Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-723/2021
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u pravnoj stvari tužitelja Grad O., O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz P., protiv tuženika T. R., N., zastupan po punomoćniku K. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva A. i P., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u toč. II. izreke platnog naloga Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-93/2019 od 14. rujna 2020., 20. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
I. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje o troškovima sadržano u dosuđujućem dijelu toč. II. izreke platnog naloga Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-93/2019 od 14. rujna 2020. godine u iznosu od 1.232,08 kn/163,53 eur[1] i rješava:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 1.232,08 kn/163,53 eur s pripadajućom kamatom, kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn/20,74 eur, u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva do zatraženog iznosa od 375,00 kn/49,77 eur i to za iznos od 218,75 kn/29,03 eur, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U toč. I. izreke platnog naloga sud prvog stupnja nalaže tuženiku da tužitelju, u roku od 8 dana od dostave istog, plati iznos od 90,00 kn uvećan za zatezne kamate koje teku od 7. lipnja 2012. pa do isplate po stopi kako je to pobliže specificirano u navedenoj točci.
2. U toč. II. izreke platnog naloga nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.488,33 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana izdavanja platnog naloga pa do isplate, odnosno od 14. rujna 2020. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dok se za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 625,00 kuna, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
3. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u dosuđujućem dijelu stavka prvog toč. II. izreke platnog naloga i to za iznos od 1.232,08 kn, žalbu podnosi tuženik sadržajno se pozivajući na zakonski žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se pobijana odluka preinači, uz naknadu troška žalbe.
4. Naime, tuženik smatra da ga je sud prvog stupnja neosnovano teretio za troškove prijevoda tužbe na njemački, obzirom je isti nepotreban, sve temeljem odredbe čl. 103. i čl. 104. ZPP-a. Tome u prilog da govori i odredba čl. 8. st. 1. Uredbe (EZ) broj 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13.11.2007. o dostavi u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim i trgovačkim stvarima, koja da je lex specialis u odnosu na odredbe čl. 103. i čl. 104. ZPP-a i prema kojoj odredbi stranka ima pravo odbiti primitak neprevedenog pismena. Slijedom iznijetog, navodi da se sukladno navedenim odredbama pismena stranci dostavljaju neprevedena, odnosno ista se provode samo na izričiti zahtjev stranke.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba tuženika je osnovana.
7. U donošenju pobijanog dijela prvostupanjske odluke nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio prijedlog tužitelja za izdavanjem platnog naloga donijevši dana 14. rujna 2020. rješenje broj Pl- 93/19 kojim je odlučeno kako je uvodno citirano u obrazloženju ove odluke, te je prednje navedeno rješenje tuženiku dostavio 15. rujna 2020. diplomatskim putem sve putem obrasca iz Priloga I. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (u daljnjem tekstu Uredba br. 1393/2007).
9. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je tuženik odluku suda prvog stupnja zaprimio 21. rujna 2020., kako to proizlazi iz povratnice na poleđini lista 22 spisa, a što isti žalbom niti ne pobija.
10. Dakle, u konkretnom slučaju je parnični postupak pokrenut prijedlogom za izdavanje platnog naloga (čl. 446. ZPP-a), te je sud prvog stupnja u smislu odredaba iz čl. 448. ZPP-a prihvatio prijedlog te je naložio tuženiku da u roku od osam dana nakon primitka platnog naloga udovolji zahtjevu iz tužbe, pri čemu, u konkretnom predmetu postojanje parnice između stranaka nije započelo "u klasičnom smislu" dostavljanjem tužbe na odgovor, već je tuženiku koji ima boravište (domicil) u drugoj državi članici – N. dostavljena "gotova stvar" - platni nalog kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu, sa poukom o pravnom lijeku.
11. Po primitku platnog naloga suda prvog stupnja, tuženik nije odbio primitak istog, već je angažirao kvalificiranog punomoćnika u RH - odvjetnika te je podnio žalbu protiv navedene odluke koja se odnosi na dosuđujući dio parničnog troška za iznos od 1.232,08 kn, smatrajući da je tužitelju pogrešno dosuđen zahtijevani iznos koji se odnosi na trošak prevođenja.
12. Stoga se u smislu odredbe čl. 19. st. 2. Uredbe br. 1393/2007, svojim postupanjem tuženik upustio u postupak, ne osporavajući pravilnost dostave i ne osporavajući odluku o glavnoj stvari, već samo osporavajući pravilnost odluke o troškovima.
13. Tužitelj je na ime prijevoda na/sa njemački jezik zahtijevao ukupan iznos od 1.238,25 kn.
14. Osnovano tuženik u žalbi pobija dosuđeni trošak prijevoda tužbe sa prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 1.232,08 kn ističući da sukladno čl. 104. ZPP-a stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, pa da stoga tužitelj nije niti bio dužan tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga prevoditi i sudu dostavljati na njemačkom jeziku.
15. Prednje navedeno proizlazi i iz Uredbe br. 1393/2007, a kojom je u čl. 8. st. 1. Uredbe br. 1393/2007 propisano da:
"Tijelo za zaprimanje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II., obavješćuje adresata da može odbiti primitak pismena koje se dostavlja u vrijeme dostave ili njegovim vraćanjem tijelu za zaprimanje u roku od tjedan dana, ako pismeno nije napisano, ili se u njegovom prilogu ne nalazi prijevod, na jednom od sljedećih jezika: a) na jeziku koje adresat razumije ili b) službenom jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili na jednome od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava".
16. Dakle, sudska pismena koja se dostavljaju stranci u drugoj državi članici se mogu dostavljati na jeziku suda iz kojega se dostavlja pismeno, u konkretnom slučaju na hrvatskom jeziku, a stranka kojoj je to pismeno upućeno (primatelj) ima pravo odbiti primitak pismena ako isto nije napisano, ili se u njegovom prilogu, ne nalazi prijevod na jeziku kojeg adresat razumije ili službenom jeziku države članice primateljice.
17. Sukladno navedenim odredbama Uredbe, tuženiku se tužba s prilozima dostavlja bez prijevoda, s time da tuženik ima mogućnost odbijanja primitka ukoliko se u prilogu ne nalazi prijevod na jeziku koji on razumije ili na službenom jeziku države primateljice, nakon čega se može izvršiti ponovna dostava pismena sa prijevodom na tom jeziku.
18. Stoga je prijevod tužbe s prilozima potreban tek u situaciji ako tuženik odbije primitak tog pismena i tek u tom slučaju trošak prijevoda koji je snosio tužitelj predstavlja trošak koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.
19. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je pogrešno tužitelju dosudio troškove prevođenja tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na njemački jezik u iznosu od 1.232,08 kn, a to stoga što tužitelju pripada pravo na samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka.
20. Slijedom svih iznijetih razloga je valjalo primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a odluku o troškovima postupka preinačiti na način da je kao neosnovan odbijen zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.232,08 kn sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove odluke.
21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka te je istome dosuđen trošak u iznosu od 125,00 kn sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife, što sveukupno sa PDV-om iznosi 156,25 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 218,75 kn, odbija kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke.
22. U preostalom, nepobijanom dijelu sadržanom u toč. I. izreke te dosuđujućem dijelu za iznos od 256,25 kn, kao i odbijajućem dijelu toč. II. izreke, navedeni platni nalog ostaje neizmijenjen.
U Rijeci, 20. listopada 2022.
Sutkinja
Ivanka Maričić-Orešković, v.r.
