Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1500/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja OTP B. d.d. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD H. i p. u Z., protiv tuženika 1. Ž. P., OIB: …., iz S., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u S. i 2. J. K., OIB: …, iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika pod 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-11217/15 od 25. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 20. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tuženika pod 1. i 2. kao neosnovane i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u obvezujućem dijelu.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-613/03 od 4. ožujka 2003. g. u dijelu kojim je tuženicima pod 1) i 2) naloženo isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od po 8.415,26 kn (ukupno 16.830,52 kn) sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja:
-za tuženika pod 1) na dosuđeni iznos glavnice od 8.415,26 kn teče od 18. ožujka 2003. g. do isplate,
-za tuženika pod 2) na dosuđeni iznos glavnice od 8.415,26 kn teče od 20. ožujka 2003. g. do isplate,
i to po stopi:
-od 15% godišnje u periodu od 18. ožujka 2003. g. do 31. prosinca 2007. g.,
-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,
-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,
-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-613/03 od 4. ožujka 2003. g. u dijelu kojim je tuženiku pod 1) naloženo u roku od 15 dana na dosuđeni iznos glavnice isplatiti zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja do 18. ožujka 2003. g. te tuženiku pod 2) na dosuđeni iznos glavnice isplatiti zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja do 20. ožujka 2003. g. jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan te u dijelu kojim je tuženicima pod 1) i 2) naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od po 171,65 kn na ime troškova ovršnog postupka jer je o troškovima cijelog postupka potrebno donijeti novu odluku.
III. Dužni su tuženici pod 1) i 2) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od po 3.656,25 kn svaki odnosno ukupno 7.312,50 kn."
2. Žali se tuženik pod 1. i pobija prvostupanjsku presudu zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalbeni navodi prihvate i postupi u skladu sa istim.
3. Identično žalbu podnosi tuženik pod 2. također sa prijedlogom da se pobije prvostupanjska odluka i postupi u skladu sa žalbenim navodima.
4. Odgovor na žalbu nisu podneseni.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dugovanog iznosa temeljem Ugovora o kreditu broj 55401-6006411364 od 22. siječnja 1997. a koji tužitelj temelji na jamstvu tuženika 1. i 2. iz izjava jamca, od 22. siječnja 1997.
7. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio i na osnovu iskaza tuženika i grafološkog vještačenja da su tuženici potpisali izjavu-jamac (list 16-17 spisa), što su potvrdili tuženici tijekom postupka a sve temeljem ugovora o kreditu broj 55401-6006411364 od 22. siječnja 1997. Grafološkim vještačenjem isto je potvrđeno s tim da potpis na poleđini mjenice nije potvrđen za tuženika pod 2., međutim u konkretnom slučaju što je pravilno utvrdio sud prvog stupnja radi se o izjavi jamac-platac koja predstavlja dodatno osiguranje prema odredbi članka 6. predmetnog Ugovora.
8. Članak 1004. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) glasi da se radi o obvezivanju jamca-platca i da se ne radi o supsidijarnom jamcu, dok je člankom 998. ZOO-a određeno da ugovor o jamstvu predstavlja obvezu jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio pismeno.
9. Člankom 997. ZOO-a ugovor o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti pravovaljanu dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.
10. Žalbeni navodi (obje žalbe identične) glede pozivanja glavnog dužnika, glede iskaza žalitelja i postupanja D. V., kome su bili jamci, te glede potpisa na ugovoru ne ukazuju na pogrešan zaključak suda prvog stupnja.
11. Odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud.
12. Temeljem dokumentacije u spisu, utvrđen je potpis tuženika 1. i 2. na izjavama, što isti tijekom postupka nisu doveli u pitanje.
13. Nadalje, proizlazi da je tužitelj opomenom pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obveze, a u konkretnoj situaciji su upoznati i jamci na što upućuje dopis od 11. siječnja 2003. kada tužitelj poziva tuženika pod 1. da dođe u poslovnicu radi dogovora o kreditu na ime D. V. Tuženik pod 1., jedan od jamaca, rekao je da će popričati s roditeljima dužnika, što potvrđuje da je tuženik pod 1. itekako znao za poziciju jamca s obzirom na sporni predmetni ugovor. Također proizlazi da je tužitelj prije pokretanja ovog postupka komunicirao sa tuženicima radi njihovog utjecaja na glavnog dužnika radi podmirenja duga.
14. Također sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tuženici nisu poduzeli ni određene radnje, kao što je podnošenje kaznene prijave protiv glavnog dužnika što je bilo logično i za očekivati saznavši o "eventualnom" krivotvorenju potpisa odnosno postupanju njihovog radnog kolege.
15. Iz rezultata dokaznog postupka nepobitno proizlazi da su tuženici pod 1. i 2. potpisali izjave jamca znajući što potpisuju i na što se obvezuju, i da su svi kao radne kolege HNK Split bili u dobrim odnosima i kao odrasle i svjesne osobe ponašali se bez dužne pažnje i potpisivali bez čitanja isprave koje im je podmetnuo glavni dužnik, kojemu su se obvezali na vraćanje kredita u slučaju neurednog vraćanja od strane glavnog dužnika.
16. Financijskim vještačenjem je pravilno utvrđena visina duga, a tijek zakonske zatezne kamate sud prvog stupnja pravilno utvrđuje s obzirom na trenutak saznanja tuženika na rješenje o ovrsi, pa je tako tuženik pod 2. saznao za dug kojega se tereti najkasnije 19. ožujka 2003. kada je podnio i prigovor, u odnosu na tuženika pod 1. ima pravo na zakonsku kamatu od 18. ožujka 2003., tako da prema mišljenju ovog suda trebalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod brojem Ovrv-613/03 u dijelu u kojem je tuženicima naložena isplata iznosa od 8.415,26 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom za tuženika pod 1. od 18. ožujka 2003. a za tuženika pod 2. 20. ožujka 2003.
17. Kako žalbeni navodi ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, to je valjalo odlučiti kao u izreci - članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22).
U Splitu, 20. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Dragica Samardžić, v. r.
