Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1450/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz P., OIB: …, zastupan po punomoćniku I. B., odvjetniku iz P., protiv tuženika A. A. iz Š., OIB: …, zastupan po punomoćniku B. D., odvjetniku iz P., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-411/2018-24 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-411/2018-24 od 1. srpnja 2022. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (pod točkom I. izreke) i u odluci o troškovima postupka (pod točkom III. izreke).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
"I Nalaže se tuženiku A. A. iz Š., OIB: …, da tužitelju D. B. iz P., OIB: … isplati iznos od 140.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. prosinca 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.
II S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.757,05 kuna tužitelj se odbija.
III Nalaže se tuženiku, A. A. iz Š., OIB: …, da tužitelju D. B. iz P., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 20.312,50 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na taj iznos od 1. srpnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.
IV S preostalim dijelom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 20.937,50 kuna tužitelj se odbija."
2. Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporivo navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
7. Neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocijene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos, a za koji iznos tužitelj tvrdi da ga je pozajmio tuženiku i da mu isti iznos nije vraćen.
9. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tuženik otvorio trgovačko društvo N. L. j.d.o.o. za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,
- da je tuženik sklopio ugovor o kreditu u S. B. d.d.d., dana 10. veljače 2017 u iznosu od 145.500,00 kuna,
- da je tuženik posudio novac od S. Š. i M. C. te da je tužitelj jamac platac na izdanoj zadužnici M. C.,
- da je tužitelj digao kredit kako bi pomogao tuženiku te da je taj novac dao tuženiku za preuzimanje ugostiteljskog objekta uz dogovor da mu tuženik vraća odnosno isplaćuje mjesečne rate kredita,
- da je tuženik jednini vodio ugostiteljski objekt, a da tužitelj nije imao nikakve ovlasti niti po pitanju tekućih obveza, niti po pitanju dnevnog prometa ili utrška.
10. Na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da je tužitelj digao kredit u iznosu od 145.500,00 kuna koji iznos je pozajmio tuženiku za otvaranje ugostiteljskog objekta uz dogovor da mu tuženik pozajmljeni iznos vrati te da se ne radi o dogovoru stranaka da zajednički vode posao tako što će tužitelj uložiti novac, a tuženik voditi ugostiteljski objekt, nego da se radio o ugovoru o zajmu između stranaka na način da tužitelj, budući da je kreditno sposoban, podigne kredit i novac preda tuženiku kako bi ovaj preuzeo i otvorio ugostiteljski objekt te mu, nakon što posao krene, mjesečno vraća iznos novca što mu je pozajmio tužitelj.
11. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
12. Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novaca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće (članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).
13. U konkretnom slučaju došlo je do usmenog ugovaranja zajma, budući da ZOO-o izričito ne propisuje da ugovor o zajmu treba biti sklopljen u određenom obliku.
14. Rok za vraćanje tog zajma proizlazi iz odredbe članka 504. ZOO-a kojom je propisano da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.
15. Osnova obveza zajmoprimaca u smislu članka 499. ZOO-o jest vraćanje onog iznosa novca koji je primio od zajmodavca. Tužitelj je ispunio svoju obvezu kada je predao novac tuženiku dok tuženik nije ispunio svoju obvezu u dijelu vraćanja pozajmljenog novca. Kako je tužitelj više puta pozivao tuženika na ispunjenje svoje obveze, to je istom ostavi primjereni rok za ispunjenje obaveze (članak 504. ZOO-a) a koju tuženik nije ispunio ni u tom roku, to tužitelj ima pravo na povrat onog što je dao (članak 368. stavak 2. ZOO-a) i to iznosa od 140.500,00 kuna. Naime, iz izračuna privremene otplate po ugovoru o kreditu, razvidno je kako je tužitelj podigao kredit u iznosu od 145.500,00 kuna a mjesečni anuitet iznosi 1.681,14 kuna, pa budući da je u postupku utvrđeno da mu je tuženik isplatio 5.000,00 kuna na osnovi pozajmljenog novca u iznosu od 145.500,00 kuna, to je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu iznosa 140.500,00 kuna, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu tužitelja od 140.500,00 kuna.
16. Na žalbene navode tuženika da se radi o ortaštvu za navesti je da je tužitelj od tuženika u par navrata primio mjesečne iznose (ukupno 5.000,00 kuna na ime povrata kredita), kojeg je tužitelj ishodio da pomogne tuženiku za otvaranje obrata, što je i sam tuženik naveo.
17. Tužitelj nije imao u vidu poslovanje obrta, nije sudjelovao u diobi dobiti, nije imao pristup navedenom utršku, što sve upućuje na zaključak da su stranke imale volju zajednički voditi posao ne bi bilo potrebe za vračanjem duga, odnosno tužitelj bi imao uvid u gore navedeno.
18. Odredba članka 8. ZPP-a odnosi se na načelo slobodne ocijene dokaza provedenih tijekom postupka pri čemu se navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđenju relevantnih činjenica a na osnovi slobodne ocjene provedenih dokaza.
19. Po ocijeni ovog suda prvostupanjski je sud provedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.
20. Žalba tuženika svodi se na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na temelju nje utvrđenog činjeničnog supstrata na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja, pri čemu tuženik prigovara ocjeni dokaza prvostupanjskog suda iznoseći svoje tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica, koji prema tvrdnji tuženika, ukazuje na drugačije činjenično stanje od onoga utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje nemaju uporište u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.
21. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 dalje u tekstu: Tarifa) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni a vođenje postupka.
22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu 20. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Miho Mratović, v. r.
