REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž SODO 4/2022-2

ODLUKA

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Damiru Kosu, kao sucu pojedincu iz drugostupanjskog državnoodvjetničkog stegovnog vijeća za stegovnu odgovornost zamjenika državnih odvjetnika, u postupku zbog odluke Državnoodvjetničkog vijeća (dalje: DOV) broj DOVO-6/2021-234 od 10. listopada 2022., o produljenju privremenog udaljenja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti D. J., zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi D. J., zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske podnesenoj protiv te odluke, dana 20. listopada 2022.,

o d l u č i o  j e:

Odbija se žalba D. J., zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom, na temelju članka 97. stavka 2. alineja 3. i 4. Zakona o državnoodvjetničkom vijeću (,,Narodne novine“, broj 67/18., 126/19. i 80/22. – dalje: ZDOV), D. J., zamjeniku Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske produljeno je privremeno udaljenje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti određeno odlukom broj DOVO-6/2021-218 od 11. srpnja 2022. na rok od daljnja 3 (tri) mjeseca, računajući od 14. listopada 2022. (točka I. izreke), a za vrijeme privremenog udaljenja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske ima pravo na jednu polovinu plaće (točka II. izreke).

2. Zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, D. J. je putem braniteljice, odvjetnice V. A. podnio žalbu protiv navedene odluke zbog "bitnih povreda postupka (posebice prava na pravično suđenje u sljedećim aspektima: prava na neovisni i nepristrani sud, prava na odluku utemeljenu na zakonu, prava na adversijalni postupak, prava na obranu, prava na obrazloženu odluku, prava na presumpciju nevinosti, prava na učinkovito sredstvo pravne zaštite), povrede zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom usvojiti žalbu i ukinuti osporenu odluku.

I Kž SODO 4/2022-2

3. Žalba nije osnovana.

4. Žalitelj prije svega ističe da DOV bez izričitog i obrazloženog zahtjeva ovlaštenog predlagatelja nije zakonom ovlašten odlučivati ni o inicijalnom privremenom udaljenju od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti ni o njegovom produljenju, a kako on (žalitelj) nema saznanja da je podnositeljica zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka podnijela zahtjev za produljenje privremenog udaljenja te pobijana odluka ne sadrži navod da bi takav zahtjev bio podnesen, smatra osnovanim zaključiti da takav prijedlog ne postoji i da je DOV pobijanu odluku donio "proprio motu", čime je zapravo postao stranka u postupku. Time je, po stanovištu žalitelja, ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 5. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.).

4.1. U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba reći da nije sporno da je Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske, kao ovlaštena podnositeljica zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka iz članka 90. stavaka 1. i 2. ZDOV-a, protiv D. J., zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske DOV-u podnijela zahtjev za pokretanje stegovnog postupka broj P-53/2021 od 6. travnja 2021. zbog osnovane sumnje da je počinio stegovno djelo iz članka 85. stavka 2. točke 7. ZDOV-a, a u kojemu je predložila izricanje mu stegovne kazne razrješenja od dužnosti te privremeno udaljenje od obavljanja dužnosti. Nije sporno ni to da je u konkretnom slučaju riječ o privremenom udaljenju od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti koje je propisano odredbom članka 97. stavka 2. alinejama 3. i 4. ZDOV-a, dok je odredbom članka 97. stavka 4. ZDOV-a propisano da o privremenom udaljenju od dužnosti iz stavka 2. članka 97. ZDOV-a "odlučuje Vijeće u sastavu od tri člana." Nadalje, sukladno odredbi članka 98. stavka 1. ZDOV-a, privremeno udaljenje od obavljanja dužnosti određuje se na rok od tri mjeseca, a nakon isteka toga roka ".... može ga Vijeće iz opravdanih razloga na jednak način produljiti za daljnja tri mjeseca."

4.2. Iz izloženoga jasno proizlazi da i odluku o privremenom udaljenju od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti i odluku(e) o produljenju privremenog udaljenja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti donosi DOV u sastavu od tri člana bez obavještavanja o tome i bez sudjelovanja u tome na bilo koji način zamjenika o čijem se privremenom udaljenju od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti odlučuje. Pri tome, kada je riječ o produljenju privremenog udaljenja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti, DOV o produljenju privremenog udaljenja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti odlučuje bez prijedloga. Naime, zakonodavac u članku 98. stavak 1. ZDOV-a nigdje ne propisuje obavezu posebnog prijedloga za odluku o produljenju privremenog udaljenja, već samo mogućnost DOV-a da produlji privremeno udaljenje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti. Budući da je u konkretnom slučaju DOV u svemu postupio sukladno citiranim zakonskim odredbama, nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08.

I Kž SODO 4/2022-2

4.3. Također kako nijednom odredbom ZDOV-a nije propisano ni kao mogućnost ni kao obveza obavještavanje zamjenika o čijem se privremenom udaljenju od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti odlučuje da na bilo koji način sudjeluje kod donošenja takve odluke, žalitelj nije u pravu ni kada, nadovezujući se na prethodno istaknuto, tvrdi da mu ni na koji način nije omogućeno da se očituje prije donošenja odluke o novom produljenju njegovog udaljenja od dužnosti, čime da mu je povrijeđeno zakonsko, ustavno i konvencijsko pravo na obranu.

5. U žalbi se nadalje navodi da se u situacijama propisanima odredbom članka 97. stavka 2. ZDOV-a (kao što je konkretna) odluka o privremenom udaljenju može (ali, i ne mora) donijeti, zbog čega tvrdnja DOV-a da se "po logici stvari ne može niti donijeti drugačija odluka, osim odluke o privremenom udaljenju" nema nikakvog uporišta u ZDOV-u.

5.1. Sukladno odredbi članka 97. stavka 2. ZDOV-a, na kojoj je utemeljena pobijana odluka, zamjenik državnog odvjetnika može biti privremeno udaljen od dužnosti ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora do pet godina, ako obavlja službu, posao ili aktivnost koji su nespojivi s obavljanjem državnoodvjetničke dužnosti bez prethodnog pisanog odobrenja Vijeća, ako ovlašteni predlagatelj predloži stegovnu kaznu razrješenja i ako ovlašteni podnositelj zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka predloži privremenu mjeru udaljenja. U konkretnom su slučaju zakonske osnove privremenog udaljenja, a kako je to jasno navedeno u pobijanoj odluci, utemeljene na navodima koji proizlaze iz citirane zakonske odredbe, a te su da je ovlaštena predlagateljica za pokretanje stegovnog postupka predložila stegovnu kaznu razrješenja i privremenu mjeru udaljenja.

5.2. Stoga prethodno citirana, očito pogrešno i nespretno izražena, tvrdnja iz pobijanog rješenja da se "... po logici stvari ne može niti donijeti drugačija odluka“, a što bi ukazivalo na obligatornost privremenog udaljenja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti, na što se s pravom upire u žalbi, nije od utjecaja na suštinsku pravilnost pobijanog rješenja. Naime, obrazloženje pobijanog rješenja sadrži dostatne razloge iz kojih je jasno vidljivo da je odluka o privremenom udaljenju rezultat promišljanja DOV-a u odnosu na fakultativne razloge za donošenje odluke o produljenju privremenog udaljenja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti.

6. Žalitelj potom navodi da se DOV u pobijanoj odluci poziva na odluku o stegovnoj odgovornosti koja (navodno) sadrži "iscrpno navedene razloge" koji opravdavaju produljenje privremenog udaljenja. Međutim, kako mu (žalitelju) ta odluka nije dostavljena, povrijeđeno mu je ustavno i konvencijsko pravo na učinkovito sredstvo pravne zaštite te je počinjena i postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Premda je žalitelj u pravu kada upire na to da pozivanje DOV-a u pobijanoj odluci na obrazloženje odluke o njegovoj stegovnoj odgovornosti, koja pri tome nije ni pravomoćna niti mu je dostavljena, nije dopušteno, time u konkretnom slučaju nije ostvarena nijedna od povreda koje se ističu u žalbi. Naime, u pobijanoj su odluci, uz pogrešno pozivanje na obrazloženje odluke o stegovnoj odgovornosti žalitelja,

I Kž SODO 4/2022-2

izneseni, doduše, kratki, ali dostatni i jasni razlozi u pogledu svih činjenica koje su odlučne prilikom odlučivanja o produljenju privremenog udaljenja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti i u pogledu svih pretpostavki koje po zakonu trebaju biti ispunjene da bi opravdavale donošenje odluke o daljnjem produljenju.

6.2. S obzirom na navedeno, ne mogu se prihvatiti ni na to nadovezujući žalbeni navodi da je, utemeljujući pobijanu odluku na nepravomoćnoj odluci o stegovnoj odgovornosti, DOV suštinski presumirao njegovu odgovornost.

7. Protivno daljnjoj žalbenoj tvrdnji, u pobijanoj su odluci izneseni i dostatni razlozi razmjernosti i opravdanosti zbog kojih je DOV ocijenio osnovanim produljiti privremeno udaljenje žalitelja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti, a koji se mogu sažeti kao „neprimjeren vanjski utjecaj“ i „permanentno stanje potencijalnog sukoba interesa“.

8. U pobijanoj se odluci polazi od mišljenja Etičkog povjerenstva državnog odvjetništva od 16. studenog 2020. broj P-28/2020 prema kojemu je članstvo u udrugama slobodnih zidara u suprotnosti s Etičkim kodeksom državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika jer je u suprotnosti s etičkim načelima nepristranosti, dostojanstva i lojalnosti. Budući da članstvo u udruzi slobodnih zidara karakteriziraju tajnost, zatvorenost, čvrsti ustroj i unutarnja stega, DOV je stanovišta da to predstavlja podijeljenu lojalnost i dovodi D. J. kao zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske u permanentno stanje potencijalnog sukoba interesa, što zasigurno onemogućuje njegovo redovno obavljanje državnoodvjetničke dužnosti te dovodi u pitanje postojanost njegovog državnoodvjetničkog integriteta. U tom smislu ponašanje D. J., zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, kako to nadalje zaključuje DOV, „neupitno zasjenjuje i one pomake državnoodvjetničke organizacije u jačanju samostalnosti i neovisnosti te borbi protiv korupcije, uključujući i korupciju u pravosuđu, a u cilju jačanja pravne države i uspostavljanja što većeg povjerenja javnosti u pravilan i zakonit rad državnog odvjetništva.“

8.1. Premda je žalitelj u pravu kada, imajući u vidu prethodno izloženi kontekst, ističe da u pobijanoj odluci nije posebno obrazloženo o kakvom je to njegovom (žaliteljevom) sadašnjem ponašanju riječ, takve njegove žalbene tvrdnje nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Naime, ovdje prije svega valja imati na umu da se stegovni postupak protiv žalitelja, a u okviru kojega mu je pobijanom odlukom produljeno privremeno udaljenje od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti, vodi zbog ponašanja (članstva u udruzi slobodnih zidara) koje je prema tvrdnjama iz zahtjeva suprotno temeljnim načelima Etičkog kodeksa državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika, čime je nanesena šteta ugledu državnog odvjetništva ili državnoodvjetničke dužnosti. Takvo njegovo ponašanje, kako je to jasno izraženo u pobijanoj odluci, predstavlja podijeljenu lojalnost i dovodi ga kao zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske u permanentno stanje potencijalnog sukoba interesa. U tom smislu valja shvatiti i, doduše, pomalo nespretan izričaj u pobijanoj odluci „sadašnje ponašanje“.

I Kž SODO 4/2022-2

9. Pobijana odluka sadrži jasne i dostatne razloge u pogledu svih činjenica koje su od utjecaja kod odlučivanja u smislu odredbe članka 97. ZDOV-a pa stoga žalitelj nije u pravu ni kada tvrdi da su "apodiktički zaključci o relevantnom činjeničnom stanju bez ikakve valjane činjenične osnove i/ili dokaza u spisu", čime da je ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

10. Slijedom svega izloženoga te kako ni ispitivanjem pobijane odluke sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđena ni neka od povreda na koje ovo drugostupanjsko tijelo pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 20. listopada 2022.

Sudac:

Damir Kos, v.r.