Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-35/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. P. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točka 3. u vezi članka 153. stavak 1. i članka 152. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 1. travnja 2022. broj Kzd-1/2017-86, u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika F. L.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi V. P. za kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. točka 3. u vezi članka 153. stavak 1. i članka 152. stavak 1. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju se kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. veljače 2016. do 9. ožujka 2016.

II Odbija se žalba optuženog V. P. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Karlovcu proglašen je krivim optuženi V. P. da je počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u članku 154. stavak 1. točka 3. u vezi članka 153. stavka 1. i članka 152. stavak 1. KZ/11., te je na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11. u vezi s člankom 48. stavak 2. i člankom 49. stavak 2. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju se, na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. veljače 2016. do 9. ožujka 2016.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) žrtva D. Ž. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 8. ZKP/08., o kojima će se odlučiti naknadno posebnim rješenjem, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i optuženik po branitelju, odvjetniku F. L..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili izrekne blaža kazna odnosno ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izviješteni su na njihovo traženje optuženi V. P. i njegov branitelj, odvjetnik F. L., a izvješten je i državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj optuženika dok je na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. sjednica održana u odsutnosti uredno izviještenog optuženika i državnog odvjetnika.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok je žalba optuženika neosnovana.

7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je obrana predlagala razgledavanje Viber komunikacije pod brojevima 0029 i 0030 između optuženika i oštećenice što je prvostupanjski sud odbio, a nije obrazložio pa da stoga presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a da mu je time povrijeđeno i pravo na obranu.

7.1. Suprotno navodu optuženika za takvu odluku prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio valjane razloge (točka 21. pobijane presude), koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a radi se o dokazima ranijeg spolnog ponašanja žrtve. To što se sud propustio pozvati na propis (članak 422. stavak 1. ZKP/08.), koji propisuje da se u postupku ne mogu upotrijebiti kao dokazi činjenice koje se odnose na ranije spolno ponašanje žrtve i njene seksualne sklonosti, ne čini obrazloženje nejasnim. Jednako tako, odbijanje dokaznih prijedloga samo za sebe, ne znači nužno i povredu prava na obranu, a time i prava na pravično suđenje, bez pomnog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupan postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal u cjelini. Jednako tako obrana ima pravo u svakom trenutku izvršiti uvid u spis, pa propust dostave raspravnog zapisnika ne predstavlja kršenje optuženikovih prava obrane, kako to neosnovano prigovara optuženik.

7.2. Prema tome, pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. i 3. ZKP/08. koje optuženik pravno ne označava, ali prema sadržaju žalbe radilo bi se o apsolutno i relativno bitnim povredama odredaba kaznenog postupka.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik analizira rezultate dokaznog postupka dajući vlastitu ocjenu pojedinih dokaza, naročito iskaza oštećene D. Ž., kojeg smatra nelogičnim i neistinitim pri čemu sugerira preocjenu vjerodostojnosti njezinog terećenja. Također, žalbom se ukazuje na sadržaj Viber poruka koje je sud prvog stupnja propustio ocijeniti i uzeti u obzir, a iz kojih je vidljivo da je oštećenica inicijator nasilnog spolnog odnosa, te se nudi mogućnost da je optuženik bio u otklonjivoj zabludi o postojanju pristanka žrtve.

8.1. Nadalje, optuženik ističe da ginekološkim pregledom oštećenice nisu nađene analne ili vaginalne ozljede, ogrebotine, modrice ili abrazije čime se sugerira dobrovoljnost odnosa, a reakciju plakanja i uznemirenosti opravdava optuženikovom namjerom da prekine s oštećenicom, a sve zbog nezadovoljstva skrivanja njihovih kontakata od njenih roditelja, dok što se tiče ozljede na licu oštećenice, sugerira na njihov nastanak prilikom sudara glava kod spolnog odnosa.

9. Suprotno tvrdnji žalbe, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik, bez pristanka D. Ž., primjenom sile, na osobito ponižavajući način, izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju na način kako ga tereti optužba u izmijenjenoj optužnici. Ovdje valja istači, da je suprotno tvrdnji žalbe prvostupanjski sud pobijanom presudom u cijelosti odlučio o optužnici koju je državni odvjetnik činjenično i pravno izmijenio na raspravi održanoj 2. veljače 2021. i stoga ne stoji prigovor žalitelja da je prvostupanjski sud nezakonito promijenio činjenični opis kaznenog djela i da je postupanje za koje je optuženik osuđen različito od onog navedenog u optužnici.

10. Konfrontirajući obranu optuženika, koji tvrdi da se radilo o dragovoljnom spolnom odnosu, sa iskazom oštećenice koja optuženika tereti za nasilni spolni odnos, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio vjerodostojnim iskazivanje oštećenice. Uzme li se u obzir kontekst otkrivanja događaja kada je oštećenica s krova zgrade mobitelom nazvala roditelje u pomoć, činjenica da je ranije s optuženikom bila u vezi koju su roditelji branili svjesni nasilja koje je optuženik pokazivao prema oštećenici, očito je da oštećenica nije imala motiva lažno teretiti optuženika niti je mogući motiv za lažno terećenje koji optuženik nudi, da se oštećena D. Ž. opravda pred roditeljima, životno uvjerljiv, niti potvrđen dokazima u spisu. Iskaz oštećenice o dinamici odvijanja događaja odnosno o načinu i okolnostima pod kojima je ona inkriminirane zgode napustila stan optuženika, u cijelosti suglasno potvrđuju svjedoci majka S. Ž., otac R. Ž. te svjedoci G. B. i V. M.. Tako svjedoci R. Ž., G. B. i V. M. suglasno iskazuju da su zajedno došli do stana gdje je živio optuženik, da je on na njihovo kucanje otvorio vrata i tada zanijekao da se oštećenica nalazi kod njega, međutim da je u tom trenutku oštećena D. Ž., ocu poslala sms poruku sadržaja da je na krovu i tražila da je se spasi, time da ovi svjedoci, kao i svjedokinja S. Ž. jasno opisuju stanje uplašenosti, dezorijentiranosti u kojem se ona tada nalazila s ozljedom u predjelu desnog oka (ozljeda utvrđena liječničkim pregledom). Dakle, izloženi iskazi svjedoka, kao i na raspravi pročitane poruke, u cijelosti potvrđuju navode oštećenice o završetku inkriminiranog događaja. Osim toga, oštećenica se odmah požalila majci da ju je optuženik silovao, te je odvedena u bolnicu u kojoj je i zadržana, a puštena drugi dan na vlastiti zahtjev na kućnu njegu.

10.1. Dakle, analizirajući iskaz oštećene, kako glede kvalitete načina njenog iskazivanja, tako i glede potkrijepljenosti drugim provedenim personalnim i materijalnim dokazima, osnovano prvostupanjski sud njezin iskaz cijeni vjerodostojnim, bez obzira što kod oštećenice prilikom ginekološkog pregleda nisu nađene analne ili vaginalne ozljede.

10.2. Žalbom se ukazuje da je mlađi brat optuženika, svjedok L. P., potvrdio obranu optuženika da nije čuo svađu i udaranje iz sobe, već smijeh i da je prilikom dolaska oca oštećene pred vrata stana optuženika ista bila zadovoljna što je nisu našli, u čemu obrana nalazi podlogu za tezu o bezrazložnom terećenju. Međutim, prvostupanjski sud osnovano cijeni da ovaj svjedok ne govori istinu, očito s ciljem da se optuženiku olakša položaj u postupku. Prije svega, njegovo iskazivanje suprotno je iskazu svjedoka V. M. koji je preko telefona kada ga je nazvao optuženik u pozadini čuo plač oštećenice. Konačno, navodi svjedoka I. Š. kojem oštećenica nije ostavila dojam žrtve, suprotni su dojmu policijskog službenika, svjedoka T. B., kojem je oštećenica djelovala uplašeno. Stoga navodi žalbe kojim se daje vlastita analiza i ocjena svjedoka L. P. i I. Š. i pokušaj žalbe da se istinitost iskaza oštećene obezvrijedi ostaje bez uspjeha.

10.3. Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Optuženik očito nezadovoljan odmjerenom kaznom predlaže da se izrekne blaža kazna iako tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže. Državni odvjetnik ukazuje da kod odmjeravanja kazne za ovo kazneno djelo prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio njegovu težinu, jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, dok da je precijenio značaj olakotnih okolnosti. Smatra da po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti, neosuđivanost i mlada životna dob optuženika, (tek navršenih 18 godina), nemaju značaj naročito olakotnih, koje bi onda opravdavale izricanje kazne zatvora ispod zakonskog minimuma, dok otegotnim da nije cijenio stupanj kriminalne volje, da je optuženik uz spolni odnošaj izvršio i dvije spolne radnje izjednačene s spolnim odnošajem, stupanj ugrožavanja jer je žrtva bila u dobi od 17 godina. Smatra da se, s obzirom na izloženo, utvrđenom kaznom u trajanju od dvije godine neće izraziti jasna društvena osuda niti ostvariti generalna svrha kažnjavanja.

11.1. Razmotrivši žalbene navode stranaka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je državni odvjetnik u pravu kada u svojoj žalbi ističe da u konkretnom slučaju ublažavanje kazne ispod zakonskog minimuma i izricanje kazne zatvora u trajanju od dvije godine nije bilo opravdano. Tako okolnost neosuđivanosti i tek navršenih 18 godina, kada se niti ne očekuje, u tako mladoj životnoj dobi ponašanje suprotno pravnom poretku, nemaju značaj naročito olakotnih okolnosti. Jednako tako, kod odmjeravanja kazne trebalo je otegotnim cijeniti okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, na štetu maloljetne, sedamnaestogodišnje žrtve, što doduše ne predstavlja kvalifikatornu okolnost (izmijenjeno optužnicom), ali se svakako ima cijeniti otegotnim. Također, uzevši u obzir stupanj kriminalne volje, da je optuženik prema činjeničnom opisu djela iz izreke pobijane presude oštećenicu fizički zlostavljao, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pri donošenju odluke o kazni dao prevelik značaj utvrđenim olakotnim okolnostima, pogrešno ih ocijenivši naročito olakotnim, a da je zanemario okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne koje u žalbi navodi državni odvjetnik.

12. Stoga je po mišljenju Visokog kaznenog suda suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja opravdana žalba državnog odvjetnika da se postizanje svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11., imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela i osobu optuženika, može postići tek bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od tri godine, koja je u cijelosti adekvatna okolnostima počinjenja djela te ličnosti optuženika, koja kazna će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog postupka, a ujedno će u potrebnoj mjeri izraziti društveni prijekor i upozorit će se drugi građani da se klone sličnih ponašanja. Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika u odluci o kazni i optuženik je za teško kazneno djelo protiv spolne slobode na štetu D. Ž. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu je optuženiku na temelju članka 54 KZ/11. uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru. Slijedom toga nije osnovana žalba optuženika da je prestrogo kažnjen.

13. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482.

ZKP/08. presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.