P-4299/20.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. K. L., OIB: ..., i 2. M.

V., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik

B. A., odvjetnik iz S., protiv tužene: M.

V.-Š., OIB: ..., koju zastupa

punomoćnica D. J., odvjetnica iz S., radi utvrđenja,

nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja B. A., tužene i punomoćnice tužene D.

J., 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuje se da je ništava vlastoručna oporuka od "10.12.2011." te da ista ne proizvodi nikakav pravni učinak.

2. Dužna je tuženica u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak."

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 15.400,00 kuna/2.043,93 eura .

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 12. prosinca 2014., se navodi kako je u ostavinskom postupku iza smrti majke stranaka pok. V. K. tužena prikazala oporuku.

Kako tužitelji smatraju da je oporuka krivotvorena, a isto tako da ostaviteljica nije bila u stanju istu sačiniti prigovorili su njenoj valjanosti te su rješenjem pod poslovnim brojem O-1217/14. upućeni na parnicu radi utvrđivanja. Vlastoručna oporuka koju je navodno sačinila ostaviteljica 10. prosinca 2011. nije napravljena njenom rukom i bila bi falsifikat. Ostaviteljica nije bila u stanju napisati oporuku, a pogotovo nije bila u stanju shvatiti sadržaj iste. Duševno stanje ostaviteljice je bilo takvo da nije shvaćala svoje postupke te da se s njom nije moglo normalno komunicirati. Stoga, ukoliko je ona oporuku napisala (a što se poriče) ona uopće nije mogla znati što piše i potpisuje. Na temelju navedenog predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi ništava vlastoručna oporuka od 10. prosinca 2011. te da ista ne proizvodi nikakav pravni učinak te se tužena obvezati naknaditi tužiteljima parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 12. kolovoza 2015., tužena je istakla kako su neistiniti navodi tužitelja kako bi predmetna oporuka bila krivotvorena. Ukoliko tužitelji doista ne prepoznaju rukopis vlastite majke to dovoljno govori o razlozima radi kojih je ista oporuka slobodnom voljom i u ozbiljnoj mjeri sačinjena. Ukoliko tužitelji ustraju u prigovoru kako je oporuka krivotvorena predlaže se radi utvrđivanja istovjetnosti rukopisa iz oporuke i rukopisa ostaviteljice od S. G. –

S. b. d.d. S. zatražiti izvornike isprava vlastoručno potpisanih od strane ostaviteljice. Naime, ostaviteljica je imala tekući račun u navedenoj banci te je sve do 2013. kada su je tužitelji protivno njenoj volji smjestili u dom za starije osobe odlazila u poslovnicu navedene banke, podizala gotovinu s računa i potpisivala sve potrebne dokumente. Također je ostaviteljica do pred odlazak u dom samostalno odlazila u kupovinu, frizera i sl., radi čega je imala i pokaznu kartu za vožnju autobusima P. d.o.o. S.. Ostaviteljica nikada nije bolovala, niti bila liječena radi psihičke bolesti ili psihoorganskog sindroma. Razvidno je kako je predmetnu oporuku ostaviteljica sastavila slobodnom voljom, potpuno svjesna njenog značaja i posljedica. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjevi obvezati tužitelje naknaditi tuženoj sve troškove postupka.

3. Presudom ovog suda pod poslovnim brojem P-3433/18. od 30. prosinca 2019. sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tužiteljima naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 8.400,00 kuna.

3.1. Županijski sud u K. je rješenjem pod poslovnim brojem Gž-136/2020-2 od 2. prosinca 2020. ukinuo presudu Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem P-3433/18. od 30. prosinca 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-1217/14., spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem P2-3813/10. (novi broj P-384/16.), spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem IR-144/95., originala oporuke pod poslovnim brojem O-1217/14-8- A, UPP/OS-59/14-8-A, spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem R1- 103/13., dopisa PU, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova broj 511-12-19- 13843/18. od 21. prosinca 2018., saslušanjem tužiteljice pod 1. K. L.,

tužitelja pod 2. M. V., tužene M. V. – Š. u svojstvu

stranaka, svjedoka V. J., S. S., B. R., M. Š., P.

R., pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje S. B. od 19. rujna 2019., dopunskog nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. S. B. od 14. srpnja 2021., pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. T. F. od 13.

prosinca 2021., očitovanja sudskog vještaka T. F. od 7. siječnja 2022.,

očitovanja sudske vještakinje dr. S. B. od 3. svibnja 2022., očitovanja sudskog vještaka dr. T. F. od 3. svibnja 2022., pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. V. N. od 17. lipnja 2022.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Prema odredbi članka 26. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 52/71., 42/78., 53/91., 56/00., 48/03., 163/03. i 35/05. – dalje ZN) propisano je da je oporuka ništava ako oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice ili nije bio u stanju vladati svojom voljom tako da postupa u skladu s tim znanjem.

9. Prema članku 29. stavak 1. ZN-a valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenim zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

10. Čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-1217/14. utvrđeno je da je u istom 29. ožujka 2014. doneseno rješenje o prekidu ostavinskog postupka iza pok. K. V. P. te se istim upućuju M. V.,

Š. V. i K. L. u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja

pokrenuti parnicu protiv M. V.-Š. radi utvrđenja pravne valjanosti

oporuke.

11. Čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem P2-3813/10. (novi broj P-384/16.) utvrđeno je da je u istom 15. siječnja 2018. pod poslovnim brojem P-384/16. donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen 10. veljače 1995. koji je ovjeren kod Općinskog suda u S. 29. ožujka 1995. pod poslovnim brojem IR-144/95. zaključen između tužiteljica V. K. kao primateljice uzdržavanja s jedne

strane i tužene L. K. kao davateljice uzdržavanja te je naloženo tužiteljima

pod 1. Š. V. i 2. M. V. Š. isplatiti tuženoj K. L.

parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kuna, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u O. od 17. svibnja 2018. pod poslovnim brojem Gž-421/18.

12. Čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem IR-144/95. utvrđeno je da je u istom 10. veljače 1995. ovjeren ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između V. K. kao primateljice uzdržavanja i K. L. kao

davateljice uzdržavanja kojim V. K. ostavlja u nasljedstvo s naslova

doživotnog uzdržavanja svojoj kćerki L. K., a koja prihvaća stan u S.,

.... kat u objektu B-703, ukupne površine 25 m2, izgrađen na zk čest. 9970/23 k.o. S., a koji stan je primateljica uzdržavanja kupila na temelju kupoprodajnog ugovora od 7. listopada 1994. od M. B., K. R. i G. S., a za uzvrat davateljica uzdržavanja se obvezuje doživotno uzdržavati svoju majku, čuvati je, paziti, dvoriti i njegovati, osigurati joj svu potrebnu njegu, a nakon njene smrti sprovoditi je i pokopati je kako se to dolikuje. Primateljica uzdržavanja ovlašćuje davateljici uzdržavanja da može svoje pravo zabilježiti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S., a tek poslije njene smrti može zatražiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

13. Čitanjem originala oporuke pod poslovnim brojem O-1217/14-8-A, UPP/OS- 59/14-8-A utvrđeno je da istom K. V. ostavlja svojoj kćerki M.

V. Š. stan u .... u S. na IV. katu, površine 24 m, koji se

sastoji od jedne sobe sa nusprostorijama sa namještajem koji je u njemu, naslijeđene nekretnine na otoku B. u K. J. i selu K., potraživanja, mirovinu, tekući

račun i štednju te sva svoja prava uz molbu da nastavi voditi sve sudske postupke koje je pokrenula za života, a svoju ostalu djecu moli da u cijelosti poštuju oporuku jer se ista temelji na njenim odlukama i željama te misli da je svoju ostalu djecu namirila iz svoje druge imovine za svog života, ali da su se nakon toga prestali brinuti o njoj i napustili je te ju ne uzdržavaju, niti joj pomažu na bilo koji način. Sastavljena 10. prosinca 2011.

14. Čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem R1-103/13. utvrđeno je da je u istom 19. ožujka 2014. doneseno rješenje s kojim se predloženica K. V. pok. Š., rođ. P. zbog demencije u potpunosti lišava poslovne

sposobnosti.

15. Iz iskaza tužiteljice pod 1. K. L. proizlazi kako je njena majka preminula 2014. u dobi od 90 godina. 2007. doživjela je moždani udar koji je ostavio posljedice i fizičke i psihičke. Oduzet joj je bio dio tijela, izgubila je vid, odnosno oko te je nakon tog moždanog udara postala neubrojiva. Naime, postala je dementna, agresivna, ne bi znala koji je dan, po noći bi sjedila na skalama, zamišljala da dolaze avioni, da pucaju iz plafona, da će je se oteti, šetala bi s kajinom na glavi da je ne pogodi metak. Sve navedeno prvenstveno prepisuje moždanom udaru, ali naglašava i to da je imala dosta težak život, da je izgubila 2 djece, muža. Prije moždanog udara normalno se ponašala. Majka je živjela u neposrednoj blizini tako da su se vidjele s prozora. Nakon što je doživjela moždani udar ona i brat te njihova djeca su majku obilazili i svakodnevno je pomagali. Tužena 40 godina nije kontaktirala sa svojom majkom. Sporna oporuka sastavljena je isključivo pod pritiscima. Tvrdi da majka nije napisala spornu oporuku, da je imitiran njen rukopis. Tužena i njen suprug su je znali odvesti u banku da im se izda punomoć kako bi mogli podizati novac. Sa sestrom nije u dobrim odnosima od kada su krenuli sudski sporovi, a prije toga bi se znali vidjeti na način da bi se sreli u gradu i popričali. Ne sjeća se je li tih prigoda pitala za majku. Majka je bila tužna i žalosna što je tužena ne posjećuje, a kasnije više nije bila svjesna. Majčino psihičko stanje od moždanog udara do pred smrt se pogoršavalo. Za predmetnu oporuku saznala je nakon smrti majke kod javnog bilježnika. Sva komunikacija daljnja sa sestrom bila je na sudu. Godinu dana pred smrt majku su smjestili u dom L. F., a s obzirom da je bilo opasno da ostane u stanu da ne bi nešto napravila. Ona i brat su plaćali dom. 2007. su majku vodili u doktora, čak su je vodili i u psihijatrice. Misli kako su majku ona i njen suprug 2011. vodili da uzmu punomoć, od kada je došlo do sporova. Majka je uzimala lijekove za njeno psihičko stanje, a to je počela uzimati 2007. Od 2007. pa do majčinog odlaska u dom se brinuli za nju bez ikakvog prekida. Sve dok tužena i njen suprug nisu promijenili bravu stana gdje je živjela majka i to 2011. Nakon što je brava promijenjena njena kćer i zet su se brinuli o majci, a nju je bilo strah s obzirom da joj se prijetilo. Majka bi otvorila vrata. Nakon što je brava promijenjena kćer i zet su odlazili kod majke u večernjim satima jer se ne bi htjeli sresti sa tuženom i njenim suprugom, a sve s obzirom na to jer je majka u večernjim satima bila sama.

16. Tužitelj pod 2. M. V. se djelomično složio sa iskazom svoje

sestre, tužiteljice pod 1. Njegova sestra ili se nije dobro izjasnila ili se ne sjeća koji je razlog neslaganja sa tuženom i njenog neposjećivanje majke, a prije toga i oca. Odnosi između cijele obitelji su bili normalni sve do svadbe brata Š. negdje 1973. ili 1974. Naime, tužena iz čista mira nije došla na njegovu svadbu iako je prethodno uredno dovodila kćer na čuvanje, a što je napravila i u ponedjeljak nakon svadbe, nakon čega je pok. brat J. potjerao sestru, odnosno tuženu iz kuće. Postojali su i nakon toga pokušaji pomirdbe. Brat J. je umro 1976. Nakon smrti brata, otac i majka su ostavili stan u B. S. bratu Š., a nakon čega je tužena prekinula

svu daljnju komunikaciju sa svima njima. Nije došla niti na sprovod brata koji je kasnije poginuo, a niti na sprovod oca, iako je otac tražio da je vidi i da se pomire. Nije došla niti na sprovod majke. Majka nije bila zdrava dugi niz godina. Živjela je sama. Tako npr. je tvrdila da joj susjeda truje vodu, da joj baca razne bube, nosila je kajin tvrdeći da se puca kroz plafon i pokazujući rupe koje naravno nigdje nisu bile. Moždani udar koji se desio 2007. je dodatno pogoršao stanje. Nakon moždanog je na momente znala biti normalna, a na momente skroz luda. Majka je imala težak život, godinama je bila po sudu sa svojim bratom. On, sestra i brat Š. su vodili računa o majci. Svaki put je uredno ušao u stan majke. Jedan put je zatekao tuženu, a s obzirom da se godinama nisu vidjeli nisu imali o čemu razgovarati. S obzirom na sve jasno je da je do oporuke došlo na prevaru te nema šanse da bi majka isto napravila. Više puta ga je tjerala da ode u odvjetnika da na njega prepiše predmetnu zemlju. Zadnju godinu života smjestili su je u dom, iako je za tim bilo potrebe i ranije, ali majka se istom protivila. Pila je dosta tableta, a koje točno nije se mogao izjasniti. Nakon što je brat P. poginuo o istom su obavijestili tuženu, a sprovod je platio suprug tužene, novac je vraćen naknadno i to nakon nekoliko dana. Prethodno ih se pitalo je li žele da se troškovi sprovoda podijele na tri dijela s čime se nisu složili te su zet B. i brat Š. vratili novac koji je prethodno potrošen za troškove pogreba.

Majka je bila psihički zdrava kada je sa sestrom K. sklopila ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Sestra M. se nije brinula za majku, ali ju je osobno jedan put zatekao u stanu. Majka nikada nije spominjala da je dolazila sestra M.. Majka se posvađala sa zetom jer ju je prestao voditi na more što je prethodno uredno radio zbog čega je bila jako bijesna. Sestra K. je bila prebliska s majkom. Majka je bila jako bijesna i na zeta i na kćer, da ih nije uspio smiriti te da nakon toga majka doslovno ne bi htjela otvoriti vrata K., a kada bi otvorila napala bi K.. Nedugo nakon toga su se pomirile.

