Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 7 Gž-1217/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Mirjane Macure, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H., OIB: …, vlasnika uslužnog i proizvodnog obrta "L." iz S., …, zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku iz S., …, protiv tuženice Z. S., OIB: …, iz S., …, zastupane po punomoćniku A. K., odvjetniku iz S., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-346/2018-8 od 24. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-346/2018-8 od 24. svibnja 2019. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Na temelju računa br. 17/01/1 od 20. lipnja 2017. nalaže se tuženoj Z. S., OIB: … iz S., …, da tužitelju D. H., OIB: … vlasnik uslužnog i proizvodnog obrta "L." sa sjedištem u S., … namiri tražbinu u iznosu od 32.800,00 kuna (dridesetdvijetisućeosamsto kuna) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja se obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena počev od 11. srpnja 2017. pa do isplate, sve do namirenja tužitelja, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.135,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, počev od 7. veljače 2018. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.428,00 kuna u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-308/2018 od 7. veljače 2018. predložila izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke. Osim toga, da je u istom prigovoru, kao i na pripremnom ročištu održanom 23. travnja 2018. ukazivala na postojanje činjenica da tužitelj nije izvršio skidanje lamperije i daskanje krova što je bilo nužno učiniti, kao i da tužitelj nije odvezao otpad nakon radova pa da je stoga prvostupanjski sud trebao sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku odrediti izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke na okolnost jesu li radovi na krovu tuženice izvedeni u skladu s pravilima struke, je li bilo nužno od strane tužitelja u skladu s pravilima struke izvršiti skidanje lamperije i daskanje krova kako bi novi krov bio postavljen prema pravilima struke te udovoljavao kriterijima solidnosti krova, te koliko koštaju radovi skidanja lamperije i daskanja krova koje tužitelj nije učinio, kao i odvoz otpada nakon radova, za koji bi se iznos onda umanjio utuženi iznos od 32.800,00 kn koji potražuje tužitelj. Ističe da sukladno čl. 7. st. 3. Zakona o parničnom postupku, prvostupanjski sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Navodi i to da je bila prisiljena sama se zastupati u postupku pa da je sud prvog stupnja sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o parničnom postupku bio dužan upozoriti je radi zaštite njenih prava i interesa koja procesna ovlaštenja može koristiti. Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio postojanje spornih činjenica među strankama ali nije odredio izvođenje vještačenjem po vještaku građevinske struke navodeći da tuženica, nakon što je na pripremnom ročištu upozorena kako jedini relevantni dokaz u ovom postupku je provođenje građevinskog vještačenja, nije na raspravi predložila vještačenje. Takvi navodi prvostupanjskog suda nisu točni budući da je na pripremnom ročištu od 23. travnja 2019. izričito tražila izvođenje navedenog dokaza a koji dokaz je već predložila u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Okolnost što je na ročištu od 23. travnja 2019. pitala sud mogu li se sporne činjenice utvrditi na neki drugi način osim vještačenjem, na što joj je sud odgovorio da to može učiniti samo sudski vještak, nikako ne znači da nije na raspravi predložila da se vještačenje provede. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio sve navedene odredbe Zakona o parničnom postupku na njenu štetu te da na taj način prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebno što izreka presude proturječi razlozima obrazloženja te o odlučnim činjenicama je li tuženica predložila izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke ili nije, postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i onog što je navedeno u zapisniku od 23. travnja 2019., čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Zbog svega navedenog činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa samim tim i materijalno pravo pogrešno primijenjeno na njenu štetu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u postupku pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/19.), na koju tuženica (sadržajno) ukazuje u žalbi, a koja je utjecala na zakonitost i pravilnost donesene presude.

6. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 32.800,00 kn temeljem računa broj 17/01/1 od 20. lipnja 2017.

7. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o djelu kojim su tužitelj kao izvođač, a tuženica kao naručitelj ugovorili izvođenje krovopokrivačkih radova za cijenu od 64.800,00 kn. Nije sporno ni to da je tuženica prije izvođenja radova isplatila tužitelju iznos od 32.000,00 kn, a ostatak od 32.800,00 kn, je odbila isplatiti tvrdeći da tužitelj nije izveo radove skidanja lamperije i zamjenu iste daskom, da rad nije izvršio u skladu s pravilima struke, te nije odvezao otpadni materijal iz dvorišta tuženice.

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza nalazi utvrđenim da stranke nisu ugovorile radove skidanja lamperije, budući isti nisu naznačeni u izdanom računu kao ni u ponudi od 8. lipnja 2017., te nadalje utvrđuje da tuženica, a nakon što je na pripremnom ročištu upozorena da je jedini relevantan dokaz u ovom postupku provođenje vještačenja po građevinskom vještaku, nije na raspravi predložila da se isto provede, slijedom čega zaključuje da tuženica, na kojoj je teret dokazivanja, nije dokazala svoje navode pa je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim.

9. Prema odredbi čl. 221.a ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz spisa predmeta, tuženica je u odgovoru na tužbu predložila vještačenje po vještaku građevinske struke, a potom na pripremnom ročištu od 23. travnja 2019. istakla kako smatra da je radi utvrđenja izvedenih radova odnosno potrebe daskanja krova, kako je to navedeno u odgovoru na tužbu, potrebno provesti vještačenje. Na istom ročištu tuženica je postavila pitanje sudu može li se na neki drugi način izvršiti provjera kvalitete radova i jesu li radovi izvršeni u cijelosti, a ukoliko nisu, što je potrebno učiniti, nakon čega je uredujući sudac odgovorio kako procjenu može izraditi samo sudski vještak. Prvostupanjski je sud na istom ročištu zaključio prethodni postupak, zakazao glavnu raspravu te odredio izvesti dokaz saslušanjem stranaka, ujedno odlučivši da će odluka o vještačenju uslijediti naknadno, a koja odluka nije donesena.

11. Dakle, tuženica je predložila vještačenje po vještaku građevinske struke, od tog dokaza nije odustala, čemu u prilog ide i sadržaj rješenja s ročišta od 23. travnja 2019., u dijelu gdje je sud prvog stupnja izrijekom naveo da će odlučiti o vještačenju naknadno, dakle donijeti odluku o tom predloženom dokazu.

12. Kod takvog stanja stvari proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije mogao primijeniti pravilo o teretu dokazivanja, jer se to pravilo primjenjuje tek ako sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza (svih predloženih dokaza koji su od značaja za pravilnost činjeničnog utvrđenja) ne može utvrditi odlučne činjenice.

13. Kako prvostupanjski sud nije izveo navedeni dokaz, to je primijenivši pravila o teretu dokazivanja prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP, na koju tuženica (sadržajno) ukazuje u žalbi, a koja je utjecala na zakonitost i pravilnost donesene presude.

14. Također je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer o odlučnoj činjenici - je li tuženica predložila izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke ili nije, postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i onog što je razvidno iz spisa predmeta.

15. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, povodom kojeg je javni bilježnik u S. G. B. I. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-308/2018 od 7. veljače 2018., nakon čega je, povodom prigovora ovršenice, sada tuženice, rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv- 346/2018-3 od 27. studenoga 2018. stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, te je ujedno odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

16. Odredbom čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novineˮ, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17) propisano je da ako se rješenje o ovrsi (na temelju vjerodostojne isprave) pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

17. Dakle, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sastoji se od dva dijela: dijela rješenja kojim se nalaže ovršeniku da u propisanom roku ispuni tražbinu, zajedno s odmjerenim troškovima (dio rješenja u obliku platnog naloga) i dijela rješenja kojim se (uvjetno) određuje ovrha radi namirenja tražbine.

18. U konkretnom slučaju, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji sadržajno čini platni nalog nije stavljeno izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pa je u odluci o glavnoj stvari prvostupanjski sud trebao sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP odlučiti održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida. Međutim, prvostupanjski sud pobijanom presudom nije tako odlučio, već je sudio kao da platni nalog ne postoji tj. ponovno naložio tuženici da tužitelju namiri tražbinu na koju se odnosi platni nalog koji je i dalje na snazi, ne navodeći zbog čega je na takav način postupio pa je stoga pobijana presuda u navedenom dijelu nerazumljiva tj. nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na postojanje koje ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

19. Na osnovi iznesenog trebalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje u sporu stranaka, nakon čega će sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.

21. Pri tome bi trebalo voditi računa i o činjenici da je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je nakon što je izvršio daskanje određene površine krovišta, došao do spornog dijela ali nije mogao nastaviti s daskanjem preko već, od ranije postavljene lamperije, jer bi to predstavljalo zabijanje novih daski na postojeću lamperiju, a takav rad bi poremetio cjelokupnu nivelaciju krovišta i u takvoj situaciji, kasnije se ne bi moglo izvršiti pokrivanje krovišta crijepom, radi čega nije nastavio sa daskanjem spornog dijela, a osim toga daskanje tog dijela i nije bilo potrebno. Stoga bi, pod pretpostavkom da je bilo potrebno izvesti navedene radove, valjalo raspraviti i utvrditi ima li mjesta primjeni odredbe čl. 596. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.), a posljedično tome, i odredbe čl. 607. istog Zakona.

Zadar, 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica