Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1582/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P., OIB: …, iz I., D. V., zastupan po punomoćniku S. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. B., OIB: …, iz Z., zastupan po punomoćnici I. S., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 73P-7457/2021-30 od 12. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 73P-7457/2021-30 od 12. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je, kako slijedi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku E. B. iz Z., OIB: … isplatiti tužitelju S. P. iz I., OIB: …, iznos od 255.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do 31. svibnja 2017. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a kako slijedi:

- na iznos od 51.000,00 kn od 01.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 51.000,00 kn od 01.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 51.000,00 kn od 01.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 51.000,00 kn od 01.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 51.000,00 kn od 01.07.2014.g. pa do isplate. a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju S. P. da naknadi tuženiku E. B. trošak parničnog postupka u iznosu od 40.625,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti, sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu s osnova upotrebe tuđe stvari u svoju korist, odnosno poslovnog prostora, za razdoblje od siječnja 2012. do lipnja 2014. kroz koje vrijeme je, prema tvrdnji tužitelja, tuženik koristio predmetni poslovni prostor bez valjane pravne osnove.

4. Među parničnim strankama nije bilo sporno da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine u spornom razdoblju od siječnja 2012. do lipnja 2014., dok je sporno je li tuženik dužan tužitelju za navedeno razdoblje isplatiti naknadu te visina te naknade.

5. Po provedenom postupku, sud prvog stupnja utvrdio je, dijelom i nesporne činjenice:

- da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik poslovnog prostora i to: poslovnog prostora 17, diletacija 3, prizemlje, ukupne površine 31,06 m2, koja predstavlja posebni dio nekretnine zgrada u Z., sagrađena na kč. br. 5170, upisane u podulošku 53604, zk. ul. 207 k.o. V. N., u knjizi položenih ugovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu,

- da je tuženik uveden u posjed predmetnog poslovnog prostora – u ovršnom postupku toga suda Ovr-468/11, uz prisutnost sudskog ovršitelja, a u kojem postupku je tužitelj sudjelovao kao treća osoba te je pravomoćno odbijen u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na koju je bio upućen,

- da je pred tim sudom vođena posesorna parnica pod poslovnim brojem Pp-123/14 u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tužitelj smetao tuženika u zadnjem, mirnom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, također, da je tužitelj zajedno sa N. D., a koji je dužnik tuženika, sklapao fiktivne ugovore, te da je u lipnju 2014. bespravno oduzeo posjed tuženiku.

6. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio, a primijenivši odredbu članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) odnosno odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO/05) da je tuženik u utuženom razdoblju bio pošteni posjednik nekretnine koja je predmet ovog postupka pa da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 165. stavak 1.ZV-a. Pri tome je sud cijenio da je tuženik uveden u posjed predmetne nekretnine u sudskom postupku, koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-468/11. Dakle, da je isti u svakom slučaju bio pošteni posjednik predmetne nekretnine jer mu je ista predana u sudskom postupku. Bilo kakav drugačiji stav da bi oduzimao legitimitet provođenju sudskog ovršnog postupka, kao i značaj pravomoćnosti sudske odluke odnosno rješenja o ovrsi kojim je u korist tuženika protiv N. D. kao ovršenika određena ovrha, radi predaje nekretnine u posjed. Stoga da bi navedeni stav bio također u protivnosti s načelom vladavine prava propisane člankom 5. Ustava RH.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je smatrao da odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-957/15 od 8. prosinca 2015. kojom je sud odlučio da je ugovor o zajmu ništetan, nema utjecaja na poštenje posjednika, odnosno o njegovom pravu na posjed predmetne nekretnine. Naime, eventualne posljedice ništetnosti ugovora, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, da nisu bile niti dio tužbenog zahtjeva, niti je sud o njima odlučivao. Naime, citiranom odlukom Vrhovnog suda RH da je odlučeno kako je Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva od 8. srpnja 1999. zaključen između tužitelja N. D. kao zajmoprimatelja i tuženika kao zajmodavca, solemniziran 8. srpnja 1999. po javnoj bilježnici A. G. iz Z., pod brojem OU-348/99, ništetan. Ovo slijedom činjenice što je utvrđeno kako su stranke ugovor o zajmu strane valute sklopili 8. srpnja 1999., kada je pozajmljivanje strane valute između fizičkih osoba u RH bilo zabranjeno Zakonom o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i promet zlatom ("Narodne novine" broj 91a/93, 36/98 – dalje: ZODS).

8. U svezi s iznijetim prvostupanjski sud naglašava da je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. vezano uz pitanje primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO-a (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZV-a (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje: ''Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članak 164. stavak 1. i članak 165. stavak 1. ZV- a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članak 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.''

9. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe članka 1120. ZOO-a moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnina ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama članka 164. i članka 165. ZVDSP-a.

10. Gora navedena činjenična utvrđenja te pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća u bitnom i ovaj žalbeni sud.

11. Naime, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto valjano primijenio materijalno pravo, radi čega se žalitelj u cijelosti upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

12. Prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavkom 6. istog članka, propisano je da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika, a isto se tako ravnaju i u pogledu onoga koji je pošteni posjednik činio sa stvari neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

13. Sukladno odredbi članka 18. stavak 3. ZPP-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema stavku 4. istog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

14. U odnosu na žalbeni prigovor odgovoriti je da se tuženikovo pravo na posjed temelji na odluci suda, što ga čini poštenim posjednikom, pa stoga tuženik kao pošteni posjednik nije dužan dati naknadu za to što je upotrebljavao predmetni poslovni prostor. Jedina obveza tuženika kao poštenog posjednika, po stavu ovog žalbenog suda, a nakon primitka odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-957/15 od 8. prosinca 2015. jest predaja predmetnog prostora u posjed tužitelju. No, kako je pravomoćnim rješenjem toga suda Pp-123/14 od 30. prosinca 2015. utvrđeno da je tužitelj tuženiku već oduzeo posjed, tj. smetao posjed, tuženik nema nikakvih obveza prema tužitelju.

15. Radi svega iznesenog neosnovana je žalbena tvrdnja tužitelja kako je posjed nepošten od dana kada je tuženik primio tužbu. Suprotno navedenom, eventualna nesavjesnost posjednika-tuženika bi bila nakon primitka presude Vrhovnog suda RH broj Rev-957/15 od 8. prosinca 2015. Međutim, za navesti je da tuženiku, bez obzira na citiranu odluku revizijskog suda, zajmoprimatelj dužan vratiti, kao posljedicu ništetnosti ugovora o zajmu, iznos novčanih sredstava koji je ugovoren odnosno protuvrijednost tih sredstava. S tim u svezi istaći je da je tuženik upisan kao fiducijalni vlasnik predmetne nekretnine upravo temeljem citiranog ugovora o zajmu.

16. Nadalje, neosnovan je žalbeni prigovor kako sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka, čime je narušeno raspravno načelo te načelo neposrednosti, jer je provođenje ovog dokaza supsidijarne naravi, a koje dokaze će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica odlučuje sud o tome koje će od predloženih dokaza izvesti (članak 220. stavak 2. ZPP-a).

17. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a pri tome sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ista ne proturječi sama sebi i razlozima presude, te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje proturječnosti između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava, te nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka.

U Splitu 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić