Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž R-108/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Kliničke bolnice D. Z. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. R., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8043/2020-23 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Kliničke bolnice D. Z. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8043/2020-23 od 3. ožujka 2022. pod točkom I/ izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 36.965,65 kn/4.906,18 eur[1] sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate i pod točkom II/ izreke te žalba tužitelja R. B. i potvrđuje navedena presuda pod točkom III/ izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn/622,14 eur.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom III/ izreke za iznos od 2.200,00 kn/291,99 eur i za isto sudi:

Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru D. Z. da tužitelju R. B. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 kn/291,99 eur sa zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženika Kliničke bolnice D. Z. za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 3.002,50 kn i zahtjev tuženika R. B. za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 475,00 kn.

IV. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici D. Z. da tužitelju R. B. naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 150,00 kn/19,91 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 36.965,65 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I/ izreke), tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parničnim trošak u iznosu od 4.375,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2022. do isplate (točka II/ izreke), a zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 4.375,00 kn je odbijen (točka III/ izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I/ izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 36.965,65 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose i protiv dijela pod točkom II/ izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 3.002,50 kn.

3. Tužitelj pobija presudu u dijelu pod točkom II/ izreke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u tome dijelu preinači na način da se tužitelju prizna troškove postupka u skladu s predanim troškovnikom, zajedno s naknadom troškova prouzročenih žalbom. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 625,00 kn. Iako tužitelj izričito navodi da pobija prvostupanjsku presudu pod točkom II/ izreke, po sadržaju žalbe je za zaključiti da je pobija u dijelu pod točkom III/ izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 4.375,00 kn, pa je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) presuda u tome dijelu po žalbi tužitelja ispitivana, imajući u vidu i da protiv dijela presude pod točkom II/ izreke kojim mu je dosuđen trošak parničnog postupka tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste za isplatu iznosa od 36.965,65 kn na ime neisplaćene razlike plaće i to s osnova neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, dodatka za znanstveni stupanj te neisplaćene naknade za godišnji odmor u razdoblju od veljače 2015. do veljače 2020.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku o glavnoj stvari.

8. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da tuženik tužitelju u utuženom razdoblju nije plaćao:

- dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji je imao pravo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 88/13 i 143/13 - dalje: KU/13) i čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18), koje propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio kao liječnik specijalist te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužitelj imao pravo na temelju odredbe čl. 59. KU 143/13 i odredbe čl. 57. KU 29/18,

- uvećanje plaće od 15% za znanstveni stupanj doktora znanosti, iako na to uvećanje tužitelj ima pravo sukladno odredbi čl. 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12 – dalje: TKU/12) i čl. 53. st. 2. kasnijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 118/17),

- a s tim u vezi je isplaćivao i manju naknadu plaće (za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad). Nadalje je utvrđeno da s navedenih osnova postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu 36.965,65 kn.

9. Ovako utvrđeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik u žalbi niti ne ističe koju to činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio ili koju činjenicu je pogrešno utvrdio, tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

10. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13, te sukladno čl. 55. KU/18 i čl. 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, u smislu odredbe čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18, u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta u smislu odredbe čl. 59. KU/13 i čl. 58. KU/18 te ima znanstveni stupanj doktora znanosti. S obzirom da tužitelju nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja, tužitelju dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju. Takvo je i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("NN", br. 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

11. Prema odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

12. Na žalbene navode tuženika je za reći da je sud prvog stupnja utvrdio da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjeno sukladno Zaključku broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora pa neosnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio da tužitelju na pojedinačne iznose pripada zatezna kamata tekuća od dospijeća do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

14. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženik na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP dužan naknaditi troškove postupka potrebne za vođenje parnice. Iako tuženik u žalbi ističe da su troškovi postupka prekomjerno određeni, ta tvrdnja je paušalna, jer određeno ne obrazlaže za koje radnje su troškovi prekomjerno odmjereni, a kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, glede visine troškova postupka odluka pod točkom II/ izreke nije ispitivana. Prema tome, žalba tuženika glede troškova postupka je neosnovana.

15. Tužitelj pak osnovano pobija odluku o troškovima postupka pod točkom III/ izreke za iznos od 2.200,00 kn koji se odnosi na trošak financijskog vještačenja. Naime, izvođenje dokaza financijskim vještačenjem je rješenjem od 20. srpnja 2021. odredio sud, nakon što je prethodno tužitelj po pozivu suda uplatio predujam u iznosu od 2.200,00 kn, koji je vještaku odmjeren, dakle sud je odlučio da će se izvesti dokaz vještačenjem, očito smatrajući da je taj dokaz važan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Stoga tužitelju pripada naknada troškova vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn, neovisno da li postoji ili ne razlika u obračunu vještaka i obračunu tuženika.

16. Međutim, osnovano sud prvog stupnja tužitelju nije priznao kao opravdan trošak sastava podnesaka od 18. veljače 2021., 30. travnja 2021. i 24. siječnja 2022. u zahtijevanom ukupnom iznosu od 3.750,00 kn, jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, s obzirom da u njima tužitelj ponavlja već iznesene navode. Podnesak od 27. listopada 2021. je potreban, no ne radi se o obrazloženom podnesku, pa je za sastav toga podneska sud prvog stupnja osnovano priznao naknadu od 25 bodova i PDV, a preostali iznos od 937,50 kn odbio kao neosnovan. Prema tome, neosnovano pobija tužitelj odluku o troškovima postupka za iznos od 4.687,50 kn.

17. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I/ i II/ izreke te odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu pod točkom III/ izreke u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP presudu pod točkom III/ izreke preinačiti za iznos od 2.200,00 kn i tuženiku naložiti da taj iznos troškova postupka tužitelju naknadi.

18. Odluka pod točkama III. i IV. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana. Tužitelju za sastav žalbe protiv dijela odluke o troškovima postupka pripada 37,5 bodova (imajući u vidu da je VPS ožaljenog dijela 6.887,50 kn), po Tbr. 10. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), što uz vrijednost boda od 10,00 kn i PDV od 25% (po Tbr. 42. Tarife) iznosi 468,75 kn. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 32% pa mu sukladno tome tuženik mora naknaditi dio troškova sastava žalbe, što iznosi 150,00 kn, kako je i odlučeno u izreci ove presude pod točkom IV. Preostali iznos od 475,00 kn tužitelj neosnovano zahtijeva pa je za taj iznos njegov zahtjev odbijen.

19. U nepobijanom dijelu pod točkom I/ izreke kojim tužitelju nije dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365.st.1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.