17. Tužena M. V. – Š. je navela kako se ne slaže sa iskazima

tužitelja te da su isti u cijelosti lažni. Tako npr. nije istina da je vodila kćer na čuvanje u B. S. s obzirom da njena kćer tada nije ni bila rođena, a rodila ju je dok je živjela na adresi R. M. te ju je vodila na čuvanje majci i ocu i sve to do vrtića. Točno je da je majka ostavila stan bratu Š., ali na to nije imala nikakvih primjedbi niti je imala išta protiv. Pogreb brata P. i J. je ona platila, a nikakav novac joj nije vraćen. Na pogrebu je bila. Sa majkom nikada nije imala poremećen odnos, uredno su kontaktirale. Majka je bila vitalna žena, redovito je odlazila frizeru, imala je pokaznu kartu tako da je odlazila u grad, kupovala je svakodnevne potrepštine, sama ja podizala mirovinu. Dakle, nije točno da joj je ona dizala. Nije točno niti to da je majka imala moždani udar. Redovno bi uzimala dnevnu štampu. Živjela je sama jer nije bilo potrebe da se netko brine za nju. Uredno ju je posjećivala te nije bilo potrebe da joj puno pomaže s obzirom da je sama prala i kuhala. Neslaganja sa bratom i sestrom, tužiteljima počeli su kada je brat doveo buduću suprugu sa djetetom da živi s njima u stanu u R. M. što sestri

K. nije odgovaralo te je nagovarala majku da ih ne primi. Sestra nije niti bila na bratovom vjenčanju, a ona nije bila pozvana. Osobno je majci rekla da se ne miješa u njihove odnose, dakle u odnose brata i njegove buduće supruge, međutim majka je izbacila brata iz stana na nagovor sestre te je u stan ušla njena kćer i zet i dijete. Nakon toga brat se napio te je u pijanom stanju provalio u stan, izbacio ih vani te je uselio u stan. U međuvremenu su se pomirili radi materijalne koristi. Sestra je nakon svega toga pokušala organizirati da se sastanu svi zajedno, dakle braća i sestre kako bi pokušali izgladiti nesporazume. Međutim brat M. se napio, potukao se s bratom Š. te su se na kraju našli u Š. stanu s tim da M. nije bio

prisutan. Pokušali su je nagovoriti da izbace M. iz R. M. i prodaju

stan s čime se nije složila. O istome je obavijestila brata koji joj je kazao da zna da mu to spremaju. U međuvremenu se stan prodao, a M. je sebi kupio drugi, a majci stan od 24 m2. Radi se o stanu u kojem je majka kasnije živjela i u kojem ju je uredno posjećivala. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju stan od 24 m2 pripao je sestri. Majka je imala brata M. koji je bio jako dobro financijski situiran te je sestra postala njegova skrbnica što je sve riješeno preko CZSS-a. Do toga je došlo zbog toga što je sestra govorila majci kako će se ona brinuti za brata u tim godinama. Nakon smrti ujaka M. sestra je sve uzela sebi što je majku dodatno naljutilo. Prethodno je sestra dobila dio i od none i to 1/6 dijela kojoj je oporukom ostavila nona, a 1/6 dijela majci. Majka je bila nakon svega ogorčena, htjela je raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je prethodno sklopila sa sestrom iako ju je od istoga odgovarala, majka je ustrajala. U isto vrijeme majka je odlučila isključivo svojom voljom sastaviti predmetnu oporuku jer je govorila: "Tebi nisam ništa dala, a neće ti ni oni dat.". Majka je odvedena u dom na prevaru, odnosno odveli su je ovdje tužitelji. Za isto je saznala od susjeda kada ju je jedne prigode došla posjetiti u stan i zatekla promijenjenu bravu te joj je susjeda rekla da su je odveli u dom. Kontaktirala je dom po dom i tako došla do doma u P. gdje je bila majka smještena. Kada ju je vidjela bila je uplakana, govorila je da se želi vratiti kući, nije sa sobom imala nikakve osobne stvari. Koliko zna nitko je nije posjećivao, isto joj je majka kazala. Za smrt majke saznala je iz S. D., to znači da je nitko nije obavijestio. Majku nije smjela vratiti jer joj nije bila skrbnica, ali joj je ostavila novac da može nešto naručiti mimo hrane koju je dobivala. Majka je oporuku napisala i potpisala svojom rukom. U posjedu je pisma kojeg je majka sastavila najvjerojatnije prije nego što je otišla u dom u kojem izričito traži da joj tužitelji ne dolaze na groblje. Na ostavinskoj raspravi tužitelji nisu htjeli niti čuti za pismo tvrdeći da je to napisala "Stara luda". Majka je bila psihički zdrava, nije pila nikakve lijekove, a što je bilo kada je otišla u dom ne može kazati. Majka je bila normalna od kada je počela teći parnica za poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju pa do smrti. Istog momenta kada je majka zatražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju s druge strane ovdje tužiteljica je podnijela podnesak s kojom se traži procjena majčine poslovne sposobnosti. Majka je naprasno odvedena iz svog doma, kada je došla u dom bila depresivna jer ju je sve navedeno pogodilo, bila je pod tabletama te ovisi u kojem je trenutku došao liječnik radi procjene, odnosno što je u tom trenutku popila od tableta. Ističe i to da su joj žene u domu rekle da joj se daju tablete da bi se smirila. Nije joj poznato da bi majci bila oduzeta poslovna sposobnost prije nego što je otišla u dom. Brat M. je pomorac te bi svratio do majke, majka ga je zvala i bili su u kontaktu, za razliku od brata, sestra nije dolazila jer je majka 2007. nakon smrti svog brata M. prekinula sve odnose sa svojom kćeri, a sve zbog razloga koje je iznijela.

18. Iz iskaza svjedokinje V. J. proizlazi kako je pok. K. V. poznavala sigurno 20-25 godina, od kada je doselila u S.. Pok. K. je bila vitalna osoba, sve je sama radila, odlazila frizeru, pedikeru, u banku i slično. Viđale su se najmanje 1 put mjesečno s obzirom da je skupljala vodu u zgradi, ali to je uglavnom bilo i češće. Znala je i otići kod nje, a često bi se i srele pa bi joj pomogla spizu odnijeti do njenog stana. Niti jednom u opisanom vremenskom razdoblju nije primijetila promjenu u psihičkom stanju pok. K.. Viđala je njenu kćer K., od kćerke zeta i unuku. Kada je K. prestala dolaziti upoznala je tuženu, kada je ona počela dolaziti kod svoje majke. Pok. K. joj je ispričala da je došla u konflikt sa svojom kćerkom K. zbog novca njenog brata koji je došao živjeti iz Š. u

R. te je od tada K. prestala dolaziti. Koji su točni detalji, odnosno što se točno desilo nije joj poznato, ali od tada nije dolazila. Osobno se iznenadila kada je od drugih susjeda čula da je K. odvedena u dom. Pok. K. je pričala o svojoj djeci, pa tako i tuženoj, sinovima koji su poginuli. Pok. K. nije spominjala da nije razgovarala, odnosno da je bila u lošim odnosima sa tuženom. Koliko joj je poznato pok. K. nije imala moždani udar. Zdravstveno stanje pok. K. u razdoblju od kada K. nije dolazila pa do smrti pok. K. se nije promijenilo.

19. Svjedokinja S. S. je navela kako joj je pok. K. V. bila

tetka, koja joj je bila kao druga majka. Međutim, u jednom periodu su se udaljili iz određenih obiteljskih razloga. Do 1997. su bili u redovnom kontaktu. 2012. tužena joj je ostavila poruku na sekretarici da je tetka želi vidjeti, otišla je kod tetke, zatekla je tuženu i njenog supruga. Tetka je bila sasvim u redu, pitala je za djecu, supruga, za braću. Ostala je nekih sat, sat i pol vremena. Zapamtila je rečenicu koju joj je tada rekla: "Da mi nema M. mene bi crvi pojeli". Rekla je tada da je slomila ruku, da joj nitko nije dolazio osim tužene. Nakon toga je više je nije vidjela. Nakon 2012. je kontaktirala sa tuženom, ista se nije žalila na ništa vezano za majku.

20. Svjedokinja M. Š. je navela kako je pok. K. njena pok. baka koja je bila odličnog fizičkog zdravlja, a sva ostala stanja bila su u skladu sa njenim godinama. Znala bi zaboraviti neke stvari koje su se odnosile na vremensko, ali je fantastično funkcionirala. Primjerice zaboravila bi hoću li doći u 4 sata ili 4,30 sati. Od 2007. do 2013. je intenzivno kontaktirala sa bakom. Sa majkom je baka bila u dobrim odnosima, koliko joj je poznato nisu imale velike svađe, osim eventualno svakodnevnih stvari. Sa tetkom je bila u još boljim odnosima do 2007. kada su se posvađale, vezano za bakin novac. Tetka, tužiteljica, je odvela baku u dom, o istom nisu obaviješteni, susjeda im je rekla da je baka odvedena u dom te su doslovno zvali jedan po jedan dom da bi saznali gdje se baka nalazi. U domu je bila druga osoba. Bila je jako depresivna, usporena, u sred dana je bila u pidžami što je bilo nespojivo s njom jer je uredno odlazila u pedikera, frizera i slično, tražila je da je odvedu kući.

21. Iz iskaza svjedoka B. R. proizlazi kako je negdje 2010. u njegov ured pristupila je pok. K. V., a nju je u ured dovela nećakinja M. koju je poznavao jer je radila u jednoj firmi koju je u tom trenutku zastupao. Gospođa mu je donijela nekoliko predmeta koje je preuzela od odvjetnika P. R. koji je rješavao njene imovinskopravne odnose, koliko se sjeća na B. i na sudu u O..

Nakon nekog vremena gospođa je došla opet s M. i kazala da je sa jednom od svojih kćeri zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali da joj se kćer ne javlja već više od godinu – dvije dana i da joj ne pomaže, niti da joj održava kuću, radi čega je pokrenut postupak radi poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Istovremeno je gospođa izjavila da želi sačiniti oporuku pa je u skladu sa njenim traženjem i sačinjena oporuka prema njenim željama. Nakon što je započela navedena parnica gospođa K. je dolazila u njegov ured u nekoliko navrata, ali kod jednog od posljednjih dolazaka u ured, misli da je to bilo negdje 2013., primijetio je da gospođa započinje nevezane priče i da svoje priče ponavlja, što je ukazivalo na moguće psihičke probleme. Kako je tekla navedena parnica, tako je u toj parnici gospođa saslušana na jednom ročištu, kada je tu istu pojavu primijetila i sutkinja. S obzirom da je parnica pokrenuta po njenim željama da bi zaštitio njene interese, gospođi nije otkazivao punomoć, a njenoj nećakinji je savjetovao da pokrene postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. U tom predmetu postupak je u tom trenutku prekinut, nakon čega više s gospođom K. nije imao nikakav kontakt. Do 2013. u njegovim osobnim kontaktima sa pok. K. V. ista je bila pribrana, djelovala je psihički zdravo i normalno je komunicirala.

22. Iz iskaza svjedoka P. R. proizlazi kako je zastupao pok. V.

K. i njenu kćerku L. K. te njenog sina dugi niz godina. Po završetku više parnica koje je vodio u njihovo ime protiv sada pok. brata od pok. V. K. jednom prilikom je u njegov ured pristupila gospođa V. K. sa svojom kćerkom V. M., a koju kćerku do tada nije bio upoznao. Naime, sada

pok. V. K. je prije dolaska u njegov ured dugi niz godina bila u vrlo lošim odnosima sa navedenom kćerkom V. M.. Po dolasku u ured glavnu

riječ je vodila gospođa V. M., dakle kćerka pok. V. K., dok je

sada pok. V. K. tom prilikom bila vrlo tiha, a što ga je vrlo iznenadilo iz razloga što ju je poznavao kao osobu kojoj se nije moglo stati na kraj njenim govorom. Gospođa V. M., njena kćerka je tom prilikom od njega tražila

da poništi ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji je sada pok. V. K. bila sklopila s svojom kćerkom L. K., a koji ugovor je osobno sklopio. Ovo sve pamti vrlo dobro jer je gospođa V. M. bila vrlo uporna pa čak i neugodna prema njemu te je u tom trenutku u njegovom uredu bila vrlo napeta situacija. Ujedno se od njega tražilo da uz poništenje ovog ugovora sklopi i oporuku, a koju bi osobno napisala gospođa V. K.. Objasnio im je da nije spreman

iz etičkih razloga raskidati ugovor o doživotnom uzdržavanju, niti takav postupak protiv L. K. može voditi iz razloga što je vrlo dobro poznaje, kao i sada pok. njenu majku te da tek po okončanju tog postupka one mogu eventualno sačiniti oporuku. Teško mu je bilo objasniti da taj postupak ne može voditi te ih je uputio da u S. ima mnogo odvjetnika kojima se mogu obratiti. Ovaj događaj je dobro zapamtio zbog 2 razloga što je u njegovom uredu bilo povišenih i tonova i vrlo napeta situacija te isto tako ga je iznenadilo da sada pok. V. K. tom prilikom nije prozborila skoro ni jednu riječ, a što za nju nije bilo uobičajeno, već naprotiv. Nakon odlaska navedenih iz ureda obratio se telefonskim putem gospođi L. K. i obavijestio je o sastanku te joj ujedno rekao da je pok. njenu majku i njenu sestru odbio zastupati. L. K. je tada od njega tražila sastanak jer je htjela da je on zastupa u eventualnom tom postupku, a što je naravno iz etičkih razloga i odbio. Na poseban upit uredujuće sutkinje svjedoku je li se može očitovati je li u ovom trenutku prisutna tužena u sudnici kćerka o kojoj je govorio u svom iskazu, svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti (konstatira se da je tužena skinula masku kako bi je svjedok pogledao). Kada je rekao da se od njega tražilo poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju pojasnio je kako mu je jako dobro poznato na koji se način isti poništava, odnosno suglasnošću stranaka ili sudskim putem te je u navedenom pravcu kazao prisutnima u njegovom uredu da ih ne može zastupati. Pok. K.

V. je pitao vezano za navedeno poništenje te se pok. K. složila s poništenjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali bez navođenja bilo kakvog razloga. Pitao ju je zašto je suglasna sa traženjem poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali je prošlo dosta vremena pa se nije mogao sjetiti svih detalja pa tako ni odgovora pok. K.. Međutim naglašava da taj dan pok. K. nije bila ona ista od prije, da je vrlo malo govorila, a zašto može samo pretpostavljati. Nakon ovog događaja nije bilo kakvih kontakata bilo sa pok. K. bilo sa jednom ili drugom kćerkom, kao ni sa sinom pok. K.. Kada je gospođa M. pristupila u njegov ured sa svojom majkom sve parnica u kojoj je zastupao M., K. ili M.

V. su tada bile završile, a koliko prije toga nije se mogao izjasniti. Kada je dobio poziv od suda osobno je nazvao K. L. i pitao je o čemu s radi, K. L. mu je rekla da se radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju i oporuci, odgovorio je da zna što se tiče ugovora o doživotnom uzdržavanju jer ga je osobno pisao, a što se tiče same oporuke kada je napisana, kako je napisana, tko ju je pisao to ne zna. To je bio čitavi razgovor. Prije nego što je dobio poziv od suda K. L. je sreo na misi, ali nisu pričali o ničemu vezano za predmetni postupak. Iz razgovora s pok. K. V., K. L. i s dva sina od pok. K.

V. mu je poznato da je pok. K. V. bila u jako lošim odnosima sa tuženom.

23. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje S. B. od 19. rujna 2019. proizlazi kako je isti nalaz izrađen na temelju uvida u sudski spis i medicinsku dokumentaciju iz sudskog spisa, uvidom u originalni osobni zdravstveni karton s nadnevcima od 1970. do 20. kolovoza 2005. te računalni ispis osobnog zdravstvenog kartona od 22. travnja 2009. do 26. travnja 2013. sada pok. K. V. te iz svega navedenog proizlazi:

U vrijeme pisanja vlastoručno napisane oporuke 10. prosinca 2011. sada pok. K. V. je bila u dobi od 87 godina. U predmetnom spisu, medicinskoj dokumentaciji kao i u zdravstvenom kartonu koji prileže spisu postoje medicinski podaci da je pok. K. V. od strane liječnika opće medicine dijagnosticiran Psychoneurosis (blaži neurotski poremećaj) od 14. prosinca 1985. pa povremeno nadalje zbog čega je povremeno dobivala lijekove za smirivanje napetosti (Lexaurin, Apaurin, Praxiten), lijekove za spavanje (Mogadon), antidepresiv (Miansan), Apaurin 2 mg je višekratno bio propisivan. Nikada nije bila upućena psihijatru.

4. svibnja 2010. se navodi: loše se osjeća, Psihostatus: napeta, anksiozna, tjeskobna u sadržaju dominiraju obiteljski problemi.

Od 4. svibnja 2010. su upisivane dijagnoze F 41.1 (opći anksiozni poremećaj), F 40 (fobični-anksiozni poremećaj), propisivani su lijekovi za smirivanje napetosti Apaurin u najmanjoj dozi (2 mg).

31. kolovoza 2010. je prvi put upisana šifra (bez pobližeg opisivanja psihičkog statusa) F 06 – ostali duševni poremećaji izazvani oštećenjem i disfunkcijom mozga (sukladno MKB-X) revizija. Nije upućivana psihijatru na pregled. O. toga je upisan lijek Leponex a 25 mg navečer (to je lijek antipsihotik – lijek za liječenje težih duševnih poremećaja). Kada je lijek izdat napisano je (pacijent suglasan). Taj lijek je propisan samo jedanput.

Potom je 11. rujna 2010. ponovno upisana šifra F 06 (navedeno je u kartonu da je pacijentica subjektivno bolje – a što znači da je doktorica vidjela i razgovarala s pacijenticom).

Ta šifra se više ne pojavljuje u zdravstvenom kartonu sve do 25. svibnja 2012. i kasnije, kao i u nalazima psihijatara (ali to nije vrijeme ovog spora).

Sada pok. K. V. je imala tjelesne smetnje, bolove u leđima,

povišeni krvni tlak, povišeni očni tlak zbog kojeg je bila liječena na Klinici ... od 18. svibnja 2007. do 29. svibnja 2007. U računalnom ispisu osobnog zdravstvenog kartona je navedeno da je 23. prosinca 2010. upućena traumatologu te citira: "HKP (Hitni kirurški prijem) – Contusio omeri sin. (Nagnječenje lijevog ramenog obruča) Fractura radii loco typico lat. sin (prijelom palčane kosti lijeve ruke na tipičnom mjestu).

Odnosi u obitelji su poremećeni što se vidi iz izjava samih stranaka u postupku.

10. prosinca 2011. je pok. K. V. sačinila vlastoručnu oporuku kojom ista pri punoj svijesti i razumu slobodno i neprisiljeno ostavlja pokretnu i nepokretnu imovinu kao i sva svoja potraživanja na način kako je napisala u vlastoručnoj oporuci svojoj kćerki, tuženoj M. V. – Š.. Istovremeno u predmetnoj oporuci navodi da moli ostalu djecu da u cijelosti poštuju ovu oporuku koju ona piše, sa definiranim sudom o razlozima svog postupanja te djelovanja na temelju tog suda, navodeći razloge zbog čega tako postupa, a koji su u skladu sa njenim realnim stavovima i motivima.

Nalaz psihijatra dr. J. Š. od 8. ožujka 2013. i dr. N. S. od

23. rujna 2013. kao i sudsko psihijatrijsko vještačenje pok. K. V. od strane neuropsihijatra dr. N. S. od 29. siječnja 2014. ne elaborira jer to nije vrijeme ovog spora.

Mišljenja je da sada pok. K. V. za vrijeme vlastoručnog pisanja predmetne oporuke nije pokazivala znakove psihičkog poremećaja koji bi doveo u pitanje njenu sposobnost rasuđivanja. Dakle, nema naznaka da je pok. K.

V. sačinila ugovor pod utjecajem psihopatoloških fenomena, nego ga je sačinila u skladu sa svojim realnim stavovima prema osobama koje ju okružuju. Propisivani lijekovi od strane liječnika opće medicine nisu imali utjecaja na rasuđivanje pok. K. V. u vrijeme sačinjenja predmetne oporuke.

Uzimajući u obzir sve navedeno vještakinja nije našla podatke koji bi dovodili u pitanje sposobnost sada pok. K. V. za rasuđivanje tempore acta.

Shodno tome mišljenja je da je pok. K. V. tempore acta bila sposobna da shvati stvarno i pravo značenje svojih postupaka i vezano s tim sačiniti oporuku.

Informacije sadržane u raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji upućuju da sada pok. K. V. u trenutku sastavljanja oporuke 10. prosinca 2011. nije bolovala od neke duševne bolesti ili poremećaja koji su mogli utjecati za redukciju na planu mogućnosti shvaćanja, odnosno rasuđivanja. Smatra da nema dovoljno psihopatologijskih dokaza da ona ne bi "bila sposobna za razumno i normalno rasuđivanje", odnosno da ne bi mogla "u trenutku sastavljanja ovog pismena shvatiti značaj sklapanja predmetnog pismena i njegovog sadržaja".

Do sada raspoloživi podaci daju dovoljno osnova da se može zaključiti da je pok. K. V. tempore acta bila sposobna shvatiti značenje i učinke

predmetne oporuke.

23.1. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. S. B. od 14.

srpnja 2021. proizlazi kako je pogledala spis oduzimanja poslovne sposobnosti. U spisu je našla da je sutkinja Općinskog suda u S., a tijekom rasprave uočila određene psihičke promjene kod sada pok. ostaviteljice te je sa strane suda pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti, a za vještaka je imenovan psihijatar, stalni sudski vještak dr. N. S.. Vještakinja je imala u vidu to medicinsko vještačenje koje je brižljivo čitala i proučila. Sada pok. ostaviteljica je pisanu oporuku napisala 10. prosinca 2011., a dr. S. je vještačio 3 godine kasnije, 2014. Na temelju proučavanja vještaku dostupne medicinske dokumentacije iz sudskog spisa, a o čemu se detaljno izjasnila u svom pisanom nalazu i mišljenju da u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji ne nalazi da je sada pok. ostaviteljica u trenutku sastavljanja oporuke 10. prosinca 2011. bolovala od neke duševne bolesti ili poremećaja koji su mogli utjecati za redukciju na planu mogućnosti shvaćanja, odnosno rasuđivanja. Naime, iz zdravstvenog kartona nigdje ne nalazi podataka da bi ista bila u tretmanu psihijatra ili da je preboljela bilo kakav moždani izljev, jer to bi bilo sigurno zapisano u osobnom zdravstvenom kartonu sada pok. ostaviteljice. Isto tako je za pretpostaviti da bi kvalificirani medicinar, a ovdje misli na obiteljsku doktoricu zapazila izrazitije psihičke promjene svoje pacijentice, odnosno sada pok. ostaviteljice te bi konzultirala psihijatra i to zabilježila. Dr. opće medicine je u zdravstvenom kartonu upisala šifru, ali bez pobližeg objašnjenja psihičkog statusa sada pok. ostaviteljice, šifru sukladno međunarodnoj klasifikaciji bolesti X. revizija F.06 da bi šifra bila ispravna iza brojeva dođe točka i onda jedna znamenka koja točno opisuje kakav je to duševni poremećaj, a koji doktorica opće prakse je samoinicijativno upisala. Očito da ni tada nije smatrala da je nužno i potrebno pacijenticu, sada pok. ostaviteljicu uputiti na dodatne konzultacije sa specijalistima psihijatrima koji su školovani i educirani za točno dijagnosticiranje i postavljanje dijagnoza. Također navodi da je doktorica upisala lijek Leponex, to je lijek koji spada u grupu antipsihotika, lijek za liječenje težih duševnih poremećaja, ali u vrlo maloj dozi. Međutim, doktor opće prakse ne može napisati taj lijek bez konzultacije sa spec. psihijatrima te isto tako je lijek samo u jednom navratu napisan i nikada više. Činjenicu da je 3 mjeseca prije nego je napisana oporuka, sudac koji vodi parnicu vidi da stranka govori nesuvislo, da je se ne može preslušati, tumači na način da je to samo mišljenje suca, a da je za ispravan zaključak nužna bila opservacija i pregled psihijatra. Zaključno, u cijelosti ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju.

24. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. T. F. od 13.

prosinca 2021. proizlazi kako sposobnost oporučnog raspolaganja ovisi o nizu činitelja od kojih najveću vrijednost imaju hijerarhijski

- utvrđivanje sposobnosti u trenutku samog čina od strane profesionalaca psihijatra ili psihologa koji mogu uočiti i najfinije i najsitnije početne promjene psihičkog stanja

- rasuđivanje o sposobnosti u trenutku samog čina od strane nezainteresiranih neprofesionalaca nemedicinske struke koji mogu uočiti već uznapredovale promjene koje osoba ili ne može ili ne želi kontrolirati

- rasuđivanje o sposobnosti u trenutku samog čina od strane zainteresiranih neprofesionalaca nemedicinske struke (oni su tek na trećem mjestu kako zbog izostanka specifičnih znanja tako i moguće subjektivnih doživljaja i procjena uslijed emocionalne involviranosti u zbivanja

Kako je u predmetnom slučaju oporučiteljica preminula isto je potencijalno moguće ovisno o stanju spisa, odnosno podataka koji bi bili relevantni za utvrđivanje psihičkog stanja oporučitelja tijekom samog čina, vremenski što bliže samom činu te naposljetku i cjelokupnom psihičkom funkcioniranju i zdravstvenom stanju i kroz dulji period.

Predmetno mišljenje se temelji na uvidu u spis i medicinsku dokumentaciju Iz spisa proizlazi kako je predmetna oporuka bila sastavljena 10. prosinca 2011. Tužba je predana 12. prosinca 2014., a po uputi strankama na parnicu radi utvrđivanja Rješenjem pod poslovnim brojem O-1217/14. od 14. studenog 2014. U naravi riječ je o ostavinskom postupku iza pok. K. V. P., odnosu o

rješenju o prekidu istog do pravomoćnosti okončanja spora. Spor je privremeno prekinut 12. siječnja 2016. zbog predmeta pod poslovnim brojem P2-3813/10. u kojem se odlučivalo o prethodnom pitanju za odlučivanje u ovom predmetu. Riječ je o predmetu gdje tužiteljica (sada pokojna) K. V. traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane tužene K. L. (tužiteljice u ovom postupku). Ugovor je sklopljen 10. veljače 1995., a tužba sa prijedlogom za prekid istoga podignuta 23. srpnja 2010., dakle vremenski nešto prije sastavljanja oporuke. Relevantno iz tog spisa da se u odgovoru na tužbu tužena javlja pitanje poslovne sposobnosti tužiteljice (list 2 Spis P-3813/10.) i to u vremenskom okviru vrlo bliskom vremenu sastavljanja osporavane oporuke. Na listu 7/5 spisa pod poslovnim brojem P-3813/10. 12. rujna 2011. „na poseban upit suda, tužiteljica odgovara nepovezano, odnosno ista priča najviše o svom životu s pok. mužem J. i odgoju svoje djece i 9 unuka. Na pitanje o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, ista smatra da je imala namjeru sklopiti ga s obje kćerke, tuženicom i M., ne može se sjetiti prezimena iste, da je bilo sve dogovoreno, ali ju je tužena prevarila i da joj ista nikada nije ni na koji način odmagala, već suprotno, da je ona njoj financijski pomagala, Tvrdi da sama kuha i pere, da je tražila od tužene da je tušira, budući joj je to nezgodno samoj napraviti jer je kada visoka, ali da tužena to nikad nije napravila jer nikad nije imala vremena za nju, što znaju svi susjedi. Stan u kojem živim moja je kćerka već obećala prodati. Stranka i dalje nepovezano priča u vezi s predmetom spora.“ Nadalje list 22/14 spisa pod poslovnim brojem P-3813/10. 3. prosinca 2012. kazuje: „V. K.. rođ. 1924.g., pok. Š., tužena kći, upitna izjavljuje:

Ostvarujem mirovinu od 2.200,00 kuna s kojom mirovinom uzdržavam samo sebe, međutim ista mi je jedva dovoljna zbog velikih računa. Od nekretnina posjedujem ovaj stan u kojem živim međutim isti je jedna šupa, odnosno ja spavam na balkonu koji je poplavljen. U stanu nemam sobu, stan je mali 14-15 m2, odnosno ima jednu prostoriju u kojoj kuham, tu i ležim na jednom malome dvosjedu, a balkon mi predstavlja sobu. Navodim kako u stanu živim kao zadnja sirotinja, pozovite bilo koga da vidi, to je ona napravila od mene, ona me tu dovela ja tu šupu nisam nikad ni vidjela. Na upit suda tko se sada brine o meni navodim da se nitko ne brine o meni, da se brinem sama o sebi, 5 godina nitko od djece mi nije došao, a oni mi govore da sam luda i da pitam ljude po ulici da li znaju gdje ja živim, neka kažu moji susjedi u R. M. kakva sam ja.“ Ova izjava je također u koliziji sa stvarnim stanjem jer bez obzira kojoj strani u postupku Sud pokloni vjeru pokojna K. V. ni

u jednom trenutku nije bila bez skrbi obitelji, a osobito ne u periodu od pet godina te ne bi stalo ni da joj u tom periodu nitko nije dolazio od obitelji.

Na temelju citiranog, odnosno procjeni ponašanja koje je i neutralnim laicima (sudac) bilo upadno da bi moglo biti povezano s neadekvatnom poslovnom sposobnosti sada pokojne K. sudac 30. siječnja 2013. donosi rješenje o prekidu postupka do provođenja lišenja poslovne sposobnosti pokojne K.. U obrazloženju se navodi: „Saslušavajući tužiteljicu u svojstvu parnične stranke na ročištu za glavnu raspravu održanu dana 12. rujna 2011. kao i dana 03. prosinca 2012. kada je ista davala izjavu o imovnom stanju, ovaj sud je posumnjao da je ista sposobna sama se brinuti o svojim pravima i interesima te da joj je potrebno postaviti skrbnika.“

List 27 spisa pod poslovnim brojem P-3813/10. sadrži rješenje Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem R1-103/13. od 19. ožujka 2014. o potpunom lišavanju poslovne sposobnosti sada pokojne K. V., a na temelju mišljenjua vještaka psihijatra dr. N. S. od 29. siječnja 2014. „U svom nalazu i mišljenju od 29. siječnja 2014.g. sudski vještak neuropsihijatar dr. N. S. je naveo kako je pregled predloženice obavio u Domu za starije i nemoćne osobe „L. F.“ u .... 15. siječnja 2014.g. Vještak navodi da se

kontakt sa K. lako uspostavlja, a teže produbljuje jer je dezorijentirana u vremenu, prostoru i osobama. Nadalje K. ne zna gdje je ne zna odgovoriti koliko djece ima te kad su rođeni i gdje žive. Vještak navodi da je ista psihomotorno uznemirena te da su prisutne smetnje uznapredovanog psihoorganskog sindroma. Bez pravog je uvida u svoju situaciju i kritičnost prema njoj. Duktus diskontinuiran, a u sadržaju su prisutne značajke senilne demencije, najvjerojatnije areteriosklerotske geneze. Vještak zaključuje da se kod K. V. radi o senilnoj demenciji koja

je najvjerojatnije uzrokovana areteriosklerotskim procesima te je izražena značajna deterioracija viših psihičkih funkcija, a prognoza je slaba. Stoga je vještak predložio da se predloženici poslovna sposobnost u cijelosti oduzme. Na predmetno vještvo posebni skrbnik predloženice nije imao primjedbi, a CZSS se nije očitovao. Cijeneći navode iz medicinske dokumentacije te uzevši u obzir mišljenje i nalaz sudskog vještaka specijalista neuropsihijatra dr. N. S., ovaj sud smatra utvrđenim da predloženica nije u stanju kontinuirano upravljati svojim postupcima i sama se brinuti o svojim pravima i interesima pa ju je zbog toga potrebno u potpunosti lišiti poslovne sposobnosti, a radi zaštite njenih prava i interesa.“

Na temelju promjena koje su bile toliko izražene da su bile već i neutralnom laiku (sucu) uočljive i upadne u smislu poremećene poslovne sposobnosti (nepovezana priča, lutanje od teme...) 12. rujna 2011. dakle tek koji mjesec prije sastavljanja osporavane oporuke 10. prosinca 2011. pokrenut je i dovršen postupak lišavanja poslovne sposobnosti. Navedeno je i u skladu s nalazima psihijatara S. i Š. kao suvremenim spoznajama o nastanku i razvoju senilne demencije koja počinje postupno i razvija se često mjesecima i godinama. Nekoliko dana nakon rješenja o potpunom lišavanju poslovne sposobnosti postupak pod poslovnim brojem P-3813/10. je nastavljen daljnjim procesnim radnjama uključivo i saslušanje različitih svjedoka. Među svjedočenjima su iskazi M. G. i J. G. koji

su ilustrativni sudsko psihijatrijski jer opisuju psihotična paranoidna proživljavanja i ispade iz realiteta pokojne. Isti nisu vremenski jasno određeni, osim da su prije smještaja pokojne u dom za starije i nemoćne osobe.

List 67 spisa pod poslovnim brojem P-3813/10.: „…Ona je u tom zadnjem periodu bila malo opsjednuta da će je netko ubiti, pokrasti i slično. Bojala se piti vodu iz svoje špine, vidjela sam Š. da joj nosi vodu nosila sam joj i ja, ona je držala da voda iz moje špine nije zatrovana, a njenu špinu da je zatrovao susjed. Jedan put je sumnjala da joj je zmija ušla u kuću, bilo je tu različitih teških situacija. Po mom mišljenju bila je malo izgubljena, ali je imala vrlo lucidnih trenutaka…“ List 69 spisa pod poslovnim brojem P-3813/10.: "Na upit pun. tužene da li je T. napadala susjedu poviše nje navodim mislim da je par puta odlazila kod nje ja to ne bi nazvao napadom, ali bi reagirala na način da je imala paranoju da joj izvlače struju, vodu…Jedan dan je došla s kantom u koju se odlaže roba, ja sam se nasmijao jer joj je bila na glavi, a ona mi je rekla da ju je to spasilo jer da su noćas od gore pucali na nju kroz onu rupu. Pričala je da spava na podu ispod stola s kajinom na glavi…". Vještak napominje da je značaj postupka pod poslovnim brojem P2-3813/10. za ovo vještvo u činjenici da sadrži sudsko psihijatrijski relevantne podatke za procjenu psihičkog stanja pokojne K. V. i to u vremenu blisko prije sastavljanja osporavane oporuke od strane neutralnih trećih osoba i to do te mjere upadno i vidljivo da je to na koncu rezultiralo pokretanjem postupka i oduzimanjem poslovne sposobnosti temeljeno na potvrdi psihičkih promjena od strane neuropsihijatra sudskog vještaka. Po okončanju ovog spora nastavljen je glavni spor u kojem je ovo vještačenje naloženo. U sporu je prethodno naloženo i vještačenje od strane stalne sudske vještakinje S. B. dr. med. koje ne vrednuje navedene, a bitne, okolnosti kao ni nalaze dr. Š. i dr. S., a koje ne elaborira iz razloga jer se po njenom mišljenju ne odnose na vrijeme sastavljanja osporavane oporuke. To je samo naoko točno, no sadašnje psihičko stanje ili poremećaj ima svoju evoluciju i razvoj i obično ne nastaje preko noći. Primjerice, prema podatcima WHO do 75 % svih duševnih poremećaja odrasle dobi se već

očituje do dobi od 24 godine. To ne znači da je to apsolutno slučaj i ovdje, ali znači da treba pratiti i uzeti u obzir i naknadna stanja, njihovu evoluciju progresiju i moguće prve znakove iskazivanja. Sve su ove okolnosti zanemarene. Vještakinja stanje dijagnosticirano u vještačenju dr. S. priznaje no ne stavlja ih u vremenski i razvojni kontekst. A riječ je po dr. S.: „…o senilnoj demenciji koja je najvjerojatnije uzrokovana arerteriosklerotskim procesima te je izražena značajna deterioracija viših psihičkih funkcija a prognoza je slaba.“ Nadalje u predmetnom vještvu dr. B. se uopće ne spominje prvo saslušanje pokojne K. V., a kada je već od početka njeno ponašanje uočeno i od strane laika (suca) te u prisutnosti i bez protivljenja bilo koje nazočne strane u postupku opisano u zapisniku s ročišta. A vremenski je pozicionirano neposredno prije sastavljanja osporavane oporuke. Ponavlja: „Na listu 7/5 spisa pod poslovnim brojem P-3813/10. 12. rujna 2011. na poseban upit suda, tužiteljica odgovara nepovezano, odnosno ista priča najviše o svom životu s pok. mužem J. i odgoju svoje djece i 9 unuka. Na pitanje o ugovoru o doživotnom uzdržavanju ista smatra da je imala namjeru sklopiti ga s obje kćerke, tuženicom i M., ne može se sjetiti prezimena iste, da je bilo sve dogovoreno, ali ju je tužena prevarila i da joj ista nikada nije ni na koji način odmagala, već suprotno, da je ona njoj financijski pomagala. Tvrdi da sama kuha i pere, da je tražila od tužene da je tušira, budući joj je to nezgodno samoj napraviti jer je kada visoka, ali da tužena to nikad nije napravila jer nikad nije imala vremena za nju, što znaju svi susjedi. Stan u kojem živim moja je kćerka već obećala prodati. Stranka i dalje nepovezano priča u vezi s predmetom spora.“ Prethodno je iz spisa odvojio i naveo još neke opise ponašanja od strane trećih, nezainteresiranih strana laika koji opisuju visoko suspektne dementne promjene na koje se vještakinja također ne osvrće, a koji se vremenski također jasno odnose na vrijeme prije sastavljanja osporavane oporuke. Nadalje činjenica da u zdravstvenom kartonu nema nekih podataka o postojanju psihičke bolesti ne znači nužno da ista ne postoji. Naime, liječniku se odlazi uglavnom po osobnom nahođenju i potrebi i ako je stanje pokojne K. bilo takve da ona nije smatrala da joj treba pomoć ili istu odbijala ili zbilja nije imala nekih problema koje bi ona osobno smatrala bitnim za prijaviti onda je moguće da u zdravstvenom kartonu nema relevantnih zapisa. Dokaz za to je i da temelji za postupak njenog lišavanja poslovne sposobnosti nisu uočeni od pokojne K. ili obitelji uz odgovarajuću reakciju. Moguće je da je obitelj naprosto njene probleme nije uviđala ili ih smatrala za dio karaktera ili su jednostavno naučili živjeti s tim ili bježati od problema.

Zaključak:

Pitanje koje se pred vještaka postavlja je da se iz područja svoje ekspertize izjasni je li oporučiteljica bila sposobna oporučno raspolagati u vrijeme sastava predmetne oporuke od 10. prosinca 2011.

Odgovor na to pitanje je da oporučiteljica nije bila sposobna oporučno raspolagati u vrijeme sastava predmetne oporuke, odnosno nije bila sposobna shvatiti značenje i učinke iste.

Obrazloženje temelji na uvidu u spis i smatra da postoji dovoljno podataka koji ukazuju sa forenzički dostatnom vjerojatnošću da je kod oporučiteljice već u vrijeme pa vjerojatno i mjesecima prije postojao sindrom demencije.

Demencija je skupni naziv za različita stanja i bolesti koji uzrokuju postupni pad kognitivnih funkcija do te mjere da osoba više nije samostalna. Demencija sama po sebi nije bolest, već sindrom u kojem dolazi do poremećaja pamćenja, komunikacije i rasuđivanja.

Pad kognitivnih sposobnosti obično najviše pogađa pamćenje događaja, ali mogu biti zahvaćene sve druge funkcije. Karakterističan je gubitak pamćenja za nedavne događaje. Osim problema s pamćenjem javljaju se i poteškoće u komunikaciji, oboljeli traže riječi pri govoru, gube temu razgovora i otežano imenuju predmete. Također mogu biti dezorijentirani u vremenu i prostoru te ne znaju koja je godina i mogu se izgubiti u poznatom prostoru. Osim kognitivnih sposobnosti pogođeni su i ponašanje i raspoloženje. Promjene raspoloženja se javljaju u vidu naglih neobjašnjivih promjene, razdražljivosti, gubitak inicijative u vidu pokazivanje manje interesa za započinjanje nečega ili odlazak negdje.

Simptomi su kod oporučiteljice u trenutku potpisivanja oporuke trajali već mjesecima, a intenzitetom su u trenutku sastava oporuke bili na razmeđi blage do umjerene demencije

Blaga demencija: javljaju se kognitivne smetnje koje utječu na svakodnevni život. Simptomi uključuju gubitak pamćenja, zbunjenost, promjene ličnosti, gubljenje i poteškoće u planiranju i izvršavanju zadataka te osobe u ovoj fazi više nisu samostalne.

Umjerena demencija: svakodnevni život postaje izazovniji pa će pojedincu možda trebati veća pomoć. Simptomi su slični blagoj demenciji, ali pojačani. Također mogu pokazati značajne promjene u osobnosti npr. postaju sumnjičavi ili uznemireni bez ikakvog razloga. Vjerojatno postoje i poremećaji spavanja.

U konačnici su smetnje kroz mjesece i godine i nakon sastava oporuke mogle nastaviti progredirati no već u trenutku sastava su dovoljno utjecale na način da oporučiteljica nije bila poslovno sposobna.

24.1. Iz očitovanja sudskog vještaka T. F. od 7. siječnja 2022. proizlazi kako je podnesak tužene od 21. prosinca 2012. pogrešno adresiran glede sadržaja da bi njegovo vještačenje uopće uzimalo u obzir materijalno stanje i uščuvanost nekretnine koja je predmet spora (iako bi se i činjenica da su materijalne okolnosti stanja i života mogle ukazivati na slabiju sposobnost iste da skrbi o tome, nije uopće ulazio u taj dio jer postoji i niz mogućih drugih razloga za isto).

Zaključak vještačenja je: "Ova izjava je također u koliziji a stvarnim stanjem jer bez obzira kojoj strani u postupku sud pokloni vjeru pok. K. V. ni u jednom trenutku nije bila bez skrbi obitelji, a osobito ne u periodu od 5 godina te ne bi stalo ni da joj u tom periodu nitko nije dolazio od obitelji". Dakle ovaj dio vještva se odnosi na skrb o pokojnoj od strane bilo kojeg člana obitelji. Strane u sporu kroz spis daju različite, suprotstavljene izjave o tome tko je od njih vodio i u kojem periodu skrbi o pokojnoj, a njena izjava: "Na upit suda tko se sada brine o meni navodim da se nitko ne brine o meni, da se brinem sama o sebi, 5 godina nitko od djece mi nije došao, a oni mi govore da sam luda i da pitam ljude po ulici da li znaju gdje ja živim, neka kažu moji susjedi u R. M. kakva sam ja." je suprotna izjavama suprotstavljenih strana (bez obzira kome sud pokloni vjeru), ova tvrdnja, ako bi bila istinita, se može tumačiti samo da se ni jedna od suprotstavljenih strana (ni tužiteljica ni tužena nisu brinuli o pokojnici). Kako nije na vještaku da procjenjuje ove suprotstavljene izjave i to jasno u izvornom vještačenju i navodi: "Ova izjava je također u koliziji sa stvarnim stanjem jer bez obzira kojoj strani u postupku sud pokloni vjeru pokojna K. V. ni u jednom trenutku nije bila bez skrbi

obitelji, a osobito ne u period od pet godina te ne bi stalo ni da joj u tom periodu nitko nije dolazio od obitelji". Zaključno vještak dopušta da nije dostatno jasno precizirao svoje mišljenje, no nakon pojašnjenja i dalje ostaje kod zaključka iz izvornog vještačenja.

U svom izvornom vještačenju je naveo da je pregledao spis i relevantnu dokumentaciju te je naveo: "Nadalje činjenica da u zdravstvenom kartonu nema nekih podataka o postojanju psihičke bolesti ne znači nužno da ista ne postoji. Naime liječniku se odlazi uglavnom po osobnom nahođenju i potrebi i ako je stanje pokojne K. bilo takvo da ona nije smatrala da joj treba pomoć ili istu odbijala ili zbilja nije imala nekih problema koje bi ona osobno smatrala bitnim za prijaviti onda je moguće da u zdravstvenom kartonu nema relevantnih zapisa. Dokaz za to je i da temelji za postupak njenog lišavanja poslovne sposobnosti nisu uočeni od pokojne K. ili obitelji uz odgovarajuću reakciju. Moguće je da je obitelj naprosto njene probleme nije uviđala ili ih smatrala za dio karaktera ili su jednostavno naučili živjeti s tim ili bježati od problema". Zaključno, ovdje ostaje u potpunosti kod svog mišljenja te smatra da je objasnio upit već u izvornom vještačenju te da precizira moguće je da liječnik iz istih navedenih razloga i mogućnosti ne primijetiti stanje.

Punomoćnik tužene s pravom kao laik postavlja pitanje zbog čega je vještak zanemario iskaz svjedokinje V. J., kao i dijelove iskaza svjedoka M. i J.

G., ovo stoga što i sam vještak navodi kako senilna demencija počinje postupno i razvija se često mjesecima i godinama, iako nije točno da vještak zanemaruje navedene iskaze i dijelove iskaza. Naime, demencija kao bolest/stanje je proces u kojem osoba ima i lucidnih trenutaka u kojima je u tom trenutku naizgled bez nekih tegoba. Osobito ako je riječ o nekim rutinskim uobičajenim situacijama koje postaju gotovo refleksne. Stoga je uloga vještaka pa i liječnika da traži ono što je patološko/abnormalno, a relevantno za medicinsko stanje ili npr. upit suda. Iskaz svjedokinje J. je pročitao no ipak je najviše poklonio pozornost iskazima gospođe i gospodina G.. Naime, njima kao dugogodišnjim susjedima iz neposredne blizine teže su mogli promaći abnormalni elementi u psihičkom stanju pokojne. Demencija ne znači da ne postoje lucidni trenutci. Oni, nažalost s vremenom postaju sve rjeđi. Svjedokinja J. je pokojnu posjećivala na nemjerljivo rjeđoj razini učestalosti i sadržajno površnije. Zbog navedenog (kao i vremenski blizine datiranju oporuke) kao najvrjednije je ipak izdvojio situacije iskaza same pokojne koji su vremenski najbliži datumu oporuke, a i ne predstavljaju rutinsko funkcioniranje nego u bitnom predstavljaju intelektualni izazov baš u kontekstu sposobnosti rasuđivanja u pravnim poslovima. Zaključno u ovom dijelu se očito nije dovoljno jasno očitovao, no nakon objašnjenja ostaje kod izvornog zaključka.

Na temelju gornjih obrazloženja ostaje kod svog mišljenja da pokojna nije bila sposobna oporučno raspolagati u vrijeme sastava predmetne oporuke, odnosno nije bila sposobna shvatiti značenje i učinke iste.

Na pitanje može li se sa potpunom sigurnošću utvrditi psihičko stanje pok. K. s obzirom na činjenicu kako nije izvršen njen pregled u vrijeme sačinjenja oporuke vještak je odgovorio da nije moguće sa potpuno sigurnošću utvrditi psihičko stanje pok. K. niti bilo koga drugog s obzirom na činjenicu kako nije izvršen pregled u vrijeme sačinjenja oporuke. Postojanje te nesigurnosti je bio i razlog da su stranke u sporu tražile vještačenje psihičkog stanja. Vještačenje post mortem pa čak i vještačenje živih osoba uz pregled, ali nakon npr. počinjenja utuženog djelovanja (in tempore acta or criminis) se oslanja na dostatnu forenzičku vjerojatnost. Pregled u samom trenutku sačinjenja oporuke ili barem uz prisustvo svjedoka iz čijih iskaza bi se moglo zaključivati o psihičkom stanju in tempore acta bi bilo najvrjednije. No kako nije našao na podatke o okolnostima sačinjenja oporuke, posljedično nema ni podatka koji bi forenzički bili najvrjedniji.

25. Iz očitovanja sudske vještakinje dr. S. B. od 3. svibnja 2022. proizlazi kako vještakinja u cijelosti ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju ovom predmetu koji je predala sudu 19. rujna 2019. te davanjem usmenog obrazloženja na zapisnik od 14. srpnja 2021.

25.1. Iz očitovanja sudskog vještaka dr. T. F. od 3. svibnja 2022.

proizlazi kako vještak ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 15. prosinca 2021. te dopuni nalaza i mišljenja od 7. siječnja 2022.

26. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. V. N. od 17. lipnja 2022. proizlazi kako je vještačenje provedeno na temelju podataka iz spisa pod poslovnim brojem P-4299/20. te na temelju dostupne medicinske dokumentacije koja prileži spisu.

Iz spisa proizlazi kako je K. V. rođena 10. rujna 1924., a umrla 29.

ožujka 2014., 10. prosinca 2011. s 87 godina života sastavila vlastoručnu oporuku kojom „pri punoj svijesti i razumu svojom slobodnom voljom ostavlja svoju imovinu koja se sastoji od nekretnina/stan u S. 24,26 m2 i naslijeđene nekretnine na B., mirovine, tekućeg računa i štednje ostavlja svojoj kćeri M. V. Š.. Ostavlja joj i pravo da vodi sudske postupke koje je ona K. pokrenula za života. Svoju ostalu djecu moli da u cijelosti poštuju ovu oporuku koja se temelji na njenim odlukama i željama. Misli da je svu ostalu djecu namirila iz svoje druge imovine za svoga život a da su se oni nakon tog prestali brinuti o njoj napustili su je, ne uzdržavaju je niti joj pomažu na bilo koji način. Pred Općinskim sudom u S. se vodi parnični postupak tužitelja K. L. i M. V. iz S. protiv

tuženice M. V. Š. iz S. radi utvrđivanja ništavnosti oporuke koju

je majka stranaka pok. K. V. potpisala 10. prosinca 2011. U svojoj tužbi od 12. prosinca 2014. (str. 1 i 2.) tužitelji navode da je oporuka krivotvorena, a isto tako da ostaviteljica nije bila u stanju istu sačiniti, a pogotovo nije bila u stanju shvatiti sadržaj iste. Duševno stanje ostaviteljice je bilo takvo da ona nije shvaćala svoje postupke i s njom se nije moglo normalno komunicirati.

U odgovoru na tužbu (str. 8) tužena 11. kolovoza 2015 navodi da je neistinit navod tužitelja da je predmetna oporuka bila krivotvorena. Sada pok. K.

V. nije nikada bolovala niti bila liječena od psihičke bolesti ili psihoorganskog sindroma. Sve do 2013. kad su je tužitelji protivno njenoj volji smjestili u dom za starije osobe ona je samostalno išla u banku, podizala gotovinu, potpisivala dokumente, odlazila samostalno u kupovinu, kod frizera i sl. Ona je svoju oporuku sastavila slobodnom voljom potpuno svjesna njenog značenja i posljedica.

Vještakinja citira iskaze tužiteljice, svjedoka V. J., S. S.,

B. R., navodi da je vještačila dr. B. i dr. F., kao i njihova dopunska vještva i suočenje.

U spisu suda se nalazi i spis predmeta pod poslovnim brojem P-384/16. ili P2- 3813/10. U tom spisu se nalazi ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između K. V. i njene kćeri K. L. 10. veljače 1995. 23. srpnja 2010. je K. V. podigla tužbu za raskidanje predmetnog ugovora uz obrazloženje da je tužena prije dvije godine prestala uzdržavati tužiteljicu, da je ne njeguje, ne posjećuje je, niti joj kupuje hranu i piće te odjeću i obuću pa je jasno da tužena ne izvršava svoje obaveze. Vještakinja citira iskaze K. V.,

svjedoka M. V., M. V., Š. V., D.

K., M. Š., A. R..

Iz medicinske dokumentacije:

Na stranici 13. se nalazi psihijatrijski nalaz dr. J. Š. psihijatra od 8.

ožujka 2013. Dg Psyhosyndroma organicum, Dementio senilis incip /F03/ (Psihoorganski sindrom, Početna senilna demencija). Terapija: za sada bez terapije eventualno Loquen 25mg za noć i Normabel pp. Pacijentica slabije orijentirana u situaciju, nekritična, slabo testira realitet, slabo spava, ima halucinacije i paranoidne sumanute ideje (susjed puca na nju, prolijeva joj vodu, pokazuje rupe od metaka kojih nema). Pamćenje relativno sačuvano posebno za starije događaje. Zna gdje je, koja je godina i koga ima od obitelji. Bez obzira na psihopatologiju pacijentica nije agresivna i previše uznemirena, te držim da može biti smještena u Dom za stare i nemoćne. Ukoliko se paranoidne sumanutosti i halucinacije opet jave u Domu ordinirati Loquen 25mg s anksiolitikom Normabel 2,0mg 3x1, a za noć Loquen i Normabel obavezno.

Na stranici 12. se nalazi psihijatrijski nalaz dr. N. S., psihijatra od 23.

rujna 2013.: Dg Dementio senilis /F01/ Psihijatrijski pregledana prije 4 mjeseca kad joj je postavljena dijagnoza psihoorganskog sindroma i početne senilne demencije. Aktualno u psihičkom statusu pri svijesti, dezorijentirana, fizički agresivna prema osoblju i ostalim štićenicima, u sadržaju misli i dalje naznačeni paranoidni elementi i bizarne deluzije, kognitivno i mnestički ledirana po organskom tipu. Na Minimental testu postignut rezultata 17/30 bodova. Terapija Moditen 1,0mg 2-3x1 Normabel 2,0mg pp.

Na str. 96-102 se nalazi izvod iz kartona liječnika obiteljske medicine dr. N. G. Č.. Karton datira od 22. travnja 2009. do 26. travnja 2013.

(preslika digitalnog formata kartona). U spisu se nalazi i originalni liječnički karton (Pečat liječnika nečitljiv) koji datira od 1971. do 17. srpnja 2008., a koji je pisan rukom od strane liječnika. U spisu se nalazi i preslika digitalnog kartona za razdoblje od 2. svibnja 2013. do 27. ožujka 2014. (dr. K. P. B.)

Analizom sadržaja rukom pisanog kartona, (uz napomenu da je rukopis vrlo nečitak) može se vidjeti slijedeće :

Tijekom 1971. preboljela upalu pluća

Tijekom 1985. problemi s upalama mokraćnog mjehura

Godine 1987. dijagnoza psychoneurosis terapija Praxiten 2x15mg

Godine 1988. imala problema sa upalom mokraćnog mjehura, a 14. rujna 1988. propisan joj je lijek lexaurin 1,5mg 2x1 i upisana je dijagnoza Psychoneurosis. Propisivani su joj i lijekovi za bolji srčani ritam (ispoptin)

27.siječnja 1992. propisan joj je lijek lexaurin 3mg pp Dg psychoneurosis. Tijekom 1993., 1994. 1995. problemi s koljenima, propisuju se lijekovi protiv bolova.

21.studenog 1996 propisan joj je lijek Apaurin 2,0mg

Tijekom 1998. prima lijekove protiv bolova u koljenima 26.

svibnja 2000. propisan je lijek Apaurin 2,0mg

8.svibnja 2000. je propisan lijek Praxiten 15mg

Tijekom 2001. Joj se povremeno propisuju lijekovi protiv bolova (voltaren) 22. svibnja 2003. propisan je lijek Apaurin 2,0mg

15. studenog 2003. joj je propisan lijek Apaurin 2,0mg. Uz konstantno joj se propisuju lijekovi protiv bolova u koljenima.

23. ožujka 2004. te 14. travnja 2004. joj je propisan lijek Apaurin 2,0mg Tijekom 2005. prima lijekove za mokrenje Fursemid, za srce Lanitop, a 7. travnja 2005. joj je propisan Apaurin 2,0mg.

9. prosinca 2005. joj je propisan lijek Apaurin 2,0mg 31.

listopada 2006. joj je propisan lijek Apaurin 2,0mg

Tijekom 2007. joj se propisuje lijek za srce Atenolol i Ketonal protiv bolova. 26. siječnja 2007 joj je propisan lijek Normabel 2,0mg

Iz preslike digitalne verzije kartona koja datira od 22. travnja 2009. do 26. travnja 2013. može se vidjeti slijedeće:

14. srpnja 2009. propisan je lijek Normabel 2,0mg, uz to je propisan Voltaren ampule protiv bolova i Normabel ampule. Lijekovi su propisani uz napomenu da je pacijent suglasan s terapijom.

4. svibnja 2009. je upisano da je napeta, anksiozna, tjeskobna, u sadržaju dominiraju obiteljski problemi

8. svibnja 2010. je propisan lijek Normabel tbl a 2,0mg u dozi 3x1 uz napomenu da je pacijent suglasan s terapijom. U psihostatusu je napeta, anksiozna, tjeskobna, u sadržaju dominiraju obiteljski problemi. Dg F41.2 (tjeskobno depresivni sindrom)

21. lipnja 2010. osjeća se loše, bolovi u lijevom prsištu, napore tolerira. Napeta anksiozna, tjeskobna. F41.1 (tjeskobni sindrom)

23. srpnja 2010. Uu psihostatusu je napeta, anksiozna, tjeskobna, u sadržaju dominiraju obiteljski problemi. Propisan normabel 2,0mg 3x1 Dg F41.2 (tjeskobno depresivni sindrom)

31. kolovoza 2010. Dg F06 Terapija Leponex 25mg 0,0,1; Normabel 5mg 3x1 uz napomenu da je pacijent suglasan.

7. listopada 2010. kćerka pacijentice navodi da su u obitelji učestale stresne situacije zbog obiteljsko imovinskih problema.

5. svibnja 2011. propisane tablete Normabela 2,0mg 3x1 uz tablete protiv bolova u koljenu. Uz to je propisano i 10 injekcije protiv bolova i ampule Apaurin. 23. studenog 2011. propisan Normabel 2,0mg 3x1 (pacijent suglasan)

17. siječnja 2012. propisuju se injekcije protiv bolova uz Apaurin ampulu intramuskularno (10 injekcija)

25. svibnja 2012. propisuju se injekcije protiv bolova u koljenu uz Apaurin ampulu intramuskularno (10 injekcija)

26. travnja 2013. propisuje se Normabel 5mg 0,0,1 uz lijek Prospera (risperidon) 1,0mg 0,0,1.

Iz preslike digitalne verzije kartona koja datira od 2. svibnja 2013. do 27. ožujka 2014. može se vidjeti slijedeće:

2. svibnja 2013. upisana je dijagnoza Psihoorganskog sindroma uz dodatne dijagnoze Dementio senilis (F03), Insomnia-nesanica F51 i Incontinentio urinae (nemogućnost kontrole mokraće) te je propisana terapija Loquen 25mg 1x1, Normabel 2,0mg 3x1. Propisane su i pelene.

Zbog oteklih nogu i zastoja rada srca propisan joj je lijek za bolje mokrenje.

1. srpnja 2013. propisan je lijek Loquen 25mg u dozi 0,0,1 uz Normabel 2,0mg 3x1 i Fursemid za mokrenje. Dg Psihoorganski sindrom (F07)

17.srpnja 2013. propisan Normabel 2,0mg 3x1Dg Psihoorganski sindrom (F07)

22. srpnja 2013. upućena psihijatru kolima HP jer se „čudno ponaša“. Dg Psihoorganski sindrom (F07)

24. srpnja 2013. dostavljen nalaz psihijatra terapija Moditen 3x1 Dg Psihoorganski sindrom (F07)

2. kolovoza 2013. pala s kreveta i udarila se u lijevi stranu rebara. U statusu pokretna, hoda samostalno, konfabulira, Terapija: pojačati Moditen 3x1 tbl.

3. kolovoza 2013. propisan lijek Normabel 3x1 a 2,0mg . Dg Psihoorganski sindrom (F07)

8. kolovoza 2013. propisan lijek Modten 31 a 1,0mg dg Psihoorganski sindrom (F07)

Ista se terapija nastavlja propisivati 28. kolovoza 2013., 6. rujna 2013.

12.9.2013, uz Moditen propisan je antidepresiv Fevarin 100mg 0,0,1/2 tbl i lijek za sprečavanje ukočenosti Akineton 1/2, 0,0 Dg Psihoorganski sindrom (F07)

1. listopada 2013. propisan je lijek Normabel 2,0mg 3x1 Psihoorganski sindrom /F07/Srčana ishemija

11. studenog 2013 uz Moditen propisan je antidepresiv Fevarin 100mg 0,0,1/2 tbl i lijek za sprečavanje ukočenosti Akineton 1/2, 0,0 Dg Psihoorganski sindrom (F07)

Isti su lijekovi propisani 2. siječnja 2014. i 17. siječnja 2014. te 4. ožujka 2014. Mišljenje

Za potrebe ovog vještačenja vještakinja je pregledala spis ovog suda i raspoloživu medicinsku dokumentaciju. U spisu se nalaze i dva psihijatrijska vještačenja dr. S. B. i dr.T. F. čiji zaključci su oprečni te je to indiciralo provođenje trećeg vještačenja.

Kako je vidljivo iz spisa 10. prosinca 2011. sastavljena je oporuka u čijem sadržaju K. V. nekretnine opisane u oporuci ostavlja svojoj kćeri M.

Š.. Tužiteljica osporava predmetnu oporuku sumnjajući u njezinu autentičnost (što nije domena vještaka psihijatra) te tvrdeći da njena majka K. V. u vrijeme sastavljanja i potpisivanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje.

U vještačenju ovakve vrste mišljenje se temelji na podacima sadržanim u sudskom spisu i raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji.

Što imamo od medicinske dokumentacije prije potpisivanja predmetne oporuke?

Iz liječničkog kartona obiteljske medicine vidljivo je da je K. V. liječena zbog somatskih bolesti, povišenog tlaka, poremećaja srčanog ritma, bolova u koljenima, u leđima, imala je i povišeni očni tlak. Od psihičkih smetnji još 1987. je upisana dijagnoza psychoneurosis. Radi se o smetnjama iz kruga tjeskobe, nervoze, anksioznosti, a koje ne utječu niti na kognitivne sposobnosti niti na kapacitete za rasuđivanje. Zbog toga su joj naizmjenično propisivani standardni lijekovi za smirenje Apaurin, Praxiten, Lexaurin u minimalnim dozama). U nekoliko je navrata primala Apaurin ampule u kombinaciji sa injekcijama protiv bolova zbog smetnji i bolova lokomotornog aparata /kralješnica, koljena/.

Dalje se tijekom pregleda kod liječnika opće prakse pojavljuju (4. svibnja 2009., 8. svibnja 2010, 21. lipnja 2010., 23. srpnja 2010.) opservacije liječnika da je napeta, anksiozna, tjeskobna i da dominiraju obiteljski problemi. 4. svibnja 2009. je upisano da je napeta, anksiozna, tjeskobna, u sadržaju dominiraju obiteljski problemi. Propisivan je Normabel 2,0mg uz napomenu da je pacijent suglasan. Nigdje nije navedeno da postoje odstupanja u smislu poremećaja kognitivnih funkcija, pamćenja, sjećanja, reprodukcije. Kao dijagnoza je upisan tjeskobno depresivni sindrom, (F41.2), Fobični sindrom (F40.0), Anksiozni sindrom (F41.1).

31.kolovoza 2010. prvi put se u karton upisuje dijagnoza F06 što prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti 10. revizija znači: Drugi mentalni poremećaji uzrokovani oštećenjem i disfunkcijom mozga te tjelesnom bolešću. U nalazu liječnika nije opisano pobliže psihičko stanje pacijentice, propisan je Leponex 25 mg uvečer uz normabel 5mg uvečer. Lijek Leponex spada u antipsihotike, u pravilu ga propisuju specijalisti psihijatri, tako da ostaje nejasno kako to da je liječnik obiteljske medicine dao taj lijek i zbog čega. S obzirom da ga je dao u večernjoj dozi možemo samo pretpostaviti da je lijek dan zbog eventualnog slabijeg sna. Nakon ovog datuma lijek Leponex više nije bio propisivan, a 7. listopada 2010. kćerka pacijentice navodi da su u obitelji učestale stresne situacije zbog obiteljsko imovinskih problema. 11. rujna 2010. je upisano da je subjektivno bolje i tada je upisana dijagnoza F06. Nakon toga se ta dijagnoza u kartonu pojavljuje tek 25. svibnja 2012., ali to je već razdoblje 6 mjeseci kasnije nakon potpisivanja predmetne oporuke.

U kronologiji događaja u spisu imamo situaciju da je 23. srpnja 2010. K.

V. podigla tužbu za raskidanje ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila 1995. sa svojom kćeri K. L., uz obrazloženje da je tužena prije dvije godine prestala uzdržavati tužiteljicu, da je ne njeguje, ne posjećuje je, niti joj kupuje hranu i piće te odjeću i obuću pa je jasno da tužena ne izvršava svoje obaveze. U kontekstu toga možemo hipotetski tumačiti činjenicu da joj je 31. kolovoza 2010. propisan Leponex. Sigurno je da je K. V. zbog cijele te nesređene, konfliktima opterećene obiteljske situacije zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa bila pojačano uznemirena i tjeskobna što je i opisano u opservacijama LOM-a. Dizanje tužbe protiv vlastite kćeri sigurno je radnja koja posljedično izazva jače afektivne reakcije, a ako prije toga kroz dugi vremenski period je ona doživljavala da se o njoj kći ne brine adekvatno, moguće je da zbog toga nije dobro spavala i moguće je da je kod liječnika obiteljske medicine ostavila dojam jače uznemirenosti zbog čega je ovaj napisao dijagnozu F06, ali vještakinja ponavlja liječnik nije obrazložio tu dijagnozu i nije opisao smetnje u sferi kognitivnih, mnestičkih intelektualnih teškoća ili eventualnih sumanutih sadržaja i obmana ćutila koje bi potvrdile ovu dijagnozu u tom momentu i eventualno mogle utjecati na sposobnost rasuđivanja

Još je jedan događaj relevantan za ovo vještačenje. Radi se o zapisniku s ročišta održanog kod Općinskog suda u S. 12. rujna 2011., a predmet kojeg je bio raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice K. V. kao primateljice uzdržavanja i tuženice K. L. kao davateljice uzdržavanja.

Saslušavajući tužiteljicu sutkinja je primijetila da „govori nepovezano, da najviše priča o svom životu s pok. mužem J. i odgoju svoje djece i 9 unuka.“ Ipak iz zapisnika se dalje može iščitati da je tužiteljica opisala svoju obiteljsku situaciju, navela je da „sama kuha, pere, da je tražila od tužene da je tušira, budući je to nezgodno njoj samoj napraviti, jer je kada visoka, ali tužena to nikada nije napravila jer nikada nije imala vremena za nju.“ Zbog njezinog ponašanja tijekom saslušanja punomoćnik tužne je zatražio da se pokrene postupak za procjenu poslovne sposobnosti tužiteljice što je i učinjeno. Postupak je završen 2014. Provedeno je i psihijatrijsko vještačenje i tada je već bila jasno navedena dijagnoza senilne demencije uz prijedlog za oduzimanje poslovne sposobnosti što je i urađeno 19. ožujka 2014. dakle prošlo je dvije i po godine od početka postupka. Teoretski postoji mogućnost da su kod sada pok. K. V. već tada kad je davala svoj iskaz na ročištu

12. rujna 2011. počele smetnje u smislu demencije, ali one su ako su i postojale sigurno tada bile u početnoj fazi i nisu narušavale njezinu vezu s realitetom. Uz to specifična situacija dolaska na sud, poremećeni obiteljski odnosi i to odnosi s najbližom rodbinom u ovom slučaju s kćeri, činjenica da o tome svemu mora govoriti pred sudom, kod starije osobe sigurno su dodatno doprinijeli njezinom afektivnom stanju uznemirenosti, pojačane uzbuđenosti i posljedično „nepovezanim govorom“. Oporuka je sastavljena i potpisana 10. prosinca 2011. U liječničkom kartonu najbliži datum pregleda je 23. studenog 2011. kad su propisane Normabel tablete za ublažavanje tjeskobe 2,0mg 2x1 uz zabilješku da je pacijent suglasan. To znači da je liječnik najvjerojatnije i osobno vidio pacijenta. Ni tada nije nigdje napisano o promjenama u ponašanju ili o oštećenjima u kognitivnoj sferi. Liječnik bi kao profesionalac sigurno primijetio veća psihička oštećenja. Članovi obitelji bi također primijetili da se s njihovom majkom nešto događa što bi zahtijevalo liječničku intervenciju, odlazak specijalisti psihijatru uključivanje terapije itd. U vrijeme potpisivanja oporuke kao i u bližoj prošlosti i u bližoj budućnosti u odnosu na datum potpisivanja oporuke takvih podataka nema.

Što imamo od medicinske dokumentacije nakon potpisivanja predmetne Oporuke?

Iako vrijeme nakon potpisivanja oporuke ne bi trebalo biti predmet rasprave vještačenja, s obzirom da sam u ovom slučaju treći vještak dodatno ću analizirati i medicinsku dokumentaciju nakon potpisivanja oporuke, a koja zapravo olakšava njenu završnu procjenu i daje bolji uvid u kronologiju razvoja psihičkih smetnji kod K. V. u vrijeme prije potpisivanja, u vrijeme potpisivanja i u vrijeme nakon potpisivanja predmetne oporuke.

Prvi psihijatrijski nalaz je nalaz dr. J. Š. s datumom 8. ožujka 2013.

U tom nalazu je opisano pobliže psihičko stanje pacijentice K. V. u smislu da je „slabije orijentirana u situaciju, nekritična, slabo testira realitet, slabo spava, ima halucinacije i paranoidne sumanute ideje (susjed puca na nju, prolijeva joj vodu, pokazuje rupe od metaka kojih nema). Pamćenje relativno sačuvano posebno za starije događaje Zna gdje je, koja je godina i koga ima od obitelji. Bez obzira na psihopatologiju pacijentica nije agresivna i previše uznemirena, te držim da može biti smještena u Dom za stare i nemoćne.“ Preporučena terapija Loquen 25mg s anksiolitikom Normabel 2,0mg 3x1, a za noć Loquen i Normabel obavezno. Postavljena je dijagnoza Psihoorganskog sindroma i početne senilne demencije. Dakle godinu i po dana nakon potpisivanja oporuke dijagnoza je početna senilna demencija.

U drugom psihijatrijskom nalazu dr. N. S. od 23. rujna 2013. je postavljena dijagnoza senilne demencije. Urađen je Minimental test. Radi se o kratkom testu pomoću kojeg se mogu orijentaciono valorizirati vrijednosti funkcija sjećanja, pamćenja, reprodukcije, kognitivne funkcije. Na tom testu je pacijentica postigla rezultat 17 od mogućih 30 bodova. U interpretaciji ovog testa rezultat od 10- 20 bodova znači demenciju srednjeg stupnja. U psihičkom statusu je bila pri svijesti, dezorijentirana, fizički agresivna prema osoblju i ostalim štićenicima, u sadržaju misli i dalje naznačeni paranoidni elementi i bizarne deluzije, kognitivno i mnestički ledirana po organskom tipu. Od terapije je dobila Moditen 1,0mg 2-3x1 Normabel 2,0mg pp.

Treći psihijatrijski nalaz je zapravo vještačenje dr. N. S. na okolnosti procjene poslovne sposobnosti u predmetu R1-103/13. od 29. siječnja 2014. kad je kod K. V. ustanovljeno da se radi senilnoj demenciji uzrokovanoj arteriosklerotskim procesima te da je izražena značajna deterioracija viših psihičkih funkcija, da je prognoza slaba i da se predlaže oduzimanje poslovne sposobnosti u cijelosti.

U ovom vještačenju posebno će komentirati iskaze svjedoka. Ti iskazi su tek na trećem mjestu vrednovanja kod ovakvih vještačenja zbog pristranosti stranaka koje su na suprotnim stranama parničnog postupka i u oprečnom interesu (nakon medicinske dokumentacije koja je na prvom mjestu i eventualnih opservacija profesionalaca koji nisu medicinski educirani npr. suci, javni bilježnici, odvjetnici). Iz iskaza tužitelja M. V. i K. L. od 21. siječnja 2019. proizlazi da

je njihova majka K. V. „preboljela 2007. moždani udar, da je nakon toga

se počela psihički mijenjati, postala je dementna, agresivna, ne bi znala koji je dan, po noći bi sjedila na skalama, zamišljala da dolaze avioni, da pucaju iz plafona, da će je se oteti, šetala bi s kajinom na glavi, da je ne pogodi metak, nije bila zdrava dugi niz godina, živjela je sama, tvrdila je da joj susjeda truje vodu, da joj baca razne bube, nosila je kajin tvrdeći da se puca kroz plafon i pokazujući rupe koje navodno nisu nigdje bile. Na momente znala biti normalna, a na momente skroz luda.“

Pregledom raspoložive medicinske dokumentacije nigdje se ne može naći da je K. V. preboljela 2007. moždani udar, da je imala posljedičnu slabost tijela ili da je imala neke psihičke posljedice. Tužitelj M. V. je na sudu svjedočio i u predmetu P-384/16. ili P2-3813/10. i dao svoj iskaz 9. studenog 2011. dakle mjesec dana prije sastavljanja i potpisivanja sporne oporuke 10. prosinca 2011. Tada nije govorio o bilo kakvim psihičkim promjenama kod svoje majke, nego je naveo da si ona sama kuha i održava kućanstvo, a u kupovini joj pomažu djeca. Možemo zaključiti ako su u to vrijeme postojale tako velike promjene u kognitivnoj sferi koje su mogle ozbiljno ugroziti sposobnost prosuđivanja sada pok. K.

V. to bi svjedok vjerojatno i spomenuo.

Gledajući kronološki tijek događaja nije sporno da je sada pok. K.

V. bolovala od demencije. Alzheimerova demencija je psihijatrijski poremećaj koji nastaje u kasnijoj životnoj dobi i postupno se razvija. Dolazi do propadanja funkcija mišljenja, pamćenja, sjećanja, reprodukcije. Emocije otupljuju, opadaju koncentracija, pažnja, vremenska i prostorna orijentacija, orijentacija prema drugim osobama ili prema samom sebi. Smetnje postupno progrediraju, osobe više nisu u stanju voditi računa o osobnoj higijeni, mogu postati nemirne, imati halucinacije, mogu postati i agresivne u uznapredovalim fazama bolesti. Takve osobe u pravilu nisu u stanju brinuti same o sebi. Ovaj proces može trajati i godinama s tim da su u početku simptomi blagi i ne narušavaju znatnije socijalno emocionalno i kognitivno funkcioniranje pacijenta.

Vještakinja dodaje i naglašava da sama dijagnoza koju netko ima ne znači nužno i a priori nesposobnost prosuđivanja. Daleko od toga. Kad bi tako bilo onda bi veliki dio osoba koje imaju neke psihijatrijske dijagnoze uključujući i psihoorganski sindrom bile stigmatizirane i hendikepirane i bio bi narušen njihov dignitet, a to u praksi i modernoj medicini i psihijatriji na svu sreću nije slučaj.

S ove vremenske distance i uvažavajući svu medicinsku dokumentaciju koju je kao vještak dobila na raspolaganje smatra da su kod K. V. simptomi demencije vjerojatno u blagoj formi počeli prije sastavljanja i potpisivanja sporne oporuke, ali ti simptomi nisu narušavali njezinu sposobnost rasuđivanja do te mjere da bi ona bila odmaknuta od realiteta, da bi njezine odluke bile iracionalne i da bi radila na svoju štetu. Njezine su odluke imale realnu osnovu. Odnosi u obitelji su bili nestabilni, ona je imala četvero djece koji nisu bili prema iskazima svjedoka međusobno povezani. To je nju mučilo zbog toga je bila tjeskobna, nervozna, primala je anksiolitike. 10. prosinca 2011. je u svojoj oporuci je napisano da ona pri punoj svijesti i savjesti ostavlja svoju imovinu svojoj kćeri M. Š.. Također u oporuci moli svoju djecu da poštuju njenu odluku obrazlažući zbog čega je tako odlučila. Misli da je svu ostalu djecu namirila iz svoje druge imovine za svoga života, da su se oni nakon tog prestali brinuti o njoj napustili su je, ne uzdržavaju je niti joj pomažu na bilo koji način.

U razvoju njene dementne kliničke slike vještakinja smatra da su smetnje kod nje progredirale tek kasnije, još u nalazu dr. J. Š. je upisano da se radi o početnoj demenciji. Dakle, odlaskom u Dom kod nje nastupa pogoršanje, nemir pa i agresija uz opću dezorijentiranost. To se može objasniti i progresijom same bolesti, ali i promjenom sredine, jer dementni stariji ljudi nerijetko se psihički potpuno izgube kad promjene životnu okolinu bilo da su hospitalizirani, ili smješteni u dom ili promijenili mjesto stanovanja i na taj način izgubili svoju svakodnevnu rutinu. U konačnici zbog progresije demencije je K. V. oduzeta poslovna

sposobnost 19. ožujka 2014., a umrla je 29. ožujka 2014.

Što se tiče zaključaka vještaka dr. F. on je napisao da su „simptomi demencije kod oporučiteljice u trenutku potpisivanja oporuke trajali već mjesecima, a intenzitetom su u trenutku sastavljanja oporuke bili na razmeđi između blage do umjerene demencije i da su ti simptomi utjecali dovoljno na oporučiteljicu da ona nije bila poslovno sposobna. Ovo je u koliziji s nalazom dr. J. Š. koja je u svom nalazu napisala 8. ožujka 2013. da se radi o početnoj demenciji. S obzirom da je ona osobno vidjela pacijenticu što je dragocjena i značajna činjenica u psihijatrijskoj procjeni onda bi se kao treći vještak priklonila njezinom nalazu uz sve ostale podatke iz medicinske dokumentacije kao i zaključcima vještakinje dr. S. B..

Dakle, smatra da psihičko stanje sada pok. K. V. u vrijeme sastavljanja i potpisivanja predmetne oporuke je vjerojatno imalo obilježja blage početne demencije, ali nije bilo pod utjecajem nekih sumanutih misli, kognitivnih oštećenja, iskrivljene percepcije realiteta nego je bilo u skladu s njezinim razmišljanjem i odnosima prema članovima obitelji u konkretnom slučaju prema njenim kćerima. Treba imati na umu da je K. V. u vrijeme potpisivanja oporuke

imala 87 godina, bilo joj je teško živjeti samoj i brinuti se o sebi, bila je svjesna toga da je svakim danom starija i da će joj svakim danom biti sve teže, i nije neobično da se bolesnici u teškim fazama svog života emotivno jače vežu za one članove svoje uže ili šire obitelji koji su uz njih u koji im obećaju da će se brinuti za njih te da ih iz tog razloga i nagrade imovinom koju posjeduju. To je čak i logično razmišljanje s forenzičkog aspekta.

Imajući sve ovo u vidu iz dostupnih podataka možemo zaključiti da su kognitivne sposobnosti odnosno sposobnost rasuđivanja i razmišljanja sada pok. K. V. bile dovoljno očuvane da je znala što potpisuje. Stoga vještakinja ne nalazi pouzdanih forenzičkih elemenata koji bi isključivali njenu sposobnost za sastavljanje i potpisivanje oporuke 10. prosinca 2011.

Zaključci:

1. K. V. je bolovala od povišenog tlaka, srčanih tegoba, smetnji s lokomotornim aparatom. Na psihičkom planu je godinama pokazivala smetnje iz anksiozno depresivnog kruga koje su liječene malim dozama anksiolitika, što ukazuje da su te smetnje bile blagog intenziteta i koje nisu imale utjecaja na njezino kognitivno funkcioniranje. Pred kraj života kod nje se razvila demencija koja je u vrijeme sastavljanja i potpisivanja oporuke imala blagi i početni oblik i nije narušavala njezino kognitivno funkcioniranje, a progredirala je tek odlaskom u dom za starije osobe.

2. Ona je 10. prosinca 2011. u dobi od 87 godina sastavila i potpisala oporuku 3. Vrijeme sastavljanja oporuke iz dostupnih medicinskih podataka o njezinom psihičkom stanju nema dovoljno elemenata koji bi isključili njezinu sposobnost shvaćanja i rasuđivanja tempore acti.

4. Iz svega navedenog možemo kazati da je sada pok. K. V. u

vrijeme sastavljanja Oporuke bila sposobna izraziti svoju pravno relevantnu volju, odnosno bila je sposobna sastaviti i potpisati predmetnu oporuku.

26.1. U svom dopunskom nalazu i mišljenju od 19. kolovoza 2022. sudska vještakinja dr. V. N. je navela kako tužitelj prigovara da u svom vještačenju nije dovoljno jasno obrazložila zašto je ostaviteljica bila sposobna sastaviti i potpisati predmetnu oporuku, s obzirom da je sud utvrdio na prvom ročištu da ostaviteljica nesuvislo govori, što je rezultiralo pokretanjem postupka za procjenu poslovne sposobnosti.

Na stranicama 6.i 7 svog vještačenja citirala je zapisnik s ročišta održanog kod Općinskog suda u S. od 12. rujna 2011. iz kojeg proizlazi da K. V. „govori nepovezano, da najviše priča o svom životu s pok. mužem J. i odgoju svoje djece i 9 unuka. Na pitanja o ugovoru o doživotnom uzdržavanju smatra da je imala namjeru sklopiti ugovor s obje kćeri, tuženicom K. L. i M.

čijeg se prezimena ne može sjetiti, da je bilo sve dogovoreno, da ju je tužena prevarila i da joj nije nikada pomagala već je majka nju pomagala financijski. Tvrdi da sama kuha, pere, da je tražila od tužene da je tušira, budući je to nezgodno njoj samoj napraviti, jer je kada visoka, ali tužena to nikada nije napravila jer nikada nije imala vremena za nju. Stan u kojem tužiteljica živi njena je kći već obećala prodati. Dalje se navodi da stranka i dalje nepovezano priča o predmetu spora.

Zbog njezinog ponašanja tijekom saslušanja punomoćnik tužene je naveo da je jasno vidljivo da ona nepovezano govori i ponaša se te se postavlja pitanje je li ona uopće poslovno sposobna za vođenje ovog spora. Predlaže se prije nastavka postupka provjeriti njenu poslovnu sposobnost jer je u posljednje vrijeme i njeno ponašanje takvo da je svakome jasno tko s njom kontaktira da ona nije prisebna.“ Na stranici 15 u svom mišljenju vještakinja je analizirala taj zapisnik iz kojeg se može iščitati da je tužiteljica opisala svoju obiteljsku situaciju, navela je da „sama kuha, pere, da je tražila od tužene da je tušira, budući je to nezgodno njoj samoj napraviti, jer je kada visoka, ali tužena to nikada nije napravila jer nikada nije imala vremena za nju.“ Vještakinja je navela i da „teoretski postoji mogućnost da su kod sada pok. K. V. već tada kad je davala svoj iskaz na ročištu 12. rujna 2011. počele smetnje u smislu demencije, ali one su ako su i postojale sigurno tada bile u početnoj fazi i nisu narušavale njezinu vezu s realitetom. Uz to specifična situacija dolaska na sud, poremećeni obiteljski odnosi i to odnosi s najbližom rodbinom u ovom slučaju s kćeri, činjenica da o tome svemu mora govoriti pred sudom kod starije osobe sigurno su dodatno doprinijeli njezinom afektivnom stanju uznemirenosti, pojačane uzbuđenosti i posljedično „nepovezanim govorom“. Vještakinja navodi kako misli da je to dovoljno jasno obrazloženje. Naglašava kako se ne može samo izvući jedna izolirana situacija u specifičnim stresnim okolnostima za K. V. i na temelju te izolirane situacije donositi konačne zaključke. Te stresne okolnosti su, vještakinja ponavlja, obiteljski poremećeni odnosi opterećeni konfliktima, njezino nezadovoljstvo koje iz toga proizlazi, njezino afektivno stanje u kojem je dominirala uzbuđenost i uznemirenost u situaciji kad mora na sudu obrazlagati svoju obiteljsku situaciju, odluke i mišljenje, a što je sve dovelo do njene zbunjenosti i dezorganiziranosti u verbalnoj eksploraciji, pri čemu vještakinja ne isključuje početak simptoma demencije. Međutim to nije dovoljno da bi se donijela a priori ocjena da je ona već tada i kasnije u prosincu iste godine bila toliko narušenog kognitivnog funkcioniranja zbog čega ne bi bila u stanju sačiniti predmetnu oporuku. U prilog njenom mišljenju i zaključcima je i psihijatrijski nalaz dr. J. Š. od 8. ožujka 2013. koji je vještakinja citirala na stranicama 9. i 10. vještva, a u kojem je postavljena dijagnoza psihoorganskog sindroma i početne senilne demencije. Dakle godinu i 4 mjeseca nakon sastavljanja sporne oporuke se kod K. V. radilo o početnoj senilnoj demenciji. To upućuje da je i u vrijeme sastavljanja sporne oporuke njezino psihičko stanje u najgorem slučaju bilo u fazi početne senilne demencije, a to nije kompromitiralo njezinu oporučnu sposobnost i njezinu sposobnost rasuđivanja i njezinu vezu s realitetom. Na stranici 15 svog pisanog nalaza i mišljenja analizirala je medicinsku dokumentaciju liječnika obiteljske medicine u vrijeme neposredno prije i poslije potpisivanja predmetne oporuke 10. prosinca 2011. Ni tada nije nigdje napisano o promjenama u ponašanju ili o oštećenjima u kognitivnoj sferi. U vrijeme potpisivanja oporuke kao i u bližoj prošlosti i u bližoj budućnosti u odnosu na datum potpisivanja oporuke takvih podataka nema. Sve kasnije što se događalo u njezinom psihičkom funkcioniranju ukazuje na daljnju progresiju demencije, pogoršanje psihičkog stanja što je u konačnici 2014. rezultiralo prijedlogom za lišenje poslovne sposobnosti i imenovanje skrbnika.

Prema tome vještakinja je svoje mišljenje i zaključke temeljila na različitim čimbenicima i kronološkom razvoju simptoma demencije kod sada pok. K.

V., a ne na jednom izoliranom događaju. Alzheimerova demencija je proces koji traje godinama i ovisno o različitim čimbenicima, sporije ili brže napreduje, ti čimbenici su stanje krvnih žila mozga, kao i stanje centralnog nervnog sustava, kolateralne organske bolesti, socijalna situacija pacijenta, eventualni stresni događaji u životu, psihičke ili fizičke traume i sl., djelotvornost lijekova koji se uzimaju u svrhu liječenja ili prevencije.

Uzimajući u obzir sve čimbenike koji su utjecali na razvoj demencije kod K.

V., kao i kronologiju razvoja njezine demencije donijela je konačne zaključke u svom psihijatrijskom vještačenju kod kojih i dalje ostaje.

27. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništava vlastoručna oporuka od "10.12.2011." te da ista ne proizvodi nikakav pravni učinak.

28. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li pokojna K. V. u trenutku sastavljanja oporuke "10.12.2011." bila sposobna shvatiti značenje sklapanja oporuke i njenog sadržaja.

29. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

30. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na tvrdnjama da pokojna K. V. u vrijeme sastavljanja oporuke "10.12.2011." nije shvaćala svoje postupke te da se s njom nije moglo normalno komunicirati. Kao dokaz svojih tvrdnji tužitelji su predlagali svoje saslušanje, saslušanje svjedoka te izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem na okolnost utvrđenja psihičkog stanja pok. K. V. u

trenutku sačinjenja oporuke. Tužitelji su u svojim iskazima govorili o svojim međusobnim obiteljskim odnosima koji se odnose na braću, sestre i pokojnu majku. Iskazivali su o tome da je njihova pokojna majka doživjela moždani udar 2007., nakon kojega je postala neubrojiva i ne bi znala koji je dan, postala je dementna i sl. Tužena da nije posjećivala majku više od 40 godina. Tužena je sve navedeno opovrgla navodeći da je majka bila vitalna žena, redovito je odlazila u grad, podizala mirovinu te je odbacila tvrdnje da je majka imala moždani udar. I tužena je iskazivala o međusobnim (narušenim) obiteljskim odnosima. Tužena je iskazivala i o tome da je njena sestra bila skrbnica njihovog ujca koji je bio dobro financijski situiran i nakon njegove smrti da je sve uzela sebi što je nagnalo majku da u njenu korist sastavi oporuku. Saslušani svjedoci V. J., S. S. i M. Š. su izjavili

da je pok. K. bila vitalna osoba, odlazila je frizeru, u banku i sl., odnosno da je bila urednog psihičkog stanja. Svjedokinja V. J. je potvrdila da joj je K. izjavila da je došla u konflikt sa svojom kćerkom K. zbog novca pokojnog brata. Svjedokinja M. Š. je navela da je nakon što je baka odvedena u dom,

postala depresivna, usporena. Svjedok B. R. je naveo da je pokojna K. 2010. došla u njegov ured i izrazila želju da sastavi oporuku, a 2013. da je primijetio da je počela nevezano pričati, a do 2013. da je djelovala psihički zdravo. Svjedok P. R. je izjavio da su u njegovom uredu bile tužena i pok. V. K., a da je tužena tražila raskid ugovora koji je pok. K. sklopila sa svojom kćerkom L. K. s čime se pok. K. složila, ali bez navođenja razloga. Pok. K. tada je bila izuzetno mirna i tiha.

30.1. Iskazi tužene i svih saslušanih svjedoka međusobno se nadopunjavaju oko bitne činjenice psihičkog stanja pokojne K. u vrijeme sastavljanja oporuke te se kao takvi u cijelosti prihvaćaju. Svi imenovani izjavili su da je pokojna K. bila u to vrijeme urednog psihičkog zdravlja. Iskaz tužitelja o tome da je njihova pokojna majka bila psihički nestabilna, na dane luda nema uporište u niti jednom izvedenom dokazu te se kao takvi ne prihvaćaju. Očito je da su parnične stranke u narušenim obiteljskim odnosima. Pozadina istih kao i razlog sastavljanje oporuke nije predmet ovog spora.

31. Sud je izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku psihijatru dr. S. B. na okolnost zdravstvenog stanja pok. K. V. u vrijeme sastavljanja oporuke. Sudska vještakinja je, a nakon što je pregledala cjelokupan spis, medicinsku dokumentaciju zaključila da pokojna K. V. u vrijeme pisanja oporuke nije pokazivala znakove psihičkog poremećaja koji bi doveo u pitanje njenu sposobnost rasuđivanja. Isto tako da nema naznaka da je pokojna K. V. sačinila oporuku pod utjecajem psihopatoloških fenomena nego ju je sačinila u skladu sa svojim realnim stavovima prema osobama koje je okružuju. Propisani lijekovi nisu utjecali na rasuđivanje. Uzimajući u obzir sve navedeno pokojna K.

V. je u vrijeme sačinjenja oporuke bila sposobna shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupaka i vezano s tim sačiniti oporuku. Vještakinja je navela da nije elaborirala nalaze psihijatra i sudskomedicinsko vještačenje od strane dr. S. jer se isti ne odnosi na vrijeme spora.

31.1. Očitujući se na prigovore tužitelja dr. S. B. je u cijelosti ostala pri svom nalazu i mišljenju otklanjajući sve primjedbe tužitelja.

32. Tužitelji su predložili provođenje novog vještačenja na okolnost utvrđenja je li pok. K. V. u trenutku sastavljanja oporuke bila sposobna shvatiti

značenje i učinke iste. Navedeni prijedlog sud je usvojio te je provedeno vještačenje po sudskom vještaku T. F..

32.1. Sudski vještak dr. T. F. je izradio pisani nalaz i mišljenje sa zaključkom da pokojna K. V. nije bila sposobna oporučno raspolagati u

vrijeme sastavljanja sporne oporuke, odnosno da nije bila sposobna shvatiti značenje i učinke iste. Obrazlažući svoj nalaz i mišljenje vještak je naveo da isti temelji na podacima iz spisa, kao i da smatra da postoji dovoljno podataka koji ukazuju sa forenzički dostatnom vjerojatnošću da je u pok. K. V. u vrijeme pa vjerojatno i mjesecima prije postojao sindrom demencije. Smetnje kroz mjesece i godine nakon sastavljanja oporuke mogle su nastaviti progreditrati, ali već u trenutku sastavljanja oporuke da su dovoljno utjecale na način da oporučiteljica nije bila poslovno sposobna.

33. S obzirom da su dr. B. i dr. F. iznijeli suprotna mišljenja na okolnost poslovne sposobnosti pok. K. V., sud je pozvao i dr. B. i dr. F.

radi eventualnog usaglašenja. Na raspravi od 3. svibnja 2022. vještaci su ostali pri svojim zaključcima.

34. U situaciji egzistiranja dva potpuno suprotna nalaza i mišljenja koja kao takva ne mogu biti temelj za sudsku odluku, sud je sukladno načelu otvorenog pravosuđenja, pri tome vodeći računa o pravilima o teretu dokazivanja, prema odredbi članka 261. stavak 2. ZPP-a, pozvao tužitelje za predujam troškova provođenja nadvještačenja i za vještaka odredio dr. V. N..

34.1. Dr. V. N., stalni sudski vještak, izradila je pisani nalaz i mišljenje u kojem je detaljno opisala i citirala medicinsku dokumentaciju, iskaze stranaka, svjedoka, kako iz ovog predmeta tako i iz predmeta za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, iznijela kronologiju događaja, povukla paralelu sa medicinskom dokumentacijom nakon potpisivanja sporne oporuke te je zaključila da je:

– K. V. bolovala od povišenog tlaka, srčanih tegoba, smetnji s lokomotornim aparatom. Na psihičkom planu je godinama pokazivala smetnje iz anksiozno depresivnog kruga koje su liječene malim dozama anksiolitika, što ukazuje da su te smetnje bile blagog intenziteta i koje nisu imale utjecaja na njezino kognitivno funkcioniranje. Pred kraj života kod nje se razvila demencija koja je u vrijeme sastavljanja i potpisivanja oporuke imala blagi i početni oblik i nije narušavala njezino kognitivno funkcioniranje, a progredirala je tek odlaskom u dom za starije osobe.

– K. V. 10. prosinca 2011. u dobi od 87 godina sastavila i potpisala oporuku – vrijeme sastavljanja oporuke iz dostupnih medicinskih podataka o njezinom psihičkom stanju nema dovoljno elemenata koji bi isključili njezinu sposobnost shvaćanja i rasuđivanja tempore acti

– iz svega navedenog zaključak je da je sada pok. K. V. u vrijeme sastavljanja Oporuke bila sposobna izraziti svoju pravno relevantnu volju, odnosno bila je sposobna sastaviti i potpisati predmetnu oporuku.

Ističe se i to da je vještakinja naglasila da su iskazi svjedoka na trećem mjestu vrednovanja kod ovakvih vještačenja zbog pristranosti stranaka i oprečnih interesa, a da je medicinska dokumentacija na prvom mjestu i eventualna opservacija profesionalca koji nisu medicinski educirani.

34.2. Dr. V. N. je otklonila sve primjedbe tužitelja naglašavajući da je dr. J. Š. 8. ožujka 2013. postavila dijagnozu početne senilne demencije, dakle godinu i četiri mjeseca nakon sastavljanja sporne oporuke se kod pok. K. radilo o početnoj senilnoj demenciji. To upućuje da u vrijeme sastavljanja oporuke je njeno stanje bilo u najgorem slučaju u fazi početne senilne demencije, a što nije kompromitiralo njenu oporučnu sposobnost, sposobnost rasuđivanja i njezinu vezu s realitetom.

35. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. V. N. kao stručan, argumentiran i izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu. Tužena nije imala primjedbi na isti. Primjedbe tužitelja vještakinja je otklonila. Vještakinja je nalaz i mišljenje temeljila na različitim čimbenicima i kronološkom razvoju simptoma demencije, detaljno je odgovorila na sva pitanja te se takav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća.

36. Zaključno, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan jer je pokojna K.

V. u vrijeme sastavljanja oporuke bila sposobna shvatiti značenje sklapanja oporuke i njenog sadržaja.

37. Ističe se da su tužitelji u tužbi osporavali i to da je pokojna K. V. vlastoručno napisala oporuku, ali su tijekom postupka odustali od prijedloga za provođenjem grafološkog vještačenja zbog čega sud navedenu činjenicu smatra nespornom.

38. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku je priznati trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 19. listopada 2015., 26. studenog 2018., 31. siječnja 2019., 3. travnja 2019., 4. lipnja 2019., 13. studenog 2019., 12. travnja 2021., 14. srpnja 2021., 13. siječnja 2022., 25. ožujka 2022., 3. svibnja 2022., 12. srpnja 2022. i 6. rujna 2022. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 12. siječnja 2016. i 10. listopada 2018. po 50 bodova, odnosno ukupno 1.500 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 10,00 kuna daje iznos od 15.000,00 kuna. Na navedeni iznos trebalo je nadodati trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 400,00 kuna, dakle ukupno 15.400,00 kuna, a koji iznos predstavlja trošak tužene u ovom postupku.

39. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.

40. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 20. listopada 2022.

SUTKINJA

JELENA LONČAR, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis