Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 17 Gž R-122/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. L. OIB: … iz B., 2. tužitelja R. L. OIB: ….iz B., 3. tužitelja A. L. OIB: … iz B. te 4. tužiteljice M. L. OIB: … iz B., svih zastupanih po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., protiv 1. tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnici Z. R., dipl. iur., 2. tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB: …, Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i P. iz Z. i 3. tuženika HŽ Cargo d.o.o., OIB: …, Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. - 4. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Pr-40/15-23 od 19. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Pr-40/15-23 od 19. listopada 2015. i za navedeno sudi:

1. Nalaže se 1. tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., 2. tuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i 3. tuženiku HŽ Cargo d.o.o isplatiti 1. tužiteljici M. L. iznos od 225.000,00 kn/29.862,63 Eur[1] sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se 1. tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., 2. tuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i 3. tuženiku HŽ Cargo d.o.o isplatiti 2. tužitelju R. L. iznos od 225.000,00 kn/29.862,63 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se 1. tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., 2. tuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i 3. tuženiku HŽ Cargo d.o.o isplatiti 3. tužitelju A. L. iznos od 225.000,00 kn/29.862,63 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se 1. tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., 2. tuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i 3. tuženiku HŽ Cargo d.o.o isplatiti 4. tužiteljici M. L. iznos od 225.000,00 kn/29.862,63 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

5. Odbijaju se kao neosnovani, zahtjev 1. tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.031,25 kn te zahtjevi 2. tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i 3. tuženika HŽ Cargo d.o.o za naknadu parničnog troška u iznosu od 108.712,50 kn.

6. Nalaže se 1. tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., 2. tuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i 3. tuženiku HŽ Cargo d.o.o isplatiti 1. tužiteljici M. L., 2. tužitelju R. L. i 3. tužitelju A. L. trošak postupka u iznosu od 40.500,00 kn/5.375,27 Eur, a 4. tužiteljici M. L. isplatiti trošak postupka u iznosu od 15.625,00 kn/2.073,29 Eur, te naknaditi 1. - 4. tužiteljima daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 109.587,50 kn/14.544,76 Eur, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., 2. tuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i 3. tuženiku HŽ Cargo d.o.o isplatiti 1. - 4. tužiteljima daljnji trošak žalbenog i revizijskog postupka u iznosu od 32.343,75 kn/4.292,75 Eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i 3. tuženika HŽ Cargo d.o.o za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 16.475,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. L., R. L., A. L. i M. L. za naknadu štete na ime duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe Z. L. ozlijeđenog na radu kod prednika tuženika HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. 26. kolovoza 2001., svaki u iznosu od 225.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao i sa zahtjevom da im tuženici nadoknade troškove parničnog postupka. II Nalaže se tužiteljima da nadoknade tuženicima troškove parničnog postupka i to 1. tuženiku iznos od 7.031,25 kn, a 2. i 3. tuženicima iznos od 108.712,50 kn, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žale se 1.- 4. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističu kako su u postupku saslušani tužitelji na okolnost duševnih boli zbog trajnog i teškog invaliditeta bliske osobe te su isti iscrpno iskazali kako im se život potpuno promijenio te im je nesreća trajno obilježila život. Ističu kako usprkos navedenom, prvostupanjski sud propušta pravilno cijeniti njihove iskaze te posljedično navedenom pogrešno primjenjuje materijalno pravo te kao neosnovan odbija njihov tužbeni zahtjev zaključujući kako utvrđeni invaliditet Z. L. nije naročito teškog stupnja da bi opravdavao dosuđenje naknade štete. Tužitelji tvrde da su u postupku dokazali odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja u kojem je ozlijeđen Z. L. pa stoga predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuju naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 18.281,25 kn.

3. U odgovoru na žalbu 2. i 3. tuženici osporavaju žalbene navode kao neosnovane i predlažu odbiti žalbu te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 16.475,00 kn.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju trpe tužitelji, M. L. supruga, R. i A. L. djeca i M. L. majka, zbog naročito teškog invaliditeta muža, oca i sina Z. L. koji je stradao na radu kod prednika tuženika 26. kolovoza 2001.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP, jer navođenjem u izreci srodnika tužitelja Z. L. nije prekoračen tužbeni zahtjev, iako je prvostupanjski sud nepotrebno dodao njegovo ime kao i naveo pravnu osnovu potraživanja tužitelja.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, no osnovao žalitelji ističu kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96,112/99 i 88/01- dalje: ZOO) odbijajući njihov tužbeni zahtjev kao neosnovan. 10. Prvostupanjski sud pravilno pasivnu legitimaciju 1. - 3. tuženika utvrđuje na temelju dostavljenih izvoda iz sudskog registra i Plana podjele trgovačkog društva HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. od 12. travnja 2006. jer je tijekom postupka došlo do statusnih promjena tuženika, HŽ Hrvatskih željeznica d.o.o., razdvajanjem tog društva uz njegov prestanak koje je podijeljeno na četiri nova društva, to HŽ Vuča vlakova d.o.o., HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o.. Potom je podjelom i razdvajanjem s preuzimanjem društva HŽ Vuča vlakova d.o.o. prestalo postojati, a cjelokupnu njegovu imovinu, prava i obveze su preuzela društva HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o., nakon čega je postupak nastavljen i proveden prema tuženicima HŽ Infrastrukturi d.o.o., HŽ Putničkom prijevozu d.o.o. i HŽ Cargu d.o.o.koji su kao novi tuženici preuzeli postupak u ovom predmetu.

11. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kao nespornu činjenicu da je srodnik tužitelja, suprug, otac odnosno sin Z. L. pretrpio ozljedu na radu kod prednika tuženih HŽ - Hrvatskih željeznica d.o.o. 26. kolovoza 2001., kada se popeo na cisternu za prijevoz cementa da bi provjerio ispravnost brtvljenja poklopca na vrhu vagona cisterne za prijevoz cementa. Pri tome je došlo do njegova ozljeđivanja, jer su popucali držači poklopca koji se odvojio zbog potiska komprimiranog zraka te je udario u glavu tužitelja odbacivši ga s cisterne.

12. Izvedenim medicinskim vještačenjem u ovome postupku utvrđeno je da se smanjenje životne aktivnosti kod Z. L. pojedinačno manifestira kroz oštećenje njegovih fizičkih funkcija koje mu onemogućavaju punu radnu sposobnost sa psihičkim patnjama koje zbog toga proživljava sa 40%, zatim da na ozljede maksiofacijalne regije (lica) otpada oštećenje od 10%, na oštećenje osjetila sluha i gubitak ravnoteže otpada 20%, na oštećenje osjetila vida 5%, dok zaostali psihički poremećaj uzrokovan pretrpljenim posljedicama čini još 7% trajnog oštećenja njegovog zdravlja, što je ukupno 82% smanjenja životne aktivnosti.

13. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je Z. L. nastradao sa 38 godina života, da je tada bio zdrav i radno sposoban, a prema njegovim tvrdnjama i iskazima tužitelja utvrđuje da se pored rada kod prednika tužitelja bavio i poljoprivredom, obradom zemlje i uzgojem stoke, da je njihovo gospodarstvo bilo veliko, a da je zbog njegovog ozljeđivanja i nesposobnosti za rad moralo biti znatno smanjeno, da više nije imao tko strojevima obrađivati zemlju, pa se toga morao prihvatiti stariji sin, iako još tome nije bio dorastao.

14. Iz iskaza 1.-4. tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio kako su tužitelji osim ranije navedene radne nesposobnosti Z. L. teško pogođeni njegovim psihičkim stanjem jer je stalno nervozan i razdražljiv, nezadovoljan svime što i kako oni učine, da je nezainteresiran za društvo pa im više nitko ni ne dolazi u posjete, iako se prije volio družiti.

15. Cijeneći iskaze 1.-4. tužitelja, prvostupanjski sud istima poklanja vjeru pravilno zaključujući da utvrđeni invaliditet Z. L. kao posljedica sporne nezgode odnosno njegove manifestacije pogađaju tužitelje kao članove najuže obitelji, ali potom pogrešno zaključuje kako se u konkretnom slučaju ne radi o naročito teškom invaliditetu koji bi opravdavao tužiteljima zatraženu naknadu štete. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kako se pod naročito teškim invaliditetom smatra samo oštećenje, odnosno gubitak osnovnih životnih funkcija primjerice gubitak nekog ekstremiteta osobito važnog za zanimanje oštećenog, potpuna nepokretnost i ovisnost o drugim osobama ili održavanje životnih funkcija uz pomoć medicinskih aparata, teška oštećenja mozga zbog kojih osoba ima oštećenje mentalnih funkcija i slično. Prvostupanjski sud na temelju utvrđenja kako srodnik tužitelja nije ostao nepokretan i potpuno ovisan o drugima, nije izgubio osnovne životne funkcije kao što su govor, osjetila (djelomično oštećen sluh i vid), kao ni sposobnost rasuđivanja, još je uvijek u radnom odnosu, zaključuje da se njegov invaliditet ne može smatrati naročito teškim u smislu odredbi čl. 201. ZOO, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

16. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda iz izvedenog dokaza medicinskog vještačenja jasno proizlazi kako trajne posljedice zadobivenih ozljeda kod Z. L. otežavaju u znatnoj mjeri njegovo osobno i socijalno funkcioniranje, komunikaciju sa najbližima u obitelji. Trajne posljedice pojedinih ozljeda u sklopu posttraumatskog stresnog poremećaja, osjećaja osjeta ravnoteže, oštećenje sluha, trajne posljedice koje zaostaju radi prijeloma vilice, najviše dolaze do izražaja prilikom komunikacije unutar obitelji i svakodnevno utječu na sve aspekte interakcije Z. L. na sve aspekte njegove interakcije s 1.-4. tužiteljima kao najbližim srodnicima s kojima živi u zajedničkom kućanstvu. Navedeno jasno potvrđuju i sami tužitelji u svojim iskazima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se radi o trajnom stanju koje će kod Z. L. vremenom postati još izraženije te će trajno utjecati na obiteljski život svih tužitelja koji će u svakodnevnom životu trpjeti posljedice njegova invaliditeta i trajno narušavati njihov obiteljski život.

17. Slijedom navedenog, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda ispunjene su pretpostavke iz čl. 201. st. 3. ZOO za dosuđenje pravične novčane naknade štete svakom od tužitelja u ovome postupku, jer je utvrđeno da kod Z. L. postoji naročito teški invaliditet koji bračnom drugu, djeci i majci opravdava dosuđenje naknade za njihove duševne boli s navedenog osnova.

18. Cijeneći visinu postavljenog zahtjeva svakog od tužitelja u smislu odredbe čl. 200. ZOO, ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako zatraženi iznos naknade štete svakog od 1.-4. tužitelja od po 225.000,00 kn predstavlja primjerenu pravičnu naknadu štete u okolnostima konkretnog slučaja.

19. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije cijenio izvedene dokaze na osporenu odgovornost od strane tuženika u ovome postupku, isti su cijenjeni od strane ovog drugostupanjskog suda.

20. Iz iskaza svjedoka I. P., poslovođe koji je uputio Z. L. na obavljanje radnog zadatka pri kojem je ozlijeđen, jasno proizlazi kako mu je on odredio radni zadatak provjere razloga i mjesta gdje izlazi zrak na poklopcu koji se nalazi na vrhu cisterne, iako je znao da radnik nije bio obučen za rad na siguran način kao i za rad na visini. Pri izvođenju te radne operacije uslijed tlaka u cisterni došlo je do pucanja materijala kojim je pričvršćen poklopac na cisterni i njegovog odvajanja pri čemu je isti udario Z. L.. Nakon nesreće vidio je da je jedna od ušica koje su držale poklopac bila napuknuta na jednoj strani zbog čega je došlo do puknuća preostalog dijela te ušice.

21. I svjedok D. M. u svom iskazu u bitnome na istovjetan način opisuje radnu operaciju pri kojoj je ozlijeđen Z. L., potvrđuje kako su imali samo osnovnu zaštitnu opremu te nisu bili posebno obučeni za rad na siguran način na poslovima na kojima su radili.

22. Iz izvedenih dokaza u ovome postupku po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda proizlazi da je:

- tužitelj zadobio ozljedu na radu 26. kolovoza 2001. kada je čistio i provjeravao ispravnost brtvi i vrata na cisterni za prijevoz cementa, uslijed pucanja poklopca i udara komprimiranog zraka te posljedičnog izlijetanja poklopca cisterne zbog čega je bio odbačen s cisterne na kojoj se nalazio;

- za vrijeme navedenog rada tužitelj je koristio predviđenu zaštitnu opremu (kacigu, rukavice, cipele);

- radni zadatak na kojem je ozlijeđen obavljao je po naredbi poslovođe u cilju provjere razloga ispuštanja zraka na cisterni;

- tužitelj nije bio osposobljen za rad na visini na siguran način;

- tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štete;

- uzrok eksplozije bilo je ranije neotkriveno napuknuće poklopca na cisterni.

23. Tuženici su u postupku isticali prigovor isključive odgovornosti Z. L. za nastanak štetnog događaja (podredno doprinos nastanku štete), ne navodeći kojim je to radnjama on uzrokovao (podredno doprinio) nastanak štete. Iz iskaza ranije navedenih svjedoka jasno proizlazi kako je Z. L. ozlijeđen pri radnji kojom se samo vizualnim načinom utvrđuje mjesto istjecanja komprimiranog zraka na poklopcu cisterne te se popravku (zamjeni brtve) pristupa tek naknadno, nakon što drugi radnici ispuste zrak iz cisterne, jer prije toga zbog pritiska u cisterni i nije moguće otvoriti poklopac, a što je nužna radnja da bi se promijenila brtva ispod njega.

24. Slijednom navedenog, a ocjenjujući iskaz svjedoka Z. L. u ovome postupku, ovaj drugostupanjski sud je isti prihvatio kao životno logičan u dijelu u kojem je opisao način ozljeđivanja te u njegovu postupanju pri izvođenju radnog zadatka ne nalazi bilo kakvog doprinosa nastanku štetnog događaja.

25. Kako poslodavac odgovora za štetu koju je radnik pretrpio na radu u vezi s opasnom stvari i opasnom djelatnošću po kriteriju uzročnosti, to je ovaj drugostupanjski sud utvrdio kako 1.-3. tuženici u ovome postupku nisu dokazali postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti iz čl. 177. ZOO slijedom čega im je naloženo nakaditi svakom od tužitelja nastalu im štetu koja je utvrđena u ovome postupku, a kako je to već navedeno ranije u obrazloženju ove presude.

26. Na dosuđene iznose 1.-3. tuženicima naloženo je isplatiti 1.-4. tužiteljima i zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je visina pravične novčane naknade štete utvrđena prema kriterijima u vrijeme donošenja navedene prvostupanjske presude koja je preinačena ovom drugostupanjskom presudom.

27. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, prvostupanjsku presudu valjalo je preinačiti u pogledu odluke o glavnoj stvari na način kako je i presuđeno pod točkom I. stavkom 1.-4. izreke ove drugostupanjske presude.

28. Kako je zbog preinake došlo do promjene uspjeha stranka u sporu, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena i odluka o trošku u dijelu kojim je taj trošak bio dosuđen 1.-3. tuženicima te je njihov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. stavak 5. izreke ove drugostupanjske presude).

29. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP donesena je odluka o troškovima postupka prema postavljenom zahtjevu 1.-4. tužitelja, a prema vrijednosti predmeta spora kako se mijenjala tijekom postupka s obzirom na činjenicu da je u toku postupka spojena tužba koju je zasebno bila podnijela sada 4. tužiteljica.

30. Tako 1.-3. tužiteljima za dio postupka prije spajanja tužbe sada 4. tužiteljice pripada nagrada za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa) od 675 bodova (6.750,00 kn) pristup na ročišta 12. studenog 2004. i 13. listopada 2009. po Tbr. 9/1 Tarife od 675 bodova svako (ukupno 13.500,00 kn), sastav podneska od 4. listopada 2007. po Tbr. 8/1 od 675 bodova (6.750,00 kn), što ukupno iznosi 27.000,00 kn te se navedeni iznos uvećava po Tbr. 36 Tarife za 20% (5.400,00 kn) i pripadajući PDV u iznosu od 8.100,00 kn (na zbroj navedenih iznosa) što u konačnici za navedenu fazu postupka daje iznos od 40.500,00 kn/5.375,27 Eur, koji iznos je naloženo isplatiti 1.-3. tuženicima kao naknadu troška tog dijela postupka, tužiteljima M. L., R. L. i A. L..

31. Za dio postupka po tužbi M. L. prije spajanja postupaka (sada 4. tužiteljice) pripada nagrada za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife od 250 bodova (2.500,00 kn) pristup na ročišta 21. travnja 2005. i 8. ožujka 2010. po Tbr. 9/1 Tarife od 250 bodova svako (ukupno 5.000,00 kn), sastav podneska od 4. listopada 2007. i 28. siječnja 2009. po Tbr. 8/1 od 250 bodova svaki (ukupno 5.000,00 kn), što ukupno iznosi 12.500,00 kn te se navedeni iznos uvećava za pripadajući PDV u iznosu od 3.125,00 kn (na zbroj navedenih iznosa) što u konačnici za navedenu fazu postupka daje iznos od 15.625,00 kn/2.073,29 Eur, koji iznos je naloženo isplatiti 1.-3. tuženicima kao naknadu troška tog dijela postupka, tužiteljici M. L..

32. U nastavku postupka, a nakon što su spojene dvije parnice radi jedinstvenog vođenja postupka 1.- 4. tužiteljima pripada nagrada za sastav podneska 14. listopada 2010. po Tbr. 8/3 Tarife od 50 bodova (500,00 kn), pristup na ročišta 24. svibnja 2011., 8. svibnja 2014., 20. studenog 2014. 20. siječnja 2015., 24. veljače 2015., 9. rujna 2015. po Tbr. 9/1 Tarife od 900 bodova svako (ukupno 54.000,00 kn), sastava podneska od 11. ožujka 2015. po Tbr. 8/1 Tarife od 900 bodova (9.000,00 kn) što ukupno iznosi 63.500,00 kn te se navedeni iznos uvećava po Tbr. 36 Tarife za 30% (19.050,00 kn) i pripadajući PDV u iznosu od 20.637,50 kn (na zbroj navedenih iznosa) što u konačnici za navedenu fazu postupka daje iznos od 103.187,50 kn. Navedenom trošku zastupanja dodaje se trošak provedenih vještačenja u ukupnom iznosu od 6.400,00 kn, što u konačnici daje iznos od 109.587,50 kn/14.544,76 Eur platež kojeg iznosa je naložen 1.-3. tuženicima, zajedno s ranije navedenim troškom postupka (pod točkom I. stavkom 6. izreke ove drugostupanjske presude).

33. Svim tužiteljima je nadalje dosuđen i trošak sastava žalbe od 28. listopada 2015. po Tbr. 10/1 Tarife od 12.375,00 kn i pripadajućeg PDV na taj iznos (3.093,75 kn), te trošak sastava revizije po Tbr. 10/6 Tarife od 13.500,00 kn i pripadajućeg PDV na taj iznos (3.375,00 kn), odnosno ukupno iznos od 32.343,75 kn/4.292,75 Eur, a temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP (točka II izreke ove drugostupanjske presude).

34. Zahtjev 2. i 3. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban za okončanje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (točka III. izreke ove drugostupanjske presude).

U Velikoj Gorici 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Verica Kos, v.r.