djelatnost čuvanja kućnih ljubimaca, da je mačak nestao iz poslovnih prostorija tuženika, odnosno da je pobjegao, jer na zahtjev tužiteljice tuženik nije mogao mačka vratiti, te da je tuženik, radi isprike i osjećaja moralne odgovornosti te očuvanja svog ugleda tužiteljici nudio isplatu novčanog iznosa od 7.000,00 kn, kao i da je tužiteljici nudio pronaći drugog mačka sličnih obilježja, kojeg bi čipirao, kastrirao i cijepio o svom trošku, što tužiteljica nije prihvatila.

8. Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da je iskazima svjedoka EG i LG, koji su susjedi tužiteljice i poznaju sve okolnosti obiteljskog života tužiteljice, utvrđeno da je tužiteljica bila izuzetno vezana za svojeg kućnog ljubimca, te da ju je nestanak mačka S teško pogodio. Objasnili su da tužiteljica u kući živi sama, te da je bila vezana za tog mačka, što svi znaju jer su svakodnevno kao bliski susjedi susretali se s tužiteljicom i primijetili da od trenutka kada je mačak nestao, tužiteljica ne može spavati, uznemirena je, često je pred njima pričala o mačku u suzama i plaču, znaju da takve probleme i tegobe prije nije imala, a kako je živjela sa bolesnim suprugom koji je često bio na liječenju u Njemačkoj i u bolnicama, bila je vezana za tog kućnog ljubimca, o kojem je brinula punom predanošću.

9. Sud prvog stupnja prihvaća uvjerljivim iskaz tužiteljice da je poduzimala sve aktivnosti kako bi došla do saznanja o tome kako je mačak nestao, a kada je mačka predavala na čuvanje tuženiku imala je puno povjerenje u njihovu brigu i skrb oko kućnih ljubimaca, jer je vidjela da su mačka prilikom predaje pregledali i poduzeli sve što su kao stručne osobe bili dužni.

10. Cijeneći iskaze svjedokinja SGŽ i VG, zaposlenica tuženika, koje su pojasnile da im je mačak radi nesretnih okolnosti pobjegao pa su i sami tražili mačka oko prostora ambulante, te na radiju objavili njegov nestanak, sud drži očitim da je tuženik kao pravna osoba koja se bavi, između ostalih djelatnosti, i čuvanjem kućnih ljubimaca, svjestan svoje odgovornosti za nestanak kućnog ljubimca, te je tužiteljici i ponudio naknadu od 7.000,00 kn kao oblik afekcijske cijene koju mačak ima za tužiteljicu, da bi u tijeku ovog postupka tuženik odbio ikakvu isplatu.

11. Stoga, imajući u vidu odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) ocjena je suda prvog stupnja da sama činjenica što kućni ljubimac nije uništen ili oštećen kaznenim djelom, već je nestao iz prostorija tuženika koji ga je preuzeo na čuvanje, ne znači da tužiteljica nema pravo na naknadu imovinske štete prema vrijednosti koju je isti imao za tužiteljicu (afekcijska vrijednost), za kojeg ljubimca je očito bila iznadprosječno vezana, s koje osnove, tužiteljici dosuđuje novčanu naknadu u iznosu od 7.000,00 kn.

12. Iskazom svjedokinje CG, liječnice tužiteljice, te medicinskim vještačenjem po vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med., spcijalisti psihijatru, subspecijalisti forenzičke i biologijske psihijatrije, sud utvrđuje da je tužiteljica bila izložena štetnom događaju početkom siječnja 2016., kojom prilikom je doživjela subjektivan osjećaj stresa zbog gubitka kućnog ljubimca mačka, da je to kod tužiteljice dovelo do razvoja osujećenosti, osjećaja uznemirenosti i tjeskobe. Iako se po nalazu imenovanog vještaka psihičke tegobe u sklopu mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja navedenog u medicinskoj dokumentaciji ne mogu etiološki vezati uz predmetni štetni događaj, već se vežu uz druge nepovoljne životne događaje, prihvaća zaključak imenovanog vještaka da je kod tužiteljice došlo do povrede duševnog zdravlja, jer je pri štetnom događaju u sklopu prilagodbe na novonastalo stanje trpjela sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno jedan dan, potom umjerenog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do tri dana, te slabiji oscilirajući strah sveukupno do dva tjedna, a sve u vidu uznemirenosti, napetosti i tjeskobnosti.

13. Cijeneći da provedeni dokazi potkrjepljuju tvrdnje tužiteljice o njezinoj izuzetnoj povezanosti s navedenim kućnim ljubimcem sa kojim je živjela i njegovala ga sedam godina, te koji joj je i s obzirom na njezinu obiteljsku situaciju (bolest supruga) kao i životnu dob (tužiteljica rođena 1950.), predstavljao posebnu vrijednost, sud prvog stupnja utvrđuje da je predmetni štetni događaj kod tužiteljice dodatno narušio njezin duševni mir, čime je došlo do povrede prava osobnosti, te u primjeni odredbe čl. 1100. ZOO-a, tužiteljici dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 kn.

14. Osnovano se žalbenim navodima osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da bi tužiteljica imala pravo na naknadu imovinske štete prema vrijednosti koju je mačak imao za nju –afekcijska vrijednost, polazeći od sadržaja odredbe čl. 1089. st. 4. ZOO-a koja propisuje kada je stvar uništena ili oštećena kaznenim dijelom učinjenim namjerno, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za ostećenika.

15. U konkretnom slučaju mačak tužiteljice nije uništen umišljajnim tj. namjernim kaznenim djelom tuženika, iz kojih razloga je zbog nedostatka pravne osnove za naknadu štete tužiteljici prema navedenom subjektivnom kriteriju iz odredbe čl. 1089. st. 4. ZOO-a, zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 7.000,00 kn s osnove afekcijske vrijednosti trebalo odbiti kao neosnovan.

16. Prema tome, kako tužiteljica nije dokazala da je mačak S uništen ili nestao kaznenim dijelom sa umišljajem tuženika, odnosno ovlaštenog djelatnika tuženika, zbog tih je razloga zahtjev tužiteljice za traženu naknadu štete neosnovan. 17. Isto tako, tužiteljica nema pravo na naknadu neimovinske štete za duševne boli zbog oštećenih ili uništenih stvari koje su za nju imale poseban značaj, jer ovaj oblik neimovinske štete zakon ne poznaje. Činjenica da su oštećene ili uništene stvari imale poseban značaj za oštećenika može biti odlučna samo kod utvrđivanja obima imovinske štete pod uvjetima iz odredbe čl. 1089. st. 4. ZOO-a, a koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene, kako je to prethodno obrazloženo.

18. Naime, iako u okviru kategorije domaćih životinja kućni ljubimci imaju poseban status, isti u građanskom pravu, pored sve svoje specifičnosti, predstavljaju objekte prava i čini imovinu subjekta prava, odnosno fizičkih ili pravnih osoba.

19. Stoga, uvažavajući poseban odnos čovjeka sa kućnim ljubimcima, pa tako i tužiteljice sa njezinim mačkom S, pri tome i priznati pozitivan utjecaj kućnih ljubimaca na ljude koji ih čuvaju, kao i da je značaj kućnih ljubimaca priznat i na međunarodnom planu, što proizlazi iz Europske konvencije za zaštitu kućnih ljubimaca, nije bilo osnove prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice utemeljen na njezinom zahtjevu za naknadu predmetne štete s osnove afekcijske vrijednosti te povrede prava osobnosti tužiteljice na duševno zdravlje, za koje činjenične osnove tužiteljičinog zahtjeva je sud vezan.

20. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

21. Tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, već je u cijelosti u sporu uspio tuženik, pa mu je na temelju odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a priznat pravilno utvrđeni potpuni parnični trošak u prvostupanjskom postupku, a koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 dalje Tarifa), troška zastupanja na ročištima 25. listopada 2017., 12. travnja 2018., 26. ožujka 2019. i 15. rujna 2020. u iznosima od po 1.000,00 kn prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, te sastava podnesaka od 9. listopada 2018. i 29. ožujka 2019. u iznosima od po 1.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, ukupno za prvostupanjski postupak iznos od 8.750,00 kn s PDV-om. Tuženiku je priznat i trošak sastava žalbe prema vrijednosti predmeta spora koju predstavlja osporavani dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici, a to je iznos od 10.000,00 kn, slijedom čega je tuženiku za sastav žalbe priznat trošak od 937,50 kn, PDV-e na navedeni iznos od 234,37 kn, ukupno 1.171,87 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 kn, na koji trošak plateža sudske pristojbe je pozvan rješenjem suda poslovni broj 32. Pn-141/2017-45 od 11. studenoga 2020., tako da ukupan parnični trošak tuženika iznosi 10.021,87 kn. U preostalom je dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

22. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

13. U preostalom dijelu (točka II. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 20. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović